Bosanska srednjevjekovna drava i suvremenost

  • Published on
    18-Dec-2015

  • View
    152

  • Download
    2

DESCRIPTION

Zbornik radova sa istoimenog naučnog skupa održanog u Zenici 1. i 2. VI 1996.

Transcript

BOSanSKaSREDnJOVJEKOVnavDRZava ISlWREmEnOST(Zbornik rcdcoo)IZDAVA:SPONZOR:REDAKCIONI ODBOR:KOREKTORI:ZA IZDAVAA:PRIPREMA I TAMPA:ZA TAMPARIJU:TIRA:FAKULTET POLITiKIH NAUKA U SARAJEVUZENIKO-DOBOJSKI KANTONProf. dr. Omer Ibrahimagi, predsjednik,prof. dr. Halim Mulaibrahimovi, prof. dr. Enver Imamovi,prof. Nedad Hadidedi i mr. Husein Zvrko, lanoviOmer Ibrahimagi, Esad Zgodi i Tufik Burnazoviprof. dr. Halim Mulaibrahimovi, dekan Fakulteta"Dom tampe" dd ZenicaEdhem Sulji, graf.in.1000 primjerakaCIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, SarajevoUDK 949.715"04/14"(063)(082)BOSANSKA srednjovjekovna drava i suvremenost: (zbornik radova) / grupaautora. - Sarajevo: Fakultet politikih nauka, 1996. - V, 160 str. ; 24 cm"... organizovali su 1 i 2 VI 1996. godine u Zenici znanstveni skup na temu"Srednjovjekovna bosanska drava i suvremenost". -> Predgovor. - Predgovor /Halim Mulaibrahimovi: str. [IIII-VIII. Bibliografske biljeke uz tekst.1. ZNANSTVENI skup na temu Srednjovjekovna bosanska drava isuvremenost (1996 ; Zenica) 2. SREDNJOVJEKOVNA bosanska dravai suvremenost.--PREDGOVORHistorija se ivi, ui, ali i zaboravlja. Uza sve to ona nas kao povijesne ljude inarode poduava. Misaoni odnos prema njoj svojstven je ovjeku kao povijes-nom biu. Ali, dogaa se i krivo spoznavanje istine, dijelom kao rezultat nekriti-kog i nehajnog odnosa, a dijelom i kao posljedica njenog krivotvorenja, pa ak iotuenja, uslovljen ideoloko-politikim razlozima. Takve nakane onih koji su upoziciji oficijelne njene interpretacije najee dovode do kriptopovijesne valori-zacije i ideologizacije historije. Time se, zapravo, ele obesneiti historijski kori-jeni jednog naroda, ukinuti mu povijesni identitet, uiniti ga povijesno marginal-nim inepostojeim. A u vremenu moderne svako otuivanje historije jednog na-roda, osuuje ga na unitenje. Narodi koji danas nemaju svoje historijske vetti-kale nemaju ni svoj povijesni legitimitet. Povijesno-politika logika nuno navodina zakljuak da oni nemaju pravo ni na politiki legitimitet. Krivotvorenje i ideo-logizacija historije kao sudbina zadesila je Bonjake-muslimane, pa u odree-noj mjeri i sve Bosance koji egzistira ju na prostoru drave Bosne kroz 1000 i vi-e godina.Ovom narodu se otuuje od njega onaj najvaniji period njegove historije,period ranog feudalizma u kojem se on povijesno konstituisao kao narod, dra-va, zajednica idrutvo - tj. kao bosanska kultura icivilizacija. Upravo u tom pe-riodu oformilo se bie Bosanaca, a Bonjaka - muslimana posebno. Interpreta-cije ovaj period minimiziraju, pa ak iiskrivljuju, elei ranofeudalni period sred-njovjekovne bosanske drave uiniti manje vanim za povijest Bosne openito.Toonemoguava filozofiju povijesti bosanstva i bonjatva. Meutim, u tom pe-riodu nastale su sve bitne metafizike odrednice - moralne, odnosno vrijednos-no-normativne savjesti bosanstva i bonjatva, posebno. Kako pokazuju novijaistraivanja naih autora (E. Imamovi) tu su se zaeli prvi elementi nae povi-jesne svijesti.Dosadanja historiografija u najveoj mjeri fokusirala je taj period iz ugla od-nosa Rim- Vizantija, odnosno katolianstvo-pravoslavlje, elei umanjiti povijes-nu znaajnost bonjatva i Bosanske crkve kao jednog samos vojnog i historij-ski osebujnog realiteta, iz kojega, upravo izrasta ona povijesna vertikala ovogdrutvenog i politikog individualiteta. Namjera takvih interpretacija je da seovaj period bosanske drave eli istrgnuti iz naeg povijesnog pamenja. Tojeimalo i ima nesagledive historijske i drutveno-politike i dravno-pravne poslje-dice za Bosance uope, a za Bonjake - muslimane su one bile tragine.U interesu znanstveno-povijesne istine koja omoguava filozofiju povijesti, atime i politiku istinu posebno s jedne strane, a i vie iz praktino-politikih raz-loga, Fakultet politikih nauka i KantonaIni odbor SDA organizovali su VI 1996.godine u Zenici znanstveni skup na temu "Srednjovjekovna bosanska drava iIIIsuvremenost". U raspravi su uzeli uee domai, a i strani (Hrvatska) znan-stvenici od historiografske, filozofijske, politoloke, pravne, ekonomske, etno-loke, socioloke, kulturoloke i publicistike struke sa ciljem da se ovaj pre-sudni period bosanske i bonjake historije izvue iz zaborava, te da se stvarikritiki sagledaju iz dananjeg, traginog perioda bosanstva i bonjatva i da sekritiki ocijene historijske interpretacije ranog bosanskog srednjovjekovlja. Nas-tojalo se osvijetliti ovaj period iz dananjeg vremena, pri emu su interpretacijenastajale biti osloboene od bilo kakvog oblika ideoloke represije i nacionalneuskogrudosti.Nauna rasprava bila je koncentrirana na osnovne probleme drutva i dra-ve ranosrednjovjekovne Bosne. Opi je utisak da su na nov nain osnaene ipotvrene temeljne postavke:1. Srednjovjekovno bosansko drutvo i drava predstavljaju jedinstven povi-jesno-drutveni i civilizacijski individualitet;2. Nastalo samostalno i osebujno srednjovjekovno bosansko drutvo nalose u procjepu izmeu Rima i Vizantije, tj. katolianstva i pravoslavlja, te je u tojstalnoj borbi i otporu izotravalo svoj individualitet i identitet, ne zadovoljavajuise da bude samo posrednik, niti pak podruje razraunavanja ovih ideologija,ve je stasalo u drutveno-politiki i civilizacijski individualitet.U tom predosmanskom razdoblju nastali su temeljni odnosi, ili, bolje rei,sistem vrijednosti i normativne (moralne) svijesti koji e predodrediti kasniji tokbosanske historije. U stvari, tu se oblikovala BiH-civilizacijska epistema u kojoje biti definirane osnovne etike, spoznajne, estetske i kulturne vrijednosti i bo-sanski "kulturni obrazac" openito. Time je bilo definirano bosansko drutvo ibosanska zajednica sa svim svojim konstitutivnim elementima: odnosi srod-stva, odnosi polova, "socijalna distanca" - koja e ostati kao trajna konstanta uodnosima u toj zajednici.U tom "kulturnom obrascu", jednostavno reeno, dati su elementi bosanskefilozofije i metafizike kao osnove historijske, drutvene, pravne, politike, komu-nikoloke i ekonomske teorije. U ovim misaonim rasponima kreu se razmilja-nja i stavovi izraqeni kroz vie od 20 referata i koreferata koji su bili razliitogtematskog sadraja i razuene teorijsko-metodoloke profilacije, ali svi su, ipak,jednoduni u dokazivanju bosanske i bonjake narodnosno-nacionalne, dru-tveno-politike i kulturne vertikale iji se temelji jasno prepoznaju u tom ranos-rednjovjekovnom periodu. Zato je taj period historijske vertikale od temeljnevanosti za legitimno-povijesno pravo Bosanaca i Bonjaka posebno, na Bosnukao dravu. Historijsko pravo na drutveno-politiki i dravno-pravni individuali-tet Bosna je ostvarila u punoj mjeri upravo u tom periodu i zadrala ga sve donaih dana. U toj fazi razvili su se osnovni drutveni, pravni, ekonomski, komu-IVnikoloki, etnogenetski, dravni, kulturoloki, pa i politiki odnosi koji su iniliskladnu cjelinu. Posmatrana spolja ova zajednica ima sva obiljeja za taj periodrazvijenog povijesno-drutvenog individualiteta."Tuje ivjela u prostranstvima i izolaciji bosanskih planina i uma specifinacivilizacija koja je davno izrasla na antitezi Vizantije i Rima" - kazao je akademikdr. Muhamed Karamehmedovi u svojem referatu, istiui da ta civilizacija nika-da u svojoj historiji nije postala Istokom niti pak Zapadom, ve je uvijek bila i os-tala, ne samo u umjetnosti, ve i u drugim oblicima duhovne i materijalne kultu-re, "trea komponenta" koja se nije dala ''podiniti jaim snagama od sebe".Meutim, igrom povijesnih snaga oko nje, a i u njoj samoj, dolo je do potis-kivanja, pa ak i zaborava ove civilizacije. "Svijest o njoj na povrinu isplivavasamo u kriznim momentima, trenucima skupnog osvjeenja uvara bosan-skog postojanja. To se deava kroz cijelu bosansku politiku povijest" - istakaoje dr. air Filandra. A ono to je u intelektualnoj, tj. diskurzivnoj ref/eksiji, bieBosne i njena ''posebnost jest upravo srednjovjekovna bosanska drava" - ka-zao je ovaj uesnik na znanstvenom skupu. U historiji Bosne veliki su bili dru-tveno-politiki, pa i kulturni lomovi, prekidi i diskontinuitet koji su prestali u ko-munistikom zavretku procesa orjentalizacije bonjakog bia. "Toje stajalitepo kome je za Bonjake bosanska srednjovjekovna dravnost nebitna Bonjacisu posebnost zahvaljujui iskljuivo Islamu koji sa Turcima dolazi" - kazao je dr.Filandra. A za srpsku i hrvatsku ideologiju to je bilo od presudne vanosti. "DoliTurci - doao Islam. Treba da odu ... " - to je bio slogan pod kojim se vrilo protje-rivanje, genocid i etniko ienje.Ali, ipak, komunisti su spasili ideju i realnost bosanske drave koja se u raz-nim carstvima klatila skoro 500 godina. Naime, Tito je uvaio bosansku argu-mentaciju o drutvenom i dravno-pravnom kontinuitetu BiH i ovoj republici daojednako-pravan status u jugoslovenskoj federaciji. Dakle, nuno je povratiti sena sami poetak iz tog zaborava ireinterpretirati historiju Bosne, polazei odnepobitnih injenica njene srednjovjekovne utemeljenosti, njenog kontinuiteta,pa i njene specifine zakonomjernosti. Samo to moe biti osnova povijesne svi-jesti njenih graana kao nune predpostavke za razvoj drutvene (narodne)ipolitike svijesti i samosvijesti. A bez toga nema Bosne, ni kao drutvene, niti,pak, kao dravne zajednice. Upravo ta historijska svijest jedino moe omoguitifilozofiju, odnosno, politiku filozofiju Bosanstva i Bonjatva, posebno. Eviden-tno postojanje i izraavanje dravno-pravne i nacionalne vertikale Bosne ope-nito i Bonjaka u njoj, posebno, realna je osnova filozofijske i politike samore-f/eksije Bosanstva openito.Historija Bosne je historija borbe Bosanaca, a ponajvie Bonjaka za njenuopstojnost - kazao je dr. Omer Ibrahimagi u svom uvodnom izlaganju. Magis-vtralni datumi te historije najbolje ilustruju ovu postavku: 395., 1054., 1463. i1992. godine. Progon Bogumila, Bonjaka, uvijek je imao krajnji cilj unitenjebosanske drave. Dolaskom Turaka i prihvatanjem islama stovrene su anseza opstanak ; ouvanje Bonjaka i Bosne kao drave ... Time nije nastao radika-lan prelom jer je bogumilsko-islamski sinkretizam bio ona podloga koja je omo-guila tranziciju temeljnih moralnih vrijednosti bosanskog drutva koje su bileizgraene jo u predislamskom periodu. Dr. Ibrahimagi je kazao da je velikagreka Bonjaka-muslimana bila to su, tako da kaemo, u svojoj povijesti ba-tinili samo islamski period Bosne, a ne i ono predhodno razdoblje, a koje je te-meljno za njihovu historijsku vertikalu. Stoga se u politikoj filozofiji bonjatvamora nai i taj period ako elimo da reintegracijom povratimo dravi Bosni nje-nu cjelovitost, samostalnost i suverenost.Razumljivo, reintegracija se temelji na drutvenim predpostavkama. One supoloene jo u to ranofeudalno doba kako je istakao dr. efko Meedovi, uka-zujui na injenicu da je tadanje bosansko drutvo bilo integralno, bez obzirato su ga sainjavale tri konfesionalne zajednice. Ono samo je bilo zajednica -zajednica. A zajednica se temelji na prioritetu moralne normativne svijesti. Pos-ve je izvjesna ova teza dr. Meedovia, jer mi i danas u naem svakodnevnomivotu i u narodnoj filozofiji Bosanaca, a Bonjaka posebno, u drutvenim odno-sima i relacijama stavljamo u prvi plan moralni stav ("Dobri Bonjeni"). Distinkci-ja izmeu privatne i javne, drutvene i dravne sfere, pa i distinkcija izmeudrutva i drave nije provedena - kae Meedovi - zakljuujui da je Bosna bi-la i ostala "istinsko drutvo", koje je apsorbiralo cijelu svoju historijsku vertikalu.Politiki vrh srednjovjekovne drave od samog nastajanja drave Bosne ini-la je dinastija Kotromania. Ovaj aspekt srednjovjekovne Bosne iscrpno i znan-stveno-historijski prikazao je dr. Enver Imamovi, utvrdivi da je ova porodinaloza porijeklom iz srednje Bosne. Specifikum ove dinastije je bio da ona nije vla-dala "na principu direktnog nasljeivanja prijestolja po prvorodstvu", ve postarjeinstvu kao jednom arhajskom obiaju. Dinastija Kotromania je imala ve-liki znaaj i za ondanju, a time i za dananju Bosnu. "Onakvu kakvu je prije 800godina stvorio Kulin Ban, kralj Tvrtko proirio i uvrstio, realnost koju je moralapriznati meunarodna zajednica 1992. godine" - istie dr. Imamovi. "Toje onaBosna koju su stoljeima i krvlju stvarali Kotromanii sa svojim Bonjanima ... "... pa bi se "s ljubavlju i potovanjem trebalo prisjeati i njih i vremena u kojemsu nam predvodili pretke kroz povijesne oluje ... " - zakljuuje dr. Imamovi. OBosanskoj crkvi i bogumilstvu kao vjeri "Dobrih Bonjana" podnio je iscrpno iz-laganje mr. Hakija Zorani, istiui da ova dualistiko-manihejska vjera dolazi uBosnu preko misionara Samuilova carstva. Bogumili su bili preci dananje trikonfesije, odnosno, tri naroda u Bosni. Moralna dimenzija te vjere bila je na iz-VIrezito visokom nivou i bitno utjecala na razvoj osjeanja potenja i pravednostikod Bonjana, odnosno Bonjaka.O komunikacijskim procesima i odnosima u srednjovjekovnoj bosanskojdravi govorio je dr. Muhamed Nuhi, utvrdivi da je ''peat komunikacijskim to-kovima u Bosni dala upravo Crkva bosanska svojim specifinim oblicima komu-niciranja" trajno odredivi specifini karakter i strukturu te komunikacije: "Bo-sanska crkva, odnosno Bogumili, su u komuniciranju okrenuti sebi" - kae dr.Nuhi. "Okrenutost prema sebi, a zatim i prema drugome", ostae trajna karak-teristika drutveno-komunikacijskog i kulturno-filozofskog pogleda Bosanaca iBonjaka posebno. To je ugraeno u psihologiju i, openito, u duh bosanski.Pismo i pismenost, a i patarenstvom pokrenuto knjievno stvaralatvo, dali suznaajan udio u razvoju komunikolokih procesa. O pismima, jeziku, njegovojleksici i izrazu u tom periodu izvjestio je mr. Husein Zvrko. Jer, elementi jezikasrednjovjekovne Bosne su "dokazi o dugom, neprekidnom trajanju bonjakekulture", zato to je to bio "naprosto njihov jezik - ona duhovno - praktina nit"koja ih je povezivala - zakljuio je mr. Zvrko.Razumljivo je da su u takvom duhovnom i politikom ambijentu bili razvijenipravni, ekonomski i urbani odnosi o ijem znaaju zorno i ubjedljivo kazuju dr.Muradif Kulenovi, dr. Tufik Burnazovi, dr. Nijaz Musabegovi.O postojanju, funkcioniranju i znaaju srednjovjekovnog bosanskog parla-menta - "stanka" za ovdanji i dananji parlamentarno-demokratski razvoj go-vorio je iscrpno dr. Kulenovi naglasivi da je ova institucija bila i ostala "auten-tini i pojmovni i sadrajni izraz dravno-pravne tradicije Bosne". "Stanak je usvojem vremenu bio izraz politike kulture i snoljivosti politikih i drutvenihrazlika". Stanak je kae autor - "bio izraz zavidno visoke politike kulture i svi-jesti ... ". I danas bi mogao biti u nekim elementima uzor za parlamente u multi-nacionalnim zajednicama. Jer, kada je iz Evrope krenulo jednoumlje da elimini-ra to 'Jedinstvo razliitog" ono je "unitilo srednjovjekovnu Bosnu", a sa njompotkopa lo temelje njenog kasnijeg postojanja.Bosanska srednjovjekovna drava imala je svoje pravne izvore, od kojih jenajznaajnija - Povelja Kutina Bana 1189. godine. Ti dokumenti omoguili supravno-politike i ekonomske komunikacije Bosne sa svijetom. Oni su dokazsnage i samostalnosti bosanske drave. Samostalna i slobodna vanjSka, priv-redno-funkcijska djelatnost Bosne omoguila je njen unutranji ekonomski raz-vitak. Na ove aspekte srednjovjekovne Bosne posebno su ukazali dr. Tufik Bur-nazovi i A. Jusi.Meutim, znaaj srednjovjekovne Bosne, u cjelini, za nau suvremenost nebi se mogao sagledati bez osvjetljavanja njenog pada 1463. godine pod turskuvlast. Profesor Bakir Tanovi pledira da se pad posmetr u jednom kontekstuVIIcjelokupne do tada vladajue evropske historije. Jer, tom padu ''predhodi pro-ces kulturno-vjerske revolucije u bosanskoj dravi, koji je trajao jedno stoljee".Prema tome, to zbliavanje sa Osmanlijama je dugo trajalo, a na njega nisu ut-jecali samo religijski, ve i drugi momenti.O Bonjacima kao ratnicima u svom prilogu govori mr. Muhidin Pelesi, ob-janjavajui kako i zato su Bonjaci "dobri ratnici, ali nesloni meu sobom"(Orbin), to je i danas u velikoj mjeri istina o njima.O granicama Bosne kroz historiju govori prilog profesora Alena Lepirice.O kulturnim aspektima srednjovjekovne Bosne i njihovom znaaju za suvere-nost govore prilozi akademika dr. Muhameda Karamehmedovia, doc. Neda-da Hadidedia i dr. Nijaza Musabegovia, profesora Fahrudina Isakovia, a opolitikoj kulturi Bosanaca i Bonjaka Tarika Kulenovia.Srednjovjekovna Bosna imala je bogatu i razuenu umjetniku produkciju.Ova umjetnost ostvarila je vlastiti umjetniki izraz koji zorno svjedoi o 1000-go-dinjem postojanju ovog naroda i o njegovoj posebnosti (dr. Karamehmedovi).Toje izraeno, ne samo u duhovnoj, ve i u materijalnoj kulturi, njegovog etno-genezi, tradiciji i obiajima (N. Hadidedi), koji, takoe, svjedoe o bosanskojposebnosti. Ona se ogleda i u kulturi naseobina, odnosno u ruralnoj i urbanojkulturi (dr. Nijaz Musabegovi).Meutim, kao nigdje u Evropi u Bosni se zbiva i otuenje od vlastite kulture itradicije. Posebno je to izraeno u otuivanju od sopstvene historije. Nije rijesamo o zaboravu, ve i o nepoznavanju, jednostavno reeno, o pomanjkanjuhistorijske kulture. Razumljivo, to rezultira deficitarnou povijesne svijesti i sa-mosvijesti o sopstvenoj tradiciji i predaji. Naroito je to izraeno u formi otuiva-nja (od) bosanskog srednjovjekovlja "kao da sve to se u Bosni dogaalo prijeIslama nije vano" - na to je upozorio profesor Tarik Kulenovi. Autor smatrada je osnovni zadatak istoriara (bosanske provenijencije) da se nanovo "osvi-jetli postanak i razvoj bosanske srednjovjekovne drave, kao i specifinosti bo-sanskog drutva u srednjem vijeku" ... jer je bosansko drutvo kao samosvojan ispecifian subjekt preivjelo sve ove vijekove i danas predstavlja najsigurnijifaktor integracije bosanske drave". Mislim da ovim stavovima sociologa Kule-novia iz Zagreba nije potreban komentar. Oni, zapravo, izriu osnovnu porukuznanstvenog skupa odranog u Zenici 1. i 2. juna 1996. godine, iji prilozi sutampani u ovoj knjizi. Taporuka ima dalekosene i egzistencijalno, krajnje va-ne drutvene i politike implikacije za Bosnu u cjelini, to je i bila osnovna inten-cija organizatora naunog skupa i izdavaa ovog djela.Dr. Halim MulaibrahimoviVIlidr. Omer IbrahimagiDRAVNO-PRAVNA I NACIONALNA VERTIKALABOSNE IBONJAKA(T E Z E)1. Historija Bosne je historija borbe bonjakog naroda na ovom prostoru zasvoj opstanak.2. Postoje izvjesni magistralni datumi koji su imali sudbonosni uticaj na Bosnui Bonjake. To su prije svega 395. godina, kada se desio rascjep izmeu Istonog iZapadnog Rimskog Carstva. Potom, 1054. godina kada se rascijepilo hrianstvo naCrkvu sa centrom u Rimu i na Crkvu sa centrom u Carigradu. Pad Bosne 1463.godine pod Osmanlijsku upravu i ukorjenjivanje islama na njenom tlu. Obnovabosanske dravnosti 1943. godine i meunarodno-pravno priznanje Bosne iHercegovine 1992. godine i reinkarniranje bonjatva, kao nacije 1993. godine.3. S obzirom na raniju granicu rascjepa izmeu istonog i zapadnog RimskogCarstva - istono od Drine, to je otprilike linija razgranienja izmeu grko-pravoslavne i rimokatolike crkve.4. Bosna se teritorijalno nala na geopolitikom prostoru koji obiljeavapogranini prostor izmeu dva dominantna kulturno-civilizacijska uticaja sa Istoka i saZapada. Proimanje bosanske duhovnosti sa judejsko-hrianskom, grko-rimskom iislamskom kulturom i civilizacijom i stvaranje vlastitog kulturno-civilizacijskog ipolitikog identiteta.5. U taj bosanski prostor je ulo dualistiko (dobro i zlo) manihejsko uenjekoje je svoje vrelo nalo u izvornom Hristovom uenju, usmjereno protiv institucijeCrkve - ustanovljene na prvom koncilu u Nikeji - i svega onoga to je kasnije uz to ilo- klera, simbola, obreda, i dr.6. Bosna je evropski centar manihejstva od kako se njeno ime prvi putspominje u historiji sredinom X stoljea do sredine XV stoljea, dakle petsto godina.Ovo je uenje u Bosni poznato pod imenom Crkva bosanska, ili bosanska vjera, asljedbenici toga uenja su se u historijskoj literaturi nazivali bogumili, babuni,patareni, katari, zavisno od jezika. U naem narodu su najpoznatij pod imenombogumili.7. Taj period je period dravno-pravne organizacije Bosne - uspostavljanje ifunkcioniranje srednjevjekovne bosanske drave, iji se narod nazivao Bonjanima.Ogromna veina Bonjana bili su sljedbenici uenja Crkve bosanske, koji su bilikristjani - suprotstavljeni i pravoslavnoj i katolikoj crkvi, koje su ih nazivale hereticimai protiv njih vodili krstake vojne.8. Progon pripadnika bosanske vjere u Bosni, dakle Bonjana, kako je uhistoriji poznato ime naroda srednjovjekovne Bosne, znaio je istovremeno iatakovanje na samu bosansku dravu. U tome je posebno bila aurna katolika crkvaorganizirajui preko Ugarske i drugih susjednih katolikih zemalja prave krstakevojne na sljedbenike Crkve bosanske, na krist jane. Time nisu htjeli samo provoditiprevoenje kristijana u katolicizam, ve su tim svojim aktivnostima dovodili u pitanje i9rsam opstanak bosanske drave i njenog naroda Bonjana. Pretvoriti Bosnu ukatoliku dravu ili je pripojiti drugoj dravi i staviti je u ovisnost prema rimskom papi.9. Nita manje pretenzije prema Bosni nisu bile i od strane Bizanta, kao niistonih bosanskih susjeda Srbije i Crne Gore, kao ni grko-pravoslavne crkve, akasnije srpske pravoslavne crkve. Da je taj proces nastavljen, a da nije dolo dostavljanja Bosne pod suverenitet Osmanskog Carstva, nestalo bi i bosanske drave injenog naroda, Bonjana. Crkva bosanska se ne bi mogla dugo odrati samostalnomi nezavisnom u makazama izmeu agresivnih namjera rimokatolike igrkopravoslavne crkve da pristalice Bosanske crkve prevedu u svoju crkvu, ili da ihu suprotnom fiziki unite. U historiji su poznati primjeri kako su se Nemanjii krvavoobraunavali sa kristjanima na prostoru svoje drave.10. Zato je dolazak Osmanlija u Bosnu i ranije, a posebno poslije 1463., kojise zbio na vrhuncu obrauna katolike crkve sa kristjanima koji su provodilipretposljednji i posljednji bosanski kraljevi koji su primili katolianstsvo, StjepanToma i Stjepan Tomaevi, bilo pravo spasenje za bioloki opstanak Bonjana.Otuda njihovo masovno dobrovoljno primanje islama kao izlaza iz situacije u kojoj suse bili nali.Dugorono gledajui dolazak Osmanlija u Bosnu historijski bih oznaio kaopruanje anse Bonjanima da fiziki i bioloki opstanu, da ouvaju svoj nacionalniodnosno etniki identitet. Bonjaki narod je u svojoj memoriji ouvao svijest o svojojpolitikoj posebnosti, svom bosanskom kulturnom identitetu i bogatoj narodnoj tradicijiiji su najizrazitiji ostaci njihove materijalne kulture i bosanske duhovnosti u njoj,sadrani u stecima ili mramorovima - nadgrobnim spomenicima bosanskih kristjana,"dobrih Bonjana" - koje mogu batiniti samo Bonjani, Bonjaci odnosno Bosancisve tri konfesije: muslimani, katolici i pravoslavni, odnosno autohtoni bosanski Hrvati iSrbi, kojih u to vrijeme na ovim prostorima u dananjem nacionalnom obliku nije nibilo. Postojali su samo Bonjani sve tri konfesije.11. Zato 415 godina vladavine Osmanlija u Bosni sa stanovita ouvanjabosanskog politikog prostora i ouvanja bosanskog naroda, najvanija je historijskainjenica koja je omoguila kasniju obnovu dravnosti Bosne i dananju reinkarnacijuBonjaka, odnosno Bosanaca kao nacije sve tri vjere: muslimana, katolika ipravoslavaca, to e se reverzibilno ostvariti u jednom duem historijskom procesu.12. Zato Bonjaci, odnosno Bosanci sve tri religije treba da batinehiljadugodinju kulturu Bosne. Ovo se posebno odnosi na Bonjake muslimane koji binapravili historijsku greku ako bi batinili samo islamski period Bosne, to jestposljednjih petsto godina, a ne i predislamski period Bosne. Oni su neposrednipotomci pripadnika bosanske vjere, bosanskih kristjana, "dobrih Bonjana".13. Velikonacionalistiki srpsko-crnogorski i hrvatski projekat posljednjih 120godina, kojim se Bosna prisvajala kao srpska ili hrvatska zemlja definitivno je u ovomratu historijski poraen. Srbija, Crna Gora i Hrvatska su konano izgubile Bosnu iHercegovinu kao dravno-pravno nedefiniran geopolitiki prostor za svoje imperijalnenamjere, jer je ona definitivno, nakon 530 godina, postala nezavisna i suverenadrava pod okriljem meunarodne zajednice. To ne znai da i u budue njeni susjedinee na nju razliitim sredstvima atakovati da je stave u neokolonijalni poloaj. Ali suje ponovo sebi zadobili i njeni Bonjani sve tri konfesije. Dok je ta bonjakanacionalna reinkarnacija za bosanske muslimane danas izvjesna, za bosanskekatolike i bosanske pravoslavce e ona vremenski potrajati, dok ne izblijedeposljedice njihove viedecenijske srbizacije i hrvatizacije.1014. Najvanija garancija za takav tok stvari je vraanje bosanskoj tradiciji iouvanje Bosne i Hercegovine u njenim historijskim granicama kao nezavisne isuverene drave, kao i ouvanje bosanske bioloke supstance pripadnika sve trikonfesije opredijeljenih za Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu. Uspostavljanjesuvereniteta drave na cijelom njenom prostoru e potrajati do njene konanereintegracije. Taj proces treba prije svega da se ostvari u povratku prognanika nasvoja ognjita i u svoje zaviaje i da u njima oni preuzmu u svoje ruke suverenu vlastod ekstremnih uzurpatora koji su se silom oruja, kao tui plaenici, privremeno tevlasti nelegitimno dograbili.Na taj nain e se ponovo uspostaviti na cijelom prostoru Bosne iHercegovine svi elementi moderne drave: integritet dravne teritorije, ponovo sabrannarod koji je rasut u preko osamdeset drava svijeta i efektivno vrenje suverenevlasti u rukama legitimnih predstavnika sva tri bosanska naroda.11rdr. air FilandraBOSANSKO KRALJEVSTVO U SUVREMENOJBONJAKOJ POLITICI 'Bosansko bie je pounutranjeno, sebi okrenuto, unutar sebe i od samog sebesauvano. Tajna bosanske opstojnosti, njena duhovna i politika vertikala, nijepojavna, javno obznanjena. Bosna tajnu svoje neprekinutosti, koja se pamenju gologoka nadaje kao neoboriva injenica, uva u sebi i ta tajna nije lahko ni prepoznatljivani razumljiva. Bosna ima svoj spoljanji i svoj unutranji izraz. Spoljanji izrazbosanske opstojnosti su tuim vojnim pohodima na bosanskoj zemlji ispisivanidatumi. To je itav niz neprekinuto zaredanih godina i dogaanja koji ine historijuBosne. Unutarnji bosanski izraz nije vezan za slovo, pismo, govor, ve za osjeaj. Tajosjeaj imaju uvari bosanskog poslanja i oni su ti koji u svim prelomnim trenutcimazabosansku opstojnost svoju osjetilnost diu na razinu intelektualnosti.Intelektualno (diskurzivno) reflektrirano bie bosanske posebnosti jesrednjovjekovna bosanska drava. Svijest o njoj na povrinu isplivava samo u kriznimmomentima, trenutcima skupnog osvjeenja uvara bosanskog poslanja. To sedeava kroz cijelu bosansku politiku povijest. To da Bosna jeste i da samo jeste kaodrava, aksiomatsko je stajalite bosanske posebnosti. Bosanska dravnost jeneprijeporna za njene uvare i ona suodreuje bosansko pa time i bonjako politikostajalite.Koliko je ta hipotetika tvrdnja tana? Koliko je ivo sjeanje i znanjebosanskog srednjovjekovnog kraljevstva i kako se Bonjaci prema njemu odnose. tasrednjovjekovna bosanska drava znai za bonjako politiko miljenje i djelovanjeu XX stoljeu.Tu je mogue dati nekoliko napomena za olakanje razumijevanja' iodgonetanja pitanja:1. Stvarnost bonjake isprekidanosti, sjeanja i ivljenja na isprekidanedijelove vremena odreene sloenim civilizacijsko - dravnim sustavima kroz koje jeBosna prolazila, poluila je unutar bonjakog skupnog pamenja znaajne stanke,tako da svaka epoha ili etapa poinje od same sebe, poinje bez dovoljnog uporita ioslanjanja na prethodno stanje. Veliki su prekidi i lomovi izmeu srednjovjekovnebosanske kraljevine, osmanskoturske Bosne, austrougarske Bosne,kraljevskojugoslovenske i komunistike Bosne. To je vanjski izraz bosanskeopstojnosti, ili historija Bosne.2. Najpogubniji i najjai lom takve vrste, prekid koji je nepovoljno utjecao nausmjeravanje bosanske dimenzije bonjake ukupnosti deava se s komunistikomJugoslavijom. Tad se izvrava krajnja orijentalizacija bonjakog bia. To je stajalitepo kome je za Bonjake bosanska srednjovjekovna dravnost nebitna, Bonjaci suposebnost zahvaljujui iskljuivo islamu koji sa Turcima dolazi. Takvo mnijenje srpskinacionalistiki krugovi itaju na sljedei nain: doli Turci - doao islam, otili Turci -treba s njima da idu i muslimani. Kako su doli tako treba i da odu. Bonjakaduhovna nezrelost ogledala se u tome to su mnogi pristali na svoenje svoje12bosanske ukupnosti samo na islamski iskaz, pa se u toj optici veim muslimanom biloako si kojim sluajem imao vanslavensko adalekoarapsko etniko porijeklo. To jeutjecalo da je i u znanstvenim krugovima pitanje srednjovjekovne bosanske dravepostalo zaboravljeno. Njime su se radi svojih nacionalnih preokupacija bavili Srbi iHrvati, izuzimajui Muhameda Hadijahia od Bonjaka. -3. U bonjakom politikom djelovanju kroz XX stoljee i svim njegovimprelomnim trenutcima postojanje bosanske kraljevske dravnosti slui kao ishodite iputokaz bonjakog usmjeravanja. To je taka s koje poinje svaka tvrdnja bosanskihi bonjakih prava i sloboda. Neto takvo potvruju slijedee injenice bonjakogpolitikog djelovanja u XX stoljeu.Prilikom stvaranja prve Jugoslavije zamisli rjeavanja bosanskog pitanjaAustrijanaca, Maara, Rusa i Hrvata bile su protivne bosanskim interesima. Zato je ibonjaka strana izala sa svojim prijedlogom. erif Arnautovi predaje"Memorandum Ujedinjene muslimanske organizacije" austrijskom caru Karlu prilikomslubenog prijema u Beu. Memorandum se protivi prikljuenju Bosne i Hercegovinenovostvarajuoj jugoslavenskoj dravi. U ime Bonjaka se istie vjernost "uzvienomcilju" odranja Austro - Ugarske monarhije. Potaknut politikim gibanjima, anaroito"junoslovenskim pitanjem", on nalazi potrebu da u ime Bonjaka upozna Cara snjihovim politikim stavovima."to se tie nas bosanskohercegovakih Muslimana, mi moramo protiv ovogjunoslovenskog zahtjeva najenerginije protestirati i to iz vjerskih, kulturnih isocijalnih osnova ... Bosna je bila sve do 1463. godine, samostalna drava u kojoj suprvo vladali banovi, a zatim kraljevi. .. Njen narod se zvao "dobri bonjani". Oni suimali svoju vlastitu crkvu koja se zvala "bosanska crkva". Bosna i Hercegovina je u tovrijeme imala i poseban drutveni ustroj, svoje vlastite sudije, svoje velike i malezemljovlasnike i svoj liberalni feudalni sistem. Ona je "u svakom smislu bila slobodna ineovisna od obje susjedne drave slavenskog juga. Tu svoju neovisnost uvijek subranili maem to i na grb pokazuje. Sredinom 15. vijeka su dola teka vremena zanau zemlju. Radilo se o njihovoj vjerskoj, politikoj i socijalnoj samostalnosti. Rimskepape nisu trpile da se u Bosni i Hercegovini iri patarenska crkva i da se katolikacrkva potiskuje. Stoga su oni poduzeli krstake ratove protiv ove zemlje. Maarskikralj Sigismund, prvi je potpomagao papu, pri emu je pred oima imao politikeciljeve, a istovremeno su se u bosanskohercegovake prilike umijeali i Srbi, dok suse Turci ve pojavili na Balkanskom poluotoku ...Iza 1463. godine, bila je u svakom sluaju Bosna i Hercegovina dio Turskogcarstva, a ipak ostao je njen autonomni i samostalni karakter netaknut. inila jeposeban vilajet, u zakonodavstsvu se uvijek moralo prilagoavatibosanskohercegovakim uslovima, a neki su zakoni, ak, samo za te zemljedoneseni. .. Mnoge navike su stoljeima ostale do danas nedirnute, narodni ivot nijebio prekinut, a narodni jezik nae domovine je bio tako njegovan i odran da je biopreuzet u novu srpskohrvatsku knjievnost, kao najistiji jezik slavonskog juga".Zavravajui pregled historije samostalnosti i neovisnosti Bosne iHercegovine Arnautovi zakljuuje: "Bosna i Hercegovina su od davnina inileautonomnu oblast i one nikada nisu tedile rtava da se kao takve odre... Usadanje vrijeme imamo jo manje razloga da odustanemo od naih starih tradicija"!'I) usp. Dr Luka akovi, "Poloaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rjeenjajugoslawenskog pitanja 1914- 1918",Univerzal, Tuzla 1980. godine, str. 164- 173.13rU toku drugog svjetskog rata Bonjaci se s tri pismene predstavke obraajuinozemnoj javnosti. Cilj im je upoznavanje odluujuih meunarodnih inilaca sbosanskim prilikama i bonjakim poloajem u njima. Uglavnom se radilo uupoznavanju odreenih islamskih i zapadnih vlada o izvrenom genocidu nadBonjacima, odnosu Bosne i Bonjaka i bonjakom vienju rjeenja bosanskogpitanja.Politiko usmjerenje Bonjaka u II svjetskom ratu, razumijevanje okupacionihsila te srpskog i hrvatskog nacionalizma najjasnije je dato u jednom elaboratupisanom potkraj 1944. godine. Po stilu i informacijama koje iznosi oito je bionamjenjen inozemnoj javnosti, mada se njegov adresat nigdje ne navodi. Poinje, kaoi mnogi prije pisani u tekim i za Bonjake neizvjesnim vremenima, objanjavanjemodnosa Bosne i Bonjaka. Posebno se istie bosanska duhovna isprepletenost.Bosna je interkonfesionalna zemlja i samo kao takva moe i treba opstati, povijesnoje iskustvo bosanskog poslanja, stoji i u uvodu i u zakljuku elaborata".Slian elaborat pie i Ismet Gavrankapetanovi. S nakanom sabiranja iocjenjivanja bonjake politike u prvoj polovini XX stoljea Gavrankapetanovi istieda je ideja o meusobnoj netrpeljivosti bosanskih konfesija, da je tobo nemogueuskladiti interese pravoslavnih, katolika i muslimana u jednoj politiki neovisnoj Bosni,ve da je Bosnom potrebno upravljati iz centara izvan nje, ideoloki pogrena apolitiki anti bosanska. Usklaenost i pomirljivost interesa bosanskih konfesija/naroda,nain je opstojanja Bosne, zlo Bosni uvijek dolazi izvana prosudba jeGavrankapetanovia" .Elaborat istovjetne naravi, upuen snagama antihitlerovske koalicije, pie iMuhamed Hadijahi. Opravdavajui utemeljenost bonjakih prava historijskomvertikalom bosanske dravnosti Hadijahi istie "da se posve pouzdano, odbosanskog bana Boria (1134 - 1163) pa sve do pojave Osmanlija i dalje, moe pratitirazvoj bosanske dravnosti... Kraljevstvu bosanskom uinio je formalni krajosmanlijski sultan Mehmed II - el-Fatih 1463. g., koji je, nakon to je osvojio Srbijusvojoj vrhavnoj vlasti podvrgao i Bosnu i Hercegovinu. Tako je eto Herceg-Bosna bilaposljednja drava na Slovenskom jugu koja je izgubila svoju formalnusamostalnost. .."4)Srednjovjekovna bosanska dravnost i na njoj izrasla i ouvana bosanska kulturno -religijska posebnost i teritorijalna cjelovitost bila je argument i unutarkomunistikih rasprava opoloaju Bosne prilikom stvaranja federacije Jugoslavije. Posebnost Bosne i Hercegovine uokviru budue federacije za komuniste nije bila sporna ali je bio sporan oblik te posebnosti.Postojala su tri prijedloga. Prvi, da se Bosna i Hercegovina sa poloajem autonomne pokrajineprikljuiSrbiji ili Hrvatskoj: drugi, da Bosna i Hercegovina bude autonomna jedinica ali s manjimpravima od ostalih autonomnih jedinica u kojima je preteno jedna nacija nastanjena; i trei, daBosna i Hercegovina ima status kao i ostale federalne jedinice formirane na nacionalnoj2) Elaborat je nepotpisan. Nepoznat je i autor i adresa kojoj je tano namjenjen bio mada je oito da je proizaaoiz kruga Odbora Narodnog spasa. Nalazi se u dosijeu Kasima Dobrae u arhivi Slube dravne sigurnosti MUPRBiH.:1) "Autonomija",Gavrankapetanovi (Isrnet) ,Arhiv Slube sigurnosti MUP BiH. Elaborat je nastaonajvjerovatnije krajem 1944.godine, mada to nije nigdje naznaeno a svrha samog teksta takoer nije od samogautora naznaena.') Muhamed Hadijahi, "Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana", Rukopis dostavljensaveznikim snagama 194414osnovi". Pouzdano se zna da je bosanska strana jedina bila za ravnopravan poloaj Bosne doksu ostali iznosili razliite i po Bosnu manje pogodne prijedloge.Titu je stavove diskusije prenosioEdvard Kardelj i Trto je bosansko] argumentaciji dao prednost. Time je Bosni povraenadravnost izgubljena ubojstvom kraljevske porodice 1463. godine, a uvana u razliitimstupnjevima autonomije unutar stranih dravno-pravnih sustava do tada. Na osnovi tepotvrene dravnosti, Bosne i Hercegovine kao republike unutar jugoslavenske federacije, biloje mogue izvoenje referenduma za njeno meunarodno-pravno priznanje, punu suverenost iravnopravno ukljuenje u zajednicu drava svijeta 1. marta 1992. godine.Argumente bosanske tisugodinje dravne opstojnosti iznosi i Husaga iiprilikom donoenja prvog Ustava komunistike Jugoslavije. Husaga se dvjemapredstavkama, od 5. decembra 1945. i 6. januara 1946. godine, obraa Ministarstvuza Konstituantu zahtjevom da se u dravni grb unese i esta buktinja kao obiljejebosanske nacionalnosti. ii istie da su sve beogradske vlade od ujedinjenja dofaistikog sloma Kraljevine Jugoslavije nastojale "da naoj uoj domovini Herceg-Bosni oduzmu njenu individualnost i da obesnae svaki spomen na nekadanju njenusamostalnost?".U svim nabrojanim momentima bonlake kao bosanske politike povijesti svijest opostojanju srednjovjekovne bosanske drave bila je koritena i prizivana kao kljuna odrednicaboniake samosvijesti i bosanske dravne samostalnosti i neovisnosti. Ta bosanskadravotvorna svijest odreujuu snagu je imala u trenutcima osporavanja bosanske posebnostidok je u mirnijim vremenima ona i unutar samih Bonjaka bila preputana sama sebi.Neosvjetljavanje bosanske srednjovjekovne dravnosti jedini uzrok ima u politikoj neslobodiBonjaka. Danas se s njenim sticanjem samo susreemo s nedostatkom intelektualnih snagakoje mogu i znaju na struan i povijesno opravdan nain ponovo osvojiti i u sebe pretoitivertikalu bosanske dravnosti.') Usp. Atif Purivatra, "Avnoj i nacionalna afirmacija Muslimana", u AVNOJ i savremenost, Institut zaprouavanje nacionalnih odnosa, Sarajevo, 1984.godine str. 154.I;) Original iievih predstavki nalazi se u autorovoj arhivi zahvaljujui ljubaznosti Husagina sina Kerima.15dr. efko Meedovi:DRUTVO SREDNJEVJEKOVNE BOSNEIdeju za ovaj naslov ( a potom i ovu temu) pronaao sam prvo u knjizihistoriara Dr Ive Banca - "Cijena Bosne'", a zatim u radovima historiara Dr EnveraImamovia - "Korjeni Bosne i bosanstva'" i Dr Ante Babia - "Drutvosrednjevjekovne bosanske drave'? , te mnogim drugim radovima, koje sam itao uposljednje dvije-tri godine u vrijeme tragedije ove zemlje i nadljudske borbe njenihljudi za njen opstanak, jer su shvatili da je njen opstanak i opstanak njihovog vlastitogivota. Upravo ta injenica, ta empirijska i historijska injenica i potvruje da se ovdjeradi o egzistenciji drutva u sociolokom odreenju i znaenju." Moje je stajalite da Bosna i Hercegovina predstavlja zasebno drutvo-zaseban kulturni prostor. Tri bosanske zajednice nikad nislJ ivjele Il potplJOojizolaciji Odvojeni obiaji i mentaliteti proimali su se (a smatram da se jo uvijekproimaju) u drutvu razliitom od onoga Hrvatkse i Srbije ....Upravo zato to je ova Bosna bila integrirani kulturni prostor sa zasebnimpovijesnim identitetom, ona se ne moe usporediti s Jugoslavijom. Jugoslavija je biladrava, ne drutvo ...Bosna s druge strane, ma koliko slaba kao drava, predstavljaistinsko dClJtvo "4"Bosna je postala ono to je jednom ve bila i ne moe se rei da se radi oumjetnoj dravnoj tvorevini. To je zajednica koja iza sebe ima tisuugodinjupovijesnu, kulturnu i dravnopravnu tradiciju.""LI Bosni se kroz itavo razdoblje srednjeg vijeka odvijao najprisniji odnos islJ[adnja izmelJ domae vjere, naroda, vlastele i vladara ,,6"Sve ono to je Bosna doivjela Il svojoj tislJlJgodinjoj povijesti bilo je IlnajlJoj vezi s njenom vjerom SlJdbina je htjela da je ona lJ nema loj mjeri bila i lJzrokpropasti srednjevjekovne bosanske drave BoglJmilstvo se odralo kroz svestoljetne oluje zahvaljlJjlli lJpravo injenici da je to bila prava narodna vjera i da jeokupljala sve slojeve stanovnitva Zahvaljujui tome Bosna je uspjela opstati iprebroditi sve ono to je stoljeima injeno protiv nje. To je tako trajalo sve dok jepostojalo jedinstvo izmeu vladara i naroda To su znali i neprijatelji Bosne pa suupravo sve inili da razbiiu tu slogu. Takav pritisak je naroito vren na kraljaTomaa, koji je na kraju popustio i tako je Bosni priredio konanu tragediju. Ne samoda je po nagovoru pape i maarskog kralja odbacio vjeru svojih otaca, nego je i samI Dr Ivo Banac "Cijena Bosne", Evropa danas d.oo Zagreb 1994. god" Dr Enver Imarnovi - "Korijeni Bosne i Bosanstva'', Centar za mir Sarajevo 1995.god.:1 Anto Babi - "Drutvo srednjevjekovne bosanske drave" u "Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine",Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1987.god.4 Dr Ivo Banac - "Cijena Bosne", Europa danas, Zagreb 1994. str.108.~Dr Enver Imarnovi- "Korijeni Bosne i bosanstva", Centar za mir Sarajevo 1995.god. str.138.{;Dr Enver Imamovi - "Korijeni Bosne i bosanstva", str.l85.16pornoqao inkviziciji protiv svojih podanika, da bi na koncu otpoeo otvoreni rat protivnjih ...."7"Dananji basanskahercegavaki prostor i adgavarajui dio. obale inio. jejedinstvenu kulturnu, privrednu i politiku cjelinu i u antika doba. Rimljani su odmahpa akupaciji ovoq dijela Balkana prili jo vrem povezivanju ta dva podruja".""Kao. u svim srednjevjekavnim dravama, i u.Bosni.Ia atruktura drutvaproizala kao reZlJltat dlJeg procesa Il kojem Sll slohcdni.Jiudipadali Il stanjezazisnostic.a nekadanja plemenska svojina na zemlju i na druga, prirodom data,sredstva proizvadnje pastepena prelazila u ruke na bila kaji nain pavlatenih ljudi,kaji su, anda, raznim sredstvima, pa i sredstvima prinude patinjavali i drali upoloaju patinjenasti ostale slojeve stanavitva. O tame, kako. se ovaj proces adsamag poetka razvija u Basni, ne postoje nikakvi kankretni podaci, ..U dasta obilnoj grai o. bosansko] srednjevjekavnaj dravi rijetka emo. naiina paneki askudan podatak o. njenam narodu i stanavitvu van pavlatenagvlastelinskag kruga .... Pravni poloaj patinjenag stanovnitva u feudalnam drutvusrednjevjekavne Bosna bio. je zasnDVan iskljlJivo na obiajima, te je moda, u veajmjeri zavisia o. valji vladajueg sloja nega ta je bio. sluaj sa patinjenimstanovnitvom u drugim zemljama ovoq vremena. U patinjena stanovnitvo spadalesu razne kategarije zavisnih ljudi, kaje su se meusobno odvajala vie pa vrstizanimanja nega pa drutvenam poloaju. Daleka najbrojniju kategariju sainjavaju ....seljaci-zemljaradnici, zatim stoari, stanovnici gradskih naselja, i na kraju, neslabadniljudi ili robovi."?"Graanstvo srednjevjekovne Bosne nije se kao. ekonomsko-drutvenasnaqa.i.kan.Iaktor politikDg ivota bilo razvilo. do takvog stepena da bL se moglo.konstituisati kao dwtvenLstale sasvim stalekim obiljejima kaja su karakteristinaza anavremene gradave u razvijenim zemljama, Nigdje se na bosansko-hurnskornpodruju, pa ni uprimarskim gradavima Novom i Drijevima, nije stvari la ustanova kajabi pa arganizaciji, funkcijama i kampetenciji, ma i priblino, adgavarala gradskimkamunama evrapskih gradava ... Daleka najvei braj gradskih naselja spadao je ufeudalni pasjed i bio. pad nepasrednim reimom feudalnag qospcdara."!?" Ni pa nainu privreivanja, ni pa brojnosti, ni pa snazi kapitala graanstvasrednjevjekavne Basne nije bila doraslo istarijskaj zadai da postane nava drutvenasnaga kaja e razarati feudalne drutvene odnose i otvoriti put novim drutvenimodnosima."!'"Uzaludna bi bila traiti u izvarima kankretne podatke o. tame kako. su upravana bosankorn tlu nastajale imavinske razlike kaje su vodile ka klasnaj padvajenastidrutva i kako. su slobodni ljudi dolazili u poloaj feudalne zavisnasti. ..I ovdje Sll, kao.isvuda. lJslovi za nastajanje ~astelinskih zemljinih posjeda stvarani Il periDdlJraspadanja slobDdnih seoskih opina i preaviadavanja individualne svajine na zemljuu periodu kada se patrijarhaina starjeinska vlast odvajala ad naroda i utvrivala sekao. vlast nad narodom.':"7 Dr Enver Imamovi - "Korijeni Bosne i bosanstva", str.204-205.H Dr Enver Imamovi - "Korijeni Bosne i bosanstva'', str. 311.'IA.Babi, isto str.25lO A.Babi, isto str.66-67.II A.Babi, isto str.68.12A.Babi,isto str.80.17Iznio sam ove ire izvode autora upravo iz razloga i potrebe sociolokeelaboracije drutva srednjevjekovne Bosne.Po kriterijumu proizvodnih odnosa i nainu proizvodnje drutvenih odnosakao cjeline drutvenog ivota ljudi, koji se u njemu zatiu, uspostavljaju i razvijaju ovodrutvo sadri elemente plemenske, robovlasnike (ustanove ropstva) i feudalne(dominantne) drutvene strukture i egzistencije. Ova sloenost u nainu prozvodnjeizraavala se u cjelini drutvenih odnosa i drutvene svijesti. Predhistorijska, antika,ilirska i rimska tradicija ovdje ne ivi samo u materijalnoj i duhovnoj kulturi, kaoostatak, nego i u samom etnosu-njegovoj individualnoj i drutvenoj strukturi, tj .., kakokod starosjedilakih, tako i slovenskih plemena. Ukrtanja, proimanja koja suhistorijskom praksom njihovog ivota na ovom tlu neminovno nastajala reprodukovalasu jedan etnos(narod) - "dobre Bonjane" sa tri religijska opredjeljenja-katolianstvo,pravoslavlje i bogumilstvo; autohton narod sa prepoznatljivim drutvenim karakterom iosobenostima, koje saeto izraava gornji pojam.Bogumilstvo bosanska vjera je dominantna svijest i praksa, ono obuhvata svostanovnitvo i sve slojeve u njemu-vladajue i podreene; ivi stoljeima nasuprotspoljanjih osporavanja(rimska kurija, ugarski kraljevi i srpski knezovi), ak "krstakihratova", jer je proglaeno "jeresom", a Bosna kao zemlja "heretika" i sainjava jezgruduhovnosti i kulture. Katolianstvo i pravoslavlje nisu "strano tijelo" u biu bosanskogdrutva i drave, nego izviru iz realnog tla, iz tradicije i iz "komunikacije" ovog drutvasa drugim drutvima, kulturama i svjetovima; oni nisu stoga podvrgnuti "kritici", anaroito ne negaciji od bogumilstva od bogumila. Koegzistencija religija, a potom ikonfesionalnih zajednica, meusobna tolerancija i uvaavanje su postajale konstantebosanskog drutva, koje e se odrati sve do nae savremenosti.Drutvo srednjovjekovne Bosne je visoko integrirana zajednica, bez veihunutranjih trvenja i sukoba nasuprot socijalnoj i konfesionalnoj strukturiranosti; svakidio zemlje se osjea kao onaj na kome se ivi; otvorena zajednica (drutvo) premadrugima, posebno prema kulturnim sredinama (Dubrovniku); multikultura ovdje izbijaiz same zajednice (drutva), a potom, upravo svojom otvorenou prema svijetu sedopunjuje, produbljuje i bogati; ne gubi se autohtonost, ali se upija stvaralatvo izspoljnjeg svijeta i kulture.Ovdje nema distinkcije izmeu drutva i drave, distinkcije u smislugraanskog drutva, tj. nema antagonizma izmeu drutva i drave, odnosno dravei drutva; drava je vie spoljanja nuda, nego unutranja potreba.Dva su pitanja zanimljiva sa stanovita ove kratke i saete skice o drutvusrednjevjekovne Bosne, a unutar socioloke misli i to: 1. odnos drutva i drave i 2.odnos drutva, drave i zajednice.Ovdje, naravno, ne mislim da se na ovim pitanjima treba zadravati uapstraktnom i opteteorijskom smislu i izdanju, nego samo u mjeri i kontekstukonkretne drutvene situacije bosanskohercegovakog drutva i drave u srednjemvijeku, u kome ono ivi kao samostalan, slobodan i nezavisan drutveni individualitet.Ve su spomenute dvije teze:1. Bosna je istinsko drutvo (Dr I. Banjac obuhvata ovo drutvo u cijelomnjegovom historijskom trajanju) i kao drutvo se odrava u historiji nezavisno od svojedravne egzistencije, tj. ono je opstalo kao drutvo i kad je gubilo svoju dravnost.Time nije kazano da dravnost nema znaenja za egzistenciju drutva, nego da jedrutvo ona primarna i odluujua injenica koja e i u savremenim prilikama i18----odnosima, kad se iznova dovodi u pitanje njena dravnost (od strane velikodravnihambicija politikih reima u Srbiji i Hrvatskoj) sauvati svoj identitet i integritet.U emu je bila snaga srednjevjekovne Bosne kao drutva, a slabost kaodrave, te je kao drutvo opstala, a kao drava dovedena u pitanje? U svimsadrajima svog drutvenog bia - jezik, obiaji, tradicija, kultura, multikultura,konfesionalni pluralizam i tolerancija, koji nisu izgubljeni ni nakon potpadanja podimperijalnu vlast (Osmansko i Austro-ugarsko carstvo i Kraljevina Jugoslavija). Snaganjene dravnosti nije se mogla suprotstaviti imperijalnim silama, koje su ruile iporobljavale i mnogo jae drave i drutva od srednjevjekovne Bosne. Ali ni uuslovima podreenosti nikad se nije gubila ideja o vlastitoj dravnosti, a nikad se nijeu potpunosti ni ukidala odreena nit njene dravne egzistencije.Slina je i teza A.Babia o srednjevjekovnoj Bosni kao drutvu, i to drutvuna odreenom historijskom nivou razvitka-drutvu feudalne strukture, koje kao isvako drugo drutvo tog tipa trpi zakone i protivrijenosti, kao unutranje i izvanjskesile, koje ne moe da savlada i prekorai sve dok u sebi samom ne razvije unutranjesubjektivne sile (graanski stale - klasu) sposobnu da to i uini.2. Bosna.If srednjevjeklliwa Bosnai.Ia.zaiednica koja iza sebe batinitisuugodinju povijesnu, kulturnu i dravnopravnu tradiciju (Dr E. Imamovi isto mislina cjelinu historijske egzistencije bosansko-hercegovakog drutva). Usrednjevjekovnom razdoblju u ovoj zajednici se odvijao "najprisniji odnos i suradnjaizmeu domae vjere, naroda, vlastele i vladara".Pojam zajednice u sociologiji se razliito misli i odreuje. Poznata su dvashvatanja: 1. njemaki sociolog F. Tenis ("Zajednica i drutvo") zajednicu misli kaoautentinu drutvenu formu ivota ljudi, nasuprot drutvu, kao mehanikom skupuindiviuuma. Postoje razliite forme zajednice - a. zajednice zasnovane na krvnomsrodstvu (srodstvo), b. mjesne zajednice (susjedstvo) i c. duhovne zajednice(prijateljstvo). Zajednica je miroljubiva drutvena grupacija ponajvie vezana zapredklasna drutva, K.Marks ljudsku zajednicu poima kao asocijaciju drutvenih bia,koja nastaje nakon ukidanja klasnog drutva ("asocijacija slobodnih proizvoaa"),dok je drutvo-antagonistika formacija.Drutvo srednjevjekovne Bosne ima elemente i drutva i zajednice, ali je, posvom sadraju, po svojim drutvenim odnosima blie zajednici u smislu F.Tenisa.Bosansko drutvo je bilo razvilo odreene elemente drutvenosti,zajednikog ivota, koji su bili razvijeni do visine, koja je osiguravala integritetdrutva, njegovu samostalnost, koja je ostala u memoriji generacija kao vrijeme"dobrijeh dana", dakle-zajednica (drutvo) koja je izgradila samosvojni drutveniidentitet i individualitet, koji e trajati vijekovima. To e biti osnova za zajednicu kaoasocijaciju, ali naravno pod uslovima koje odreuje sama historijska praksa ljudskogdrutva uopte i bosanskohercegovakog drutva posebno. Ali, milenijumskaegzistencija ovog drutva (zajednice), blizina drutva i drave, koju je poznavalahistorija Bosne u njenom poetnom drutvenom ivotu, kao samostalnog drutvenogsubjekta moe biti i jeste paradigma za dananje vrijeme i za budunost. U naojsadanjosti razdvajanje drutva i drave u smislu da drutvo brani sebe bez drave,bilo bi nerealno, bilo bi uzaludno i bilo bi samoubistvo. Bosna i Hercegovina moraodbraniti sebe ne samo kao drutvo (zajednicu), nego i kao dravu. Kao i usrednjevjekovnoj epohi, tako i danas ovom drutvu i dravi najvea opasnost dolazispolja, a ne iznutra.19Bilo bi stoga nepravedno, bilo bi ne samo u duhu ovjenosti, nego u duhuljudske .drutvenosti da slobodni i demokratski svijet, vie nego dosad pomogneodranju ivota ovog drutva i drave, da pomogne ljudima i enama ove zajednice,koji dadoe i daju svoje ivote za nju, njenu i svoju slobodu.20--dr. Enver ImamoviBOSANSKA DINASTIJA KOTROMANIABosna pripada krugu rijetkih zemalja koja je u svojoj dugoj povijesti prolasve faze politikog organiziranja - od plemenskog saveza (u ilirsko doba) prekoorganizacije upa (u ranom srednjem vijeku), banovine (u razvijenom srednjemvijeku) i kraljevine u kasnom srednjem vijeku), do suvremene drave koja je 1992.godine nakon prekida od 529 godina (od 1463.g.) nastavila tradiciju srednjovjekovnebosanske drave. U svim tim epohama na njenom elu su stajali vladari o kojimaimamo vie podataka tek od razdoblja razvijenog srednjeg vijeka. I u Bosni je, kao i udrugim srednjovjekovnim dravama, na elu stajala vladarska dinastija. Njeni lanovisu se smjenjivali na prijestolju od osnivanja drave (8. ili 9. stoljee), pa do 1463.godine kada je nestalo Bosanskog kraljevstva pod navalom Turaka. Bili su toKotromanii koji su vodili Bosnu i pretke kroz dobro i zlo preko 600 godina.Kotromanii su Bosni dali veliki broj vladara od kojih nam je imenom poznatotek njih petnaestak. Za one iz starijeg razdoblja (9. i 10. a djelimino i 11. stoljee),znamo samo da su postojali jer dokumenti ih spominju tek pod oznakom "banbosanski". Prvi imenom poznati vladar Bosne bio je izvjesni Stjepan (poetak 11.stoljea), a onda od 12. do 15. stoljea njihova imena su nam poznata u kontinuitetu.Bilo je sedam banova i osam kraljeva, meu kojima i jedna kraljica. To su banovi:Bori, Kulin, Stjepan, Ninoslav, Prijezda, Kotroman i Stjepan II, te kraljevi: Tvrtko I,Dabia, kraljica Jelena Gruba, Ostoja, Tvrtko II, Ostoji, Toma i Stjepan Tomaevi.Mnogi podaci upuuju da je u srednjovjekovnoj Bosni bilo veoma jakatradicija o starosti domae vladarske dinastije, koja je za sve vrijeme svog postojanjabila simbol samostalne i nezavisne Bosne. Obino se kae da je Bosna sKotromaniima nastala, a kako znamo, s njima je i nestala.Porijeklo KotromaniaKo god je pisao o Kotromaniima nije mogao zaobii pitanje porijekla ivremena kada su zasjeli na prijestolje. Po jednim piscima oni su bili stranci, a podrugima, bili su domaeg roda. Teorija o stranom, tobonjem njemakom porijeklu, uhistoriografiji se javila tek poetkom 17. stoljea. Iznio ju je dubrovaki povjesniarMauro Orbini u svom poznatom djelu "Kraljevstvo Slavena". Tu doslovno stojiovo:"Kad je umro ban Kulin, maarski kralj je poslao u Bosnu s vojskom jednog odsvojih barona, Kotromana Njemca, hrabrog vojnika. Ovaj je zemlju naao bezgospodara i lahko ju je osvojio, radi ega ga je kralj, za nagradu, imenovao banom tezemlje. Od tada vladaju njegovi potomci Bosnom"."Ovaj esto citirani podatak uzeli su mnogi kasniji povjesniari bez ikakverezerve pa su tako irili tvrdnju o njemakom, to jest gotskom porijeklu Kotromania.I) Orbini, Kraljevstvo Slovena, Beograd 1968., p.141.21Jedan od rijetkih povjesniara koji je pobijao to miljenje bio je poznati maarskimedievalist Taloci, koji je inae mnogo radio na istraivanju srednjevjekovnebosanske povijesti.On je prouavajui stare bosanske povelje ustvrdio da su Kotromaniibosanskog porijekla i da potjeu iz gornjeg porjeja rijeke Bosne. Pretpostavio je daje Orbi ni svoj navod ili izmislio ili preuzeo od nekog, nama nepoznatog humanistikogetirnoloqa". U dubrovakoj arhivi je, meutim, pronaen jedan dokument kojipotvruje Orbijenovo pisanje, iz ega se dade zakljuiti da je zaista u dubrovakimanalima postojalo predanje o njemakom porijeklu Kotromania, koje je on samoizloio u svojoj knjizi.Naime, rije je o dokumentu koji se odnosi na pisanu instrukciju dubrovakevlade iji su sadraj trebali usmeno izloiti dvojica njihovih izaslanika, Djive Gunduli iNikola orevi, bosanskom kralju Tvrtku II, a u vezi nekih meudravnihnesporazuma. Instrukcija je sastavljena 14. svibnja 1432.g. i glasi: "Prijateljstvoizmeu bosanske dinastije i male republike pod Srdjom starog je datuma i kralj trebada o njemu vodi rauna. Tvoji preci znali su cijeniti Dubrovnik, a Republika im je tupanju vraala u danima kad su prijatelji veoma skupi. Ta panja potjee odKotromana Gota, od kojeg vuku porijeklo bosanski kraljevi. On je doao iz Ugarske, auao je u Bosnu pomou maarskog kralja - svog roaka, i sa Republikom je ivjeo unajljepoj ljubavi smatrajui Dubrovnik kao svoju vlastitu kuu ..."3)lako je rije o izvornom dokumentu, to, meutim, nikako ne znai da sunjegovi podaci tani. Njegovom sadraju treba prii s izvjesnom rezervom, kao isvakom drugom dokumentu, jer postoji bezbroj naina da se u njih uvuku netanipodaci. Ima i sluajeva da se radi o svjesnom falsificiranju, osobito u sluajevima kaddokument tretira pitanje privilegije, zajamenih prava i sl. Da povjesniar uvijek morabiti na oprezu, pokazuje upravo primjer navedenog dokumenta iz dubrovakog arhiva,iji sadraj u vezi Kotromania pobija jedan drugi, mnogo vjerodostojniji izvornidokument. Rije je o povelji kralja Tvrtka I, izdana na Bobovcu 1. studenog 1356. g.,kojom se bosanskom biskupu potvruje posjed Dubnica za crkvu Sv. Petra u Usori(donja Bosna). Tu se navodi da je dotini posjed svojevremeno darivao daleki Tvrtkovpredak, veliki ban Prijezda, koji je ustvari bio djed Tvrtkovog strica, bana Stjepana IIKotromania, kojeg je Tvrtko naslijedio na prijestolju. Tu se navodi i to da je bosanskibiskup dokumentirao to darivanje originalnom darovnicom koju je izdao ban Prijezda.Od kralja se trailo da obnovi tu darovnicu, to je on i uinio",Vanost ovog dokumenta je u tome to nam na najkonkretniji nain dajepodatke o rodosloviju bosanske dinastije, ak za etiri koljena (pradjed, djed, otac isin), iz ega se dade zakljuiti da dinastija Kotromania ne poinje od bana StjepanaKotromana, kako to navodi Orbi ni.Kotromanii - vladari Bosne od njenog postankaPostoji, meutim, jedan drugi dokument koji nam jo vie produbljuje znanjeo korijenima Kotromania. Rije je o pismu pape Grgura II iz 1233. g. u kojem se21 L.. Thalleczy, Die Kotromanslegende, Studien zur Geschichte Serbiens und Bosniens imMittelalter, Munchen-Leipzig 1914., p. 66-70.:lI Dubrovaki dravni arhiv: Letteree Commissioni, VIlI, f.91; N. Jorga, N otes et .xtraits pour servir aI'histoire des croisades II, Paris 1899., p.307.41 L. Thallsczy, Glasnik Zemaljskog muzeja, XVIII, Sarajev 1906., p 436.V122-spominje bosanski ban Ninoslav, koji je prethodio banu Prijezdi. Iz njega saznajemoda je ban Prijezda bio Ninoslavu "consanguineus", to jest krvni srodnik". Iz togproizilazi da su Prijezda i Ninoslav imali zajednike pretke, to jest da su istog roda. ZaNinoslava, pak, dokumenti doslovno kau da je stavio pod zatitu sv. Petra, kao injegovu banovinu koju je "batinio od svojih krivovjernih predaka". Prema tome jasnoje da je rije o istoj dinastiji, kojoj su vjerojatno pripadali i prvi, za nas jo uvijekbezimeni banovi, koji su bili na elu Bosne ve od 9. stoljea, ako ne i ranije. Na toupuuju neki indirektni podaci iz pojedinih dokumenata, koji na ovaj ili onaj naindotiu to pitanje.Da su potonji vladari bili svjesni starosti dinastije kojoj su pripadali, na to biupuivali ovi podaci. U spomenutom papinom pismu upueno banu Ninoslavu, navodise i to da su njegovi preci (progenitores) vladali Bosnom "od starina", a Tvrtko I, pak,u jednoj svojoj povelji doslovno kae da su Kotromanii vladali Bosnom "od njenogpostanka".Izvori prvi put spominju jednog Kotromana 1163.g. u vrijeme kada jemaarski kralj poslao vojsku u Bosnu da kazni bana Boria koji se prije toga umijeaou prijestol ne borbe u Maarskoj, opredijelivi se za pretendenta Stjepana IV.Pobijedio je, meutim, njegov protivnik, Gejzin sin Stjepan III, i kad se ovrstio naprijestolju, poeo je redom kanjavati sve one koji su bili protiv njega. Bosanskogbana je kaznio tako to je na njega poslao svog vojvodu Gotfrida, Njemca u njegovojslubi. Ovaj je uspjeno obavio zadatak i uklonio bana Boria, kojem se nakon toga ubosanskoj povijesti zaista gubi trag6).Iz tog vremena potjee gore spomenuta jedna povelja koju je izdao maarskikralj Stjepan III, kojom dariva neka imanja splitskoj crkvi. Za nae pitanje ima tajznaaj to se meu svjedocima spominje i izvjesni knez (comes) Kotroman. Nita se,meutim, ne navodi ko je on i odakle je, ali bez obzira na to, neki povjesniari suiznijeli uvjerenje da je on Nijemac koji je doao u Bosnu s maarskom vojskom, i da,tobo, od njega potjeu Kotromanii 7). Sasvim je mogue da je rije o bosanskombanu, Borievom roaku, koji je moda u vrijeme maarske intervencije u Bosnipristao uz Maare i tako se popeo na prijestolje.Tezu da bosanski Kotromanii potjeu iz Njemake, ekspoatirali su mnogo injemaki povjesniari. Njima je prije svega bilo jako uporite samo ime Kotrornan, ijisufiks - man pripada germanskom etnikom krugu. To meutim nita ne znai jer jedotini sufiks est i u drugim jezikim i etnikim skupinama i nalazimo ga od Evropedo Indije, osobito u Perziji, a est je i kod slavenskih naroda. Ali bez obzira na to,njemaki povjesniari su bili skloni tvrdnji da je rije o njemakoj porodici.Svojatanje KotromaniaU svojim istraivanjima njemaki povjesniari su se posluili i heraldikom.Uporeujui grb Kotromania s grbovima nekih germanskih velikakih porodica,ustvrdili su da mu najvie odgovara grb tajerske vojvodske kue Schsrtenberq, izega su izveli zakljuak da su bosanski Kotromanii njihovog korijena. Navode i jedan5l T. Smiiklas, Diplomatiki zbornik, III, Zagreb 1905.,p.388-389.n) M. Florianua, Chronica Hungarorum. Quinque-Ecclesiis 1883.,96.7) V. orovi, Pitanje o poreklu Kotromania, Prilozi za knjievnost. jezik, istoriju i folklor, knj. V., Beograd1925., p.16-17.23-toponim pod nazivom Kotrou blizu Rogataca u tajerskoj, koji bi po tim autorimaukazivao na korijen Kotromania 8).To su, dakako, sve hlabavi dokazi. Toponimijske, apogotovo heraldikepodudarnosti ne mogu nikako biti iskljuivo uporite za genealoke zakljuke. Skoropotpuno isto elemente grba Kotromania (tit razdijeljen poprenom gredom sa po triljiljana u svakom polju), nalazimo ak u grbovima engleskih lordova. Dakako, rije je oopekulturnoj transmisiji uzora koji su u svim vremenima strujali meu evropskimzemljama, na ijim osnovama je stsvoren evropski pojam kulture, kao to postojiazijski, afriki itd.Povijesno se zna da su Kotromanii bili u srodstvu s njemakomortenburkom vojvodskom kuom, te kuom Helfensteina. To su, meutim, bileudajno-enidbene veze, s kakvim su Kotromanii bili povezani s mnogim evropskimdvorovima. O tome postoji dostatna izvorna graa i taj vid srodnitva nije sporan. Onnema nikakve veze s porijeklom Kotromania.Hrvatski povjesniar iro Truhelka je u svojim istraivanjima doao dozakljuka da su Kotromanii bili porijeklom, pak, iz Hrvatske, odnosno Slavonije, ilitanije, iz kraja oko dananje Poege i Miholjca (Kutjevo). Do tog uvjerenja doao jena osnovi rezultata analize izvora koji se odnose na bana Prijezdu i njegove potomke,u kojim se spominju banova imanja na ovom prostoru.To zakljuuje i za bana Boria, za kojeg izrijekom kae da je bio porijeklom izpoeke upanije, iz Grabarja kod Broda. Truhelki je uporite za ovu tvrdnju to to seitavo stoljee poslije Borieve smrti spominju njegovi potomci u ovom kraju", To su,meutim, konstrukcije bez ikakvog valjanog uporita jer se izvorno ne moe saznatina koji nain su dotini banovi stekli slavonske posjede, odnosno kakav je njihovstvarni odnos s tim krajem. Ima indicija da je ban Bori, ustvari, bio protjeran iz Bosnezbog negativnog odnosa prema domaoj, bogumilskoj vjeri, kao to je morao initipod pritiskom pape i maarskog kralja. Moe biti da je maarski kralj protjeranogbana zbrinuo tako to mu je darovao spomenute slavonske posjede, na kojima seBorievi potomci spominju sve do 14. stoljea.Iz izloenog se vidi da nema nikakvih povijesnih dokaza za tvrdnju da suKotromanii stranog, odnosno njemakog porijekla. Uostalom, i sam Orbini, tvoracove teorije, na jednom mjestu u svojoj knjizi, doslovno kae ovo: Naao sam zapisan itaj podatak, po kojem su Kotromanii ve odavno vladali Bosnom, dok je vladadospjela u ruke bana Stjepana" (misli se na bana Stjepana Kotromana, koji bi poiznesenoj tezi bio rodonaelnik dinastije). Ovaj navod je kod istraivaa ostao skoronezapaen, iako je za porijeklo pitanje i starosti Kotromania veoma vaan'?'.Kolijevka dinastije - srednja BosnaDinastije kod svih naroda vode porijeklo od najuglednijih i najmonijih rodovau zemjlji, pa se mora pretpostaviti da je takav sluaj bio i sa naim Kotromaniima, tojest da su pripadali najuglednijem bosanskom rodu. Izvorna graa nam ne saopavakako je glasilo njihovo rodovsko ime prije bana Stjepana Kotromana. Moda bi im seime roda moglo dovesti u vezu sa nazivom grada Kotorca, kojeg bizantski pisac"1 V. "Adler", I. 1871., p.107.")o tome: . Truhelka, Kolijevka i groblje Kotromania, Nastavni vjesnik, XLI /1932/33.), sv. fr7, Zagreb 1933.,p.192-193.10) M. Orbini, II regnu degli Slavi, Pesaru 1601., p.350.24Porfirogenet iz X stoljea spominje pod imenom Kotora. Povjesniari ga identificiraju sKotorcem, ije se ruevine danas nalaze nedaleko Butmira kod Sarajeva, gdje suarheolozi ustanovili ostatke iz prethistorijskog, antikog i srednjovjekovnog doba.Mogue da im je tu bilo rodovsko sredite po kojem su dobili ime na ovaj nain:Kotorac - Kotoranii - Kotromanii.Slino su postupili i njemaki povjesniari. Oni su kod Rogatca u tajerskojidentificirali jedan toponim pod nazivom Kotrou, koji se spominje u jednoj povelji iz 15.stoljea. Doveli su ga u vezu s naim Kotromaniima pa su iznijeli uvjerenje da su ponjemu dobili porodino ime, prihvaajui tezu da su bili njemakog porijekla"). Neznamo da li im je bila poznata injenica da se samo na podruju ue Bosne nalazi nadesetine lokaliteta tog karaktera, kao to je Kotor, Kotorac, Kotorsko, Kotorii i sl.Iz ranih povelja Kotromania dade se zakljuiti da im se kolijevka nalazilanegdje u srednjoj Bosni, ili poblie, u gornjem porjeju rijeke Bosne. Oblasti dananjeFojnice, Kreeva, Kiseljaka, Sarajeva, Visokog i Kraljeve Sutjeske predstavljale suuvijek njihovu porodinu svojinu, odnosno krunsko dobro. Ugled i mo su, bezsumnje, stekli rano zahvaljujui bogatim rudnicima srednjobosanskog rudogorja.Postepenim irenjem vlasti na susjedne oblasti osnovali su najranije politiko jezgrabosanske drave, koje se u izvorima esto spominje pod nazivom "prava Bosna".Ona je kroz itav srednji vijek smatrana sreditem drave i porodinom svojinomKotromania.Bosanski specifikum naslijea prijestoljaZa dinastiju Kotromania veu se izvjesne specifinosti koje se ne susreu udrugim sredinama, pa se moe rei da su karakteristine samo za Bosnu. One surezultat arhajskih drutvenih odnosa koji su vladali na ovom prostoru due nego i ujednoj drugoj zajednici na Balkanskom poluotoku. Tako je, na primjer, vesuvremenici ma padala u oi neobina pojava, da nijedan bosanski vladar u svojimaktima nikada ne spominje svog nasljednika niti ga je on odreivao. Razlog je taj tonije od njih zavisilo ko e ih naslijediti. Tako se deavalo da ponekad na prijestoljedoe potpuno anonimna linost koju ne spominje nijedan dokument prije nego sepopela na prijestolje. To govori da u Bosni nije bio ukorijenjen princip naslijeaprijestolja po prvorodstvu, kako je to bilo u drugim zemljama. Drugim rijeima nijedanbosanski vladar nije bio siguran da e ga naslijediti ba njegov sin ili neko drugi kogabi on odredio. O tome je odluivala skuptina velikaa, tzv. bosanski stanak, koji jepostavljao iskidao banove i kraljeve!", Stanak je tu ulogu zadrao jo iz vremenakada je predstavljao vijee plemenskih starjeina, koje je u svim zajednicamaprethodilo dravnim institucijama.To govori da je u Bosni bio na snazi prastari obiaj po kome se prijestoljenasljeivalo po starjeinstvu a ne po prvorodstvu, to je bio uzrok estih prijestoinihborbi. Znamo da su neki vladari pokuali zavesti red u tome ali bez uspjeha. KraljaTvrtka I, na primjer, nije naslijedio njegov sin Tvrtko II nego strievi Dabia itd.11) o tome: L.Thallsczy u GZMJCVlIl,p.432.I~) M. Dini, Dravni sabor srednjovekovne Bosne, Srpska akademija nauka, pos.izd. CCXXXI, Odeljenjedrutvenih nauka, n.s.knj, 13, Beograd 1955., p.31 id.25Bosanci priznaju samo Kotromanielako je smjena na prijestolju bila esto praena potresima, pa ak i borbama,unato toga nije se nikada desilo niti su se ikada od strane Bosanaca pravilekombinacije da se na bosansko prijestolje postavi neko ko nije bio lan Kotromania.O tome govori i sluaj iz 1404. godine kada je bio protjeran kralj Ostoja. Nekolikodana nije se znalo ko e biti novi kralj i pravile su se razne kombinacije, pa je odstrane Dubrovana zakulisno sugerirano da to bude herceg Hrvoje Vuki, tadanjinajmoniji bosanski velika, inae njihov veliki prijatelj i zatitnik. Meutim, bili suupozoreni da se ovaj nee usuditi to uiniti, odnosno drznuti da dira u prava zakonitedinastije, i dakako, to nije uinio!", Njemu kao Bosancu, bio je poznat obiaj po kojemse u Bosni nasljeuje prijestolje, odnosno nasljedno pravo, s jakom tradicijom koja jebila iskljuivo rezervirana za kuu Kotromania. Radi usporedbe, spomenimo da su ususjednoj Hrvatskoj, na primjer, banovi imenovani iz ma koje velikake porodice.ak kad su u zemlji imali apsolutnu vlast stranci, i oni su vodili rauna onasljednim tradicijama bosanske dinastije i o tome to ona znai za Bosance. Zasvoga namjesnika, odnosno vazala, iskljuivo su traili nekoga ko pripadaKotromaniima. Znalo se da se u Bosni ne bi odrao niko ko nije iz tog roda. To suuinili ak i Turci koji su dvije godine nakon osvajanja Bosne pokuali restituiratiBosansko kraljevstvo i za kralja su odabrali izvjesnog Matiju abania, potomkaKotromania 14).S obzirom da vladar nije mogao sam sebi odrediti nasljednika, pa ak ako jebio u pitanju injegov sin, u Bosni nije nikada bilo suvladara niti maloljetnih vladara kaou drugim zemljama gdje se na prijestolje dolazilo po direktnom nasijednom pravu.Jedini izuzetak je bio kralj Tvrtko I koji je zasjeo na prijestolje u dobi od 15 godina.Ustvari, umrlog Stjepana II trebao je naslijediti njegov brat Vladislav, daklenasljedstvo po starjeinstvu, ali je ovaj prijestolje ustupio svom 15-godinjem sinu. Iba su zbog toga izbile velike smutnje u dravi koje su kulminirale dugim krvavimgraanskim ratom tokom kojeg je mladi ban (potom kralj) morao bjeati iz zemlje.Ipak se kasnije vratio u zemlju i ugnijezdio na prijestolju, postavi najslavniji i najveibosanski vladar."Bogumilski brak"Dok je skoro u svim drugim zemljama bilo na snazi strogo pravilo da naprijestolje moe zasjesti iskljuivo osoba roena u zakonitom braku, u Bosni se na tonije mnogo gledalo. U popisu Kontromania koji su sjedili na prijestolju, bio ih je nemali broj koji su bili vanbrano roeni. Meu takvim je bio i kralj Dabia. Ostoja,Toma, Stjepan Tomaevi itd. Za Bosance je bilo bitno da pripadaju Kotromaniima.To govori da se u Bosni na brak gledalo neto drugaije negoli u drugim zemljama,pa ak i u susjednoj Hrvatskoj i Srbiji, to takoer predstavlja jedan od arhajskihostataka drutvenih odnosa na ovom prostoru.Ve su suvremenici ma pali u oi neobini brani odnosi kod Bosanaca.Izvjetaji govore da je kod njih brak sklapan izuzetno lahko i jednostavno. Sve se1'obavljalo tako to je enik traio od mlade da mu bude "dobra i vjerna"!", Uizvjetajima stoji i to da je takav brak razvrgavan veoma lahko, i nije bio rijedak sluajda se pojedinci, a takvih je bilo i meu vladarima, ene po nekoliko puta. Ban StjepanII te kraljevi Ostoja i Tvrtko II enili su se po tri puta, to je u ondanjoj kranskojEvropi bilo nezamislivo. Drugim rijeima, u Bosni nije bio na snazi crkveni brak, aposljedica toga je bila da zvanina crkva, to jest Evropa, nije priznavala nijedan brakbosanskih vladara koji je bio sklopljen na bosanski, to jest bogumilski nain. Zbogtoga su neki od kraljeva u odreenim politikim okolnostima, na primjer, da bi bilipriznati od pape i evropskih dvorova, morali naputati svoje ranije ene i ponovo seeniti. Od takvih naputenih ena pokoljenjima je ostala poznata u uspomeni traginalinost obine puanke i bogumilke Vojae - ene kralja Tomaa, nakon koje seoenio Katarinom, kerkom velikog bosanskog vojvode Stjepana Vukia iz Hurna'".Izgled bosanskih kraljevao fizikom i duhovnom izgledu bosanskih kraljeva izvjetavaju nas i pojedinisuvremenici. Tako, na primjer, poznati talijanski najamniki kapetan Breglio daLavello, koji je izvrsno poznavao talijansko drutvo 15. stoljea, bio je zadivljenizgledom kralja Tomaa s kojim se sreo 1452. godine. U svojim memoarima zabiljeioje da se ne sjea da je ikada vidjeo Ijepeg i dostojanstvenijeg gospodina odbosanskog kralja. Turski izvori za posljednjeg kralja Stjepana Tomaevia kau da jerastom bio pravi div.Ima i drugih podataka koji govore da su ne samo kraljevi nego mahom svihBosanci bili izuzetno krupnog stasa, a uz to i dobri ratnici. U jednom izvjetaju iz1400. godine koji govori o dogaajima kada je herceg Hrvoje Vuki osvajao nekehrvatske gradove, stoji da su Bosanci (Bonjani) "moni i rijeima i djelima".Fiziki izgled Bosanaca i njihovo junatvo zadivilo je i poljskog ljetopisca,kojeg prenosi Dlugossi, koji je opisao uveni velikaki skup i viteki turnir odran1412. godine u Budimu. Na njemu je bila zastupljena skoro itava ondanja Evropagdje se, uz mnotvo kraljeva, meu kojima je bio i na kralj Ostoja, okupilo i 13vojvoda, 21 grof, 26 drugih velikaa raznih titula (ne raunajui one iz Maarske -zemlje domaina), zatim 1500 vitezova, 3000 titonoa itd. Na turniru su se borilivitezovi iz Grke, Italije, Francuske, Poljske, eke, Ugarske, Austrije, Litvanske,Rusije, Bosne, Srbije i Bugarske. Od svih su najveu panju izazvali upravo bosanskivitezovi svojom smjelou, vjetinom, hrabrou i izgledom. Dotini kroniar ihopisuje kao visoke i krijepke, a u borbi izuzetno poduzetne i hrabre!".Identini podaci o izgledu Bosanaca potjeu i iz 1403. godine, kada se uZadru okupila brojna gospoda iz Dalmacije, Hrvatske i Bosne, na doek napuljskogkralja Ladislava. U opisu tog dogaaja ljetopiscu su opet pali u oi Bosanci, za koje jezabiljeio da su to "ljudi neobinog stasa".O karakteru i openito ljudskoj strani Bosanaca takoer nalazimo podatkekod suvremenih ljetopisaca. S te strane su ih, dakako, najbolje poznavali njihovinajblii susjedi - Srbi i Hrvati. U jednom izvjetaju u kojem se govori o sporu koji je.o) o tome: V. Klai, Poviest Bosne, Zagreb 1882., p.350.I") Roman na ovu temu napisala:]. Truhelka, Vojaa, Sarajevo 1899.17) Ioanni Dlugossi, Historiae Poloniae, lib. XI, p. 327-328.27izbio izmeu Dubrovnika i bosanskog velikaa Radoslava Pavlovia, Dubrovani sudali ovakvu sliku Bosanaca: "On se (to jest Radoslav) zove Bosancem: oni su poznatikao krijeposni, ali nije niko osramotio Bosnu kao on". Pri tome su mislili na nekorektnoponaanje dotinog Pavlovia, to se nije nikako moglo spojiti s Bosancima koji su zasve slovili kao poteni pravini Ijudi18)Pored hrabrosti i junatva Bosanci su bili poslovini po svojoj dobroti,potenju i pravinosti. Odanost i privrenost onome u koga jednom steknu povjerenje,vrline su koje svi stranci istiu i hvale. To ini i mletaki povjesniar Farlati iz 18.stoljea, pisac znamenite crkvene povijesti junoslavenskih zemalja. Na osnovi starihsplitskih rukopisa opisuje i istie staro potenje, ispravno dranje i plemenitost kojomsu se odlikovale bosanske izbjeglice i njihovi potomci koji su po padu Bosne podTurke doselili u Dalmaciju i Split. U opisu dalje stoji da su se Bosanci meutamonjim stanovnicima isticali i razlikovali i likom (antropoloki), zatim dranjem teponaanjem, pa su bili svima "ugodni i priiatnr'"?Otkrie kraljevskih grobnicaBosna je jedna od rijetkih zemalja u ovom dijelu Evrope koja ima izuzetnodobro sauvane posmrtne ostatke lanova svoje dinastije. Zahvaljujui otkriu dvajumauzoleja u kojima su sahranjivani lanovi Kotromania (u Arnautoviima kodVisokog i na Bobovcu) identificirani su fiziki ostaci nekolicina kraljeva i lanovanihovih porodica. Najvrjedniji nalaz u Arnatuoviima je grob Tvrtka I, koji su arheolozizatekli u izuzetno dobrom stanju. Preko kamenog lijesa jo je uvijek stajao prebaenkraljevski plast na kojem su u zlatnom brokatu bili izvezeni kraljevski grbovi.Pored Tvrtkovog skeleta nalo se jo sedam skeleta ali nije se uspjelo unjihovoj identifikaciji. Sasvim je sigurno da su u pitanju ostaci lanova dinastije, prijesvega prethodnika kralja Tvrtka, bana Stjepana JI, za kojeg povijesni izvori sasvimodreeno kau da je sam odredio da se ovdje pokopa."?Na Bobovcu je u kraljevskom mauzoleju pronaeno ukupno pet grobnica sadevet skeleta, od kojih je jedan pripadao enskoj osobi.i" Rije je o kraljici Dcroteji,eni kralja Tvrtka II. Tu su bili sahranjeni skoro svi kra~evi mlae generacije, a to su:Dabia, Ostoja, Stjepan Ostoji, Tvrtko II i Toma. Cini se da je ovdje naknadnosahranjen i Stjepan Tomaivi, iji su ostaci preneseni iz Jajca, gdje je prilikomzauzea Bosne bio sasjeen od sultana. Naime, u donjem dijelu mauzolejapronaena je jedna naknadno, nemarno ukopana grobnica s dva skeleta, od kojih jejedan imao smrskanu lubanju. S obzirom da je ukop izvren u vrijeme kada jeBobovac ve bio u turskim rukama i kada je mauzolej bio poruen, sasvim je mogueda su u pitanju naknadno pokopani ostaci kralja Tomaevia i njegovog stricaRadivoja, koji je smaknut zajedno s kraljem.S obzirom da je rije o kraljevskom mauzoleju ukop se svakako odnosi nanekoga ko je bio lan dinastije, i to linost prvog reda.IHI . Truhelka, Konavoski rat /143()'1433.), GZM.XXIX, Sarajevo 1917., p. 151..'9, D. Farlati, IlJyricum sacrum, III, Venetiis 1751., p. 397.""I P. Aneli, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara uMilima, GZM.n.s. xxxrv (1979), Sarajevo 1980.,p.183-247."I) P. Aneli, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo 1973., p.81 i d.28-Ta briga u nenormalnim okolnostima mogla se pokloniti samo posljednjemkralju. Neko se jamano dobro pobrinuo da mu se ostaci prenesu ovdje kako bipoivao uz svoje srodnike.Analiza skeleta lanova dinastijeAnaliza skeleta iz ovog mauzoleja dala je niz podataka o antropolokomizgledu i zdravstsvenoj slici bosanskih vladara. U nekoliko sluajeva dobijeni supodaci i o nainu njihove smrti. Tako je, na primjer, na jednom skeletu otkriven probojprsne kosti nainjen kopljem, i lom kljune kosti, to je sigurno izazvalo smrt dotineosobe. Na to upuuje stanje performacije proboja na kojem nema tragova zarastanja.Koplje je bez sumnje probi lo srce i glavne krvne ile.22)Rentgenoloka analiza skeleta je konstatirala zanimljive pojave. Jedan odpokojnika je za ivota imao iskrivljenu kimu, to je posljedica izlijeene tuberkulozneupale. Potom je konstatirana deformacija kime nastala okotavanjem rubova ideformirajue spondiloze.f" Neki od skeleta su imali potpuno smrskanu lubanju itd.Skoro kod svih skeleta zapaena je naglaena robustnost. To pokazuje da sulanovi dinastije zaista bili krupnog stasa. Na to ukazuju i pronaeni prstenovi uzskelete. Neki od njih imaju otvor skoro tri centimetra.Nalazi ovih mauzoleja ne rjeavaju u cjelosti pitanje posmrtnih ostatakalanova bosanske dinastije. Do sada je pronaeno tek sedamnaest skeleta. Gdje suse pokopali ostali vladari, prije svega oni iz starije generacije, ubrajajui tu i Kulinabana, jo je uvijek pitanje koje e dugo zaokupljati arheologe i povjesniare. Akouzmemo u obzir da je u ukupnoj povijesti srednjovjekovne Bosne bilo mnogo vievladara od petnaest koliko ih znamo imenom, ono nekoliko otkrivenih grobnica je ipakmalo, tim vie ako se uzmu u obzir lanovi njihovih porodica. Na petnaestak vladaradolazi oko stotinu lanova njihovih porodica jer je svaki vladar bio oenjen, neki i povie puta, svaki je imao vie djece itd. Oni su, dakako, svi sahranjivani u !"Nodinimgrobnicama ili grobljima, i za nas je jo uvijek nepoznanica gdje se ona nalaze.Za stariju generaciju vladara (onih iz 9., 10. i 11. stoljea), nemamo nikakvihpodataka gdje su sahranjivani. Moe se samo pretpostaviti da je to bilo negdje naprostoru gdje su se nalazila njihova stoina mjesta, a to je dio doline rijeke Bosne napotezu od dananjeg Visokog do Kaknja. Pri tome se moe najvie raunati naMotre. Tu je indikativan lokalitet Biskupii gdje je svojevremeno naena Kulinovaploa, koja je stajala iznad ulaza u hram koji je on podigao. U njemu i oko njega sebez sumnje pokopalo, kao na svim ovakvim mjestima. Ovdje je vjerojatno biopokopan ne samo Kulin ban nego jo koji raniji ili potonji vladar. Arheoloka pretragatog lokaliteta je otkrila ostatke groblja i neke graevine, to je veoma indikativno.Jedno temeljno istraivanje tog lokaliteta moe donijeti iznenaujue rezultate.Moemo se samo nadati da e nam neki budui sretan nalaz predoiti i otkriti ostatkejo kojeg lana vladarske dinastije Kotromania, i to ne samo ovdje u njihovojpstojbini, nego i u drugim zemljama, jer su mnogi od njih ostavljali kosti daleko odsvoje Bosne. Takav je, na primjer, sluaj sa grobom kraljice Katarine, koji je u cjelostisauvan sa nadgrobnom ploom, a nalazi se u centru Rima, u najljepoj i najstarijoj~~)P. Aneli, o.c.,p.82.~:rimskoj crkvi Are Coeli. Tu je pokopana nakon to je izbjegla iz Bosne po turskomosvajanju.Treba istai da Bosna spada u rijetke zemlje koje imaju u dobrom dijelusauvane posmrtne ostatke lanova svoje dinastije. Oni se jo uvijek nalaze ukartonskim kutijama skriveni negdje u vlanim muzejskim podrumima, a mjesto im jeuvelelijepim mauzolejskim zdanjima gdje bi bili dostojno smjeteni, i koji bi bilipristupani svima koji bi eljeli odati im potu kao i vremenu kada su vodili namBosnu i pretke kroz sve to su donosila prohujala stoljea.U historiografiji postoje dosta oprena miljenja o vjerksoj pripadnostibosanskih vladara. Po veini hrvatskih povjesniara oni su bili katolici, a po srpskim,pravoslavci. Povijesna graa, meutim, sasvim jasno pokazuje da su svi odredapripadali domaoj, bogumilskoj vjeri, a i onih nekoliko koji nisu, na to su bili primoranipolitikim pritiscima od strane pape i evropskih vladara. Njihovu vezu s domaomvjerom pokazuje i aktivno uee bogumilskih starjina i vladarskim poslovima.Bogumilske starjeine su na vladarskim dvorovima djelovali kao dijaci, savjetnici,poslanici, ovjeritelji dravnih isprava itd.Za Kulina bana nema uope sumnje da je bio okorjeli bogumil. Dukljanskikralj Vukan u pismu iz 1199. godine javlja papi Inocentiu III da itavom Bosnom vladahe reza i da je njome zaraen i sam ban Kulin sa itavom svojom porodicom. Povijestije znano kako je proao pokuaj pape da prisili Kulina i bosanski narod da se odreknesvoje vjere, nakon to su ga vladari okolnih zemalja stalno pozivali da neto poduzmeprotiv bosanskih nevjernika (bogumila), te da ih uniti "kao to se kukolj upa izpenice".U odnosu vladara prema domaoj (bosanskoj) vjeri najbolje pokazuje sluajbana Ninoslava iz sredine 13. stoljea. On je po roenju pripadao domaoj vjeri, kao injegovi preci. Meutim, kao ban bio je u odreenim politikim okolnostima primoranod strane rimske kurije da je se odrekne pa je tako na silu postao katolik. To je,meutim, izazvalo ogorenje u zemlji pa su mu velikai i narod uskratili poslunost.To ga je natjeralo da se ponovo vrati u krilo domae vjere. Ali time je izazvao rimskukuriju koja je protiv Bosne povela kriarsku vojnu. Meutim, digla se sva Bosna.Narod je predvoen svojim banom pruio estok otpor i prijetnje Rima su se izjalovile.Na bogumilsku pripadnost bosanskih vladara upuuje brojna izvorna graa.U izvjetajima papinih izaslanika, inkvizicije i domaih franjevaca, redovito se navodeoptube da i sami vladari slijede i pomau krivovjerje u svojoj zemlji. Papa Grgur IX upismu od 10. listopada 1233. godine podsjea bana Ninoslava da su svi njegovi preci,to jest bivi vladari Bosne, bili "zaraeni heretikim krivovjerjem". Dvjesto godinakasnije jedan franjevac je u izvjetaju od 2. prosinca 1435. godine za kralja Tvrtka IIzabiljeio: "Ovaj kralj je samo po vanjtini kranin, u istinu, nije ni krten, i na svenaine spreava fratre u svojoj zemlji da krste ljude ... tamo ive manihejski heratici ...divlji neprijatelji crkve".Za kralja Tomaa ak vatikanski dokumenti doslovno kau da je od roenjabio bogumil, te da je nekoliko godina nakon stupanja na prijestolje bio primoran dapree na katoliku vjeru. I njegova ena, kraljica Katarina (rodom iz Hercegovine),takoer je do udaje bila bogumilka.lako su kroz itavo razdoblje srednjeg vijeka na Bosnu polazile brojnekriarske vojne u namjeri da u njoj iskorijene bogumilstvo, u tome se nije uspjelo.Unato tekim krvavim progonima, razaranjima i ubijanjima, bosanski narod se nijeodricao svoje vjere, i u njoj je, zajedno sa svojim vladarima, opstao za sve vrijeme30postojanja srednjovjekovne bosanske drave. Bogumilstvo je u Bosni nestalo tekdolaskom Turaka, kad su njegovi sljedbenici masovno preli na islam. To je uinilo inekoliko lanova domae dinastije Kotromania, meu kojima je bio princ Sigismund(sin kralja Tomaa), sestra mu Katarina, daida Stjepan, amidi Matija i dr.Sudbina krune bosanskih kraljevao kruni kojom su se krunili bosanski banovi i kraljevi i o nainu kako seustoliivao novi vladar, imamo tek poneku vijest suvremenika. O tome kako je, pakizgledala kruna, saznajemo preko pojedinih umjetnikih djela koja prikazuju okrunjenebanove i kraljeve. To su predstave na novcima, dravnim peati ma, kamenimreljefima i sl.U Arnautoviima kod Visokog je u kraljevskom mauzoleju pronaen peatniprsten s likom nekog okrunjenog vladara, gdje se sasvim jasno vidi izgled krune. Tu,kao i u drugim sluajevima, ona ima standardni oblik: uski obru (dijadem) na kojemsu zubci u obliku ljiljanovih cvjetova. (To je standardni izgled kruna bosanskihvladara. U razdoblju od preko 600 godina upotrebljavane su tri krune: prastarabanska, stara kraljevska i nova kraljevska.Iz sredine 15. stoljea imamo opiran izvjetaj o kruni koju je papa EugenioIV namijenio kralju Tomau. Bila je napravljena 1446. godine, sva od zlata, ukraenabiserima i dragim kamenjem. Papa ju je poslao u Bosnu preko svog poslanika koju jetrebao predati Tomau "u ime i od strane najsvjetijeg gospodina naeg papeprejasnom kralju Tornau". Meutim, zbog politikih neprilika koje su tada izbile uBosni, ta kruna nije nikada stigla na odredite (zadrana je u Splitu). Tome su seusprotivili bogumili, ljuti na svog kralja to je preao na katolianstvo i to je odbaciovjeru svojih otaca, a to mu je papa uvjetovao da bi dobio krunu, koju su od njegadobijali svi ondanji evropski vladari. Toma se morao pokoriti volji naroda i okruniose starom domaom kraljevskom krunom.Njegov sin Stjepan Tomaevi je u tome bio uporniji pa je okrunjen krunomkoju mu je poslao papa Pijo II, Ostaje nam nepoznato da li je to obavljeno onom kojaje bila namijenjena njegovom ocu ili je za njega bila posebno napravljena. To je prvi, aujedno posljednji sluaj da je jedan bosanski vladar okrunjen papinskom krunom,odnosno privolom i doputenjem pape. To je, meutim, za Tomaevia kao i zabosanski narod bilo tragino. Kralj se obvezao papi da e u zemlji satrati bogumilstvo,to je izazvalo strahovita krvoprolia, i to ba u vrijeme kada su se Turci pribliavalibosanskoj granici. U takvom kaotinom stanju Turcima nije bilo teko osvojiti zemljujer je veina naroda ostala pasivna a neki su otvoreno preli na stranu zavojevaa.Tako je srueno Bosansko kraljevstvo a s njime se ugasila i dinastija Kotromania.Iz izvora saznajemo da se bosanska kruna uvijek uvala na Bobovcu. Tu jebilo i prijestolje, dravna riznica, arhiv i drugi prijestolni sadraji. U jednom dokumentudoslovno stoji da je to mjesto "u kojem se uva kruna Kraljevstva bosanskoq''.""Po turskom zauzeu Bobovca bila je zaplijenjena kompletna riznica, a snjome i kruna, i to je sve postalo svojina turske drave. Praksa je bila da se ova vrstaplijena obavezno poalje u Carigrad, pa se, bez sumnje, tako postupilo i u ovomsluaju. Postoje neki, neprovjereni, podaci da su neki od bosanskih velikaa uspjeli~I)V. orovi, Historija Bosne, I, Srpska akademija nauka, pos.izd.knj.CXXIX, drutveni i istorijski spisi, knj. 53,Beograd 1940., p.545.31spasiti krunu, ali je ona kasnije ipak pala Turcima u ruke. Moda je njome okrunjenkontraverzni "turski" bosanski kralj Matija abani, kojeg su Turci ustoliili naupranjeno bosansko prijestolje malo vremena nakon osvajanja Bosne.Vijesti o kruni se za due vrijeme gube, a onda se ezdesetak godina kasnijeopet javljaju. Izvjetaji kau da se 1529. godine zatekla u riznici koju je uza se imaosultan Sulejman Velianstveni kada je te godine podsjedao Be. Nakon poraza koji jetu doivjeo, u zaplijenjenom turskom blagu naena je, navodno, i bosanska kruna, paje tako dola u posjed austrijskih careva."? Ako je to sve tako bilo, onda se i danasnalazi u Beu. Uostalom, moda je rije o kruni kojom su Maari krunili svoje"bosanske kraljeve", nakon to su iza 1463. godine pokuali za svoj raun obnovitiBosansko kraljevstvo.Prva bosanska prijestolnicaPrije prenoenja prijestolnice na Bobovac (poetkom 14. stoljea), dvorbosanskih vladara se nalazio u Arnautoviima kod Visokog (srednjovjekovne Mile).Da li je tu, ili u susjednom Motru, bilo sjedite i prvih banova, ne znamo. S obziromda se u Arnautoviima sastajala i bosanska skuptina (stanak), bit e da se upravo tunalazilo najstarije upravno-politiko sredite bosanske drave. Arheoloka istraivanjasu dokazala da srednjovjekovna arhitektura ovdje direktno lei na rimskim ostacima,to upuuje na starost i kontinuitet ivota na ovom prostoru.Bosanski vladari su se, kao i u drugim zemljama, krunili javno, naopenarodnom zboru. Izvori izrijekom navode da je to obavljeno u Milama. Jedino seza posljednjeg kralja Stjepana Tomaevia povijesno zna da nije ovdje krunjen negou Jajcu. Tvrtko I je, pak, ponovio svoje krunjenje u Mileevu u Srbiji, nakon to jelegitimno naslijedio prijestolje Nemanjia. Time je elio dokazati svoje pravo na Srbiju.lako je na bosansko prijestolje mogao zasjesti iskljuivo lan kueKotromania, ipak na izbor svog nasljednika nije mogao utjecati ivui vladar. To jebilo u iskljuivoj nadlenosti skuptine bosanskih velikaa (stanka). Na njemu subirani, ali i skidani vladari koji nisu bili po volji velikaa. Na njemu su se takoerrjeavala i druga vana dravna pitanja, ureivali odnosi meu velikaima. Ponekadbi na takvim zborovima potekla i krv, kad bi se do kraja suoili stavovi i interesi. Kojiput bi i samom kralju zaprijetila pogibija ako bi velikai zakljuili da radi protiv interesazemlje. Kralj Ostoja se, na primjer, s jednog takvog zbora spaavao bijegom podokriljem noi jer je douo da e ga sutridan u nastavku zborovanja velikai baciti uokove.Obraun sa razbijaima BosneNa ovakvim zborovima su se rjeavala i najosjetljivija dravna pitanja, kao toje integritet zemlje. Meu brojnim oblasnim gospodarima bilo je i onih koji su sepovremeno odmetali od centralne vlasti i svoje oblasti su pretvarali u neovisnekneevine, ali jo uvijek u sklopu Bosne. Tome se ponekad iz objektivnih razlogamoralo gledati kroz prste, ali kad bi se desio sluaj da neki ugroze integritet drave,tada nije bilo kompromisa. Odmah bi se sazvao stanak (skuptina velikaa), na kojoj:i,) P. Anddeli, u "Kulturna istorija Bosne i Hercegovine", Sarajevo 1966., p. 526.32-je kralj upozoravao kakva je opasnost zaprijetila Bosni. Kako se na to reagiralo,najbolje govori sluaj koji se zbio malo vremena nakon smrti kralja Tvrtka I.Humske velmoe (gospodari dananjeg Trebinja i jugoistone Hercegovine),braa Beljak i Radia Bankovi, bili su se toliko osilili da su Dubrovanima prodaliKonavije, i o tome im ak izdali povelju, ne obazirui se na to to prodaju diobosanske drave. Kralj je na tu vijest sazvao skuptinu na kojoj je upoznao velmoe spokuajem rasturanja Bosne. To je izazvalo ogorenje i svaku osudu svih prisutnih, ijednoglasno je donijeta odluka da se otueno silom povrati i da se vinovnici najstroekazne. Za izvritelja tih odluka zaduen je uveni vojvoda Vlatko Vukovi, najpoznatijitadanji bosanski junak, i knez Pavle Radenovi. Poveli su vojsku i u najkraem rokusu sve obavili. Odmetnicima je oduzeta batina, jedan od brae je uhvaen, okovan ibaen u tamnicu gdje je godinama truhnuo pa su tako inicijatori razbijanja Bosnepolitiki bili eliminirani za sva vremena.Drugi sluaj kad su Bosanci pokazali odluan stav po pitanju integritetadrave je iz vremena kralja Tvrtka II, kad su Dubrovani diplomatskim putem pokualida se domognu dijela bosanskog teritorija (Slansko primorje). Kralj i zbor velmoa imje odluno stavio na znanje da "u ime sve Bosne ne pristaju da se zemlja bosanskekrune predaje pod tuinsku viast''."? Prema tome nikada niko nije mogao otuiti nipedalj dravnog teritorija na svoju ruku, a kad bi integritetu zemlje zaprijetila opasnosts vana, tada se dizala sva Bosna, predvoena svojim Kotromaniima.Mo i bogatstvo bosanskih vladaraDokumenti nam govore da je bogatstvo bosanskih vladara bilo toliko da jenjime bila zadivljena itava ondanja Evropa. Osnovu za to je predstavljao privrednipotencijal zemlje. To je prije svega bilo rudarstvo, po emu je Bosna bila poznata veantikim narodima. U srednjem vijeku izvozilo se zlato, srebro, bakar, olovo i dr.Srebro je bio glavni proizvod bosanskih rudnika. Bilo ga je toliko da su danononopolazile karavane prema primorju. natovarene polugama. Tamo je ukrcavano naposebne brodove koji su ga odvozili u Veneciju, enovu, Siciliju, Aleksandriju i drugamediteranska mjesta. Kralj Tvrtko II je za pojedine poiljke dobijao i po 30.000dukata. Turski kroniar Dursun-beg je zabiljeio da itava Bosna predstavlja rudniksrebra i zlata.Isti sluaj je bio sa olovom i bakrom, takoer vrlo traenim metalima usrednjem vijeku. Koliko ga je bilo i u kojim se koliinama izvozilo iz Bosne, govoripodatak da je veina kupola crkava i palaa u Veneciji, enovi, Milanu, Rimu,Napulju, Budimu i drugim evropskim gradovima, bila pokrivena bosanskim olovom.Samo u razdoblju od 1372. do 1391. godine na talijansko trite je izvezeno310,619.000 kg olova. Iz Prae je u dva maha izvezeno tog metala u iznosu od 11,5vagona. Pojedini konvoji koji su prenosili olovo do jadranskih luka brojili su i po 300konja (tovara), a svaki tovar je u prosjeku teio po 100 kg. Moe se zamisliti koliko subosanski vladari inkasirali dukata za ovolike isporuke, to zlata, to srebra, olova ibakra, a isti sluaj je bio sa voskom, koarna, stoarskim proizvodima, raznimmineralima itd.27)Da bi se stekao barem povran uvid u prihode i rashode bosankih kraljeva ivelikaa, spomenut emo nekoliko karakteristinih primjera koje su zabiljeili povijesniizvori. Kralj Toma je, na primjer, raspolagao tolikim bogatstvom da je samo urazdoblju od 1455. do polovice 1459. godine isplatio sultanu Mehmedu II 160.000dukata na ime mirovnog ugovora. Bez sumnje da je imao od ega platiti, jer je samood rudarske carine u Srebrenici imao godinji prihod u iznosu od 30.000 dukata.Koliko su tek davali zlatni, srebreni i drugi rudnici u Fojnici, Dusini, Kreevu,Busovai, Olovu, pa carine i drugi pogoni. Dubrovaki povjesniar Orbini iz 17.stoljea je zapisao da su Turci samo u kraljevskoj riznici na Bobovcu nali milijunzlatnika.Ti i drugi izvori prihoda uinili su bosanske kraljeve i plemstvo ekonomskiveoma jakim, i po svemu su se mogli nositi s evropskim feudalnim krugovima. Jedanizvjetaj kae da je kralj Tvrtko jedne prilike za jedan dijamant mletakim trgovcimaplatio 400 dukata. Cijena dijamanata koje je kupovao Tvrtko,kretale su se i do 16.000dukata. ena hercega Vlatka Vukia je u svome nakitu posjedovala jedan dragikamen takve vrijednosti i ljepote da je za njega znala cijela Evropa, pa i dalje. SultanBajazit II ga je toliko elio da je pristajao na bilo koju cijenu, ali je vojvotkinja odbila daga proda. Zna se da su se u riznici vojvode Hrania Kosae uz ostale dragocjenostinalazila i mnoga skupocjena umjetnika djela, izmeu ostaloga jedan pozlaenisrebreni lav, jedan drugi od bisera, soko od kristala ukraen srebrom i emajlom, 6indijskih oraha ukraeni pozlaenim srebrom, zatim "dva viteka rkana a treti arkannanen kako ovjek" (rkan-zmaj; nanen-raen).Veliki vojvoda Stjepan Vuki je jednom flandrijskom umjetniku isplatio 5.000dukata samo na ime ruku za izradu zlatnih umjetnina. Spomenimo i to da je njegovaena imala zlatne grebene za vunu, a sin Stjepana Vukia, Vladislav, nudio jesultanu Mehmedu II 100.000 dukata na ime vojne pomoi za akcije protiv svojihprotivnika. Radi usporedbe spomenimo da je 1409. g. kralj Laislav prodao Venecijiitavu Dalmaciju sa otocima za 100.000 dukata.Sa bogatstvom su ili i evropski maniri, to je takoer iziskivalo velikasredstva. Za spomenutog vojvodu Stjepana Vukia se kae da je na svom dvoru uBlagaju imao srebrene orgulje, u ono doba veoma rijetke u Evropi, te itavu etumuziara koji su ga redovito pratili kad je iao u pohode drugoj gospodi.Kad je rije o muzici i nivou kulture u srednjovjekovnoj Bosni, spomenimo i toda su bosanski muziari s kraljevskih i velikakih dvorova redovito u Dubrovnikuosvajali nagrade na muzikim natjecanjima koja su se svake godine odravala u astsv. Vlahe. U izvjetajima stoji i to koliko je ova nagrada iznosilaRuho jedne bosanske princezeIz jednog sauvanog dokumenta saznajemo ta je sve inilo ruho jednebosanske princeze. Rije je o Mariji, sestri kralja Tvrtka I Kotromania, koja se 1351.godine udala u Njemaku za Ulricha X Helfensteina. Ponosni otac je tako opremiokerku da je njezino ruho zadivilo sve uesnike svadbe, a na njoj su bili zastupljeniskoro svi evropski dvorovi onog vremena. Izmeu ostaloga, spominje se na desetinedueka, jorgana, arava, jastuka i druga oprema, sve od iste svile, to je u onodoba predstavljalo izuzetno rijetku i skupu robu.U ruhu je bilo i nekoliko ilima,zatim pokrivaa od hermelina, ogromnakoliina zlatnog i srebrenog posua, stolni pribori - kaike i vilice - ukraen i34dijamantima, biserima, kristalom itd. Jo bogatije ruho ponijela je princeza Elizabeta,kerka bana Stjepana II, koja se udala za maarskog kralja.28)Bosansko krunsko dobro uvalo se u prijestoinom gradu, sjedituKotromania, a to je bio slavni Bobovac. Moe se samo zamisliti ta su uvalenjegove riznice i podrumi, jer treba uzeti u obzir njegovo hiljadugodinje postojanje,kao i injenicu da je Bosna od uvijek zgrtala veliko bogatstvo prodajom svog rudnogblaga.O bogatstvu koje se uvalo u njegovoj riznici poneto saznajemo odsuvremenika. Ako sultanovi kroniari Aik-paa Zade i Dursun-beg koji su pratilisultana u pohodu na Bosnu 1463. godine, za zaplijenjene riznice nekih kraljevihvelikaa kau da se u njima nalo "toliko blaga i bogatstva da se izbrojiti nije moglo",ta je onda tek naeno u Bobovcu. Ve smo spomenuli dubrovakog povjesniaraOrbi nija iz 17. stoljea koji je zapisao da su Turci izmeu ostaloga blaga i bogatstvana Bobovcu nali i milijun dukata.Sudbina posljednjih KotromaniaPropau Bosanskog kraljevstva 1463. godine gasi se i dinastijaKotromania. U vrijeme navale Turaka na Bosnu, na prijestolju se nalazio kraljStjepan Tomaevi. Od ostalih lanova dinastije bile su dvije kraljice: Katarina -kraljica majka, udova kralja Tomaa, to jest maeha Stjepana Tornaevia, i kraljicaMara, ena Stjepana Tomaevia. Tu je bio i kraljev stric Radivoj sa enomMargaritom. Oni su imali tri sina: Tvrtka, uraa i Matiju.Kraljica Katarina je, pak, imala dvoje djece: princezu Katarinu od 12 godina, iprinca Sigismunda od 9 godina. To su ustvari polubrat i polusestra StjepanaTomaevia. On i kraljica Mara nisu imali djece iako su bili u braku etiri godine.To su lanovi dinastije po prvoj liniji,za koje se zna, ali se mora pretpostavitida ih je bilo jo po bonoj liniji jer se takvi u ranijim sluajevima esto spominju.Sudbina posljednjih Kotromania je uglavnom bila tragina. S obzirom da jesultan obavio pripreme za napad na Bosnu u najveoj tajnosti, zatekao ju jenespremnu i bez tekoa ju je osvojio. Tako se desilo da je turski, prodor iznenadioak i lanove dvora. Dogaaj koji je uslijedio svibanjskih dana 1463. godine zatekaoih je ratrkane po raznim gradovima. Niko, pa ni oni nisu slutili da se sultan sogromnom vojskom uputio na njihovu zemlju.Kralj Stjepan Tomaevi se s stricem Radivojem zatekao u Jajcu. Kad jesaznao da je neprijatelj zauzeo Bobovac i da je na putu za Jajce, napustio je grad ikrenuo u zapadni dio kraljevine da bi organizirao kakvu-takvu odbranu. Sultanovaprethodnica je pola za njim i sustigla ga u gradu Kljuu. Uz obeanje da mu se neenita desiti, kralj se predao i vraen je u Jajce. Meutim, sultan je naredio da sesmakne. S njim je poginuo i njegov stnc."?Za njegovu enu, kraljicu Maru, izvori kau da je na vrijeme uspjela pobjei izBosne. Uputila se u Hrvatsku ali ju je tamo zarobio hrvatski ban Pavao Sperani, ljutineprijatelj Bosne. Meutim, i ovog su ugrozili Turci, to je mlada kraljica iskoristila paje pobjegla iz suanjstva. Uputila se u Dubrovnik, ali tamo nije bila dobro dola, jer segrad bojao sultana pa se nakon kraeg zadravanja odavdje uputila u mletaki Split.U) O. tome: E. Imamovi, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995., p. 295 i d.:!9) G. Elezovi, Turski izvori za istoriju Iugoslovena, Bratstvo, XXVI, Beograd 1932.35U Splitu je ivjela u benediktinskom samostanu Sv. Stjepan Pod borovima. Udokumentima se spominje i njena pratnja koju su inile izbjegle bosanske velmoe.Tu su je esto posjeivali njeni zemljaci, ali i Maari, to je mletakoj vladi bilosumnjivo pa je naredila splitskom knezu da je na uljudan nain udalji iz Splita. Podizgovorm da u tom gradu nema dovoljno udobnosti za nju, bila je zamoljena da sepreseli u ibenik ili neki susjedni otok."?Ovakav postupak je kraljicu uvrijedio pa je 1466. godine napustila Splituputivi se u Istru, od kud je potom proslijedila u Maarsku, svojoj majci. Meutim,vijesti o njoj se najavljuju i kasnije.Godine 1474., a onda opet 1477. obraa se Dubrovakoj Republici da joj seisplati zaostavtina njenog mua koja je kod njih bila pohranjena. Ovi su, meutim, uzrazne isprike odbili to uiniti. Deset godina kasnije opet ujemo za nju. Pismom od 24.listopada 1485. godine Dubrovakoj Republici se ovaj put obratio sultan. Obavjetavaih da mu je na Portu dola bosanska kraljica i da se alila da joj Dubrovnik odbijapovratiti zlato koje je kod njih svojevremeno pohranio njen mu. Sultan nareujeDubrovniku da joj isplati njen dio.U drugom pismu od 9. oujka 1486. godine sultan javlja Dubrovniku damoraju bosanskoj kraljici isplatiti 2.000 dukata. To se vjerojatno odnosilo na neku odzaostavtina bosanskog dvora. Posljednje vijesti o njoj potjeu iz 1495. godine. Kadasu Dubrovani te godine otpremali hara za sultana, dali su upute svom izaslaniku,koji je pratio hara u Carigrad, da, ako bi ga tamo pitali to o bosanskoj kraljici, da neda nikakav odgovor. Od tada se o posljednjoj bosanskoj kraljici gubi svaki trag. U tovrijeme mogla je imati oko 50-54 godine, budui da se udala veoma mlada, ponekima ak u esnaestoj godini.Tuga kraljice KatarineProdor Turaka u Bosnu zatekao je kraljicu Katarinu u Kozogradu iznadFojnice, dok su joj se djeca nalazila u gradu Zveaju na Vrbasu. Turci su podsjeligrad ali se kraljica uspjela izvui pa je preko planina stigla u Konjie a onda nizNeretvu dola do Stona. Odatle se laom uputila u Dubrovnik. Ni ona, meutim, nijebila tamo dobro primljena. Brzo su izbili nesporazumi iz istih razloga kao i sa kraljicomMarom. Traila je deponirani novac svoga mua, kralja Tomaa, ali ovi nisu bilispremni to uiniti, uz obrazloenje da ima i drugih pretendenata. Takav odnos kraljicuje uvrijedio pa je listopada mjeseca 1464. godine napustila Dubrovnik i preko moraotplovila za Italiju. Nastanila se u Timu, gdje je ostala do smrti. ivjela je uiznajmljenoj palai na trgu Sv. Marka, okrue na dosta brojnom svitom, koja je s njomizbjegla iz Bosne.Sve do smrti inila je velike napore da sazna neto o sudbini svoje djece.Slala je pisma i emisare na sve strane, obraala se i sultanu, ali bez uspjeha. Kada jena koncu ula da su oboje primili islam i da joj se nee nikada vratiti niti e ih ikadavie vidjeti, to ju je sasvim dotuklo i bacilo je u bolesniku postelju. Predosjeajuikraj, 20. listopada 1478. godine sastavila je oporuku, a pet dana kasnije je umrla, u54. godini ivota. Pokopana je u crkvi Sv. Marije Ara Coeli u strogom centru Rima.Grob joj je postavljen ispred glavnog oltara s ploom na kojoj je tekst pisan:lO) S. Ljubi, Listine o odnoajih izmeu Junog Slavenstva i Mletaka Republika, X, Zagreb 1891., p. 384-385.36bosanskim pismom bosanicom, s njenim likom (kasnije je ta ploa zamijenjena itekst je napisan tattnskt)."'Katarininu djecu, Katarinu i Sigismunda, Turci su zarobili u gradu Zveaju.Oboje su odvedeni u Tursku i odgajani na sultanovom dvoru. Po prelasku na islamSigismund je dobio ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan "KralOgii" (kraljevi).Godine 1487. spominje se ve kao beg od sandaka Karasi u Maloj Aziji. Ne zna sekada je umro, ko mu je bila ena i da li je iza sebe ostavio potomke.O princezi Katarini manjkaju bilo kakvi podaci. Ne zna se ni gdje je ivjela niza koga se udala. Po nekima, njezino turbe se nalazilo u Skoplju, u groblju pokrajputa zvanog Hadilar Jolu, na breuljku zvanom Urjan Babi. Po predanju tu jepokopana izvjesna "Kral k'zi", to bi se odnosilo na bosansku princezu. To bi znailoda je ivjela i umrla u Skoplju. 32)Od ostalih lanova dinastije mnogo godina iza pada Bosne pod Turkespominje se jo Margarita, ena princa Radivoja. Ona se preudala pa se ve 1470.godine javlja kao ena izvjesnog Ivana Senaja. Njen i Radivojev sin Matija, je, pak,od Turaka 1465. godine bio proglaen bosanskim kraljem, to je ustvari bio politikimanevar naspram maarskih akcija u Bosni, ime su Turci eljeli uza se vrevezati Bosance.U jednom Izvjetaju dubrovakog Vijea umoljenih od 11. sijenja 1467.godine kae se da je "kralj Bosne" sin biveg kralja Radivoja, dok se u dokumentu od6. rujna 1471. godine izrijekom kae da je to Matija abani. Tu stoji i to da je zaenu imao izvjesnu Turkinju. Nakon toga gubi mu se svaki trag.Znaaj Kotromania za BosnuDa li je od preivjelih lanova dinastije bilo potomaka, gdje su ivjeli i da li imse sauvalo sjeme do danas, ne znamo. Ako i jeste, moda ni sami nisu svjesni toga.lako je od propasti srednjovjekovne bosanske drave prolo vie od 500godina, sjeanje na Kotromanie se sauvalo do dananjeg dana, osobito napodruju srednje Bosne gdje se nalazio njihov prijestolni grad (Bobovac) i krunskadobra. I danas, nakon toliko vremena s koljena na koljeno se prepriavaju predanja obanovi ma, kraljevima, kraljicama, prinevima, princezama i drugim lanovimadinastije s kojima je Bosna ivjela stoljeima.Znaaj Kotromania je veliki za dananju Bosnu. Onakvu kakvu je prije 800godina stvorio Kulin ban a kralj Tvrtko proirio i uvrstio, realnost koju je moralapriznati i meunarodna zajednica kada je sudbonosne 1992. godine odluivala da liBosnu priznati za samostalnu i nezavisnu dravu. Prevagnuli su argumenti koje sustoljeima krvlju stvarali Kotromanii sa svojim Bonjanima. Zato se s ljubavlju ipotovanjem treba prisjeati i njih i vremena u kojem su nam prevodili pretke krozpovijesne oluje i u dobru i zlu.31) B. Pandi, Katarina Vuki Kosaa, Povijesnoteoloki simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanskekraljice Katarine, Sarajevo 1979., p. 24-25.:dr. Esad ZgodiDRAVA I PRAVO SREDNJOVJEKOVNE BOSNEIntegralna povijest bosanskog prava unutar srednjevjekovne bosanskedrave nije jo napisana. Nasuprot te stoji injenica da su pisane i napisane istorijesrpskog prava iz doba srednjevjekovne srpske drave, ili, pak, da su u formi zbornikaprezentiran i pisani spomenici srpskog srednjevjekovnog prava. Da navedemo nekeilustracije takve literature. Jo 1931. godine Tarnovski e u Beogradu objaviti djelo"Istorija srpskog prava u Nemanjikoj dravi". A Aleksandar Solovjev, inae zasluniznanstvenik za istraivanje srednjovjekovne bosanske povijesti, posebno njene"bogumilske" komponente, objavie djelo "Odabrani spomenici srpskog prava"(Beograd 1926. g.). Jo ranije Stojan Novakovi e objaviti djelo "Zakonski spomenicisrpskog prava", (Beograd, 1926. g.). Nije u ovoj injenici da je srpska drutvenaznanost u prvim decenijama 20. vijeka, otvorila proces istraivanja srpskogsrednjevjekovnog prava nita sporno osim injenice da se u tim istraivanjima i u timdjelima vri prisvajanje i inkorporiranje bosanskog srednjevjekovnog prava u srpskopravo. Dovoljno je, u prilog tome, pogledati pomenuto djelo Aleksandra Solovjeva ilidjelo Ljube Stojanovia "Stare srpske povelje i pisma" (1929.), pa vidjeti kako se uzbornike spomenika srpskog prava, na asimilatorski i dezindividualizirajui nain,ukljuuju sauvani dokumenti koji govore o autentinom srednjevjekovnombosanskom pravu. Jednostavno, sve ono to je bila ideja i praksa srednjevjekovnogprava u Bosni ovdje se predstavlja i tumai kao srpsko pravo.No, ovdje ne moemo ulaziti u objanjenja te injenice da je, sa jedne strane,unutar srpske akademske znanosti dolo do falsificiranja povijesti srednjevjekovnogbosanskog prava. Kao to ne moemo ulaziti ni u tumaenje okolnosti pod kojimabosanskohercegovaka znanost nije odgovarala na te falsifikate. Ostaje i pitanje:zbog ega naa nauka nije, na drugoj strani, s pozitivnom motivacijom, izvrilasistemska istraivanja i sintetike interpretacije fenomena prava u srednjevjekovnojbosanskoj dravi? Za sada valja tek apostrofirati dva momenta. U onim falsifikatima,radilo se, ne o znanstvenoj argumentaciji nego o vanteorijskim, odnosno idologijskimmotivima i aspiracijama koji su se uklapali u ire poltike koncepte anektiranjabosanske kulturne, dravno-politike i pravne povijesti u velikosrpskuekspanzionistiku aspiraciju prema Bosni i Hercegovini. Takoer, na drugoj strani, iizostanak bosanskohercegovake znanstvene reakcije na ono falsificiranje kao iizostanak interesovanja za zasebno studijsko istraivanje bosanskog prava usrednjevjekovnoj bosanskoj dravi, takoer, nisu bili posredovani znanstvenimrazlozima. Oigledno je da je u ovom aspektu na djelu bio korpus ideolokih motivakoji su korespondirali sa ve pomenutim pseudoznanstvenim obrazlaganjimavelikosrpskih aspiracija prema Bosni.Naravno, ne moe stajati samo ta "drama negativnog" kao motiv i podstrekistraivanju povijesti bosanskog prava. Za savremenu bosanskohercegovakudravnu samosvijest vanija je pozitivna motivacija sadrana u injenici da tasamosvijest, iz same sebe, iz potrebe svog povijesnog utemeljenja, hoe i treba38--upravo svijest o svojim korjenima i svom povijesnom kontinuitetu. Te korjene i svojkontinuitet bosanska drava samosvijest nalazi upravo u egzistenciji srednjevjekovnebosanske drave, pa i u njenoj pravnoj sadrini. Ovdje se dakle, u sintezi znanstveno-teorijskih i vanteorijskih motiva, vezanih za politiko dravno-pravno i duhovno-kulturno konstituiranje savremene bosanskohercegovake dravne samosvijesti,pronalazi motivacija za istraivanje povijesti bosanskog prava. Ne prikriva se, dakle,da se u tom istraivanju naputa vrijedno neutralno stanovite.Bosanska dravna egzistencija posebno se iskazivala u dravno-politikoj ipravnoj sadrini bosanske dravne samosvijesti. Razvijeni spoljnopolitiki, odnosnodiplomatski aktivitet pokazuje .da je srednjevjekovna bosanska drava funkcioniralapo standardima, obiajima i protokolima tipinim za sve drave tog doba, pa se i utom pogledu, samostalna bosanska drava prirodno inkorporira u poredak dravasrednjeg vijeka. Mnogobrojna sauvana svjedoanstva o pravnim odnosima usrednjem vijeku pokazuju da je srednjevjekovna bosanska drava, i sa pravnogstajalita, egzistirala po pravnim parametrima tog vremena, pa se i u tom kontekstumanifestirala njena dravna samosvijest. Meu sauvanim pravnim spomenicimasrednjeg vijeka nalaze se, prije svega, zakonodavni spomenici to potvruje da jebosansko pravo tog doba, kao bitni element dravne egzistencije, poznavalo povelje iugovore koji imaju zakonodavno obiljeje. Pored toga, meu starim pravnimspomenicima nalaze se i vladalake povelje i meunarodni ugovori to svjedoi da jebosanska srednjevjekovna drava prakticirala i meunarodno javno pravo. Bosanskadrava je znala i za sudsku instituciju o emu svjedoe sauvani protokoli, parnice,tube i presude. Da se i sa stajalita prava, bosanska drava konstituirala kao dravasvjedoe i spomenici privatnog prava: mnogobrojne tapije, testamenti, pogodbe,zapisnici i sl. svjedoanstvo su da je bosanska drava znala za privatno pravo i da gaje, kao element svoje konstitucije i prakticirala. Prema tome, individualizacijabosanske egzistencije u srednjem vijeku iskazivala se i u pravnom pogledu. Njenadravno-politika samosvijest i njen aktivitet kao drave izraavali su se i u razliitimformama prava: zakonodavnog, javnog, sudskog i privatnog. Unutar bosanske kultureu cjelini, dakle, srednjevjekovna bosanska drava iskazivala je svoj individualitet irecepcijom i prakticiranjem pravne kulture toga doba.No, sama ideja, razliiti vidovi i naini praktine objektivacije bosanskogprava unutar srednjevjekovne bosanske drave, u svom temelju imali su bosanskoobiajno pravo. Zapravo, pomenute, razliite forme srednjevjekovnog bosanskogprava nisu nita drugo nego manifestacije obiajnog prava.Prema jednom sauvanom pisanom svjedoanstvu, u toku jedne parnicepred dubrovakim sudom, koja se vodila oko duga koji je ugovoren u Visokom, naprijedlog da se spor rijei po zakonima Bosne, zemlje u kojoj je ugovor i sklopljen,konstatovano je da Bosna i ne poznaje zakone. I naa istoriografska literaturakonstatira da u sauvanim izvorima nema ni naznake da su u srednjevjekovnoj Bosnipostojali pisani zakoni. No, iz toga se ne moe izvesti i generalni zakljuak dasrednjevjekovna bosanska drava ne poznaje uopte ideju i praksu prava. I ne moese to uzeti kao alibi za izostajanje sintetikih prikaza povijesti i sadrine bosanskog"prava u srednjem vijeku.Ni jedno drutvo, ma koliko bilo nerazvijeno i socijalno nediferencirano nemoe opstati na naelu nekontrolirane sile ili logikom anarhije, stihije ili openeureenosti. Svako drutvo pronalazi ideju Norme s kojom se reguliraju socijalneveze i uobliava, manje ili vie, uvreni poredak drutvenih odnosa. I39srednjevjekovna bosanska drava pronala je tu ideju Normativnosti, ali u likuobiajnog prava. Splet istorijskih okolnosti, a pogotovo pad Bosne pod osmanlijskuvladavinu, onemoguio je da srednjevjekovna bosanska drava dospije do pisanogpravnog zakonodavstva kao to je onemoguio da se bosanska drava, poput drugihsrednjeevropskih drava zapadne Evrope iz staleke drave razvija do apsolutistikemonarhije. No, s druge strane, dominacija obiajnog prava u regulaciji socijalnih ipolitiko-dravnih odnosa, nikako ne znai da je ono ostalo na razini usmenih,povremenih ili sluajnih konvencija. Naprotiv, i u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi,obiajno pravo, kao pravo koje posreduje i regulira, normira i uvruje u pravilnostisocijalne odnose, zadobivalo je svoje mnogovrsne fiksacije u pisanom obliku. Upravona osnovu tih pisanih uoblienja mogue je, zapravo Irekonstruirati povijest i sadrinuobiajnog prava u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi. Mada, dakle, ostavlja tragove upisanim formama, ono ostaje obiajno pravo.Kako ovdje nemamo namjeru da na sistematski nain izloimo sadrinu ipraksu obiajnog prava u srednjevjekovnom bosanskom drutvu, to emo, vie uilustrativnom smislu, ukazati na neke vidove bosanskog obiajnog prava.Bosansko obiajno pravo, kao to je reeno, dobijajui svoj lik i u pismenimkodifikacijama, posreduje, u supstancijainom smislu, cjelinu socijalnih i dravno-politikih odnosa u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi. Prije svega, u dravno-politikoj sferi, obiajno pravo regulira i uspostavlja porijeklo i dimenzije moi vladara,odnosno bosanskih banova i kraljeva. No, istovremeno obiajno pravo konstituirasadrinu i granice moi drugih segmenata feudalne hijerarhije - velmoa i vlastele.Naravno, obiaj no pravo regulira i meusobne odnose izmeu razliitih Slojevafeudalne hijerarhije. Na drugoj strani, obiajno pravo regulira i odnose izmeuvladajue feudalne hijerarhije i potinjenih slojeva bosanskog drutva. Napokon,obiajno pravo u velikoj mjeri normira i meudravne odnose, posebno odnoseizmeu bosanske drave i dubrovake republike. Naravno, valja bar s nekimilustracijama, pokazati, obiajno-pravnu sadrinu naznaenih veza i odnosa izmeusocijalnih i politikih aktera srednjevjekovne bosanske drave.Temeljno obiajno-pravna norma koja definira poziciju vladareve moi jestinstitucija-norma "vjerne slube". Ova norma utvruje cjelinu prava i dunostipodanika spram vladara, ukljuujui i dunost vojne slube. Iza ove norme krije se,zapravo temeljno naelo koje definira poziciju vladareve moi: to je standardnasrednjevjekovno naelo line zavisnosti. Istovremeno obiajno pravo instaliralo je inorme kojima se titi vladareva "ruka gospodina bana" i "vjera gospodska". Te normenosile su u sebi i sankcije s kojima se titio vladarev autoritet. Obiajnim pravom usrednjevjekovnoj bosanskoj dravi ustanovljena je i norma po kojoj vladar, ban ilikralj, po svojoj volji prakticira i darovno pravo. A ono se sastojalo u pravu vladara dadravnu zemlju kao vlastitu batinu darovnicima poklanja u vlasnitvo pojedinimsudionicima feudalne hijerarhije. Ovo obiajno pravo konstituira, sa svoje strane,zapravo patrimonijalno poimanje drave, a takva drava je upravo bilasrednjevjekovna drava u periodu svog uspona i konsolidacije (do doba Stjepana"Kotromania 1314-1353). No, na temeljima ovih nekoliko elemenata kojima seobiajno pravo regulira vladareva mo, uz dejstvo i niz drugih konkretno-istorijskihfaktora, transformirae srednjevjekovnu bosansku dravu iz patrimonijalne drave ustaleku to e svoje jasne obrise zadobiti sa uspostavljanjem bosanske kraljevine.No, i bosanska drava kao staleka drava i dalje e poivati na obiajnom pravu,odnosno nee dospjeti do pisane pravno-zakonske regulacije odnosa ufeudalnoj40Tako je, prema saznanjima nae istoriografije, obiajno agrarno pravo standardiziralofeudalnu rentu. Krajem XIV i u XV stljeu ona je varirala zavisno od lokalnih uslova,ali se, u osnovi kretala "...za itna polja od jedne polovine do jedne etvrtine, a zavinograde i vonjake redovno iznosila polovina prinosa. No, nije bila iskljuena nijedna petina kao rentni iznos prosjene vrijednosti ukupnog proizvoda"." Obiajnimagrarnim pravom bila je definirana vrsta vezanost seljaka za vlastelinovu zemlju:bjeanje seljaka je bilo zabranjeno, pa se ova obiajna norma esto iskazivala i upismenom obliku - u banovim i kraljevim poveljama."Bosansko pravo u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi poznaje pravnuregulaciju socijalnog, ekonomskog i politikog poloaja razliitih grupacija bosanskogstanovnitva. Posebnim obiajno-pravnim normama se po pravilu, od strane feudalnehijerarhije, definiraju prava i dunosti posebne grupacije, naprimjer, Vlaha, Sasa,rudarskog stanovnitva, trgovinskih kolonija dubrovana, mletaka, kotorana i sl. No,naa istoriografija se bavila i pravnim poloajem roblja kao posebne grupacijestanovnitva." Analiza i sintetiki prikaz ovim vidovima obiajnog prava je posebnatema pa se ovdje ona tek naznaava.Sa razvojem trgovine, rudarske proizvodnje, sa razvojem gradova ikomunikacija unutar Bosne i sa vanbosanskim okruenjem, bosansko obiajno pravonai e se pred novim izazovima: morae posluiti kao temelj pravne regulacijesasvim novih odnosa. Naprimjer, ekonomski razvoj, zadravajui naturalnu rentu,otvara proces i razvoj novane rente, pa e se razviti i bosansko poresko pravo. Onose javlja s kovanjem bosanskog novca. Stjepan " Kotromani je prvi bosanskivladalac koji je zapoeo kovanje bosanskog novca. Bosansko poresko pravo koje jeustanovljeno u tom kontekstu zahtijeva da rudnici banu moraju donositi "...urburu,svuda uobiajenu i ozakonjenu dadbinu, iji se iznos kretao negdje oko desetineproizvodnie"." Unutar razvoja bosanske fiskalne politike dolazi postepeno i do pojavei razvoja bosanskog carinskog prava. Tako, naprimjer, Stjepan II e traiti odDubrovana da mu plaaju 10% vrijednosti roba koju oni unose u Bosnu. Bosanskopravo poznaje ne samo uvozne nego i izvozne carine. Bosansko carinsko pravopoznaje i takozvane ustupne carine na tranzitne robe. "U ime prevozne carine izgledada se obino uzimalo est groa po jednom tovaru"." Obiajno pravna praksa uoblasti carina s vremenom je distribuirana na razliite centre moi unutar feudalnehijerarhije: carinska mo vladara rasprila se na mo oblasnih gospodara. Poznata jei praksa davanja carina pod zakup trgovcima ili grupa trgovaca strane vladare ilimonih feudalaca. U svakom sluaju, naznaenom se tek ilustrira potreba istraivanjaove posebne forme bosanskog obiajnog prava - carinskog prava.S razvojem novane privrede, razvojem koji je naravno limitiransrednjevjekovnim pretpostavkama, bosansko pravo morae da razvija i ono to bismo mogli nazvati kreditno pravo. Rije je o obiajno pravnim normama kojima seo) Cit. djel, str. 30.6) Tako se u povelji bana Tvrtka knezu Vlatku Vukosaviu, oko 1353.god. kae "da ne moe primitinitko u naem gospodstvu Vlatkova ovjeka, ni sam ban Tvrtko, ni njegov brat knez Vuk bez voljekneza Vlatka". (nav.prema: A Babi, cit.djel.str. 32).7) Upuujemo samo na dva istoriografska prikaza ove problematike: Aleksandar Solojev, Trgovanjebosanskim robljem do god. 1661., GZM 1946.g.; Gregor remonik, Pravni poloaj naeg robljau srednjem veku, GZM 1947.g.X) Sima irkovi, Istorija srednjevjekovne bosanske drave, Beograd, 1964.g. str. 99.~)Desanka Kovaevi-Koji, Privredni razvoj srednjevjekovne bosanske drave, cit.izd. str.156.42reguliu odnosi u sferi kreditnog poslovanja. Kreditni poslovi su se toliko razvili da jebosansko kreditno pravo poznavalo mjenice, trgovaka drutva, instituciju jamca,kreditiranje uz zalog i s1.10)U kontekstu naznaavanja razliitih vidova obiajnog prava u bazi drutva,valja posebno apostrofirati i egzistenciju posebnog bosanskog obiajnog branog iporodinog prava. Ovdje je bitno istai da je ovo pravo do kraja obiajno i izvedeno iztradicije. Ono nije bilo podvrgnuto nikakvom crkvenom kanonskom pravu. Branopravo nije bilo pod "crkvenom intervencijom" niti je bilo podvrgnuto crkvenimceremonijama, ritualima i pravilima. Otuda se i moe rei da su se u sferi regulacijebranih i porodinih odnosa "...obiajno pravo i narodna shvatanja nesmetanorazvijala i da su imali uslove da dovedu do ustaljenih i optih oblika".'!' Bosanskobrano pravo ne priznaje ni instituciju miraza. Temeljna norma koja je regulisalasklapanje braka, izvedena iz tradicije i obiaja, govorila je da je dovoljno da enabude "dobra i vjerna" da bi se brak sklopio. Ilustrira tu normu i testament vitezaPribisava Vukotia u kojem se kae kako u Bosni nije obiaj da se ene uzimaju uzmiraz ve da se "uzimaju zbog ljubavi, dobrote i zbog asti i ugleda njihovog roda" .12)U korespondenciji sa bosanskim obiajnim branim pravom stoji i vjersko-socijalnouenje Bosanske crkve. Konsekvenca je ovih shvatanja liberalnost branih veza. Dokkatolika i pravoslavna crkva insistiraju na doivotnosti i neraskidivosti braka, dotleobiajno brano pravo u Bosni brak ini prirodnom i fleksibilnom zajednicom.Sa razvojem materijalnog bogatstva drutva i pojavom vika rada, sauvrivanjem bosanske drave i sa postepenim prevladavanjem recidiva rodovske-plemenske tradicije, razvie se i bosansko nasljedno pravo. No, ni ovo pravo nijekodificirano u obliku pisanih zakona. Pa ipak, obiajnim nasljednim pravom reguliralisu se sloeni odnosi naslieivania.!" Ono je poznavalo nasljeivanje bez testamentai nasljeivanje sa testamentom. Prvi je sistem uglavnom poivao na agnatskomsistemu zakonskog nasljeivanja, dakle, na sistemu koji, potiui iz plemensko-rodovske tradicije ustanovljuje kao vodei princip - princip pripadnosti rodu porodica.Obiajno nasljedno pravo regulira i pravila u pogledu redosljeda nasljeivanja sprvenstvom mukih u odnosu na enske srodnike. Obiajno nasljedno pravo u Bosnipoznavalo je i nasljeivanje testamentom. Ovaj vid obiajnog prava regulirao jesadrinu i formu testamenta, zatim sposobnosti za pravljenje testamenta, pitanjeizvrenja testamenta i sl. Razvoj obiajnog nasljednog prava, sa svoje strane, indicirastepen ukupnog povijesnog razvoja bosanskog drutva pa je i ste strane neophodnoistraivati ovaj vid obiajnog prava u srednjevjekovnoj Bosni.Ve smo rekli da bosansko obiajno pravo stoji u temelju i bosanskogmeunarodnog prava. Po svojoj sadrini ono je raznovrsno. U njega ulazemeunarodni mirovni paktovi, spoljnotrgovinski poslovi, ugovori, povelje kojima sereguliraju privredno-trgovinska prava stranih drava na tlu Bosne, vojni sporazumi i sl.Ve e, naprimjer, ban Ninoslav, na temelju potovanja starih obiaja, potvrditi usvojoj povelji dubrovake povlastice koje su dobili od bana Kulina iz 1189. godine.10) o tome u: D. Kovaevi-Koji, cit. djel,II) Sima irkovi, Bosanska crkva u Bosanskoj dravi, u knjizi: Drutvo i privreda srednjevjekovnebosanske drave, cit. izd. str. 24l.Il) Cit. prema: Sima irkovi, nav. dje!. str. 242.):I) iru interpretaciju nasljednog prava kao obiajnog prava nalazimo u tekstu: Vojislav Spai,Nasljedno pravo u srednjevjekovno] Bosni, u: Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu1.1953. g.43Naravno, pragmatino-politiki interesi bosanske drave ili oblasnih pospodara znaesuspendirati obiajno-pravnu osnovu u meudravnim odnosima. Ali, u principu,meunarodno pravo, kako ga poima i prakticira bosanska drava temelji se naobiajnom pravu, odnosno instituciji "starih obiaja". No, meunarodno pravo idiplomatska praksa bosanske drave, takoer, je tema za sebe: u naem kontekstuostalo je tek da se ukae na ovu dimenziju bosanskog obiajnog prava.Obiajno pravo je temelj regulacije socijalnih i ekonomskih odnosa usrednjevjekovnoj Bosni. Time Bosna nije nita atipino u odnosu na srednjevjekovnedrave toga doba. Pisano crkveno kanonsko pravo nije moglo ui u regulaciju odnosas obzirom na prirodu Crkve bosanske kao dominirajue crkve. Drutveno-povijesnirazvoj nije, na drugoj strani, mogao odvesti Bosnu ka konstituiranju apsolutnih akasnije ustavnih monarhija utemeljenih na pisanom zakonodavstvu. Taj razvoj jeonemoguen turskim osvajanjima. Pa ipak srednjevjekovna bosanska drava ne bi semogla ni oformiti niti stoljeima trajati da u njenim temeljima nije stajalo obiajnopravo: ono je preuzelo na sebe ulogu kanonskog prava ali i pisanog svjetovnog pravau obliku zakona. Implikacije takvog stanja su vieznaajni za pojmanje drave i njenupovjesnu sudbinu.Kao to smo ve rekli, Bosna je prola kroz dva shvatanja drave. Podbosanskom patrimonijalnom dravom podrazumijevamo ono shvatanje po kome jedravni teritorij pod personainom vladavinom ili "gospodstvom" vladara-bosanskogbana. Drava je, zapravo, vladarska batina s kojom on, zajedno sa lanovimaporodice slobodno upravlja. A ta sloboda ukljuuje i njegovo pravo darovanja dravnezemlje u nasljedstvo. No, ban, kao vladar unutar patromonijalne drave, dolazi, ipakna prijesto izborom. A sam izbor je bio ogranien na jednu porodicu-jedan rod kojemje vladarsko dostojanstvo nasljeem dodijeljeno. Kao patrimonijalna drava Bosna jonema stalne institucije vlasti pa su odnosi u feudalnoj hijerarhiji zasnovani na linojzavisnosti. Obiaj no-pravna institucija "vjerne slube" i ispunjavanja "vjeregospodske" osiguravala je, bar koncepcijski, temelje patrimonijalne drave. No,unutar ovih shvatanja ve e se javiti momenti koji e odvesti ka transformacijipatrimonijalne u staleko-monarhijsku dravu. U najvanije, svakako, spada pravo nanasljeivanje plemenite batine kao i one koju vladar vlastelinu daruju. To e bitiekonomska osnova stvaranja diferencirane feudalne hijerarhije koja e u liku oblasnihgospodara i njima poreenih vlasteliia u bitnom smislu sudjelovati u konstitucijistaleke bosanske drave, ali, s predominacijom dekompozitorskih silnica. Naravno,u shvatanje koncepcije staleke drave ulazi i reafirmacija dravnog sabora. Mada seprvi put izriito spominje u jednoj povelji iz 1354. godine kao "stanak sve zemljeBosne i Donjih Krajeva i Zagorja i humske zemlje", on e se tek kasnije transformiratiu mono i uz to reprezentativno tijelo Bosne kao jedinstvene drave."! Do afirmacijedravnog sabora dolazi, zapravo, nakon postanka Bosne kraljevinom, kada ezapravo Bosna poi putem izgradnje staleke monarhije. Za razliku odpatrimonijalnog poimanja biti drave, kad se njena sudbina vee za osobu vladara,sad se, pod uticajem Ugarskih shvatanja, i u Bosni u pojmanju razdvaja egzistencijadrave od linosti kralja. Iznad njegove linosti stoji sada, s jedne strane sama,r((214) U naoj istoriografiji je Pavao Aneli otvorio diskusiju o postojanju, s jedne strane, bosanskogdravnog sabora kao manifestacionog i ceremonijalnog skupa koji se povremeno sastaje,i s druge strane bosanskog dravnog vijea kao stalnog tijela sastavljenog od najvie elitebosanske feudalne moi. O ovoj hipotezi vidjeti u: Pavao Aneli, Barones Regni i dravnovijee srednjevjekovne Bosne "Prilozi", Institut za istoriju Sarajevo, br. 11-12, 1975-1976.g.I!:161744institucija Krune kao transpersonalnog simbola drave. I s druge strane, zajedno skrunom, dravu ini feudalna hijerarhija, ona s krunom sada ini "svu Bosnu". Dakle,transpersonalizam krune, kao trajni simbol drave, i s druge strane, dravaidentificirana sa svom feudalnom hijerarhijom, ulaze u novo shvatanje drave. Otudanaglasak i na bosanski sabor koji pretendira da predstavlja bosansku dravu kaocjelinu. Ovakvo staleko poimanje bosanske drave, ma koliko nosilo u sebidezintegracione procese, ipak je ouvalo ideju o egzistenciji jedinstvene bosanskedrave. Feudalna hijerarhija, ma koliko nosila sa sobom unutranje razdore, nijenikada izvrila neki separatni in, niti je otcijepila neku oblast i pripojila je drugimdravama. Jer, s jedne strane, staleko ustrojstvo drave, preko dravnog sabora,koji je predstavljao cijelu Bosnu, razvijalo im je samosvijest da upravo oni ine dravui da je cijela Bosna njihova drava.Naravno i druga je stvar to povijesni razvoj nije odveo Bosnu u pravcukonanog, po zapadnoevropskim uzorima, konstituiranja u modernu ustavnumonarhiju. Taj put je prekinulo tursko osvajanje. U svakom sluaju za takav razvoj jeimala bitnu pretpostavku: staleko-monarhijska svijest koja se poela uobliavati,zatim svijest da drava povijesno egzistira neovisno od linosti vladara, te afirmacijucentralnog tijela cijele drave - bosanskog "stanka". Te pretpostavke mogle surezultirati, i pored svih centrifugalnih tendencija, bosanskom dravotvornom svijeu,dakle osjeanjem da Bosna opstoji kao jedinstvena, i u politikom i u teritorijalnomsmislu, drava. Kao to je poznato, i pored te svijesti Bosna do gubitka nezavisnostifunkcionira kao podijeljena drava razdirana unutarnjim sukobima. Vlast oblasnihgospodara, mada nije nikad u secesionistikom smislu nastupala,"? mada nije bilaliena svijest o bosanskoj dravi, toliko e, i zbog spleta istorijskih okolnosti, bitiegoistina da e sama sudjelovati u definitivnom gubitku bosanske dravnenezavisnosti.U osnovi takvog razvoja stajalo je obiajno pravo. Ono nije Bosnu odvelo kao institucijupisanog pravnog zakonodavstva, do toga e doi stoljeima kasnije. Otuda i na bosanskomprimjeru potvruje se ope iskustvo: "Obiaj se prema pravu i moralu ne nalazi u sistematskomnego u istorijskom odnosu. On predstavljazajedniki prethodni oblik u kome su se pravo i moralsadrani jo nerazvijeni i nerazdijeljeni... Obiaju je odreeno da se utopi u pravo i moral, potoje on prethodno pripremio i omoguio kako pravo tako i moral".16)Bosansko obiajno pravo jezapravo potencijalno nosilo u sebi mogunost vlastite pisane pravne kodifikacije. Ono je izadobijalo svoje pisane oblike, ali nije dospijevalo do spoznaje Popive Norme, do Zakona,odnosno do univerzalnog poimanja Prava.Za to jo nije bilo istorijskih pretpostavki. Otuda bi se iza bosansko obiajno pravo, u odnosu na pravo u formi Zakona, s Hegelom i moglo rei, kakose razlika izmeu obiajnih prava i zakona "...sastoji se samo u tome to se ona znaju samo nasubjektivan i sluajan nain, pa su stoga za sebe neodreenija, a openitost misli rnumja."?' Dase ak obiajno pravo uspjelo u srednjevjekovnoj Bosni kodificirati u neki Zakonik, to jo ne biznailo da je bosanski duh prispjeo do moernog pojma prava. Zato se, opet s Hegelom moe irei: "...jer vaei zakoni jedne nacije time to su napisani i sakupljeni ne prestaju biti njeniobiaji. Ako obiajna prava dou dotle da budu sabrana i sastavljena, to se uskoro moradogoditi kod jednog naroda koji je samo donekle postigao neku obrazovanost, onda je ta zbirkazakonik, koji e se dakako, budui da je puka zbirka, odlikovati svojom nelJoblienolJ,1.,) Sluaj Konavla zahtijeva posebno objanjenje u ta se ovdje ne moe ulaziti.lo) Gustav Radbruh, Filozofijaprava, "Nalit", Beograd, str. 66.17) G.W.F.Hegel, Osnovne crte filozofijeprava, "Veselin Maslea", Sarajevo, 1989. god. str. 338.45neodreenou i nepotpunou'v'" Dakle, za razliku od pisanog ili nepisanog obiajnog prava,pravo u formi istinskog zakona" ...mora postati svjesno, mora biti sistem u sebi samom i samokao takvo moe vaiti kod obrazovanih nacija".l9)I kad kaemo da bosansko pravo srednjegvijeka nije, zbog toka povijesti, dostiglo pojam prava, onda to pravo mislimo u Hegelovomsmislu, a ne u tome smislu da bi srednjevjekovno bosansko pravo situirali u neto za todoba netipino, to je ispod tadanjeg opeg razvoja, ili ak izvan tokova evropskepovijesti toga doba.18) Cit. djel. str. 338.19) Cit. djel. str. 339.46-dr. Muradif KulenoviBOSANSKI STANAKSastanak svih slobodnih ljudi u upi Sastanak svih stalea u draviSastanak ili bosanski parlamentDravno pravne institucije su mjerila posebnosti, tradicije i kulture svakogapovijesnog naroda i najbolji pokazatelj civilizacijske zrelosti neke ljudske zajednice.Utemeljitelji pojma i tumai izraza civilizacija, francuski filozofi i politiari,istiu da je to sposobnost saobraanja meu ljudima.Dravno pravne institucije odreuju pravila ponaanja u dravi i potvrujucivilizacijske domete drutva i pojedinca u njemu.Dravno pravna povijest Bosne i Hercegovine, u svojem jedinstvenomrazvoju, s obzirom na susjedne zemlje, do danas u cjelini nije napisana. to najboljeukazuje na zanemarivanje povijesne osobnosti i posebnosti dravnopravnogkontinuiteta Bosne, jednako od njenih osvajaa kao i starinaca, koji su u susretima sokupatorima, sami za sebe, u predaji njegovali svoju povijesnu izuzetnost. Bosanskistarinci, to je, oigledno, nikada nisu bili predani uvari materijalnih spomenika.Dobiva se dojam, kao da je najvie sauvana, usmenom predajom i kroztransgeneracijsko prenoenje jednako bioloke konstitucije kao i psiholokihsadraja. Pojam-Stanaka - kroz izraze "sva Bosna" i druge, najdue se zadraozahvaljujui pjesmi i drugim oblicima usmenog prenoenja. Postojanje institucijeStank kao jedinstvenog "bosanskoga pojma", za pravni i dravni institut, je injenica,koja u sebi ujedinjuje obilje podataka, koji upuuju na Bosnu i njen narod koji jeposjedovao visoku svijesti, politiku kulturu u tom razdoblju. Civilizacija je dijalog.Nitko nemoe osporiti postojanje i visoku sposobnost bosanskih ljudi za konverzaciju.Neki teoretiari civilizacije, polaze, od, na oko, sasvim uprotene i jednostavnedefinicije i kau da je civilizacija kultura razgovora i sluanja meu ljudima, nosiocimacivilizacije.Ispada sasvim smijeno, kada se uje, da e netko bosanski narod odvesti uEuropu i pridruiti ga civilizaciji.Neprijatelji Bosne i njenog vieznaajnog i viebrojnog narodnog postojanja,govore o civilizacijskim vjednotama, oito ne shvaajui znaenje pojma, u njegovomuniverzalnom tumaenju.Uskogrudni politiari potiru bitne vrijednosti naroda i zajednica mjerei ga saformainim i iskljuivo pojavnim znacima, i to im jedino daje podrku u njihovomnegiranju, u ovom sluaju dugovjene dravnopravne tradicije Bosne.Neposredni poticaj za razmiljanje o Bosni kao dravnoj povijesnoj tvorevini,kod mene je izazvao, Slobodan Miloevi, svojom izjavom o besmislenosti ipromaenosti priznavanja Bosne i Hercegovine kao drave.On u svojoj ignorantskoj samouvjerenosti, neto prije poznatih pregovora uSAD-a, izjavljuje, kako je proglaenje Bosne dravom, jednako imenovaju konja za47senatora, to je uinio Kaligula: Stanak i njegova civilizacijska utemeljenost ukazujuna ozbiljnost dravno pravnog poretka Bosne, koji je u tom razdoblju na zavidnojrazini i u izvjesnom smislu je prdnjaio i pred razvikanijim narodima Europe.Na kraju, politika kultura se i oituje u spoznaji, da omalovaavanje iunitavanje drugih naroda uvijek ide na tetu i vodi u propast agresora. Najtraginijeje to i danas mnoge voe misle i djeluju tako, da zaboravljaju na ovu mnogo putaponavljanu sudbinu. Veoma se lako moe uoiti, da razliite teorije povijesti birajuobino razliite povijesti prolosti: Trebalo bi prihvatiti kao upozorenje svimaneznalicama i razarairna Bosanske dravne posebnosti i dugovjene politikekulture i civilizacije, kao zornog psiholokog fenomena, da ne samo globalnarazmatranja i znanja nego i detalji povijesti, kao to je STANAK upuuju na Bosnukao znamenje politike kulture i civilizacijske izuzetnosti u Evropi.Opi grabe, koji se odvija ve nekoliko stoljea nad svim dobrima, kojima seodlikuje Bosna i Hercegovina, jednako povijesnim kao i sadanjim, jednakomaterijalnim kao i vjerskim i kulturnim, prosto me je natjerao, da uz sve poslove, kojesam bio prisiljen obavljati, da se posvetim nekim vidovima bosansko-hercegovakepovijesne stvarnosti i to ne onim, koje treba otkopavati ili po arhivima i muzejimaotkrivati, nego prosto onim, koji su na dohvat ruku, a u koje nismo smjeli dirati, zbogideologijskih i reimskih pritisaka, ili vlastitih psiholokih nasljeenih strahova ipredrasuda.Na poetku ovoga svojega priloga, ovom, po mnogo emu znaajnog irespektabiinog skupa, htjeo bi naglasiti, da smo manje vie svi Bosanci, a po najvie. Bonjaci rtve transgeneracijskog i intergeneracijskog emotivnog diktata, da seodreknemo od svoje izvornosti od svojih svih znaenja i od, to je najalosnije, svojihjedinstvenih kvaliteta, koje svijet ni kod koga drugoga ne pripoznaje, niti geografskimprostorima susree. Sjeam se jednog zajednikog izlaganja, s profesoromMiroslavom Brantom, inae velikim znanstvenikom, na moje razoarenje i alost, i onje rekao, da je zemlja bila podijeljena u upe. Zadnji povjesniar zna, odkuda dolazeovi nazivi i kako su od Bonjana usvojeni. Nimalo poraznije na mene je djelovao,susret s Palestinom i arapskim nemarom. Arapi su opet, sve svoje zanemarili, svaznamenja materijalne kulture, koja zaustavljaju dah gledaocima i posjetiocima.Izraelci su svoje tragove otkopavali. Svaki od njih, kako je govorio Moo Dajan jearheolog. Arapi su se udili predanosti Izraelaca u traganju za zatrpanim dobrima,svoje esto puta pretpostavljene povijesti, dok bi Arapi sjedei u hladu, motrilioznojene na suncu idove, koji su minuciozno prevrtali svaki kamen, traei svakidetal], kao potvrdu svojega utemeljenja u zemlji, gdje su Arapi vie mileniju makantinuirano postojali. Ovi arheoloki detalji su pomogli, da se vrati duhsamopouzdanja i hrabrosti jednog naroda. Sa tih prostora, kako znate, Arapi sunepovratno nestali. Palestina je veliko upozorenje Bosni i Hercegovini, malo jezemalja i naroda, da imaju tako brojne injenice o svojem utemeljenju, a skoro, danema nigdje naroda koji je bio tako prisiljen, da potisne svoju memoriju i zanemarispomenike i znamenja svoje osobne povijesti kao Bosanci.Nemojte mi zamjeriti, to u sada izrei misao, koja je moda arhaina zamoju razinu i usmjerenost, ali vidjevi ponienje Bosne i okrutnost planova i izvrenja,koje svakodnevno sluamo i gledamo, pozvao bih znanstvenike Bosance, da buduapostoli bosanske povijesti i identiteta i da se ne gube u dvojnosti i difuznosti, to jeobino znak prijetee izdaje, nego, da iznose jednu jedinstvenu ideju Bosne i njeneposebnosti, sa svim razlikama koje ivot, a ne iskljuivi nacionalisti, donosi.48U ime toga svega podsjetio bih vas i na dravno pravnu instituciju, na njennaziv, koji prema mojim saznanjima ni jedan drugi narod, ni jedna druga drava nisukoristili. Na razini dravno-pravnih odnosa, stanak, kao naziv, kao ime i kao sadraj,koristi samo zemlja Bosna u svojem dravno pravnom ustrojstvu.Znanstvenu povijesnu utemeljnost, spomenutih tvrdnji, moemo nai uradovima, prije svega Nade Klai i to u njenom isticanju razvojne povijesneposebnosti Bosne, odvojeno od srbske i hrvatske drave.':" Ona je hrabro iznijelazahtjev, govorei o Bosni, da smijemo zahtjevati od svakoga medijavelista, daosloboen tereta sadanjosti, ue u ispitivanje prolosti, posebno, ako je ta prolostoptereena nekim politikim okovima. Ona je znanstvenik, koja je unijela najvienemira u povijesne ideologizairane krugove. Ona nedvojbeno istie: "to se tieBosne, problem njezina politikoga razvitka rijetko je postavljen kao iskljuivoznanstveni problem"." U svim konsultiranim radovima o povijesti Bosne i u isitavanjubrojne literature, zamjeuje se, da drava kao poseban, prije svega pravni problem,nije postavljen. Nada Klai na svoj kritian, ali obazriv nain, kae, ini mi se, dabosanske zemlje jo nisu, dobile svoju ustavnu povijest, i to u prvom redu zato tohistoriari i pravnici problem nastajanja drave openito i u junoslavenskih narodaposebno, jo nisu ozbiljno ni postavili." S njome se moemo u cjelini sloiti i to trebapriznati, da bi upravo raanje srednjovjekovne bosanske drave moralo pobuivatiposebnu panju i to ne samo zato to je ona kako naglaava Nada Klai, izgleda,meu svojim susjedima najstarija nego i zato to se hrvatska ili srpska "formula"nikako nisu dale primjeniti na Bosnu."Komparativna istraivanja, ovaj puta historiografije upravo upuuju nasmijene zakljuke, prema kojima se na primjer, jednoj dravi, kao to je Hrvatska,vlast naziva dravnom, a u drugoj kao to je na primjer Bosna, vlast se nazivanedravna - meutim prema svemu sudei, kvalitet vlasti je mjerilo drave idravnosti." Organizirana politika vlast ima prednost pred terminom drave. Bosninije polo za rukom kao susjedima, da pretvori svoje etniko ime pod kojima sudoselili u politiki pojam, u dravu.' I na kraju se sve svodi, da su samo Srbi i Hrvatijedini doseljenici i da su oni izmeu sebe podjelili zemlje i drugi nitko ovdje nemanikakvih korijena.Naalost, to me se oportunistiki priklanjaju i bosanski povjesniari, a nekiBonjaci kao spasonosno pred neizvjesnom budunou, spominju svoje direktnosrodstvo sa nekim Srbinom ili Hrvatom. Meu njima su i neki deklarirani Bonjaci i inimi se da to sve rade pod parolom: "ta zna neka se nae". I upravo ba onipotvruju izjavu Fra Ivana Franje Jukia, da mnogi muslimani uvaju listi ne i hrvatskaporodina znamenja u sluaju da krani dou na vlast."ini mi se, da bi danas mogli imati na pameti kao bitnu apostolsku poslanicubosanskom narodu, tvrdnju opet Nade Klai: "U nizu slavenskih politikih jedinica,koje su se postepeno formirale u sjeverozapadnom dijelu Balkana, Bosna ima u1. Klai Nada: Srednjovjekovna Povijest Bosne, Globus, Zagreb, 1989:2. Prilozi inst. za Ist. 14.15, XIV, Sarajevo 1978.: Povijest Hrvata u Srednjem vijeku< Globus, Zagreb 1990.4 Globus, Zagreb 1990., Globus, Zagreb 1990.f Globus, Zagreb 1990.7 Globus, Zagreb 1990 Lopai, . Biha iBihaka Krajina49poetku izuzetan poloaj. Zatiena odasvud planinama, bosanska se drava raalabez uticaja izvana. Ni Hrvati ni Srbi nisu smetali i niti su mogli smetati, uvrsivanjupolitikog jezgra oko rijeke Bosne. Pa i imenima susjednih pokrajina - Donjih Krajeva,Usore i Soli - jo su jai dokaz, da su - bezimeni slavenski doljaci, stvarali svojepolitike tvorevine, bez ikakve pomoi i utjecaja Hrvata ili Srba, koji su za razliku odnjih, svoje ime i politiku organizaciju donijeli iz pradornovine".? Vrijedno jenapomenuti, da je i Hrvatska i Srbija imala razliite veze sa susjedima, koje su bileodraz tadanjih prilika, meutim one nisu mogle trajno vezati uza sebe ni jednususjednu dravu, pa ni Bosnu." Nego tvrdi da su i Bonjani svoje ime donijeli izpradornovine."Uvjeren sam da Bosanski parlament implicira jo snanije dravno pravnuposebnost Bosne, ako po niem drugom, a ono po jedinstvenom nazivu sastanakanaroda, a kasnije stalea. Stanak kao instrument dravnopravnog ustrojstva nesusreemo u opisima hrvatskih povjesniara pa ni kod Nade Klai. U srpskojhistoriografiji susreemo rad u cjelini posveen dravnom saboru srednjovjekovneBosne. Sainio ga je Mi. Diru." Bosanski Stanak Konstatin Jireek uklapa u "IstorijuSrba"." A najvie panje pod izvornim nazivom Stanak, bosanskom parlamentuposveuje Sima irkovi, naravno to je sve u duhu opisa vladara i njihove vladavine,a ne o dravi i njenom dravno pravnom ustrojstvu." U knjizi Konstantina Jireeka,koju je nadopunio i preveo Jovan Radoni spominje se,u dijelu "Pravo i sudstvo",znaajna ustanova za meunarodno pravo, koja je predstavljala mjeoviti sudskisastanak za rjeenje sporova izmeu opina, pokrajina i naroda susjednih politikihjedinica. Ovu ustanovu je naroito izuavao V. Bogii. I upravo taj sudski sastanakzvao se parlamentum - latinski. Upotrebljivan je naziv stanak za iste takve sporoveizmeu Bosne i Hrvatske ili izmeu Bosne i Dubrovnika. Bogiiev rad obraujestanak po Dubrovakom zakoniku iz 1272. godine. Jireek tek u fusnoti spominjestanak kao Bosanski zemaljski Sabor, koji se spominje u Dubrovakim aktima izpetnaestog stoljea. U jednom od tih akata spominje se kako je Veliki vojvodaSandalj putovao 1422 u Bosnu na Stanak. Ove izvore istraivao je I. Puci. V. Bogiije opisao Stanak u Dubrovniku kao sudsku instituciju, on isto tako pie i o Stanku uCrnoj Gori sve do kneza Danila i to li pograninim bratstvima blizu granice Bosne. Uovom razmatranju pojma i porijekla, naziva Stanak, trebali bi uzeti uea lingvisti todo danas nije primjeeno. Tomislav Ladan, nikako ovaj pojam ne dovodi u vezu, kakoJireek pie zajedno s Radoniem s novosrpskim jezikom ... Svoenje Stanka nastaleki parlament ini mi se nedovoljno povijesno Ukorijenjen. Po svemu sudei onne pripada samo razvijenom feudalizmu i kasnom srednjovjekovlju. Institucija Stankatrebala bi sezati, mnogo dalje i dublje u tradiciju naroda, kada je vladala jo vea" Globus. Zagreb 1990io Globus, Zagreb 1990." Vego, M.: Postanak Srednjevjekovne Bosanske drave12 Dini, M. : Dravni sabor Srednjovjekovne Bosne,SANU, Beograd, 1955.1:< jireek, K. : Istorija Srba Slovo Ljubve, Beograd, 1978.17 irkovi, Simo: Istorija Srednjevjekovne Bosanske drave, Srpska knjievna Zadruga, Beograd 1984.15.Andjeli, P.: Barones regni i dravno vijee srednjevjekovne Bosne15, a Bogii, B. : Stanak po dubrovakom zakoniku od 1272 g.Glasnik XLIV,Dubrovnik 187750--decentraliziranost u Bosni, i da je kao i u susjednim politikim zajednicama onpostojao na razini sastanka, parlamenta svih slobodnih ljudi."U razvijenom srednjem vijeku, na vratima novih povijesnih preokreta, prvipojam s kojim se eli poblie objasniti znaenje Stanka i bosanske drave je "Rusagbosanski" ili "sav Rusag bosanski". Po svemu sudei ovaj izraz je neposrednopreuzet iz Ugarske i pri tome je preinaena rije Orsag. To se susree i kod susjednihnaroda odnosno zemalja.Rusag bosanski je u isto vrijeme i Sva Bosna: to su sva bosanska gospodaokupljena u bosanskom dravnom Stanku. Uz vlastelu, koja predstavlja svu Bosnu,kao bitan element i inilac drave stoji kruna, ona je transpersonaini simbol drave,koji u ovome suprotstavljanju dva dravotvorna Instituta, oliuje dostojanstvo kralja.Osobnosti kraljeva ili vladara se mogu mjenjati, ali dostojanstvo i kruna ostaju stalni.Za ove podatke saznajemo vie iz stranih nego domaih izvora, u emu je Dubrovniknajizdaniji. Kruna i Bosna - Corona e Bosna to je isto kralj, gospoda i vlastela - Re,Signori e Baroni: Sve zajedno predstavlja bosansku dravu. Ovdje se jasno razabireeuropsko razumjevanje ustrojstva drave, koja je prije svega staleka. Stalekedrave u to vrijeme i u Europi su u zaetku. To je 15 vijek. Trebalo bi upitati srpskenegatore bosanske posebnosti i dravnosti, gdje je u tom vidu tadanja Srbija.Upravo u konstelaciji staleke monarhije, zorno se oituje bosansko dravnoustrojstvo i znaaj shvaanja o ouvanju ideje o jedinstvenoj bosanskoj dravi. Vladarvie ne ini sam dravu, kao to je to bilo u doba patrimonijalnog Ustroja. RusagBosanski je parlament, koji se sastaje i realizira na Stanku i on se sastoji odjednakopravne gospode i kralja ili kako jo nazivaju gospodu, "rusaka gospoda" ilioblasna gospoda. Kao sastavni dio vlasti, oni su daleko od bilo kakve pomisli da se jeodreknu.Stanak je oitovao i izraavao njihovu mo i utjecaj, koja je usprkosodijeljenosti njihova uloga, na Stanku dolazila do punog izraza.Poslije smrti kralja Tvrtka, Stanak je naglo dobio i na vanosti i na utjecaju.to je bilo i razjmljivo, kralj Tvrtko bio je vladar samovoljan, mnogostrano nadaren iprije svega uspjean. Kraj 14 stoljea i prva dva desetljea 15 stoljea predstavljarazdoblje najaeg uticaja Stanka na dravno pravne odnose i poslove drave Bosnesa svijetom.Stanak je u tome razdoblju ne samo birao vladare ve ih je i mijenjao, kao toje to bilo u sluajevima Ostoje i Tvrtka drugog. Stanak se sam sazivao bez poziva iuee vladara i, to je bitno, neposredno je djelovao na politiku, odluivao o sudbinivlastele i raspravljao o teritorijalnim pitanjirna." Povjesniari istiu, da je Stanakobavljao sve dravne funkcije samostalno i u veoma naglaenoj formi. Zbivanja uBosni ostavila su traga i u psihologiji "Rusake gospode". Njihovi nesporazumi isukobi prenosili su se u irini na cjelu Bosnu. Istina je, da su kralj i Rusaka gospodavodili glavnu rije, ali u sociolokom smislu ostali su pratili i podravali njih i naravnojednako u dobrim a jo vie u loim oblicima, bili njihov odraz. Valja spomenuti, da pritome Stanak nije gubio svoju vodeu ulogu u jedinstvenoj Bosni: on je vjernopredstavljao cjelovitost i neovisnost Bosne. Kruna je bila jedinstveni simbolikipredstavnik bosanske opstojnosti i bosanskoga jedinstva i teritorijalne cjelovitosti. Toje bilo u skladu s najrazvijenijim Europskim dravama. Kao u gotovo svim Europskim16. Ladan, T. : Usmeno saopenje, Zagreb 1996.20 Hadi, H.M. : Islamska misao H. Mehmeda Handia izbor radova, El-Hidaje, Sarajevo, 1994.51zemljama, kruna, ili, kako su je Bosanci zvali, "potena Kruna bosanska", odravalaje dostojanstvo Kralja odnosno vladara.Sacra Corona, Sacra Coronatione spominje se u jednoj povelji koju je izdaoTvrtko I.U drugoj polovini 1416 pojavio se Sultan Mehmed kao posrednik za mir meusvojim vazali ma. Njegovi izaslanici su dogovorili Stanak radi uspostavljanja mira. meu Rusakom gospodom. Usprkos razmiricama i meusobnom nepovjerenju,Stanak je odran bez prisustva kralja. Stanak je donio tada znaajne odluke, da seuhvate i uhite, Kralj Ostoja i knez Dragia Dinjii. U Drugoj polovici svibnja 1420.godine donesena je odluka, da se daruje kralj Tvrtko II. Poslije mjesec dana ekanjana sazivanje Stanka, na kojega je trebalo prebaciti pregovore za potvrdu oKonavlima, kralj Tvrtko II. potvruje poslije obje polovice Konavala." Kralj Tvrtkomeutim neodobrava neke koncesije Veneciji, bez odobrenja i suglasnosti Stanka.Stanak je kasnije uz detaljno razmatranje i uz protivljenje mnoge rusake gospode,na kraju donio odluke, koje su bile u korist Venecije, to je bio zahtjev politikogtrenutka.Uspjenost unutranjeg i vanjskog voenja drave, Tvrtku II, onemoguivalisu susjedi. Skoro, da su uvijek sline okolnosti, mjeanje u dravne poslove Bosne:ovaj puta su Tvrtka II optuivali, da zatiuje i proteira heretike i shizmatike. Ovo subili ve oprobani naini, da se Bosna destabilizuje i onemoguuje u napretku i slobodisaobraanja sa svijetom. Ili jo bolje, kada se ju eli pokoriti. Mehanizmi su dobropoznati. Danas su na primjer mudahedini, jue fundamentalizam a sutra pripremajucivilizacijske razlike. Tvrtko II je htjeo ivjeti u suglasju sa svojim podanicima, a njihje najvie bilo meu patarenima. Tvrtko II je potovao odluke Stanka. U dobroureenim odnosima meu staleima i stanovnitvom Bosne, on je vidio najboljerjeenje mirnog i uspjenog ivota u Bosni.Meutim okolnosti su vodile u drugom smjeru, Tvrtko II poslije uspjenevladavine od jednog desetljea, gubi utjecaj u narodu i ugled meu oblasnomgospodom. Sve je to povezano s naputanjem prijestolja. S njime polagano blijedi ipostojanje Stanka.Kralj Toma je opet, jo jedna tuna zavrnica bosanske srednjovjekovnedrave. On je nastupio u Bosni na nain, koji je uvijek u njoj bio kratka vijeka i osuenna propast. Htio je nasilno unititi jedan vjeronazor, a uvesti drugi, tada je to bilouvoenje katolianstva na silu. Protjeravao je bosansku crkvu i njene sljedbenike.Nije dozvoljavao, da se obnavljaju i grade bogomolje patarena, njih, patarena jenemilice protjeravo i unitavao. Nema vie nikakvih podataka o odravanju Stanka.On je pokuavao neke diplomatske akcije, ali mu nisu vjerovali i tako je postepenogubio i dravu i glavu. Izgleda po mnogo emu sudei oceubica Stjepan Tomaevi,nastavio je u jo gorem odnosu prema duhovnom poretku Bosne. On gubi i glavu idravu i Bosnu. Ovo istiem i naglaavam, jer tako predosjeam sudbinu sviju, kojiugroavaju duhovnu raznolikost Bosne.Bosanski Stanak ostaje autentini i pojmovni i sadrajni izraz dravno pravnetradicije Bosne. Stanak je u svojem vremenu bio izraz politike kulture i snoljivostipolitikih i drutvenih razlika. Neemo pogrijeiti, ako istaknemo, da je Stanak bioizraz zavidno visoke politike svijesti a i kulturne zrelosti svojih uesnika. Prisjetite sesamo pokolja i uasa na saborima i skuptinama susjednih zemalja, koje danas istiu21. Dvornikovi, V. : Karakterologija jugoslovena52svoje velike kulturne i politike tradicije u putovanju za Europu. Stanak je bio stjecite,okupljalite, zborite i obitavalite, uz jo mnogo atributa, koji poblie oznaavajusposobnost jedne zajednice, da ivi zajedno, sa svim ivotnim suprotnosti ma.Europsko unoenje religijskog jednoumlja unitilo je srednjevjekovnu Bosnu. Oblasnagospoda su vie puta imala suprotna miljenja i stavove, ali su odluke koje suzajedniki donijeli, potivali i sprovodili. Bosna je u razdoblju prevlasti Stanka bilacjelovita, jedinstvena pa i slona.Kralj Toma na kraju poremeuje odnose i ravnoteu u duhovnomravnovjesju drave. Svojim pristankom na sramotne zahtjeve Europe o pokatolienjuBosne, nanosi mnogo neprilika Bosni, a boli i zla bosanskim kristjanima. Nekipatareni pod pritiskom su preuzeli formalno katoliku vjeru i istovremeno postali njeninajvei neprijatelji. I dananji silnici ne znaju, ta znai prisilno utjerivanje u vjeru,ideologiju i pod vlast.Patareni su nastavili duhovno ivjeti u svojoj staroj vjeri i narodnom duhu. Posvemu sudei iz toga korpusa najvie se regrutiralo ljudi, koji su preuzeli vjeruOsmanlija i, koji su poslije stoljea europskog protjerivanja i odmazdi nali spokojstvoi mir u dostojanstvu obnove identiteta u slinoj vjeri, islamu. Bosna nije aptom pala."Ona se religiozno prepustila osmanskom poretku od kojeg je u tom vremenu dobilavie razumjevanja za svoju posebnost i poticaj u obnovi veliine duha bosanskogkraljevstva. Stanak nije opstao u svojem nazivu i oblicima djelovanja, ali se jetransgeneracijski u emocijama obnavljao na sastancima naroda, i uvijek zajednikimodlukama plemia za borbu, opstanak i promjenu. Vladimir Dvornikovi, pie, obiolokom naslijeu, koje se oitovalo u izgledu i ponaanju plemike elite u Bosni uOsmanskom razdoblju. Po njegovoj procjeni, oni su bili zrcalna slika srednjovjekovnevlastele i barona Bosne.":Isto tako, ako pokuamo deducirati povjesno zbivanje novovjeka Bosne, onase uvijek u "rusakom" duhu ponaala: ivjela je raznoliko, ali je odluke o sudbiniBosne, donosila suglasno, na nain, koji je titio njene interese i obeavao slonubudunost, kao i nekad na zasjedanjima Stanka.Zavravam svoj prilog ovome veoma zanimljivom i mnogo em jedinstvenomskupu s konstatacijom: "Stanak je izvoran i autentian naziv za Bosanski parlament".Sabor i skuptina i sve ostalo to ide uz te povijesno nametnute pojmove, sutuice za bosansku povijesno pravnu terminologiju i iznad svega za povijesnu,bosansko politiko pravnu osobnost i jedinstvenost. Odvojeno od politike, u poeziji i udnevnim saobraanjima Ijudei, ivi sjeanje, na Stanak: ni "sva Bosna ponizit nasnee".Zapostavljanje narodne izvornosti je najvei mamac za velikoosvajakepretenzije naih susjeda i jo vie negatora svake bosanske posebnosti.22'2921. Dvomikovi, V.: Karakterologija Jugoslovena22. orovi, V.: Istorija Srba,a Grafiki zavod, Beograd, 1989.23. Klai, V. : Povijest Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1990.24. Babi, A. : Iz Srednjevjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1972.25. Mason, T. : Hrvatska povijest, Matica Hrvatska, Zagreb 1995.26. Vidovi, M. : Kulin ban i Bosna, Zlatko Tomii, Zagreb 1993.27. Irnamovi, E. : Korijeni Bosne i Bosanstva, Biblioteka Bosna, Sarajevo, 1995.28. Nanak, P. : POvijest Maarska, BARBAT, Zagreb, 1995.29.13orovanin, D. : Izgradnja bosansko hercegovake dravnosti u uslovima NOR-a, Svjetlost, Sarajevo,1979.53dr. Tufik BurnazoviBOSANSKI SREDNJEVJEKOVNI PRAVNI IZVORIZA MEUNARODNO PRAVOTradicionalna podjela izvora prava, izvore dijeli na u materijalnE i formalne.Prvi izvori crpe svoju sadrinu iz samog sistema kome pripadaju u ovom sluaju izsistema feudalnih drutvenih odnosa i materijalnog poloaja.Pod izvorima u formalnom smislu podrazumijevaju se pravni dokumenti,konkretni pravni akti kroz koje se izraavala, odnosno manifestirala pravna pravila ikoji su donijeti po zato odreenom postupku. Ova podjela je opta, generalna podjelau okviru prava i ona jednako vai i za izvore unutranjeg i za izvore meunarodnogprava. Ona takoe vai i za izvore meunarodnog privatnog prava koje je po svojemsadraju i dometu odnosno primjeni unutranje pravo jedne drave. Ono je upravljenona razrjeavanje spornih ili otvorenih pitanja subjekata ija su dravljanstva razliita,odnosno stvari o kojima je spor nalaze se na prostoru raznih dravnih entiteta i podrazliitom jurisdikcijom, odnosno izvrenje prava i obaveza iz odreenog ugovoravezano je za mjesto koje se nalazi u drugoj dravi i pod drugom jurisdikcijom. Ukratkokada je rije o meunarodnom privatnom pravu imamo u vidu primjenu kolizionihnormi (pravila) kod izbora nadlenog mjerodavnog materijalnog i procesnog pravaprije svega. To znai takoe i priznanje i izvrenje stranih arbitranih i sudskih odlukakoje su po snazi sopstvenog pravnog suvereniteta odobrene za izvrenje u drugojzemlji, a ne u onoj u kojoj su donesene.U ovom radu za nas su od interesa izvori meunarodnog prava u formalnomsmislu i to u vremenu srednjevjekovne bosanske drave do njenog ulaska u sastavOtomanskog carstva, tj. za period od 12 do druge polovine 15 stoljea.Najprije emo ukazati na izvore u formalnom smislu kako ih dananja naukao meunarodnom pravu tretira. Pri tome emo poi od lana 38 StatutaMeunarodnog suda pravde sa sjeditem u Hagu, kao stalnog organa UjedinjenihNacija.Meunarodni sud pravde definira da su izvori prava u formalnom smislu:meunarodne konvencije opte i posebne, koje sadre pravila izriito priznata odstrane drava u sporu, meunarodni obiaji kao potvrda opte primjenjivane praksekoja je zbog svoje vjekovne upotrebe prihvaena kao pravo, opta pravna pravilaodnosno naela koja priznaju prosvijeeni narodi, kao i sudske odluke i uenjanajpozvanijih strunjaka meunarodnog prava razliitih naroda, ali kao pomonosredstvo za utvrivanje pravnih principa. Pored ovih izvora, prema StatutuMeunarodnog suda pravde Sud moe sluaj razmatrati i primjenjujui pravila exaequo et bono, pravila o pravu i pravinosti.Prevedeno na temu i postavljeni zadatak ovog rada, pokuaemo da se saovakvim pravilima preselimo u 12 stoljee i iz tog vremena ukaemo na relevantnepravne akte kojima se regulirao meusobni poloaj i odnosi izmeu tadanjebosanske drave i Dubrovnika, ali i drugih susjednih drava.54Potrebno je odmah konstatirati univerzalnu vanost pravnih naela Kur'anakoja su bila opteobvezujua pravila za prostore islamskog dijela globusa u koje suulazile i teritorije panije. Ukoliko se zanemare dogovorena pravila ponaanja dravakoje su u to vrijeme uestvovale u krstakom pohodu na islamske zemlje, treba reida nema nekih znaajnijih meunarodnih dokumenata koji bi imali multilateralniznaaj.Kur'ansko uenje, koje obuhvata ne samo isto vjerska pitanja ve najirikrug opte drutvenih do sudskog rjeavanja sporova imalo se primjenjivati bezizuzetka u svim zemljama koje su ulazile u sastav Otomanskog carstva, osimrjeavanja odreenih pitanja vezanih za krane.Krstaki pohod na islamske zemlje iz tog doba, sigurno je morao da uzme uobzir razrjeavanje niza pitanja bez kojih se ne bi mogao ni da ostvari. Tako pitanjeprelaza preko dravnih granica, obaveza prehranjivanja i pomoi vojsci za vrijemeboravka unutar odreene drave i slino morala su biti dogovorena vjerovatno nabilateralnom planu izmeu konkretnih zemalja, mada nije iskljueno da je u tompravcu moglo biti i dokumenata na koje su svoje potpise mogli staviti i vieodgovornih dravnika zemalja koje su bile uesnici pohoda.Ipak nas ovdje zanimaju izvori meunarodnog prava kako javnog tako iprivatnog, pa i meunarodnog ratnog prava kako su oni utvreni u dokumentima kojisu zakljuivani izmeu Dubrovnika i Bosne i ija nam je sadrina dostupna.Zbog nedovoljne panje koja je u naoj, ali i historiografiji uopte, pa ihistoriografiji drave i prava i nae i susjednih drava bila do sada posveena daljnjeizlaganje e biti usmjereno eksplicitno pojedinim dokumentima koji su od interesa zaovu materiju. Pri tome moram nevoljko da konstatiram da su historiari, pa i historiaridrave i prava iz susjednih zemalja veoma suzdrano i sa izuzetnim "oprezom"pristupali i tretirali ovu temu i tumaili ove dokumente. Drugi zakljuak teko je izvestiza ovakav pristup osim istrajnog nastojanja da se znaajne injenice i dokazi vezaniza samoopstojnost bosanske drave prenabregnu i svjesno zanemare, radiodreenih velikodravnih ciljeva. To se gotovo jednako moe rei i za historiareBeograda i za njihove kolege iz Zagreba. Ono to najvie buni jeste injenica da su inai domai i veoma znaajni historiari drave i prava i sami pribjegli takvomrezerviranom odnosu spram tih dokumenata. Jedini zakljuak mogao bi glasiti, bila jeto elja da se ne iskae iz unaprijed i od nekog drugog utvrenog stanja ivrednovanja. Da ne istiem da su ti nai historiari iz susjedstva najee ospecifinim bosanskodravnim dokumentima bez rezerve govorili kao o spomenicimasrpskog naroda. Eklatantan primjer ove vrste jeste nauni rad Aleksandra Solovjevaiz 1926. godine koji je naslovljen: "Odabrani spomenici srpskog naroda" u koje jedakako svrstao i Povelju Kulina Bana iz 1189. godine o saradnji sa Dubrovnikom. Toje jedna u nizu historijskih mistifikacija, kojima se uporno nastojalo da se samobitnostbosanske drave na svaki nain umanji i svede na okvir jedne pokrajine unutar veihdravnih aglomeracija iz susjedstva.Ipak, ta njihova nastojanja na najbolji nain demantira sadrina tihdokumenata, kojima posveujem o u nastavku rada punu panju.Bosanski banovi, a kasnije kraljevi vrili su vrhovnu vlast, na temelju odlukakoje je donosio stanak-autentian bosanski jeziki pojam ili vijee ili sabor, ili kako seto u dubrovakim dokumentima na latinskom jeziku naziva SBOR. Oni su upravljalidravom i imali pravo na zakljuenje meudravnih ugovora, koje su sklapali imajuiu vidu sopstvene dravne interese bosanske drave. Po obiajnom pravu iz toga55vremena (srednjevjekovno obiajno pravo) svaki takav ugovor imao se potvrditi sanastupom na prijestol novog vladara. Time je bio ispunjen jedan znaajan principsvake drave. Princip priznavanja preuzetih obaveza od strane svojih prethodnikakao da su ih oni sami zakljuili odnosno bili obavezni da ih izvre. Najreitiji primjer zaovu tvrdnju jeste preuzimanje obaveze da kralj Ostoja izmiri dug Kralja Tvrtka I.Naime Kralj Tvrtko je bio duan Dubrovanima dug od 2.500 dukata, koje nije stigaoza svog ivota da vrati. Tu je obavezu preuzeo Ostoja i to tako to je isplaivao dug ujednakim godinjim obrocima od po 500 perpera. Kada se zna da je bosanskavlastela bila stvarni gospodar i stvarni upravlja, a kralj njen predstavnik onda sepridravanje obaveza prethodnika moe ocijeniti kao veoma visoki domet ureguliranju svojih odnosa sa susjednim dravama.Vlastela je bila toliko mona da je imala snagu da smjenjuje vladara, to nijebio sluaj ni sa jednom dravom u okruenju iz tog doba. Naprotiv, u tim zemljamastvarnu vlast je imao vladar, a vlastela je bila dio njegovog dekora.Glavni prihodi iz kojih se bosanska drava tog doba financirala su bili porezidesetine, porezi od trgovine (dananji porezi na promet) te porez od rudarine.Kako je Bosna kao uglavnom kontinentalna drava bila upuena naobezbjeenje svojih potreba za mnogim proizvodima u inostranstvu, a prije svega izprimorskih zemalja, razvoj trgovine sa Dubrovnikom je imao vrijednost prioriteta, bezkojeg nije bilo mogue govoriti o svom razvoju.Upravo imajui u vidu takav geografski i politiki poloaj Bosne (sabosanskom crkvom protiv koje su se borili jednako i rimski papa i Bizantski car) vezesa Dubrovnikom kao nezavisnim Gradom Republikom za Bosnu su bile odneprocjenjivog znaaja.To je prvi uoio i ocijenio Kulin Ban koji je u razvoju trgovine i saobraaja saovim gradom dravom vidio put brzog razvoja drave u svakom pogledu. Radi togaon je punu panju posvetio unapreenju svekoliko ekonomske suradnje saDubrovnikom. U tom smislu Kulin Ban je izdao Povelju 29. avgusta 1189. godine,kojom je dao sveanu izjavu da e suradnja sa Dubrovnikom biti podravana odstrane bosanske drave.Zbog injenice da je to prvi meunarodni dokumenat koji je u to vrijeme izdat,te da nijedna druga zemlja iz okruenja ne posjeduje takav pravni akt, kao i to da jepovelja napisana na bosanskom jeziku i irilskim pismom smatramo uputnim da jenavede mo u cijelosti."U ime oca i sina i svetoga duha Ja ban bosanski Kulin prisezaju (prisegaobaveza garancija-prim. T.B) tebi knee Krvau i vsim (svim-prim. T.B.) graam(graanima-prim. T.B.) Dubrovam (Dubrovanima) da u pravi prijatel biti vam odse le i do vijeka i prav goi drati s vami i pravu vjeru dokola (dokle) sm (sam ivvsi(svi) Dubrovane (dubrovani) kire (koji) hode po moemu vladaniu (dravi) trgujuke(trgujui) goe (gdje) si kto hoke (hoe) krjevati (kretati) goe (kuda) si kto minepravovvjerov (pravom vjerom) pravim srdcem (srcem) drati e (je) bez v sakoe (svakezledi (zlobe) tazve to mi kto (tko) da svoevvolov (svojom voljom) poklon i da im nebude od moih stnikov (inovnika) sile i dokole (dokle) u mne (u mene) budu dati im svjet (dae im se savjet) i pomok (pomo) kakore i sebi kolikore moge (moe) bezvsega (svega) zloga primsla: tako mi Boe pomagai (pomagaj) i sie (ovo) stgo(Svetoga) evangelie (evanelje). Ja Radoje dijak ban (banov) pisah siju (ovu) knigupovelov banov po zapovijedi banovu od rostva Hristova: tisuka i sto osm deset i56devet ljet mjeseca avgusta u dvadeset i deveti dn (dan) usjeenia (Usjeenja) glaveJovana Krstitela".Analizom ove povelje koja bez sumnje predstavlja izvor meunarodnog pravakako privatnog tako i javnog i prvog reda po vanosti doi e se do sljedeihzakljuaka: povelja je jednostrana izjava volje Kulina bana kojom se on jednostrano uime svoje drave obavezao da e Dubrovanima trgovcima pruiti svu zatitu i svakupanju i pomo pri obavljanju trgovake djelatnosti u Bosni.Drugo Kulin ban za tu povlasticu, prema djelu: "Dravno i sudbeno ustrojstvoBosne u doba prije turaka") ire Truhelke nije za sebe traio nikakvu povlasticu, niti jetraio nikakve odtete, "osim to mu ko dragovoljno pokloni".On Dubrovanima obeava pruiti zatitu "dati pomoi i savjeta kako sebi ikoliko more".Dalje iz povelje se vidi da je Kulin ban povelju dao kao neprikosnovenivladalac suverene drave i da mu za to nije bila potrebna niija dozvola odnosnosaglasnost. Da se radilo o vazainom odnosu Kulina bana bilo prema kojoj drugojdravi, ili jo vie da je bosanska drava bila zavisna od druge drave (u to vrijememona drava u okruenju je bila ugarsko-hrvatska drava) to bi se moralo vidjeti i izsame povelje. Dalje povelja upuuje na zakljuak da je trgovinska razmjena izmeudvije drave bila toliko uveana da se dalje mogla razvijati jo ubrzanije ukoliko sestrancima - dubrovanima prui sva zatita i dadu odreene privilegije. U povelji semogu nazrijeti i nakane da e Dubrovani uivati i odreene beneficije olakice, poputoslobaanja od plaanja poreza, carina i sl. Prema Truhelki, u svim povlasticama toih je Bosna davala Dubrovanima, nailazimo na ustanove, koje se na to odnose, "tesu malo po malo dospjele do meusobnoga, na reciprocitetu osnovanoga sudbenogpostupka".U tom pravcu jo je neposrednije izraena namjera u povelji humskog knezaAndrije (1234-1240) u kojoj se regulira da "a pravina da est a va lovjek ki prie uzemlju moju nevolov komu e iskana pravina i neisplena mu bude da stane i da uinipravinu ake li pride tak lovjek komu nije iskana pravina da mu se ne uzme ni tnkkonc doku poide u svoe mjesto i tamo uini pravinu." Smisao ove povelje jeste ta dase u Hercegovini moe sudbeno postupati samo protiv onog Dubrovanina koji jeprije nego to je tamo doao, bio pod optubom, doim je onaj, protiv kojeg jepodignuta optunica u toku boravka u Hercegovini bio nepovrediv sve dok se kui nevrati, gdje e mu se suditi.Odredba upuuje na zakljuak, koji karakterizira i mnoge druge dokumente izovog vremena a koji se odnose na poloaj, prava i obaveza trgovaca Dubrovana.Radi se o izboru prava zemlje tuenika kada se radi o povredi ugovora, apogotovopovredi nekog drugog prava ukljuivo krivine odgovornosti okrivljenog. To opet sasvoje strane upuuje na zakljuak da kada je u pitanju meunarodno privatno pravo,da je dozvoljeno ugovaranje nadlenog suda u sporovima koji nastanu izmeuDubrovana i bosanskih partnera. U povelji kralja Ljudevita iz 1358. godine potvrujese da je tuitelj imao birati sudca prema narodnosti okrivljenika, osim u sluaju kadaje okrivljeni zateen u izvrenju krivinog djela kada je bio nadlean sud mjestaizvrenja te protivpravne radnje. U istoj povelji se regulira da ova ustanova ne vai zaDalmaciju, zemlju Humsku, Bosnu i Zetu, poto grad Dubrovnik ima posebne ugovorei obiaje, "koji su utanaeni privolom naroda ovih zemalja". Meutim ovaj princip nije. izmijenjen tim posebnim ugovorima najreitiji primjer za to povlastica bana M.Ninoslava iz perioda oko 1240. godine koja je data Dubrovanima57Prema Truhelki ustanove o sudskom postupku detaljnije su objanjene uugovoru o miru koji je ban Stjepan izdao 23. oktobra 1332. godine i u kome sepropisuje da "gospodin ban Stjepan utvrdi zakon ki je PNO bio meu Bosnom iDubrovnikom, da znav vsaki ovjek koi je zakon PNO bil. Ako ima Dubrovanin kojupravdu na Bonaninu da ga pozove prjed gospodina bana ili prjed njegova vladaocaroka da mu ne bude odgovorjeti. Ako Bosnanin zapi da nie duoan da mu nareeprjeseki samoestu koje ljubo postavi ban rod, ako bude podoban od banova roda tkoda mu se porotnici od njegova plemena koga mu hotenje."Ovaj ugovor o miru sadri 12 odredbi koje se uglavnom svode na sljedee daje izbor mjesta sudovanja i izbor sudija porotnika bio preputen mjestu dravljanstvaokrivljenog, te da je data sloboda strankama u pogledu izbora porotnika. Nisu sveodredbe, prema Truhelki bile u stanju da zadovolje potrebe poslovnog i drugogsaobraaja meu Dubrovanima i dravljanima Bosne te se pribjegavalo i"diplomatskim reklamacijama." Posebno je u graninim mjestima dolazilo doprekraja, a krivci bi lako utekli i izbjegli izvrenje svoje obaveze. Tada bi seDubrovani obraali banu ili kralju bosanskom traei da se pravda zadovolji. Takvareklamacija se navodi iz 13 novembra 1407. godine. U njoj se pored ostalog dadeuoiti da je u tom vremenskom razdoblju vladao obiaj da su pastiri vodili stoku naispau na tue zemljite, ime se nanosila teta susjedu i to s druge strane granice, abilo je i sluajeva ubistava nakon kojih se imala zahtijevati odteta u imovini (vrada)od "rodtine ili svojte umorenoga". Truhelka tvrdi da je u sporovima izmeuDubrovana i bosanskih graana vrijedio mjeoviti postupak. Pri tome on navodijedan primjer koji bi po svemu sudei iao u prilog tvrdnji da je u odnosima izmeugraana dvije drave bio nadlean sud mjesto izvrenja radnje. Truhelkin primjer jeuzet iz 1419. godine u kome se istie da je u sporu koji je nastao u vezi saevidentiranjem carinskih prihoda, zavedenih u posebnu knjigu, a koju je neovlatenouzeo jedan od okrivljenih nije nadlean sudija koga delegira Dubrovnik ve da je za tonadlean sud odnosno sudski organ koga imenuje kralj, budui da se radi o stranciije je mjesto stalnog boravka u Bosni. Upozorenje da brat okrivljenog je graaninDubrovnika, te da je i okrivljeni bio prije nego je izgnan zbog svog loeg ponaanja,graanin Dubrovnika nije bilo dovoljno da privoli okrivljenog da se podvrgne sudskojnadlenosti Dubrovnika.Mada iz navedenih dokumenata nije jasno koje je materijalno pravo bilomjerodavno moglo bi se zakljuiti da je rije o materijalnom pravu zemlje u kojoj sevodi postupak. Kako je poznato, u to vrijeme mnogi slobodni gradovi Italije su veimali pisane Statute, koji su izmeu ostalog propisivali i odredbe o nadlenommjerodavnom materijalnom i procesnom pravu koje se ima primijeniti u sporovima kojiiz osnova civilnog prava nastanu izmeu graana dva razliita grada. Sasma jesigurno da su ta pravila mletakih i drugih italijanskih gradova imala svoju primjenu uodnosima izmeu Dubrovnika i Bosne. A kako je poznato reguliranje pitanjanadlenosti materijalnog i procesnog prava u sporovima sa "elementom inostranosti"je osnovno pitanje kojima se bavi savremeno meunarodno privatno pravo. Ovopravo meu svoje osnovne izvore uvrtava statute slobodnih gradova koji supropisivali nain razrjeenja sporova koji nastanu izmeu stranki koje su bile graanidravljani razliitih gradova.Truhelka navodi, da se pored Dubrovana trgovaca koji su uivali pravo nasopstveni sud u sluaju kada su oni bili okrivljeni i rudari Sas i u Srebrenici i Olovu posvemu sudei uivali tu privilegiju. I oni su imali pravo na posebno sudite, koje su58--mogli sami odabrati i kojem je predsjedavao knez ili vojvoda njihovog kraja. Truhelkaovo procjenjuje po osnovu toga to su "purgari" stekli posebno graansko pravo. Zahistoriju izvora meunarodnog prava kako javnog tako i privatnog (u to vrijeme nijebilo podjele na ove dvije zasebne grane pravne nauke) bilo bi od neprocjenjivevrijednosti kada bi se ova tvrdnja potkrijepila autentinim dokumentima. Za sadateko je vjerovati da su Sasi kao njemaki graani mogli zahtijevati primjenusopstvenog tj. njemakog suda, i njegovog postupka, a pogotovo je to teko vjerovatiu pogledu sudjelovanja sudija ili drugih ovlatenih lica iz tadanjih njemakihpokrajina.Razjanjenje sudskih parnica mogue je dobiti i na temelju iskustvasudovanja u samom Dubrovniku. Naime, prema Truheljki sudovanje u Dubrovniku togdoba vreno je po naredbama velikog i malog vijea, koje su 1272 godine kodificiraneu jednu knjigu nazvanu statut. Meu odredbama tog statuta nalazi se i ona ojednakom tretmanu Dubrovana i njihovih susjeda. Meu odredbama se nalaze i oneo pravu na zastupanje stranke, o pravu stranca koji "togod prima od Dubrovanina" iu kojoj se kae "Stranac koji se nalazi u Dubrovniku primajui imetke od kojegDubrovanina, ako prije nego to ode iz Dubrovnika bude radi tog imetka pozvan odDubrovanina na sud, duan je da dade razlog pred gospodinom knezom i njegovimsudom, imajui odgodu od tri dana i ne vie, ako bi stranac to sam zahtjevao." Ovo jeuneseno u poglavlje XXI Statuta. Statut takoe sadri i odredbu o strancu u ijem jeposjedu obveznica koju je dobio pravnim poslom od Dubrovanina. U njoj se ukratkopotvruje pravo starijih obveznica na prioritetno izmirenje od strane izdavaocaobveznice. Drugim rijeima ukoliko se stranac pojavi sa zahtjevom za naplatuobveznica, on e doi na red za isplatu ukoliko su izmireni oni koji posjedujuobveznice starijeg datuma.U poglavlju 51. Statuta regulirane su odredbe o obiajima vezanim za izborsudija, te ispunjenje prava i obaveza. Tako se meu ostalim lanovima ovog poglavljaistie" da i ako na taki dan mora Dubrovanin po svojoj volji izabrati sudije jednoga odgornjih, a Slovjenin ima da ini na isti nain, a ti sudije moraju bez zakletve da sudeparnice ili pernice koje bi se ondje vodile"Poglavlje 52 govori o obiajima izmeu Dubrovana i bosanskih ljudi. Unjemu se govori o naknadi koju bi jedan Dubrovanin kao stranka u sporu mogla datrai od vojvode odnosno bosanskog bana, ili bilo kojeg graanina Bosne. U tomsluaju taj Dubrovanin je pouen da sa pismom dubrovakog kneza bude upuenbosanskom vojvodi (ili banu ili kom drugom graaninu) da trai odnosno zahtijevasvoju naknadu i da mu je ona u potpunosti izmirena ... Tim e se istim obiajnimpravom koristiti i stranke iz Bosne koje imaju neka svoja potraivanja protivDubrovana.Ovdje dolazimo do jednog principa koji je u srednjem vijeku bio primjenjiv, ato je da se osim ugovora koji moe biti jednostrana izjava volje kakav je upravo sluajsa poveljama bosanskih vladara Dubrovanima u rjeavanju nastalih sporovaprimjenjivalo i obiajno pravo koje se stoljeima sedimentiralo i koje je prenoeno sageneracije na generaciju poslovnih ljudi Bosne i Dubrovnika. Ta obiajna pravilamogla su biti preko Mletake republike i slobodnih italijanskih gradova prenesena izrimskog prava kao prve kodifikacije obiaja u Evropi.O obiajima govori i poglavlje 56., Statuta u kome su iznesena pravila koja suse primjenjivala u odnosima izmeu Dubrovnika i Rake (Srbije), a 57. poglavljetretira obiaje izmeu Dubrovana i Slovjena. Ova dva zadnja poglavlja upuuju na59zakljuak da su njima regulirana pitanja izbora mjesta nadlenog za raspravljanjespornog sluaja.Truhelka iznosi u istom djelu i povelju kralja Tvrtka od 23. avgusta 1385.godine kojom potvruje i mleanima povlastice. One se odnose samo na Kotor, jer semletaka sfera uticaja protezala od tog grada na jug "dok su Dubrovani za semonopolizirali poglavito trgovinu u unutranjosti Bosne i Srbije."Kralj Tvrtko je ve u 14 stoljeu, prema Truhelki, priznavao konzularnosudstvo, te da se "nadlenost sudbena ravna po narodnosti tuenog".Zanimljiv dokumenat bosanskog pravosua iz tog vremena jeste pisanidokumenat Kralja Tvrtka Tvrtkovia izdat u Bijelim Selitima na Trstivnici od 24. juna1405. godine kojom on sa Dubrovanima, a koji su sudjelovali u graanskom ratu,sklapa mir i ustanovljava sud za sve "moda jo neporavnane sporove." Kako jematerija meunarodnog ratnog prava zasebna to upuujem samo na ovaj dokumenatkojim bi se ova grana prava morala pozabaviti.Ono to se treba na ovom mjestu istai jeste da se iz povelje ne moe sasigurnou zakljuiti koje vrste povlastica i u kojem obimu i za koje vrijeme suDubrovani uivali. Jedno je nesporno da su Dubrovani bili gotovo jedini trgovci i uunutranjoj bosanskoj trgovini i u vanjskoj. Drugim rijeima trgovina u cijelosti iunutarnja i vanjska se nalazila u rukama dubrovakih gospara. Iona je tada cvjetala,a s njome je cvjetao i Dubrovnik.Dubrovaki trgovci su uvozili u Bosnu so i druge potreptine, a izvozili vosak,kou, meso mlijeko, rudarske i zanatske proizvode iz Bosne. Ti proizvodi, kako jereeno na granici su bili optereeni carinom. I porezi su imali biti plaeni. Prekotrgovine, Dubrovani su imali i neposredan uticaj na organizaciju dravne vlasti, aprije svega organizaciju poreskih i carinskih organa. Ne treba uopte ni dovoditi upitanje da su se povlastice osim sigurnosti kretanja i trgovanja odnosile upravo naoslobaanje kako od poreza desetine, tako i poreza na trgovinu (datium decommercio), te da su sigurno za sebe obezbijedili i oslobaanje od plaanja carine nauvoz roba u Bosnu.Osim ovih vrsta povlastica iz dokumenta je takoe vidljivo i primjenjivanjeprincipa najpovlatenije nacije kao i principa prava prvenstva pod jednakokonkurentnim uvjetima. Svi ovi principi su danas do perfekcije definirani i u praksiprimjenjivi. Pravo izbora mjesta raspravljanja prema pravu tuenika, uz mogunost dase o tome stranke u konkretnom sporu dogovore i pravo na primjenu materijalnogprava zemlje gdje se spor raspravlja jeste jedno od kljunih prava i predstavlja centaroko kojeg se koncentrira cjelovito meunarodno privatno pravo. Primjena nadlenogmjerodavnog materijalnog prava i pravo izbora mjesta sudovanja takoe upuuju nazakljuak da se tako donesena odluka ima priznati od strane pravosua koje je imaizvriti, kao da je donesena od strane svog suda i po svome zakonu. Istakli smo dasu gotovo jedino Dubrovani obavljali kako unutranju tako i vanjsku trgovinu, pa takotreba izvui i zakljuak da se mjesto sudovanja kao i primjena materijalnog pravaravnala prema mjestu odakle je trgovac, to je itekako odgovaralo i bilo u koristDubrovana. Oni su kako se to logino i moe zakljuiti bili ti koji su najee i bilitueni za neispunjenje svojih obaveza.Ti sudovi nisu poznavali ni pisane zakone ni kaznene ustanove, te su poredpovelja primjenjivali kako je to ve istaknuto obiajno pravo. U stvari teko da jemogue i govoriti o sudstvu u dananjem znaenju. Prije bi se i sa veom sigurnou60moglo govoriti o arbitraama i to ne institucionalnim ve ad hoc koje su seorganizirale za svaki konkretan sluaj.Oni su ovu sudbenu ustanovu takoe, poput stanka u smislu sabora nazivalistanak ili stanik. U nekim drugim dokumentima se sa sigurnou moe razabrati da usluaju spora o mjestu arbitrae uvijek se upuivalo na mjesto gdje je nasilje odnosnoteta uinjena, a ne njena posljedica. Prema dubrovakoj hronici Junje Rastiasastanci sudaca, odabranih od jednakog broja obih opina imao za cilj da biprijateljskom osudom izmirili sve sporove koji bi nastali meu njihovim podanicima iuz punu saglasnost obje stranke u sporu. Ukoliko se jedna strana oglui o izvrenjepresuene obaveze ima se na njoj izvriti represalija i ne samo na njoj nego i nadrugim njegovim sugraanima. Ovo upuuje na zakljuak da se radi o slobodnoizabranom sudu (arbitrai) iju su odluku strane obavezne da izvre. Isti hroniaristie da su bila stalna mjesta tih sudovania, a da su odluke donoene veinomglasova. U sluaju jednakog broja glasova, glas predsjedavajueg bio je odluujui.Ovo je upravo sluaj sa dananjim arbitraama i nainom njihovog donoenja odluka.Sud nije poznavao dokazni postupak ve se okrivljeni imao zakletvomosloboditi od optube (prisegom). Broj porotnika je bio u zavisnosti od znaajakrivinog djela odnosno od veliine tete. U najteim sluajevima bilo je 24 porotnika,a manje vanim est.Prema Truhelki, bosansko sudite se po neemu razlikovalo od cjelokupnogevropskog sudita toga vremena. Naime, ono nije poznavalo presudu na smrtnukaznu, niti na zatvor. To je mogao da izrekne samo kralj. ak i u sluaju kaznekmeta, ona nije mogla biti smrtna ili zatvorska, osim ukoliko to kralj izriito ne presudi.I u najteim sluajevima krivac se oduivao na novanu kaznu. Za ubistvo ova kaznase zvala krv ili v ra d a i iznosila je 500 perpera. U susjedstvu, u Zeti i Albanijicarovala je krvna osveta. U sluaju umorstva u Bosni, porodica ubijenoga je trailakrvni osud ili vradu.Kada su u pitanju bili sporovi u kojima je jedna od stranki bila plemi njima sumogli suditi samo njima ravni dakle ljudi koji pripadaju plemikom staleu.Najzanimljivija pravna ustanova srednjevjekovne bosanske drave je bilaustanova pravo utoita bjegunca u drugu zemlju, tj. pravo ius asili. Pravo azila jepriznavala dubrovaka republika, koja ga je uvijek primjenjivala upravo sa susjedomsa kojim je imala najivlje trgovake veze sa Bosnom. Ono je bilo, prua no mnogimbosanskim velmoama i kraljevima koji su bjeali u Dubrovnik da bi se sklonili iizbjegli nasilje koje im je prijetilo od svojih vladara. Samo u sluaju rata izmeu Bosnei Ugarske Dubrovnik u elji da sauva svoj neutralni status nije primjenjivao ovajinstitut odnosno nije dozvoljavao pravo azila. U svim drugim sluajevima to je bilastalna praksa. Imajmo pri tome u vidu da su Dubrovani bili ne samo trgovci nego ibankari, te da se i radi toga moglo koristiti pravo azila u njemu.Ovo pravo azila naroito je ispotovano u sluaju bijega jednog bosanskoggraanina Pavla Kleia, koji se zbio za vrijeme graanskog rata bosanskih velikaaprotiv Ostoje, na ije je mjesto postavljen potkralj Tvrtko Tvrtkovi. Ostoja koji seosjeao oslabljenim nastojao je da se pomiri sa Kleiem kao velikaem, te da vratiKleia u Bosnu emu se Klei protivio pozivajui se na pravo azila. Kleiu je pravoazila pripadalo i po osnovi njegovog pripadanja crkvi bosanskoj koja je u to vrijemebila proganjana.Posebno znaajnim izvorom meunarodnog prava (u dananjem smislumeunarodnog privatnog prava) predstavlja naziv - ime graana tadanje61srednjovjekovne bosanske drave. Rije je o pretei dravljanstva graana u smislukako je taj problem tretiran u 19 stoljeu pa sve do dananjih dana. Dakako da niti jemogue govoriti o meunarodnom privatnom pravu niti o dravljanstvu niti ostrancima i njihovim pravima na nain na koji se o tim pitanjima govorilo i raspravljalou periodu formiranja nacija i nacionalnih drava. Pa ipak mnoge dananje rasprave opojmu imena stanovnika koji obitavaju, koji nastanjuju savremenu dravu,meunarodno priznatu lanicu Ujedinjenih Nacija Bosnu i Hercegovinu morale bi uzetiu najozbiljniju kon sideraciju pojam kojim su obiljeavani stanovnici Bosne iz vremenabana Stjepana, od kada postoje sauvani orginalni spomenici, pisani dokumenti oimenu i nazivu mjetana Bosne) i Hercegovine).Sadanji ustavni pojam Bonjak (definiran Vaingtonskim ustavom iz 1994.godine) koji definira graane muslimanske vjeroispovijesti jeste reducirani pojam usrednjem vijeku koritenog zvaninog imena Bonjanin. Naime, Vaingtonski ustavkojim se ustavno pravno konstituira Federacija Bosne i Hercegovine kao dijela draveBosne i Hercegovine definira da nju (Federaciju) nastanjuju Bonjaci (umjesto dotada slubenog imena i ustavnog pojma iz' Ustava Republike Bosne i HercegovineMuslimani) i Hrvati kao i ostali narodi koji ive u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ne bibilo uputno, a to nije ni tema ovog rada da se podrobnije ulazi u analizu kakosadanjeg imena za bosanske muslimane Bonjake, a jo manje bi bilo razlono ovajrad proirivati na razmatranje adekvatnosti imena nacije Musliman. Namjera, kojuimamo u vidu, jeste da da podsticaj teoretiarima drave i prava drave Bosne iHercegovine, kao i teoretiari ma ustavnog prava da ovim pitanjima pristupaju sa vieambicioznosti i da uzmu u obzir znaajne postojee srednjovjekovne pravnedokumente, ugovore koji su zakljuivani sa susjednim dravama u prvom redu saDubrovnikom i u kojima je ime naziv naroda stanovnika dravljana Bonjana uzimanou obzir bez obzira da li se radilo o dananjim Bonjacima, ili bosanskim Hrvatima ilibosanskim Srbima.Istorijsko pravni izvori sa kojima smo raspolagali datiraju iz prve polovine 14stoljea bolje rei iz 1332. godine iz vremena vladavine bana Stjepana IIKotromania.Rije je o ugovoru o miru sa Dubrovnikom koji je ban Stjepan zakljuio 23.oktobra 1332. godine. Prema Truhelki, ovaj ugovor odnosno "listi na" kako ga nazivaTruhelka, sadri 12 paragrafa.U preambuli se precizira tadanja vaea praksa da se na odnose izmeuBosne i Dubrovnika ima primijenjivati zakon koji je ranije donesen, odnosno koji jestariji. Na taj nain su, u dugom vremenskom trajanju, produavane privilegije koje sudubrovaki trgovci uivali trgujui sa Bosnom. Ovaj princip neizbjeno upuuje nadanas vaei u najveem broju zemalja, a naroito zemalja u razvoju da se na jedanugovorni odnos kojim se regulira ulaganje stranog kapitala ima primijeniti zakonodnosno propis koji je vaio u vrijeme zakljuenja tog posla, osim ako se ugovornestrane nisu dogovorile da primjene naknadno donesen zakon.U paragrafu prvom ugovora definira se da "ako ima Dubrovanin koju pravduprema BOSNANINU da ga pozove pred gospodina bana ili pred njegova vladaocaroka da mu ne bude odgovorjeti". Ovdje se naziv ime Bosnanin uzima kao optipojam i njime su obuhvaeni stanovnici Bosne koji su ispovijedali sve tri vjere i CrkvuBosansku i katoliku i pravoslavnu (ortodoksnu) vjeru. Ne treba ispustit iz vida da jeDubrovnik bio grad drava u sastavu Mletake republike i da su njegovi stanovnici bilipripadnici katolike vjere, kojoj je u to vrijeme pripadao i sam bosanski ban Stjepan.62I drugi paragraf poinje: "Ako Bonjanin (u gornjem prvom paragrafu prematekstu uzetom od Truhelka, koristi se ime Bosnanin, a ne Bonjanin - prmj. T.B.) zapida nie duoan ... ime potvruje ranije pomenuto ime za stanovnike tadanjebosanske drave.I gotovo svi preostali paragrafi kao peti, sedmi deveti i jedanaesti takoeiskljuivo koriste pojam Bonjanin da oznae graane Bosne koji su bili u pravnomsaobraaju sa graanima Dubrovnika. Iz navedenog ugovora koji ima svekarakteristike meunarodnog ugovora koji su zakljuile dvije susjedne drave radireguliranja spornih pitanja nesumnjivo se da zakljuiti da je ve od tog vremena, dosada pronaeni pisani autentini dokumenti ukazuju na nepobitnu injenicu oistorijskom imenu stanovnika Bosne pod imenom Bonjanin bez obzira koju su vjeruispovijedali.Treba imati u vidu da je to vremensko razdoblje karakterisalo naglo i snanorazvijanje slobodnih italijanskih gradova i procvat trgovine sa susjedima. To je takoei vrijeme pune primjene i rimskog civilnog prava kao i uenja glosatora ipostglosatora. U to vrijeme do punog izraaja dolazi i borba za autonomiju slobodnihitalijanskih gradova i pojave pisanih statuta kojima su regulirana mnoga pitanjameunarodnog trgovinskog prometa izmeu susjednih zemalja i susjednih gradova.U njima su utvrivana bitna pitanja koja su imala biti rjeavana u sluaju sporaizmeu graana dva odvojena nezavisna grada-drave. Ti statuti se smatraju uevropskom okviru kao nezaobilazan izvor meunarodnog privatnog prava.Uz statute dakako meunarodni pravni dokumenti, povelje i ugovori takoeimaju svoju neprocjenjivu vrijednost i znaaj. A kada je u pitanju ime, nazivstanovnika graana dravljana srednjevjekovne bosanske drave svako istraivanjetog pojma moralo bi da uzme u obzir i listinu kralja Tvrtka Tvrtkovia od 14. juna1405. godine. Njome kralj Tvrtko sa Dubrovanima koji su prema Truhelki,"sudjelovali u bosanskom graanskom ratu, sklapa mir i ustanovljuje sud za svemoda jo neporavnane sporove",I ovaj ugovor, jedini pojam za graane Bosne navodi ime Bonanin i kae: "ai ja gospodin kral uinih z gospodinom hercegom i po svitu s vlasteli bosancimi i vietogai, da e vidimo vsakomju tko godi e Bonjanin ali kralstva bosanskoga prjed rat i bildian komu godi Dubrovaninu vola poklad imalod Dubrovanina vola na viri mjuuzeto na gosposkoi moge Dubrovanin tozi istinom pokazati, da se ima Dubrovaninuvratiti i platiti. .."I sljedei paragraf istie "a to e uzel voevoda Sandal i knez Paval Radinovivola ini Bonjanin ..."Zadnji paragraf poinjenje "Ako li knez Vukc i drugi vlastelin bosanski reenisude ne doli na ovom zi roku za koju godi potrjebu kralstva bosanskoga ..."Kao to se vidi i ovaj ugovor sadri odrednicu Bonjanin u znaenju za svegraane tadanje bosanske drave. Ali ovaj ugovor takoe sadri i pojmove kaoherceg te pojmove bosanski i bosancimi u znaenju bosanske vlastele.Ovi do sada poznati izvori nedvosmisleno upuuju na zakljuak da se imeBonjanin kao istorijsko ime za sve dravljane Bosne i Hercegovine mora naunoverificirati kako bi se lutanja sa sumnjivim razlozima oko imena naroda koji nastanjujuovu dravu odbacila a nauno poduprla ona razmatranja koja na bosanski narodgledaju kao na jedan entitet sa razliitim religijskim predznakom.lako obradom u ovom radu nisu obuhvaena pitanja vezana za statusstranca i njegova prava, osim djelomino za poloaj Sasa njemakih rudara u Bosni,63kao ni o obiajima "izmeu Dubrovana i bosanskih ljudi", te obiajima izmeuDubrovana i Slovena" ne znai da ona ne zasluuju punu panju kako sa stanovitaistraivanja pojma i imena ljudi Bosne tako i sa stanovita vezanih za raspravu ospornim pravnim pitanjima graana susjednih drava kao izvorima za razvojmeunarodnog prava.ZAKLJUAK1. Srednjevjekovni pisani pravni izvori nedvojbeno upuuju na siguran zakljuak da jebosanska drava odravala veoma intenzivne meudravne odnose sa susjednimzemljama, a naroito sa Dubrovnikom i Mletakom republikom.2. Da je ta suradnja bila od velikog meunarodno pravnog znaaja.3. Da su meudravne vanjsko trgovinske veze bile najznaajnije i da su njimaobuhvaene: trgovina bankarstvo, rudarstvo, zanatstvo i razmjena poljoprivrednihproizvoda.4. Da su poveljama bosanskih vladara u vidu unapreenja trgovine i ukupnognapretka dubrovakim trgovcima bila pruana pored zatite i sigurnosti i drugapovlatena prava i davane olakice za saradnju sa Bosnom.5. Ove olakice nisu bile samo u pogledu oslobaanja poreza i drugih dabina nego iu pogledu sudskog tretmana u sluaju sporova.Tim poveljama ve je u srednjem vijeku nagovijeteno uspostavljanjeprijateljske saradnje uz obostranu korist. Primjena, ma koliko nesavrenih principaprava mjesta tuenika kao mjesta sudovanja i materijalnog prava, prava na izbor adhoc arbitrae, primjene osim prava iz povelja i obiajnog prava, te primjena pravaazila su neka od prava koje je savremeni svijet univerzalno prihvatio.6. Principi najpovlatenijeg partnera i pravo prvenstva pod jednakim uvjetima iako nedefinirani na dananji nain mogu se nazrijeti ve u dokumentima Kulina bana injegovih nasljednika.7. Zanemarivanje i isputanje iz upotsrebe historijsko ime Bonjanin iz pravnogsaobraaja, iz ega su proizale mnoge historijske nepravde i veoma tragineposljedice po ovaj narod do najnovijeg katastrofalnog genocida trebalo bi valorizirati usvijetlu najnovijih ustavnih pojmovnih rjeenja. Naime rjeenje koje je definiraoVaingtonski Ustav, prema kome samo jedan narod Bonjaki muslimanski nosi toime, trebalo bi nauno osvijetliti i dati pravo znaenje. U svakom sluaju tendencijekao jedinstvenom imenu za dravljane cjelokupne Bosne i Hercegovine, mada izdananje situacije i perspektive nisu realne, moglo bi trajnim istraivanjima iefikasnom harmonizacijom odnosa sva tri sadanja naroda (Bonjaci, Hrvati i Srbi)64stvoriti pretpostavke za jedinstvenu pojmovnu odrednicu, jedno ime za sve njih ubudunosti. Ukoliko bi se to postiglo civilizacijski odmjerenim metodama i isticanjemsvih slinosti i bliskosti, ali ne potcjenjujui i specifinosti kulture obiaja I historije,onda bi to umanjilo razloge za potenciranjem razlika i tenji ka otcjepljenju. Overetrogradne tenje, praene ratnim razaranjima i devastacijom bi se uveliko izbjegleukoliko bi u pravcu jedne intenzivnije prirodne homogenizacije naroda Bosne iHercegovine doprinijele i drave iz neposrednog susjed stva. Da li jeDejtonski pravac ka integraciji Bosne i Hercegovine jedina perspektiva ili postoji idrugi, poput unutranjih nastojanja za zbliavanjem u ovom trenutku vrloantagoniziranih naroda, a naroito njihovih vodeih predstavnika iz reda bosanskihsrba, pa i bosanskih hrvata, ostaje da se vidi. U svakom sluaju historijasrednjevjekovne Bosne na strani je onih nastojanja koja tee integraciji i zajednikomnapretku svih dravljana Bonjana zemlje bosanske.8. Konano i pravo da se na Dubrovane ima primjenjivati ono pravo koje je donioprethodni vladar govori o visokom stepenu pravne sigurnosti kojima je Dubrovanimaosigurana zatita svojih steenih interesa. Budui istraivai, historiari drave i pravaali i oni koji se bave materijom meunarodnog javnog i privatnog prava moraju dalekodublje da izue ove dokumente. U njima se kriju mnogi odgovori, koji upuuju nasiguran zakljuak da se srednjevjekovna bosanska drava kao suverena u svojojpraksi rukovodila istim principima kada je rije o saradnji sa drugim dravamakojima su se i te druge drave rukovodile. U primjeni nekih principa ona je bila znatnoispred ostalih, kao u pogledu izbjegavanja osude na smrtnu kaznu i sl. Dosadanjakako historiografija susjednih drava, tako i naa domaa ovim izvorima prava nijeposveivala nikakvu panju, a zna se da je do sada pronaeno 60 dokumenatameunarodno-pravnog znaaja, koji u cijelosti potvruju tezu o samostalnostibosanske drave dolaskom Kulina bana na vlast pa sve do pada pod tursku vlast.Zato je domaa nauka bila suzdrana, pitanje je za sebe. Jedno od onih koji su semeni nametnuli jeste oprez da se ne izazove kod susjeda ljubomora i zavist. To sanaukom jednostavno ne ide.65dr. Muhamed NuhiPLEDOAJE ZA ISTRAiVANJE KOMUNIKACIJSKIHTOKOVA U BOSANSKOM SREDNJOVJEKOVLJUSrednjevjekovna Bosna, kao to se ve zna, openito je neistraenvremenski period. Ono to je, pak, istraivanjem naeno nerijetko je interpretirano sastajalita izvanbosanskih subjekata. To znai da su pred sadanjim, a osobito predbuduim istoriarima dva paralelna zadatka: nova istaivanja i nove interpretacije dosada istraenog. Podruje komuniciranja spada meu najneistraenije, a ono maloto se zna kao povijesna injenica gotovo redovno je tendenciozno tumaeno.Jezik i pismo su dva osnovna sredstva komuniciranja. I jedno i drugo suistraivani i prouavani na temelju dokumenata do kojih se dolo. Ali ni jedno ni drugonije posmatrano niti objanjavano sa komunikolokog stanovita. A ako jekomuniciranje determinirajua funkcija ovjeka i njegove zajednice i to neartikuliranoggovora i prvih oblika piktografskog biljeenja, onda se, po logici stvari ne moezaobii ni u sluaju srednjevjekovne Bosne. Dakle, postoji nauni - povijesni razlog zaistraivanje.Poznato je da je srednjovjekovna bosanska drava bila dobro organizovana,a dobre organizacije drave nema bez kakvog-takvog sistema komuniciranja u njoj.Ona je imala razvijene i veoma sadrajne diplomatske i trgovake veze sa susjednimzemljama: Srbijom, Hrvatskom, Maarskom, Turskom, Venecijom i napokon, saDubrovnikom. Odgovarajue veze imala je i sa nekim zemljama izvan svogneposrednog okolia. Poznato je, takoe, da se od kraja XII stoljea intenzivnorazvijaju zanatstvo, zemljoradnja, trgovina, da je "uhodana" razmjena roba sasusjedima, da se u Bosni nabavljaju i u njoj prepisuju i piu knjige; (da se proizvodipergament) da se oko dvorova kraljeva i velmoa okupljaju ueni ljudi, vjeti zanatlije,pjevai i drugi umjetnici. Tu je na kraju, dravna uprava, vojska. Sve je to, manje ilivie, na nivou opteg stanja u tadanjoj Europi i to u njenim naprednim zemljama.Istraivanje komunikacijskih tokova u tim zemljama, koje je u ovom stoljeu vrlointenzivno, temelji se upravo na spoznajama i struktuiranosti tih drutava, vezamameu djelovima njihove strukture i pozicije ovjeka u komunikacijskim procesima.Socijalna i politika struktura srednjevjekovne Bosne, tj. bosanske drave,nudi i neto vie za istraivanje komuniciranja. Tri konfesionalne zajednice, bezobzira na sporenja, morale su nekako komunicirati. Preko tih zajednica, preciznije,preko katolike i pravoslavne vreni su spoljnji pritisci na tu dravu - na DobreBonjane, poznate kao Bogumile. Vatroslav Jagi, naprimjer, konstatuje da se uBosni u srednjem vijeku "katolicizam s pravoslavljem, zapad sa istokom bori zaprvenstvo" ...'Komuniciranje izmeu ovih zajednica, posebno s obzirom na jezik i pismo,to im je bilo zajedniko, moralo se razvijati. Kao i ono unutar njih. O komunikacijskimtokovima u katolikoj konfesionalnoj zajednici zna se neto vie, u pravoslavnoj1 Vatroslav Jagi, Historija knjievnosti naroda Hrvatskog i Srpskog, Zagreb, 1867.66manje, a najmanje o bogumilskoj. Ona nas danas osobito zanima, naroito na vidljivkontinuitet kulture komuniciranja na ovom prostoru od tada do danas. Da su dobriBonjani ostvarivali kontakte i izvan bosanske drave pokazuje i sluaj sa "jereticima"iz Sjeverne Italije ije jedno poslanstvo krajem XII stoljea dolazi u Bosnu da seobavjesti o uenju i nainu vjerskog ivota Bogumila.Smatram da su motivi ovog mog pledoajea jasni, shvatljivi i prihvatljivi. Danaglasim: istraiti i nauno interpretirati komunikacijske procese u povijesti jednogdrutva i njegove drave, znai istraiti i utvrditi infrastrukturu njegove ukupne - optestrukture, drutvene i dravne, tj. dokazati da je postojala i kako je postojala. Alipostoji jo jedan motiv.Zadnjih tridesetak godina zapoelo je konstituisanje jedne nove naunediscipline: etnografije komuniciranja. Djela koja su do sada napisana, kao to su: DelHajrns-ovo "Etnografija komuniciranja", Sirl-ovo "Znaenje i govorni in", Skener-ovo"Konvencija i razumjevanje govornog ina" itd., opta pitanja etnografijekomuniciranja razmatraju, po pravilu, na kulturi jednog etnosa ili grupe srodnihetnosa. Ova, kao i neka druga djela pokazuju da se kultura komuniciranja jednognaroda ne moe razumjeti ako se ne utemelji na njegovoj etnografiji, ako se iz nje neizvede. Sve ovo emu ova dva dana razgovaramo navodi na zakljuak da smo i miduni da zasnujemo svoju etnografiju svog komuniciranja da bi smo mogli ocjeniti irazvijati svoju kulturu komuniciranja. Izlaganja koja smo ova dva dana sluali pruajudragocjenu grau za odgovore na mnoga pitanja iz povijesti ove sfere ivota naegdrutva i nae drave.Sve ovo to sam unaprijed iznio, mogla bi biti generalna hipoteza koju biistraivanjem trebalo dokazivati, to u ovom kratkom saopenju nije mogue. Pa ipak,da bi je bar unekoliko utemeljio posluiu se istraivanjem pisama i pismenosti usrednjevjekovnoj Bosni i to samo u grubim potezima.U istoriografiji, putopisima, literaturi, publicistici Bosna je nerijetko tamnivilajet, ona je nepismena, neprosvjeena, zaostala. Otkud i zato ovakvi kvalifikativi,tj. ovi stereotipi? Odgovor je izmeu mnogih, pruio i poznati istraiva pismenosti,jezika, govora i knjievnosti na ovom tlu - istoriar Vatroslav Jagi (19 i poetak 20vijeka).On kae da se u Bosni u srednjem vijeku "katolicizam sa pravoslavljem,zapad sa istokom bori za prvenstvo, gdje se Hrvati i Srbi mijeaju bez tanoodreenih qranica." Izmeu ta dva entiteta i interesa, u XII vijeku se javlja i trei, nizapadni ni istoni, ni katoliki ni pravoslavni - ve bosanski, svoj - Crkva bosanska,poznata kao bogumilstvo. Zapad i istok, katolianstvo i pravoslavlje se sada okreuprotiv tog treeg, tj. protiv bosanske jeresi kao protiv zajednikog "neprijatelja".Rimska kurija uvia da joj je na bosanskom tlu bogumilstvo opasniji protivnik odpravoslavlja, jer s pravoslavljem se moglo pogaati i nagoditi oko podjela interesnihsfera u Bosni, a sa Crkvom bosanskom takve nagodbe nije moglo biti. Zato Bosna zarimsku kuriju "pustinja i ikara, puna trnja i koprive postala je leglo guja". Posmatrajuito sa komunikacijskog stanovita, mora se konstatovati da peat komunikacijskimtokovima u BiH daje upravo Crkva bosanska svojim specifinim oblicimakomuniciranja.Pritisnuta - stisnuta izmeu istoka i zapada, Crkva bosanska opstojala je,djelovala i razvijala se branei se. Ta situacija je "proizvodila" agresivan duh; ona jetolerisala sve oko sebe da bi i sama bila tolerisana. Uslijed toga ciljevi komuniciranjalIbid.67u njoj i izmeu nje i drugih nisu bili nametanje, nisu bili pritisak na "utiskivanje" usvijest drugih onog to se eli postii. Uz takve ciljeve izostaje i nagovor kao vrstakomunikacijskog ina.Bosanska crkva, odnosno bogumili su u komuniciranju okrenuti sebi. Takvafilozofija odnosa, ta introvertnost proizvodi i takav mentalitet pojedinca i zajednice.Pristalice bosanske crkve, odnosno "Dobri kristjani" savlauju svoje strasti; utljivostim je vrlina koju njeguju; razuzdan smijeh je mahana; krotkost i skromnost su osobinedobrog ovjeka; njima za molitve ne trebaju velelpne graevine - molitve obavljaju ukuama, na otvorenom prostoru, u umama i na raznim skrovitim mjestima kada subivali proganjani od katolike ili pravoslavne crkve, odnosno od ugarskih krstaa; unjih nema klera; u molitvi ih predvodi ugledni mjetanin - starac, gost, djed ... molitve ipropovjedi nisu kanonizirane; propovjed je ustvari razgovor, a molitva prilika zadogovor.Iz ovih nekoliko odrednica karaktera bogumilstva, odnosno Crkve bosanske,nije teko izvui i zakljuke o nekim elementarnim karakteristikama komuniciranja unjoj. Ono je neposredno, interakciono; ono je razgovor; odvija se u primarnim isekundarnim grupama i izmeu njih itd.Vatikanski "ig" Bosne: "pustinja i ikara, puna tranja i kopriva - leglo guja"pobijaju mnogi hroniari tog vremena, a i potonji istraivai. Veina njih se slau da jeu to vrijeme u Bosni bila razvijena pismenost, da su u Bosni pisane i itane knjige itd.Ali ne samo u to vrijeme, ve mnogo ranije, prije dolaska Slovena. Na jednoj posudi izIV vijeka, iskopanoj na Debelom brdu kod Sarajeva, ima zapis latinskim kurzivom nalatinskom jeziku, koji u prevodu glasi: "Ja sama pravi lonar, a moje su ruke prljave iplodne" Iz IV vijeka datira i jedan nadgrobni spomenik naen u selu Mujii kod Jajca,takoe na latinskom. Ne zna se kojem je narodu pripadao lonar ije su ruke "prljave iplodne", ali to nije ni vano. Vano je to da su Sloveni na ovom tlu zatekli pismenost,a iako su zapisi bili na stranom jeziku nisu mogli da ih ne primjete i da ostanuravnoduni prema pismu kao sredstvu komuniciranja.Kada su se slovenska plemena, koja su naselila ovaj prostor poela sluitipismom i kojim pismom, ne zna se. Prvi tragovi pismenosti naeni su u IX vijeku uZahumlju i Travunji. Na zakljuak da je u to vrijeme na ovim podrujima bilo poznatopismo. glagoljica (staroslovenska rije g1agQijatL) upuuje i proces krstijanizacije kojije zahvatio ove krajeve. Slovenska pismenost na podruju Bosne i Hercegovinedolazi iz Makedonije preko zemalja Stevana Nemanje i pravoslavne crkve, koja je veod 876. godine imala svoju arhiepiskopiju.Kao najstariji, do sada poznati primjer slovenske pismenosti u ovim krajevima(okolina Ljubukog - prim.M.N.), Nada Maleti u "Kulturnoj istoriji Bosne" istie tzv."Humaku plou" (kraj X i poetak XI vijeka) sa irilskim natpisom. O postojanjupismenosti u Bosni svjedoe i mnogi latinski izvori iz koji se vidi da u Bosni ve u XIvijeku postoje manastiri i samostani, tj. crkvene ustanove istonog pravoslavnog izapadnog katolikog obreda.Sa stanovita istraivanja pismenosti u BiH, odnosno pisma kao sredstvakomuniciranja, posebno je zanimljiva "Povelja" bana Kulina iz 1189. godine. Upravoona je naunicima posluila da donesu pretpostavku da je u Bosni i mnogo prije njepismenost bila razvijena. Na to upuuje njena grafija. Vatroslav Jagi, npr. kae: "Tuse vidi tolika sigurnost i okretnost u slovima irilskim, tolika emancipacija, da, upravovea nego li u potonje doba, od crkvene sloventine, da nije mogue vjerovati da nebi bilo u Bosni, Zahumlju, Diokleciji itd., ve davno prije Kulina bana, pisanja erilicom68i narodnim jezikom srpskijem" ...3 (citirano prema V.Bogievi). Pismo u Povelji je vemijeano sa brzopisom (minuskula), to je dokaz na prelaz ka savrenijem ipraktinijem pismu svakidanjeg ivota" (Jagi). Na to upozorava i Vladimir Moin: " udiplomatskoj prepisci na tom terenu (Zahumlje, Bosna - prim M.N.) vladao je lokalnitip poslovnog pisma, jednostavnog pravopisa i uproenih oblika u poreenju saknjievnim spomenicima"."U vezi sa ovim postavlja se pitanje: da li je u Bosni bilo ire pismenosti ikomuniciranja pismom?Mnogi Vatikanski izvori pruaju odgovor na to. Prema tim izvorima iri sepismenost u okviru Crkve bosanske. U svom djelu "Bogumili ipatareni", istoriarFranjo Raki pie: "Vjernici crkve bosanske bili su pismeni i to ne samo mukarci, kojisu se bavili zanatima, vrei esto i dunost uitelja, nego su i ene bile pismene, abavile su se runim radom i odgajanjem omladine". Raki zatim citira jednog vjernikaCrkve bosanske, koji je govorio: "Svetenici katolike crkve hoe da oni sami (samooni - prim M.N.) budu uitelji, a kod nas su uitelji ljudi i ene - jedni poduavaju drugesedam dana ..." "Kod njih (katolika - prim M.N.) rijedak je uitelj koji zna napamet triglave iz Novog zavjeta, kod nas je rijedak ovjek ili ena koji ne zna napamet i to nanarodnom jeziku cio Novi zavjet" ...sAko je to tako, a nema razloga da se sumnja, mora se bar pretpostaviti da onikoji znaju napamet cio Novi zavjet, znaju i itati i pisati. Iz ovog se dalje, da zakljuitida opismenjavanje, pisanje i uenje itanju nisu bili zatvoreni u insititucije (manastire,samostane) nisu bili privilegija svetenstva, ve pravo i praksa naroda - vjernika. Otudi injenica da pisani spomenici tog perioda, ukoliko su iz bogumilskih izvora i govore onjima govore narodnim jezikom - jezikom razumljivim obinom ovjeku. Ukoliko supismo i pismenost osnova prosvjeenosti i kulture, a jesu, onda se na osnovu togamoe govoriti i o kulturi. Vrijedno je u vezi s tim podsjetiti na tvrdnju VjekoslavaKljajia u njegovom djelu "Povjest Bosne do propasti kraljevstva" u kojem on izmeuostalog kae: "Uprkos bludnja i vjerskih predrasuda bili su (bogumili - prim M.N.) ukulturnom obziru neto naprednije od ostalih krana i da je pojav patarenstvapokrenuo knjievnost koja je imala razmjerno prostonardoni biljeg".Steci ili mramorovi su posebno znaajan primjer. Naime, na mnogim odregistrovanih na podruju BiH, nalaze se natpisi. Bez obzira na dug period njihovanastajanja, oni su tvrdo svjedoanstvo rasprostranjenosti pismenosti. Ono to je nanjima napisano, poruke koje su tako upuene onim to e ih proitati, jesu nainkomunikacije. Oni pruaju obavjetenja svima koji pored njih prolaze i to kroz vijekovei generacije.U Bosni i Hercegovini tog perioda, kod "Bosanskih kristijana" razvijala se,kako Kljaji tvrdi, i knjievnost na narodnom jeziku. Valja, meutim, istai da seosobito razvijala tzv. apokrifna knjievnost, koju su katolika i pravoslavna crkvaanatemisale kao bogohulnu. Apokrifne knjige dolazile su iz Italije i Grke, prevoenesu i prepisivane u Bosni, to takoe govori o pismenosti i prosvijeenosti. itane suna skupovima, ali i individualno. Vatikan i Vizantija su plijenili ove knjige i unitavaliih. Zato su se "dobri kristijani" skrivali radi itanja, naroito u vrijeme krstakih pohoda:l Ibid. (jagi, kao to se vidi, narod Bosne i Hercegovine naziva Hrvatima i Srbima u vrijeme u kojem se nemoe govoriti o nacijama, U skladu s tim on imenuje i jezik kojim se ogovori na ovom prostoru. Upravo toupuuje na potrebu reinterpretacije istorijskih injenica.4 Vladimir Moin, Metodoloke biljeke o tipovima pisama u irilici, Slovo, Zagreb, 1965."Raki Franjo, Bogumili i patareni, Beograd, 1931.69protiv bogumila i bogumilske Bosne, koje su po nalogu ili uz odobrenje Vatikanapreduzimali ugarski vladari, ali i neki srpski. Vjerovatno su u tim prilikama nestajalamnoga vrijedna djela - vani svjedoci prosvjeenosti i kulture ondanje Bosne.Bosanski velikai, pa i kraljevi, imali su svoje kancelarije, a u njima pisare -dijake. Oni su vodili zvaninu korespodenciju - komunikaciju kako unutar Bosne, takoi meudravnu. Neto primjera te korespodnecije uva se u dubrovakim i mletakimarhivama. Grafika tih dokumenata govori, bez obzira na to da li su na glagoljici iliirilici, o razvijenosti pisma, o visokoj vjetini pisanja, ali i o dekadenciji idegeneracijiu sluajevima tormalizovanja i tamo gdje su dijaci radili bez kontrole i svoja pisma idravne dokumente. Neki vlastelini su to i isticali. Vladislav, sin Hercega Stjepanaizjavljuje "... u ovu svrhu uinjeni zapis pisah mojom rukom ..." Ovo se moe tumaitida je meu vlastelom bilo i nepismenih, ali da je imenovani Vladislav htio da naglasiznaaj tog zapisa, jer su te poslove obavljali dijaci - pisari.Da li je bilo opismenjavanja irih razmjera? Na potvrdan odgovor navodezakljuci koji su navoeni u vezi sa "bosanskim krstijanima". Latinski izvori, govore,dakle, o opismenjavanju puka samo meu pripadnicima "crkve bosanske". Ali, kolikose moe govoriti o javnom komuniciranju pismom u tadanjoj Evropi, toliko se moetvrditi da Bosna u tome nije zaostajala. Naprotiv!Da li je u Bosni i Hercegovini u srednjem vijeku bilo i profane komunikacijepismom, moe se samo pretpostavljati. No, razvijena pismenost morala je sluiti i zate svrhe.Ovdje valja ukazati i na jo jednu osobinu komunikacije u BiH tog vremena.Poto su uz bogumile u BiH ivjeli i katolici i pravoslavni, koji su nekad bivalinadmoni, bogumili su u ivotu uope pa i u komunikaciji morali ravzijati duhtolerancije. To smo ve naprijed konstatovali. Ovdje se vraamo na to da bismo izvelihipotezu da je upravo ta tolerancija, razvijana kroz stoljea, bitno uticala na duhteolerancije u komuniciranju, kao i u ivotu uopte u narednom historijskom periodu.ini se da su Bonjaci batinici tog duha i da su ga sauvali do dananjih dana.Vojislav Bogievi u djelu "Pismenost u Bosni i Hercegovini" insistira nasrpskom i hrvatskom odreenju Bosne, pa i pismenosti u njoj i zato ne pridajeodgovarajui znaaj bogumilstvu. To ine neki hrvatski historiari. Njega i njih,meutim, demantuju mnogi dokazi o autohtonosti bosanskog duha pa i pisma, kaoto je ovaj: Zapis na Radosavijevu jevanelju, koje potie iz XV vijeka, glasi: "Oveknige pie Radoslav Kristijanin, Gojsaku Kristijaninu. A pie, Ban Kulin je, naprimjer,imao kancelariju. S obzirom na funkciju kancelarije i na pisane dokumente koji su iznje izlazili, pretpostaviti je da je u njoj radilo vie pisara - aka i to spretnih i vjetih nesamo u pisanju ve i u sastavljanju raznih dokumenata.Dr Gregor remonik nalazi da su " Bez sumnje pri kancelarijama u Bosni iHumu morale postojati i neke vrste kola, samo je karakter tih kola ostao nepoznatNajvjerovatnije je da su u kancelarijama stariji i iskusniji majstori pisanja uili mlae."Nije iskljueno da su u toj pisarskoj hijerarhiji, tvrdi remonik, postojali i izvjesnisistemi prema sposobnosti i vjetini pisara.Kancelarije su imali svi bosanski banovi i docnije, kraljevi pa i pojedini plemii- velmoe: Vlatkovii, Pavlovii, Jablanii, Sankovii, Kosae, Hranii, Borovinii ... Uovim kancelarijama pisalo se na pergamentu, koji je u prvo vrijeme dovoen izDubrovnika, a kasnije spravljan i u Bosni. Pravljen je od teleih koica i to ne samo za(; remonik, Dr Gregor, Bosanske iHumske povelje srednjeg vijeka, GZM 1948.70dravne potrebe, ve i za privatne. To se moe zakljuiti na osnovu podataka da jepergament pravljen i u pojedinim kuama. Vjetina proizvodnje pergamentaprenoena je sa koljena na koljeno i usavravana. Sauvani primjerci pokazuju dabosanski pergament nije po kvalitetu, zaostajao za italijanskim i njemakim.Papir je prvi put, koliko se zna, upotrebljen 1376. godine u pismu bana TvrtkaDubrovniku. Za pisanje je upotrebljavano mastilo, uvozno i domae. Boje su bilerazne. Pojedine vlastelinske porodice upotrebljavale su mastilo jedne boje i po tomesu se njihovi spisi, pisma i povelje prepoznavali. Pera za pisanje su pravljena od krilaptica ili od trske. Ova od trske zvala su se KALAM - kalem (kalamli - pismen) Kalam jegrka rije i znai pero od trstike.Povelje i drugi zapisi kazuju da su bosanski banovi i veina bosanskevlastele bili pismeni - svojeruno su, npr. potpisivali pisma i druge dokumente koji su"izlazili" iz njihovih kancelarija.U Bosni srednjeg vijeka bila je poznata i kriptografija, tj. tajno pismo. I to trivrste, koliko se do sada istrailo:- saoptavanje pomou brojeva koji u odreenom odnosu zamjenjuju pismo;- organizacija slova koja se meusobno zamjenjuju;- posebni znaci koji u odreenim odnosima i znaenjima zamjenjuju slova.Kriptografija je upotrebljavana u raznim prilikama i pod raznim motivima: dase neto nekome saopti to nije za nekog drugog; da se sakrije autor nekog spisaitd. Kriptografija se upotrebljavala i za vrijeme osmanske i austrougarske vlasti.Na kraju ovog razmatranja ostaje pitanje: zato je tako malo bogumilskihdokumenata o pismu, pismenosti, komunikaciji pismom i o knjigama iz vremenabogumilske Bosne. Odgovor se moe svesti na slijedee:1. Krstaki pohodi protiv "bosanskih krivovjernika" su vjerovatno unitili svebogumilsko do ega su mogli doi.2. Nepostojanje institucije, pa ni crkve kao institucije sa organizovanompraksom uvanja dokumenata; nije bilo kulta svetaca, pa ni kulta nihovih ivotopisa,osim onih apokrifnih.3. Istraivanja srednjovjekovne Bosne kretala su se uvijek u dva smjera:dokazivanje njenog hrvatskog - katolikog, odnosno srpskog - pravoslavnogidentiteta. Bogumilstvo je zaobilaeno, jer je ono negacija i jednog i drugog. Ono tose o njemu pisalo, svodilo se najee na isticanje njegovog krivovjerja.71dr. Nijaz MusabegoviNEKI SOCIOLOKI ASPEKTI URBANOG USREDNJEVJEKOVNOJ BOSNIBez pretenzije da ovo kolokvijalno- saoptenje odgovori rigidnim naunimkriterijima istraivanja istorije srednjevjekovne Bosne, namjera nam je da, makar unatuknicama, osvijetli mo neke socioloke aspekte urbanog naina ivljenja u ovomperiodu historije Bosne.Htio to ili ne, dobronamjerni posmatra e hodei Bosnom vidjeti itav nizutvrenih gradova bosanskih vladara koji zadivljuju kako vrstinom zidina, tako ivelianstvenom arhitektonskom ljepotom. Ove utvrde-biseri su zapravo orjentiriminulog vremena koji zorno ukazuju na kraljevsku i vlastelinsku politiku mo. Uz to,oni su predstavljali i vojne bedeme i administrativno-upravne stoere ukupnogdrutvenog ivota.Uz respektiranje znaaja historijske, etnoloke, arheoloke i drugih dimenzijanaunog promiljanja urbaniteta srednjevjekovne Bosne, nas posebno interesirasocioloki aspekt grada i urbanog naina ivljenja, posebno diferencija nainaproizvodnje koji karakterizira grad, u odnosu na seoski nain ivljenja i poljoprivrednuproizvodnju kao temelj ruralnog ivota. Grad, zapravo predstavlja embrion drugog idrugaijeg u odnosu na selo, zaee nove drutvenosti i utemeljenje civilizacijskihvrednota ivljenja. Ovakav urbani nain ivota nije znaajnije ekspliciran u novijimnaunim istraivanjima. Analitiarima ovog vremena su dostupne povelje bosanskihvladara i feudalaca, ali one nisu dovoljan argumentarij koji bi validno osvijetlio svusloenost urbanog naina ivljenja, a posebno srednjevjekovnog perioda opstojnostiBosne. To to imamo saznanja o razuenim trgovakim ovlaenjima dubrovakimtrgovcima, jo uvijek nam ne daje mogunost ozbiljne naune analize gradskihnaselja. Trgovina, zanatstvo, i druge djelatnosti nisu ni u razvijenim evropskimzemljama bezbolno uselile u gradove. Urbanom se uporno suprotstavljalo ruralno.Pad Bosne i uspostavljanje turske vladavine, po nama dostupnim izvorima,donosi na ovo podnebije jedan drugaiji oblik gradskog oblikovanja ivota, bitnorazliit od dotadanjeg. Ukoliko i postoji neka veza sa srednjevjekovnim bosanskimgradskim naseljem, ona je ee proizvod teritorijalnog kontinuiteta, a znatno manjenovi razvojni stupanj organiziranja urbanog naina ivota. Na drugoj strani, dugivremenski protok je uslovio bitne izmjene strukturalnih segmenata srednjevjekovneBosne, te u tom kontekstu ako ne u potpunosti uklonio, a onda makar potisnuoduboko u zaborav urbani nain ivljenja tog vremena. Mnoga naselja su davnonestala, te se izvjesnije ne moe utvrditi ni gdje su bila locirana. Niz autora upozoravana to da je na bivim jugoslavenskim prostorima sauvano mnogo viesvjedoanstava o srednjevjekovnim naseljima na drugim prostorima, nego o gradskimnaseljima srednjevjekovne bosanske drave. Stoga je u jednom relativno dugomvremenskom periodu dominiralo miljenje da gradska naselja i urbani nain ivotanisu karakterizirali ovaj period bosanske historije. Meutim, Desanka Kovaevi-Kojiu djelu "Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave" upozorava da se72bosanski grad razvijao paralelno sa trgovinom i rudarstvom kao granama privrednedjelatnosti u ijem su razvoju uestvovali i izuzetno znaajno ih stimulirali Dubrovani.Po ovom autoru Dubrovani su na nekim trgovima i u rudnicima proveli duivremenski period, te na taj nain sudjelujui u svakodnevnom ivotu biljeilidogaanja, zbog ega Dubrovaki arhiv predstavlja najznaajnije, a moda i jedinovrelo svjedoanstava o srednjevjekovnom bosanskom urbanom nainu ivljenja.Sociolokih studija o ovom fenomenu zapravo nema, te emo na osnovu historijskegrae1) pokuati samo naznaiti neke aspekte bosanskog srednjevjekovnogurbaniteta.1) Ovdje je neophodno precizirati da su historijske analize srednjevjekovnih bosanskih gradova uglavnomdosezale do deskripcije njihovih utvrenja, (Vidi:iro Truhelka: Biljeke o postankuSarajeva; NADA I, 14, Sarajevo 1895;Kraljevski grad Jajce; Sarajevo 1904,75;NAi GRADOVI; Opis najljepih srednjovjekovnih gradova u Bosni i Hercegovini; Sarajevo 1904, 96.Ovdje treba pomenuti i rad Esada Paalia: Period rimske vladavine do kraja III vijeka nae ere; u knjizi:Kulturna istorija Bosne i Hercegovine; Sarajevo 1966. str. 211. U ovom kontekstu zanimljiva je i raspravaH. Kreevljakovia, koja se dodue odnosi na turski period: Stari bosanski gradovi; Nae starine I,Sarajevo 1953, str. 7-44). Treba respektirati i monografske analize oke Mazalia, koje uz prikazarhitektonske strukture provociraju i historijski presjek nekih gradova kroz teritorijalno-politiki razvojsrednjevjekovne Bosne. U tom smislu posebno su znaajne studije ovog autora: Biograd-Prusac; Staribosanski grad, Glasnik Zemaljskog muzeja VI, Sarajevo 1951, str. 147-189; Stari grad Jajce; Sarajevo1952, str. 59-100 itd.Prvi istoriarski zahvat usmjeren na izuavanje privrednog razvoja gradova predstavlja istraivanjeKonstantina Jirieka, koji na temelju izvorne dubrovake grae pokazuje, mada veoma apstraktno,distinkciju u nivou razvitka pojedinih privrednih centara. Njegova studija ''Trgovaki putevi i rudnicisrednjovjekovne Srbije i Bosne" (objavljena u Pragu 1879. godine) predstavlja raritet u bavljenju ovimfenomenom. Ovdje treba pomenuti i radove manjeg obima .Mihaila Dinia koji problematizirajusrednjevjekovnu dubrovaku karavansku trgovinu i trg Drijeva i okoline u srednjem vijeku. U ovomproblematskom okviru moramo pomenuti i istraivaki poduhvat Mihaila Dinia na temu: "Za istorijurudarstva srednjovjekovne Srbije i Bosne", objavljen 1955. godine, koji uglavnom na temelju dubrovakihizvora analizira privredni i drutveni razvoj i elemente lokalne gradske autonomije srednjevjekovneSrebrenice, te na osnovu toga odslikava glavninu ivljenja rudarske populacije srednjevjekovne Bosne. Naovaj nain nastaje nova etapa u istraivanju urbane historije na bosanskim prostorima. Stoga je zanimljivai analiza B. Hrabaka: "Prolost Pljevalja po dubrovakim dokumentima do poetka XVII stoljea" (Istorijskizapisi 1-2; Titograd 1955, str. 1-38). Prouavanje srednjevjekovne Bosne ne smije zaobii ni djelo V.orovia: "Historija Bosne" (Beograd 1940.). kao ni studiju S.irkovia "Istorija srednjovjekovne Bosanskedrave" (Beograd 1964. godine) koja analizira bosanske gradove onoliko koliko su oni u litararnoj graiprisutni. Ovdje je neophodno istai da je historija srednjevjekovnih bosanskih gradova, a onda i urbanognaina ivljenja, veoma malo istraena, a rezultati prevashodno pojedinanih istraivanja ne dajumogunost nauno korektnog, kao i metodoloki zasnovanog zakljuivanja, koje bi imalo istinsku teorijskuvalidnost. Uz ovo treba kazati da najmanje saznanja (pisanih podataka) ima za period do XII stoljea, aneto vie za razdoblje razvijen og feudalizma. Ovo je rezultat toga to fazu razvijenog feudalizmakarakteriziraju sloene trgovake veze koje je Bosna imala sa svojim susjedima, a posebno sa gradovimana jadranskoj obali. Kada su u pitanju pisani izvori iz ovog perioda treba istai da uglavnom nisu sabosanskog terena, ve se najee mogu nai u izvornoj grai Dubrovakog arhiva. Ovo je i normalnokada se zna da su Dubrovani do ovog perioda postali znaajan sudionik privredne strukture Bosne, te daje njihova aktivnost najvie bila usmjerena prema urbanim sredinama koje su bile nosilac bosanskogprivrednog razvoja. Uz to, treba imati u vidu i izvornmu grau iz Zadra, Splita i Trogira, koja do sada nijeznaajnije publicirana, a koja je argumentarij toga da su gradovi zapadne Bosne trgovaki bili usmjereni naSplit i Trogir (posebno mjesto u ovom smislu ima Jajce). U XV vijeku izuzetno zanimanje za trgovinu na teritoriju Bosne pokazuju Mleani. Iako pokuavaju daprevaziu Dubrovane, oni ostaju na nivou trgovanja sa Bosnom uz posredstsvo dubrovakih trgovaca.Tokom srednjeg vijeka Bosna je podruje koje je u centru interesovanja Ugarske, mada je ovaj interesvezan vie za politiku, nego za trgovaku sferu, te se stoga u literaturi ovog vremena mogu nai znaajnipodaci o urbanom nainu ivljenja na ovom prostoru. Napokon, turski izvori uglasvnom govore o periodupred ili nakon pada bosanske drave i vezani su zta bosanske deftere od 1468. do 1489. godine.73Na prostore sadanje Bosne i Hercegovine jo od antikog vremena sudodue neravnomjerno, prodirali urbanizacioni procesi koji su uslovili formiranjegradskih naselja i urbanog naina ivljenja. U ovom smislu urbanizacija produciraraanje gradskih centara, ije mjesto je na ljestvici upravne i administrativne skalebilo razliito i uglavnom je dosezalo do nivoa lokalne gradske samouprave tipamunicipija.". Pomenuta naselja urbanog tipa nisu bila iskljuivo ekonomska i kulturnasredita, nego su prije svega bila administrativno-upravni centri municipalnogorganiziranja. Ovdje je vano istai da iako municipalno ureenje nije zahvatilonajvei dio Bosne i Hercegovine, ipak su urbana naselja snano stimulirala razvojovih krajeva, te zbog toga antika tradicija urbaniteta ima odreeni znaaj zaistraivanje sociolokih aspekata urbanog u srednjevjekovnoj Bosni. Po izvorima kojesmo koristili za ovaj tekst naseljavanje Slovena na ove prostore dovelo je do prekidakontinuiteta sa antikim urbanim nainom ivota. Naime, tek nakon vie stoljea nekaod ovih naselja e, i to u znatno izmjenjenim drutvenim okolnostima,uspjeti da povrate svoj izgubljeni znaaj."Sudei po historijskim izvorima Slaveni su u odnosu na ranija naselja ostalidosljedni jedino gradinama. O tome ne svjedoi samo ime "gradina" kao termin kojiima slavensko porijeklo, nego i arheoloki nalazi (fragmenti slavenske keramike) nakoje ukazuju istraivai ovog vremena. Niz srednjevjekovnih gradova kojipredstavljaju nadgradnju ranijih gradina zapravo ukazuju na znaaj koji su gradineimale u vremenu dolaska Slavena i prvih stoljea njihovog boravka na ovimprostorima." Uz to, Slaveni su osim gradina reanimirali utvrde ili gradia, koja sunajee bila u kotlinama. Nicanje i razvoj municipalnih gradova posebno karakterizira kraj I i poetak II stoljea Stoga nijeudno da neke od ovih gradskih naselja identificiraju antiki izvori, a arheoloki nalazi valjanoukazuju na njihov teritorijalni raspored. U tom kontekstu E. Paali pominje Delminium (Duvno) ,Bistue Nova (Vitez na Lavi), Bistue Vetus (izvor Rame), Diluntum koji se sa znaajnom dozomsigurnosti moe lokalizirati kao Stolac; Salviaeje Podgradina na Glamokom polju; Pelvajenaselje na Livanjskom polju; Splonum je grad kod starog Majdana; Staneclije Vinjica poredKiseljaka itd. (Vidi u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine; E. Paali: Period rimske vladavinedo kraja III vijeka nae ere; Sarajevo 1966, str. 211). Uz to, neke gradove je mogue prepoznatijedino po imenima koja sreemo u izvornoj grai, iako je veoma teko pretpostaviti gdje su senalazili. Na pojedina gradska naselja municipaInog tipa ukazuju terenska istraivanja, mada nijepoznat njihov identitet. Napokon, treba istai da su u III stoljeu samo stara Narona, Aqua S(sadanja Ilida) i Gradina pored Sasa, u blizini Srebrenice, imale status kolonije, to je njihovimstanovnicima garantiralo rimska graanska prava. (Vidi u naprijed pomenutom radu E. Paalia,str. 296).:l) Ilustracija ove teze je Domavija, znaajan rudarski grad koji je bio lociran uz srednji tok Drine sastatusom kolonije, a predstavljao je centar rimske rudarske administracije za Dalmatinsku iPanonsku provinciju.Tek u xrv stoljeu, kada je u Bosni dolo do snanog razvoja rudarske proizvodnje, Saski rudarie tragajui za novim rudnim bogatstvom reaktivirati rimsku Domaviju, poto je i tada bila znaaj-no izvorite rudnog bogatstva. Uporedo sa ovim procesom, u blizini Domavije procvat doivljavaSrebrenica, rudno nalazite koje e imati izuzetan znaaj ne samo za srednjevjekovnu Bosnu,nego i za ukupni Balkan. Tako dolazi do novog raanja rudarskog centra koji je i pored togato je predstavljao bogato rudarsko nalazite bio naputen od rimskog vremena.4) Znaajnije podatke vezane za gradove nakon dolaska Slavena na ove prostore nalazimo u X stoljeuu djelu DE ADMINISTRANDO IMPERlO iji je autor car pisac Konstantin Porfirogenit. Ovaj autorporninje gradove Kotor i Desnik kao i jedan broj gradskih naselja na prostorima koji e nekolikostoljea kasnije postati dio bosanske drave, Tu se porninje da Zahumlju pripadaju gradska naselja74Ovdje ipak treba naglasiti da ima veoma malo informacija o bilo kakvom, pamakar i sporadinom, postojanju gradova u X i XI stoljeu. Socioloki je relevantnijainjenica da je zapravo blizina primorskih gradova znaajno stimulirala prodorurbanog naina ivota na kontinentalno podruje. U tom kontekstu se sa izvjesnomdozom sigurnosti moe hipotetiki tvrditi da su gradovi iz ovoga vremena uglavnombili utvrenja, kao i vojna i upravna sjedita, dok su samo rijetki predstavljaji idrutveno-ekonomska sredita. Njihov stvarni izgled i duh je veoma teko utvrditi naosnovu historijske i arheoloke grae, mada je izvjesno da ovi gradovi (ako ih je ibilo?) nisu bitnije uticali na fizionomiju srednjevjekovnih bosanskih gradova.Relevantnija arheoloka istsraivanja bosanskohercegovakih prostora uperiodu XI i XII stoljea ukazuju na to da su nekropole uglavnom bile locirane uzrijeke (Sana, Sava, Vrbas, Bosna i Drina i. Neretva), kao i u Sarajevskom polju.Ovakvu situaciju urbaniteta do XII stoljea na bosanskim prostorima mogue jeobjasniti ukupnom drutvenom situacijom tog vremena, anaroito nerazvijenomprivredom i optom ekonomskom zaostalou. Stoga je ovdje neophodno upozoriti dapredslavenske gradine i slavenske utvrde nisu dale nikakav ozbiljniji peat formiranjugradskih naselja i uopte urbanog naina ivota srednjevjekovne Bosne.Ulazak u XII stoljee karakteriziraju drutveno-politike i ekonomskepromjene koje e u dolazeem vremenu usloviti kako formiranje, tako i irenje nizanovih urbanih naselja. Naime, u ovom periodu Bosna prevazilazi dotadanjuteritorijalnu ogranienost, dok istovremeno kao proizvod jaanja feudalnog nainaproizvodnje dolazi do ozbiljnijeg utemeljenja bosanske dravnosti. Ovo razdobljeobiljeava i nastajanje znatno povoljnijih uslova za razvitak prevashodno trgovine, aonda i drugih privrednih grana neagrarnog karaktera. Sa poveljom o slobodi kretanjatrgovaca, koja je izdata Dubrovanima 1189. godine,S) poinje uspostavljanje dravnihtrgovinskih odnosa Bosne sa drugim zemljama (ovo je vrijeme Kulina Bana). Uperiodu do druge decenije XIV stoljea trgovina e biti stalno unapreivana.U izvornoj grai o Bosni iz XI" i sa poetka XIV stoljea nema dovoljnoargumenata na osnovu kojih bi se moglo tvrditi da je u to vrijeme dolo do izdvajanjaposebnih naselja koja bi po svojim privrednim strukturainim elementima bila bitnorazliita od onih koja karakterizira agrarni nain proizvodnje. Naime, arheolokaistsraivanja nisu do danas otkrila postojanje tih naseha" . Meutim, treba kazati daovaj nedostatak dokaza u izvornoj grai ne obavezuje na zakljuak da u ovo vrijemeBosna nije imala gradskih naselja. Trgovina se negdje morala obavljati ma koliko onabila ograniena, to znai da su morali postojati i trgovi oko kojih se formirao ivotrazliit od ruralnog naina ivota. Ovdje je neophodno istai i to da u pomenutomperiodu na bosanskim prostorima prevladava naturalna privreda, a trgovinskarazmjena je neto to je u procesu nastajanja. Otuda je razumljivo da nerazvijenatrgovina nije mogla bitnije uticati na radikalnije promjene karaktera naselja u smisluod Stona, preko Mokrog, Olja, Dabra, do Galumainika, a podruje Travunije obiljeavaju Trebinje,Vrrn, Risan, Lukavete i Zetlivi, kao i Salines (Tuzla) u Srbiji. (B. Ferjani, Vizantijski izvori zaistoriju naroda Jugoslavije II; Beograd 1959.godine, str. 58-63). Meutim, treba kazati da su podaciKonstantina Porfirogenita veoma apstraktni i nisu pouzdano provjerljivi. (Vidi u: Kulturna istorijaBosne i Hercegovine; naprijed citirano djelo, str. 383)..') Vidi u: D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni; Djela naunog drutva BiH; knjiga XVIII,Sarajevo 1961. godine, str. 9.6) Vidi u: P. Aneli, Periodi u kulturnoj histeriji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku;Glasnik zemaljskog muzeja XXV,Sarajevo 1970.godine, str. 207.75formiranja privrednih centara tipa gradova, poto dominantno agrarna proizvodnja nijeobezbjeivala prostor za nastanak i razvoj urbanih sredina. Ali, to jo uvijek ne znaida embrionalnih oblika urbanog naina ivljenja nije bilo. Otuda e tek otvaranjebosanskih rudnika u XIV stoljeu znaajnije stimulirati ukupni privredni razvoj, a ondai formiranje gradova i instaliranje urbanog naina ivota u znaajnijoj mjeri.Prve decenije XIV stoljea (u vrijeme vladavine Stjepana II) obiljeene suirenjem prostora bosanske drave. Naime, prema jugoistoku Bosna se proiruje nadio Huma, zatim preuzima neretvljansku dolinu, ime dobija izuzetno vanukomunikacionu vezu od mora prema kontinentalnom podruju. U teritorij bosanskedrave ulazi i Drijeva kao izuzetno znaajan trg lociran u blizini ua Neretve. Zatemu koju razmatramo u ovom radu veoma vano je istai da je u ovom perioduBosna uspjela trajno obezbjediti prirodni izlaz prema morskoj obali. Uz to,teritorijalnom integracijom Huma, Bosna je ostvarila znatno jau trgovinsku vezu saDubrovnikom i drugim jadranskim gradovima.Sa tridesetim godinama XIV stoljea Bosna postaje bogatija za niz gradova -utvrda. U odnosu na neidentificirane castre" (koji obiljeavaju XIII stoljee), nazivi ilokacije gradova XIV stoljea su uglavnom poznati. Oni nisu samo administrativno-upravna sredita upa, ve sve vie mijenjaju svoju funkciju postajui sjeditanajdirektnije uprave feudalnih vladara radi snaenja naina proizvodnje razvijenogfeudalizma, kao i dravnog okvira za promoviranje ovog oblika privreivanja.Pored nastajanja novih gradova ovaj period karakterizira i formiranjesuburbija kao podgraa utvrenih gradova, mada do polovine XIV stoljea pisaniizvori ne markiraju u ovim naseljima niti trgovinske, a ni druge privredne djelatnostikoje bi dovele do uspostavljanja ekonomskih lokaliteta.Analitiki uvid u ukupne drutveno-ekonomske prilike XIV stoljea nuno nasupozorava da je na razvoj urbanog naina ivljenja u ovom periodu najvie uticalaekspanzija rudarske proizvodnje. Presudnu ulogu u aktiviranju bosanskih rudnikaimali su njemaki rudari Sasi. Uz njih dolaze i dubrovaki trgovci koji sa rudarimaformiraju gradske trgove. Trg postaje mjesto gdje se za promet naplauju carine, aliistovremeno i lokacija na kojoj se formiraju trgovinska naselja urbanog tipa, te gdje seukupni nain ivljenja ne iscrpljuje samo u privrednim djelatnostima, ve se gradijedan novi, urbanitetu primjereni nain ponaanja i miljenja.Tvrtko I e u narednom periodu poduzeti niz aktivnosti na razvoju trgovine istimuliranja dolaska to vie stranih trgovaca. Nizom privilegija, posebno slobodomkretanja i obezbjeenjem line i imovinske bezbjednosti, kao i ujednaavanjemvrijednosti bosanskog novca sa dubrovakim, znaajno se intenziviraju trgovinskeveze izmeu Bosne i Dubrovnika. Kao posljedica ovog razvoja trgovine i dolaska sveveeg broja trgovaca snanije se utemeljuju raniji i formira niz novih trgova, to vodiuspostavljanju razvijenijih oblika urbanog naina ivljenja. Novi trgovi se formiraju uzrudnike, ime urbano dobija snaan zamah na srednjebosanskim prostorima, bogatimbakrom, olovom i srebrom .8) Zapravo, rudarska naselja postaju meta dubrovakihtrgovaca koji se osim trgovine metalima bave i drugim djelatnostima, zbog ega ova71 Castrum . logor, tabor, grad, tvrava, odmorite, konak."I UZ Ostrunicu u sedmoj deceniji xrv stoljea poinje eksploatacija rudnika u Fojnici, aneposrednonakon toga i u Kreevu, kao i rudnika eljela u Busovai (neto sjevernije od rudarskog basenasrednje Bosne). U ovom periodu oivljavaju i rudnici olova na prostorima sjeveroistine Bosneod kojih su najznaajniji Olovo, Kamenica i tee. Po nekim podacima Kamenica i Olovo su zapravobili jedno naselje.76naselja zadobivaju oblik rudarskih trgova. Izuzetna uloga rudnika ne samo zanastajanje, nego i za razvoj bosanskih urbanih naselja, moe se uoiti i na osnovutoga to neagrarni nain proizvodnje sve vie dobija na znaaju i u suburbijima, kao ipo tome to se mjetani poinju baviti trgovinskom djelatnou. Ovdje treba istai daje razvoj rudarskih trgova i urbanog naina ivota bitno ovisio kako od tempa razvojarudarstva na tom podruju, tako i od vrste rude koja se eksploatira.Razvoj rudarstva kao temeljna pretpostavka uspostavljanja i snaenjaurbanog naina ivljenja u srednjevjekovnoj Bosni i u prvoj polovini XV stoljea imauzlaznu putanju. Dodue, neophodno je respektirati historijska istraivanja po kojimanakon ekspanzije rudarske proizvodnje u Evropi, dolazi do njenog usporavanjapolovinom XIV stoljea, da bi u narednom vremenu sve vie opadala eksploatacijaevropskih rudnika. Ovaj zastoj, a onda i regresija u rudarskoj proizvodnji Evrope,nuno je doveo do pranjenja evropskog trita i uslovio rast interesa za plemenitemetale, pri emu srebro dobija poseban znaaj. Ova situacija je znaajno uticala i narudarstvo srednjevjekovne Bosne i to tako to je stimulirala proizvodnju u bosanskimrudnicima. Dubrovaki trgovci e i ovom prilikom preuzeti posredniku uloguintenzivirajui izvoz srebra iz bosanskih rudnika na evropsko trite. Za razvitakrudarstva, a onda i trgovine, zainteresirani su i bosanski vladari i teudalci," poto je toza njih obezbjeivalo znaajnu dobit, te su oni uspostavljanjem trgovinskihkomunikacija i drugim aktivnostima irili prostor za razvitak rudarstva, a uporedo satim i trgovine. U ovom kontekstu treba istai da prva polovina XV stoljea predstavljaizuzetno pogodno tlo za privredni razvoj urbanih naselja, a posebno onih gdje jerazvoj rudarske proizvodnje, pa i trgovine, stvarao prostor za snaenje urbanognaina ivota (ovo se posebno odnosi na srednje Podrinje i srednju Bosnu).Pravu ilustraciju naprijed naznaene teze predstavlja primjer Srebrenice kaonajznaajnijeg rudnika ne samo srednjeg Podrinja, nego i itave srednjevjekovnebosanske drave. Naime 1411. godine Srebrenicu ugarski kralj igmund darujedespotu Stefan u Lazareviu da bi svi kasniji pokuaji bosanskih kraljeva da narazliite naine ovaj rudnik ponovo vrate bosanskoj dravi ostali bez znaajnijegrezultata, te je Srebrenica do dolaska Turaka pripadala srpskoj dravi. Meutim, ovapolitika previranja uglavnom nisu zaustavila razvoj Srebrenice, poto proizvodnjarude i dalje biljei rast, tako poveavajui vrijednost ovog rudnog nalazita. lO)U prvoj polovini XV vijeka dolazi do snanog privrednog uspona srednjegPodrinja, te aktiviranja znaajnih puteva kroz ovu oblast, koji e kao ile trgovinskog9) D. Kovaevi, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni; Djela naunog drutva BiH, Knjiga XVIII,Sarajevo 1961., str. 102-107.\Il) Vidi mnografsku obradu Srebrenice M. Dinia u knjizi: Za istoriju rudarstva u srednjovjekovnojSrbiji i Bosni I; Posebna izdanja SAN, Beograd 1955, str. 47-100.Srebrenica je za nas zanimljiva sa stanovita urbanog razvitka poto se u njoj uporedo sa rudarstvombrzo razvija i trgovina i zanatstvo. Naime mjetani Srebrenice aktivno posluju sa Dubrovanima kojii stanuju u ovom gradu. Dubrovani se sve vie naseljavaju, da bi njihovo naselje u ovom krajupostalo jedno od najznaajnijih u balkanskom zaleu. Bave se kupovinom i izvozom srebra i uvozomi trgovinom tkaninama i drugim uvezenirn robama. Ovdje grade kue i kupuju razliite nekretninekao to su rudarska okna i mlinovi. Znaajan broj dubrovakih zanatlija i vrste zanata kojima su sebavili ukazuju na to daje srednjevjekovna Srebrenica bila veoma razvijen zanatski centar. Manjetragova u pisanim izvorima ima o zanatlijama mjetanima kako u Srebrenici, tako i u drugim urbanimsredinama. Ovo je mogue objasniti time to domai zanatski proizvodi nisu bili ukljueni utrgovinsku razmjenu kao to je to sluaj sa rudarskim i stoarskim robama. Srebrenica je znaajna ipo tome to je stimulirala privredno oivljavanje svoje okoline i nastajanje niza manjih naselja.77prometa usloviti nastajanje niza karavanskih stanica. Poseban znacaj ce zadobitisuburbij (podgrae) Zvornika, koji e postati veoma vaan urbani lokalitet na Drini. Tudolazi do formiranja snane dubrovake kolonije u kojoj nisu bili samo trgovci, nego izanatlije (posebno krojai).Kraj XIV i prva polovina XV stoljea obiljeeni su rastom izvoza olovne rudeija najznaajnija nalazita su bila u Olovu i njegovoj okolini. Poloaj Olova naznaajnoj saobraajnici koja je povezivala jadransku obalu sa Ugarskom (prekoZvornika) uslovio je i prodor urbanog naina ivljenja na ovaj prostor. Ovdje je ojaaotrgovinski promet te je ubirana i carina kako za promet roba prema Zvorniku iSrebrenici, tako i za izvoz rude iz Srebrenice preko Olova. Samo naselje u pisanimizvorima nije dovoljno osvijetljeno vjerovatno zato to ovdje Dubrovani nisu formiralinaseobinu, a mjetani izgleda da se nisu znaajnije bavili trgovinom.Najznaajniji centar na srednjebosanskom podruju je bio Podvisoki. Visokoje u XIV stoljeu bilo trgovako sredite koje nije imalo poseban znaaj, da bi uposlednjoj deceniji ovog stoljea dobilo na vanosti prije svega zbog intenzivnijeaktivnosti mjetana. Poslovni rezultati nekih od ovih ljudi nagraeni su time to supromovirani za dubrovake graane, to nije bilo mogue bez vrijednih rezultata.Poetkom XV stoljea na ovaj prostor poinju dolaziti Dubrovani da bi ubrzo poeliformirati i svoju naseobinu u Visokom.U prvoj polovini XV stoljea dolazi do privrednog procvata Podvisokoga, da biistovremeno Visoko postalo upravni centar bosanske drave, a onda i njeno politikosjedite. Visoko postaje i snano trgovako sredite u kome se trguje srebrom izokolnih rudnika. Uz to Dubrovani ovdje uvoze tkanine te Visoko postaje i znaajanpotroaki centar (ak i luksuzne robe, posebno odjee), u kome niu trgovakeetvrti sa radnjama i dubrovakim robnim kuama. Zato se Visoko veoma rano(dvadesetih godina XV stoljea) u pisanim izvorima pominje kao varo, poto istinskizadobiva sve karakteristike urbanog naselja. Ovdje treba pomenuti i Fojnicu koja eposlije tridesetih godina XV stoljea u bosanskom privrednom ivotu zauzeti vodeemjesto, postavi snaan rudarski i trgovinski centar bosanske drave. Trgovinasrebrom, kovnica, trgovaka etvrt i radnje za maloprodaju razliitih robasvjedoanstvo su urbanizacije ovog naselja u kome je vjerovatno i zanatstvo imaloznaajniju ulogu nego to o tome ima pisanih tragova. Pored Fojnice i rudnik Kreevonapreduje u ovo vrijeme.Kada je u pitanju srednjebosansko podruje na osnovu izvora koji su nampoznati moemo konstatirati da je ono u prvoj polovini XV stoljea bogato znaajnimbrojem malih trgova, koji su pored veih gradskih naselja nastali na temelju rudarskeproizvodnje, to pokazuje da je i ovdje prisutan privredni razvoj. Meutim, neophodnoje upozoriti na to da na ovim prostorima ipak nisu uoeni znaajnije razvijeni trgovakicentri.Urbana naselja srednjevjekovne Bosne, posebno vea po broju stanovnitva,kao to su bila rudarski trgovi, nisu bila u mogunosti da samostalno reproducirajusve svoje potrebe, te su nuno bila vezana za svoju okolinu. U tom smislu je narazliite naine stimuliran i olakavan dotok prehrambenih proizvoda na gradski trg.Otuda postepeno neka naselja postaju znaajna trita proizvoda iz blie i daljeokoline. Ilustracije radi pomenuemo da se srebrom nije trgovalo jedino u rudnicima,nego su i pojedini trgovi koji nisu bili u rudarskim centrima postali mjesta kroz koja je78tekao izvoz plemenitih metala"! Pored toga, u prvoj polovini XV stoljea intenziviranje uvoz razliitih roba (posebno tkanina) iz Dubrovnika u gradska bosanska naselja.Na ovaj nain urbani centri srednjevjekovne Bosne postaju mjesta kako razmjene,tako i potronje, pri emu gradsko trite postepeno vee za sebe i okolno seoskostanovnitvo. Tako i okolina grada biva zahvaena plimom urbanog naina ivota.Urbana naselja srednjevjekovne Bosne karakterizira i zanatstvo kaodjelatnost domaih i stranih zanatiija (uglavnom Dubrovana) raznih struka.!" Stepenzastupljenosti razliitih zanata u gradskim naseljima vjerovatno je najvie zavisio odprivredne razvijenosti svakog posebnog naselja. Ovdje treba kazati i to da su zanatlijenajee ukljuene i u trgovinske aktivnosti. .Razvitak gradskih naselja u XIV i prvoj polovini XV vijeka zapravo produciraformiranje urbanog naina ivota u srednjevjekovnoj Bosni. Dotadanja raspre naruralna naselja postepeno se saimaju u gue cjeline koje predstavljaju urbaninapredak u bosanskom dravnom organiziranju. Osnovnu pretpostavku urbanogorganiziranja bosanskih naselja predstavljao je ekonomski razvoj koji je u ovomperiodu bio zasnovan prevashodno na rudarstvu, a onda i na trgovini i zanatstvu.Jaanje ovih grana djelatnosti postepeno dokida ranije razlike u spoljanjem izgledu ifunkcioniranju predgraa i otvorenih naselja, utemeljujui urbani nain ivota kaohistorijski nov oblik egzistencije na ovim prostorima. .Kada se analizira crkveno graditeljstvo moe se konstatirati da je kraj XIV ipoetak XV stoljea u znaku dinamine izgradnje crkava u urbanim sredinamasrednjevjekovne Bosne. Kada se ima u vidu da je graenje crkava najeeposljedica vjerske situacije, onda je jasno da je sloenost religijske strukture Bosneuslovila i intenzivnu izgradnju crkvenih objekata. Hipotetiki se moe tvrditi da je ubosanskim urbanim centrima bilo vjernika i bosanske crkve, mada pisani izvori njihuglavnom lociraju u ruralna podruja. Na drugoj strani, ekspanzija katolike crkve jeznaajno podrana od strane franjevakog reda, koji je bio dobro organiziran iefikasan. Gradnja crkava i uspostavljanje novih samostana bili su u funkcijifranjevakog insistiranja da katolianstvo utemelje i na onim prostorima gdje ono nijeimalo znaajniju tradiciju. Uz to, katoliko crkveno graditeljstvo imalo je kako moralnu,tako i materijalnu podrku kod monih dubrovakih trgovaca koji su sa Bosnom imaliizuzetno dobre veze. Nosioci pravoslavnog crkvenog graditeljstva u srednjevjekovnojBosni bili su uglavnom feudalci koji su pokuavali promovirati pravoslavlje napijadestal dominirajue religije.Na kraju treba posebno istai da urbanitet srednjevjekovne Bosne nijemogue reducirati samo na one promjene koje su vezane za materijalnu kulturu iprivredni razvoj. Uspostavljanje urbanog naina ivota podrazumjeva ukupnipreobraaj i mijenjanje fizionomije dotadanjeg ivljenja, pri emu graanin, trgovac izanatlija poprimaju drugaiji nivo obrazovanja i poinju se distancirati kako po nainuivota, tako i po potrebama i ukusu od ruralnog stanovnitva i pored toga tonajee imaju seosko porijeklo.11) Dubrovani su kupovali srebro u Visokom i Zvorniku iako tamo nije bilo rudnika srebra. U Prai setrgovalo olovom koje je stizalo iz rudnika. U Foi se trgovalo vikovima itarica iz okoline. Uz to,Foa, Gorade i Ustikolina su bila mjesta gdje se trgovalo voskom na veliko, kao i stoarskimproizvodima, posebno koom.12) Pisani izvori registrirali su 34 vrste raznih zanata. Vidi u; Desanka Kovaevi-Koji, Gradska naseljasrednjovjekovne bosanske drave: "Veselin Maslea", Sarajevo 1978. godine, str. 220.79dr. Tufik Burnazovi iAbid Jusi, dipl. pravnik'EKONOMSKA SARADNJA SREDNJOVJEKOVNE BOSNES DRUGIM DRAVAMALiterarni izvori: Avdo Sueska: Dravno-pravni razvoj Bosne i Hercegovine,Sarajevo, 1995.; Nada Klai: Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1989, Safvet BegBaagi-Redepagi: Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1900;Vjekoslav Klai: Povijest Bosne, Sarajevo, 1990; Bakir Tanovi: Ko je vlasnik Bosne iHercegovine, Zagreb, 1995; Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine:Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine i Drutvo i privreda srednjevjekovne bosanskedrave, Sarajevo, 1987. godine; Marko Vego: Postanak srednjovjekovne bosanskedrave, Sarajevo, 1982., Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, Zagreb,1983.; Mak Dizdar: Stari bosanski tekstovi, Sarajevo, 1969.Karakteristike periodao bosanskoj dravi u periodu do 12 stoljea teko je sa sigurnou govoriti,jer nedostaje bilo kakvih pisanih dokumenata koji bi mogli biti od velikog znaaja.Izuzme li se vizantinski dravnik i historiar Konstantin Portfirogenit i njegovo djelo "Onarodima" u kojem se navodi Bosna, odnosno naselja koja pripadaju Bosni do sadanema drugih pisanih tragova o naoj domovini.Arheoloka iskopavanja upuuju na zakljuak da je razvoj bosanskih naseljabio naroito brz u dolini rijeka Save, Sane, Vrbasa, Bosne, Neretve i Drine.Blizina tih podruja sa susjednom vie razvijenom Mletakom republikomuslovila je ubrzan razvoj Bosne. Nalazita keramikog posua ukazuju naproizvodnju posua i razvijenost grnarstva.U to vrijeme je bio razvijen kovaki zanat. Nalazita ove vrste mogu daposlue kao osnova za zakljuak da je moglo biti i izvjesne makoliko primitivnetrgovake razmjene izmeu drave Bosne i susjednih prije svih Dubrovnika ve uperiodu od 9 do 12 stoljea.Promjene, kako politike tako i drutvene ve su karakteristika 12 stoliea ione oznaavaju poetak stvaranja dravne tvorevine Bosne. To ima svog utjecaja nastvaranje bolje privredne odnosno i povoljniju ekonomsku klimu za razvoj naroitotrgovine. 29 avgusta 1189. kao kulminacija rasta i napretka u razvoju dravnestrukture Bosne i njenog ukupnog ivota i razvoja Kulin Ban, kao suveren bosanskedrave daje Dubrovanima Povelju kojom im garantuje punu slobodu trgovine naovim prostorima. U njoj se eksplicite naglaava da se Dubrovani mogu slobodnokretati po Bosni bez plaanja bilo kakve dabine odnosno poreza, te e se njimapruiti svaki dobar savjet i pomo "od se le dovieka". No to jo nije i onaj dokumentkoji je sadravao i podatke o tome ta je bio predmet trgovine. Sljedei dokumenat odznaaja za karakteristike perioda jeste pismo rimskog pape Grgura IX, iz kojegdobijamo saznanje da se ban Ninoslav potuio svetom ocu da njegova vlastela80naruava obiaje i pridrava sela i zemlju za sebe "to do tada nije bio sluaj". Ovove jasno ukazuje na injenicu pokuaja da se feudalci ponaaju neovisno, to jeopta karakteristika feudalnog poretka tog doba u Evropi. Rije je o selima u upamana bosanskom prostoru bez bliih podataka o kojim se regionima radilo. Jaanje moifeudalne vlastele dola je vie do izraaja u tadanjim borbama sa Ugarskom koje subile i posljedica prisustva bosanske vjere, bosanske crkve, odnosno Crkve dobrihBonjana. Paralelno sa tim pojedini banovi ine sve da usmjere dubrovake trgovcena razmjenu sa Bosnom i na njihovo sve vee prisustvo. Kako je ve formiran obiajda svaki novi ban prilikom dolaska na vlast potvrdi sve ranije preuzete obavezeprema Dubrovanima, tako je i ban Ninoslav ne samo da je potvrdio ono to im jeKulin Ban dao ve je i proirio te povlastice, i jo vie olakao trgovinu Dubrovana uBosni. Ve je on taj koji ukida tzv. iza m vansudsku represaliju i utanauje postupakpo kome se ima razrijeiti eventualni spor izmeu domaih trgovaca i Dubrovana.Daljnja karakteristika ovog perioda jeste nastojanje da se vie vee seljak za zemljukao neega to prirodno pripada odreenom posjedu. Time se obezbjeuje potrebnaradna snaga za obradu zemlje.Dubrovaki izvori iz 13 stoljea kada je rije o privrednoj strukturi razmjene saBosnom, istiu da je to vrijeme u kojem se trgovalo sa voskom i suhim koama kaoizvoznim robama u Dubrovniku i nabavci, kakvog li paradoksa soli za potrebebosanskog stanovnitva. Naime bogata bosanska nalazita soli u to vrijeme su bilapotpuno zanemarena. Pored voska i koe u razmjenu se ukljuuju i poljoprivredniproizvodi, a izvozi se i roblje. .Uspon ekonomije i poveanje saradnje sa DubrovnikomDoba Stjepana II Kotromania obiljeeno je izvozom itarica iz Bosne uDubrovnik. ak se meu trgovcima itaricama, bez detaljnog navoenja o kojim seitaricama radi, spominje lino Stjepan II. Kada se ima u vidu osnovno obiljejefeudalnog poretka rascjepkanost dravica, a takoe nizak nivo primjene sredstava zaobradu kojima se obezbjeuje viak proizvodnje moe o izvoru se govoriti kaoizuzetku, a ne posvemanom pravilu. No u vrijeme Stjepana II dolo, je doteritorijalnog uveanja Bosne sa novim prostorima i sa razliitim morfolokim iklimatskim osobenostima, koji su pogodovali razvoju poljoprivrede.Razmjena itarica sa Dubrovnikom je bila vezana. Vrena je u stvari jednatom vremenu primjerena kompenzacija odnosno barter aranmani. Za itarice senabavljala so kojom je Bosna oskudijevala. Proirenje Bosne na podruja dananjeHercegovine i srednjedalmatinskih gradova pogodovalo je intenzivnijoj proizvodnjipoljoprivrednih proizvoda i njihovom plasmanu na okolna trita. U to je vrijemeHercegovina sve do 16 stoljea raspolagala sa velikim umskim bogatstvom. Tu sestvorila i baza za razvoj stoarstva, koje je predstavljalo vanu privrednu granu.Njome su se naroito bavili vlasti u zaleu Dubrovnika. Prvi pisani dubrovakidokument o prisustvu Vlaha govori o jednom Burmazu, ili Burnazu vlahu stoarualbanskog porijekla, koji su bili tu naseljeni u zaleu Dubrovnika kao graniari, ali ikao stoari. I niz drugih imena plemena kao Mataruge, Banjani i sl. ukazuju nastoare koji su pridonijeli razvoju ove privredne grane. Razmjena izmeu Vlaha iDubrovnika upravo se orjentira na stoku i stoarske proizvode. Najvie su gajeneovce budui da je mediteranska klima i bogata ispaa omoguavala veuproizvodnju. Ovce su vlasnicima davale mlijeko, i mesne proizvode a isto tako i81oblaku. Pored toga koa, sir kastradine i sl. podmirivali su ne samo domae potrebeve je bilo i trnih vikova. Na pijaci u Dubrovniku se tako prodavala i vuna i suhomeso.Poznat je iz tog perioda i prvi nagovjetaj organizacije prevoznike uslugeputem organiziranja karavanske trgovine, koja je iz Bosne preko istoneHercegovine, i dananjeg Bijelog Polja u prostoru Sandaka ila u Dubrovnik. UlogaVlaha u tranzitnoj trgovini bila je znaajna. Brdski konji su bili najefikasnije prevaznosredstvo.U trgovakom ugovoru koji je 1404. godine kralj Ostoja sklopio sa Mleanimaposebno se naglaava da mletaki graani mogu bez ikakvih zapreka i smetnji plovitiNeretvom svojim brodovima, oruanim galijama i svakom drugom vrstom plovnihobjekata. Plovidba je bila mnogo dua uzvodno Neretvom nego to je danas sluaj, auslovi za plovidbu veoma povoljni.Bosna je za vrijeme Tvrtka I uspjela da trajno prisvoji dolinu Neretve kaoveoma znaajan privredni i trgovaki prostor i izlaz na more. Time su i veze saDubrovnikom jo vie dobile na znaaju. I dok je za vrijeme Kulina Bana i njegovihneposrednih nasljednika trgovina sa Dubrovnikom, bila poteena svih vrsta dabina,carina i poreza, dotle je u vrijeme Stjepana " dolo do pootravanja uvjeta zatrgovinu. Tako je 1326 godine objavljeno da e se od Dubrovana naplaivati desetidio od sve robe koju unesu u Bosnu. Sa vladavinom Stjepana II ustalila se obavezanaplaivanja carine. To je dakako usporilo suradnju sa Dubrovnikom. Da bi se ovasuradnja jo vie intenzivirala Stjepan II je svojom Poveljom iz 1332 godine reguliraopravni poloaj Dubrovana u Bosni i propisao postupak koji se imao primjenjivati usporovima izmeu njih i domaih trgovaca. Tom je poveljom dat jasan pravni izrazvee line i imovinske sigurnosti onim Dubrovanima koji trguju sa Bosnom.Prelaskom Huma pod vlast Bosne, Bosna je proirila svoje trgovake veze sasrednjedalmatinskim gradovima. Poznato je da je Nemanja u to vrijeme imao veomarazvijenu trgovinu sa Splitom. Stjepan " je 1339. godine izdao trgovcima iz Trogirapovelju sa garancijama nesmetane trgovine. U to vrijeme dolazi i do otvaranja prvihbosanskih rudnika. Razvoj rudarstva e dat jo vei znaaj trgovini sa Dubrovnikom.Proirena je osnova trgovine. Uz poljoprivredne proizvode trguje se sa rudarskomproizvodnjom Povelja Stjepana II o izvozu rudarskih proizvoda iz 1339. godine u tompogledu predstavlja znaajan pomak u proirenju trgovakih veza Bosne sa okolnimdravnim prostorima. Vanu ulogu od poetka igrali su njemaki rudari Sasi koji su napodruju dananje Srebrenice, ali ne samo tu poeli sa proizvodnjom srebra. O takoproirenoj suradnji sa Dubrovnikom svjedoi intenzivna prepiska izmeu Stjepana II iDubrovnikih dudova.Glavni nosioci te trgovinske suradnje bili su Dubrovani i oni su prednjailimeu svim stranim trgovcima u Bosni. Domai ljudi su participirali sa prodajom konja idruge stoke. To je i period poetka kreditnih odnosa sa Dubrovnikom. Naime, prilikomdolaska na dubrovako trite bosanski trgovci poinju da pozajmljuju novac, kojeevidentiraju dokumenti Dubrovakog arhiva. U tome su prednjaili trgovci iz zapadneBosne koji su trgovali sa splitskim trgovcima, uzimajui od njih pozajmice ili robu uzajam, odnosno na kredit.Ubrzani razvoj trgovine u prvoj polovici 15 stoljea navijestio je organiziranjetrgovakih mjesta namijenjenih trgovini-trgova, kao pretee modernih sajmova. Ovavrsta trgovine ve je uveliko bila zastupljena u poslovanju slobodnih Hanzeatskihtrgovakih gradova Evrope. Razvoj trgova je rezultat razvoja rudarstva. Pored rudara82s njima zajedno su i trgovci koji u tom okruenju vide pravo mjesto vee zarade. Takose razvijaju naselja rudara i trgovaca. Tvrtko je dubrovakoj vladi 1355 godine uputiopismo u kome se istie da je svezao dvojicu Dubrovana zbog neplaanja zakupacarina koje su drali na trgovima u Drijevu, Ostrunici, Gradcu i Dvoriu, a tuobavezu nisu izmirili jo od vladavine njegovog strica.Sa ovakvim razvojem trgovine podstaknuta je i djelatnost kovanja novca.Stjepan " je prvi bosanski vladar koji kuje vlastiti novac. Sauvan je do danas velikbroj emisija dinara iz njegovog perioda. Logino je to je novac bio rezultat veerudarske proizvodnje, jer je upravo srebreniko srebro omoguilo kovanje novca.Tako se poinje u Bosni da razvija robno-novana proizvodnja. No paralelno sa njomrazvijala se i naturalna privreda. U povelji Stjepana " iz 1332. godine propisuju sekazne u stoci, ime se i ovaj tradicionalni obiajni nain plaanja zadrao.Razvoj proizvodnje na seluDomai pisani dokumenti veoma su krti kada se razmatra pitanje ta sepodrazumijevalo pod zemljoradnikim posjedom. U nekim rijetkim se spominje da sepojedina sela daju u plemenitu batinu vlastelinima zajedno sa ispaama, vrtovima,vonjacima, vinogradima, i mlinovima, koji su koristili vodenu energiju.O popisu iz 1477. godine dakle odmah nakon pada Bosne pod tursku vlast,zavedene su sve obaveze seoskog stanovnitva i to specificirano za svaku vrstupoljoprivrednih i ostalih proizvoda. Desetina se davala na sve zrnaste proizvode ikulture, zatim na vinograde, ali pored toga navedena je i njihova vrijednost u akama,u kojima se osim u naturalnom obliku, plaala. Kod manjih koliina proizvoda ovadesetina kao feudalna renta je biljeena zajedno za sve proizvode. Renta jeobuhvatala i poreze na konice, stoku, mlinove i.t.d.Najrasprostranija itarska kultura je penica, zatim zob, proso, jeam,krupnik, ra i sl. Pored itarica uzgajane su legiminoze, biljke sa mahunastimproizvodima, zatim bob, lea, grah itd. Od industrijskih biljki vodee mjesto je imaolan.Kada je rije o tehnikim sredstvima koja su se koristila pri obradi zemljita,sauvanih pisanih tragova jo nije pronaeno. Pa ipak zna se da se upotrebljavaloralo, zatim od kraja 14 stljea plug. Nita se vie ne zna ni o vrstama poljoprivrednihproizvoda. Vinova loza koja je dobro uspijevala u Hercegovini bila je esto predmetsporova izmeu primorskih vinogradara. Taj period obiljeava vie sunih i gladnihgodina kada su itarice bile predmetom nabavki upravo u Dubrovniku, koji se unormalnim vremenima snabdijevao iz Bosne tim ivenim namirnicama.Ekonomska suradnja izmeu Bosne i Dubrovnika imala je i neke specifinosfmeu kojima i udruivanje Dubrovana i seljaka iz hercegovakog zalea zazajedniku ispau i podizanje stada. Tu se prema dubrovakim izvorima misli, nakonje, goveda i sitnu stoku, dok turski izvori spominju i svinjegojstvo.Bosanske rijeke su bile bogate ribom, a sauvani su podaci i o ribolovu urijeci Drini. I pelarstvo je imalo dugu tradiciju i bilo je zavidno razvijeno. Tako se upisanim dokumentima pohranjenim u Dubrovakom arhivu navodi izvoz voska izBosne u Dubrovnik. Ona je toliko razvijena da u14 stoljeu zauzima drugo mjestoodmah iz plemenitih metala.Seoska privreda je obuhvatala i zanatsku djelatnost. Istaknuto je da jenajstariji zanat kovaki. Pored njega poznati su i: zanati za pravljenje oruja.83Osim Sasa na brz razvoj rudarstva u Bosni imali su Dubrovani koji suuglavnom inili stale poduzetnika. Oni su svojim ulaganjima i finansiskim sredstvimapodsticali rudarsku proizvodnju. Za proizvodnju u rudnicima koritena je radna snagai to tako to su nadnice izmirivane po koliini radnog vremena ili koliini izvrenogkopanja. Bosanske potrebe za solju obezbjeivane su iz Dubrovnika i drugihdalmatinskih gradova. Kralj Toma u tom pravcu izdao je Mleanima velike povlasticepod uslovom da on moe uvoziti so koliko god bude elio i da ga u tome niko neuznemirava.Od sredine 15 stoljea u Bosnu stiu veliki karavani tkanine. Neuspio jepokuaj herceg Stjepana da organizira samostalne tvornice za preradu. To e poi zarukom Dubrovniku koji od dvadesetih godina 15 stoljea podiu bojadisaone iradionice i tako organiziraju vlastitu proizvodnju tkanina. Preko Dubrovnika dolazi iveliki broj drugih roba meu njima i oruja i orua, te dijelovi konjske opreme, vina,narandi, bibera, slatkia, igala, hartije, afrana, raznog bakarnog posua, makaza,ogledala, sapuna, eljeva i sl.Ovako intenzivna izvozno-uvozna aktivnost odvijala se uglavnom prekoDubrovnika. Dubrovnik je postao glavno uporite posrednike trgovine izmeuunutranjosti Bosne i drugih dijelova Balkana i italijanskih slobodnih gradova,posebno Venecije. Razlog tom procvatu jeste injenica da italijanski i drugi slobodnievropski gradovi pokazuju sve vie potrebe za uvozom sirovina kao to su srebro,olovo, vosak, koe.Takav trgovinski promet ve je zahtijevao uvoenje vie reda u razmjenuizmeu tadanjih drava. Trgovina, odnosno razmjena roba se imala gledati i izperspektive uvoenja carina. Organizacija naplate podrazumijevala je naplatu ne nagranici drava ve na trgovima na kojima je roba bila prodavana, i to samo na prodatukoliinu robe. Pored uvoznih i izvoznih carina ustalile su se i provoz ne (prevozne) itzv. ustupne carine na tranzit robe. Desetina vrijednosti robe bila je konstantna mjeraobaveze dok je u sluaju prevozne carine naplaivano 6 groa po jednom tovaru.Dubrovani su i u tom pogledu pokazali vjetinu i umijee za organizaciju carinskeslube, a obezbjeivali su i kapital za isplatu zakupnine. Pri kraju vladavine kraljaTvrtka spominju se i kraljevi carinici, to su domai trgovci, u funkciji neke vrstekraljevih inovnika. Poloaj carinika je bio veoma visok u dravnoj hijerarhiji, odmahiza upana. Vremenom su se pojavile devijacije u izvrenju ove slube, i to od stranekrupnih feudalaca. Oni su naime kod naplaivanja carine uvodile nove, apoveavalisu i postojee. Stefan Tomaevi je poveljom iz 1461. godine zabranio svakobezakonje koje se ini dubrovakim trgovcima.Razvoj zanatstvaU tom vremenskom razdoblju trajanja srednjevjekovne bosanske drave uBosnu dolaze zanatlije raznih struka iz Venecije, Ugarske i drugih okolnih drava.U Srebrenici se krojai nazivaju najderima, a obuari usterima, to navodina zakljuak da su prvi zanatlije tih struka bili porijeklom Njemci. U Dubrovakomarhivu nalaze se podaci o domaim zanatlijama kojima se oni obavezuju da eodreeni posao obaviti u Dubrovniku ili na dubrovakoj teritorij i.Na osnovu pisanih izvora radi se o 28 razliitih zanata. To su kovai, kljuari,maari, titari, lukari, tulari, pukari, majstori za samo strelce, poplivci, zlatari,84kovniari, pasari, zidari, kamenari, drvoelie, klesari, rezbari, slikari, grncan.klobuari, tavljai koe, kouhari, sedlari, papuari, mesari, pekari i brijai i sl.Pred kraj 14 stoljea u dubrovakom notarijatu i dudevoj kancelariji poinjuse javljati ugovori o odlasku djece iz pojedinih gradova srednjevjekovne Bosne naizuavanje zanata kod dubrovakih majstora. Prema tada vladajuim obiajimamajstor je bio obavezan da ueniku egrtu da stan, hranu, odjeu, a po zavretkunaukovanja da mu pokloni i odgovarajui alat.Pored Srebrenice gdje je bilo veoma razvijeno zanatstvo treba takoe istai iZvornik koji se nalazio na vanoj saobraajnoj raskrsnici, zatim u 15 stoljeu Olovo,kao i Visoko. U periodu od 1412. do 1430. godine u Visokom je formirana velikanaseobina Dubrovana. Oni se tu nastanjuju radi blizine rudnih nalazita u Olovu.Visoko tako postaje vano trgovako sredite. Iza Visokog brz napredak biljei iFojnica i Kreevo. Dubrovaka naseobina u Srebrenici smatra se jednom od najveihna cijelom Balkanu.Umjesto zakljukaU pogledu privrednog razvoja Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, kojiprethodi dolasku Osmanlija naa istraivanja su neto izdanija kada je u pitanjurazvoj poljoprivrede, zanatstva, rudarstva i trgovine i to nakon perioda Kulina Bana.Zahvaljujui dubrovakim pisanim izvorima dosta podataka posjedujemo i o suradnjiBosne i Dubrovnika, to se moe smatrati elementarnim izvorima kako za istorijuprivrednog razvoja, odnosno privrednu historiju Bosne, tako i za znaajne izvore zastvaranje prava vezanog za odnose sa drugim dravama, koje se na dananjemstupnju razvoja definira kao meunarodno javno i meunarodno privatno pravo.Posebno se to moe smatrati nesumnjivim izvorima meunarodnog privrednog prava.Ovaj period se ukratko moe okarakterizirati kao period u kojem bosanskibanovi i vlastela izlaze konano na trita drugih susjednih drava. Oni to ineplasmanom proizvoda koje su prikupili putem dabina i rada zavisnih seljaka. Tvrdnjakoja je izreena zasniva se na pojavi sajamskih dana i malih lokalnih trgova.Analiza privrednog razvoja tog perioda otkriva da se ve tada poinjediferencirati robna proizvodnja i podjela rada putem organiziranja sloenijih oblikaorganizacije (trgovaka drutva, kao prapoetak savremenih oblika, poduzetnitvo urudarstvu, te monetarne i kreditne operacije. Paralelno sa plaanjem u novcu i daljetee tok naturalne razmjene.Napredovanje srednjevjekovnih gradova takoe je vaan inilac ukupnogprivrednog razvoja bosanske drave.Uz sve navedeno i razuena ekonomska suradnja sa Dubrovnikom i ostalimsusjednim dravama i pokrajinama ukazuju na zakljuak da je bosanska dravaraspolagala sa punim dravnim ovlatenjima, koja su se najbolje iskazivala uuspostavljanju potpuno samostalnih i od nikoga ograniavanih oblika suradnje uvanjskoj trgovini.85dr. Muhamed KaramehmedoviBOSANSKA SREDNJOVJEKOVNA UMJETNOSTOd prve polovine X vijeka, kada Konstatin Porfirogenit pominje neke teritorijekoje pripadaju dananjoj BiH, potom preko slavne vladavine i Povelje bana Kulina(1180-1204) pa do XIV i XV vijeka, kada dolazi do svestranog napretka i teritorijalnogirenja Bosne - likovna umjetnost (ako izuzmemo umjetnost steaka) nije bilapredmetom svestranijeg prouavanja i estetsko-umjetnike valorizacije.Pronaeni nakit od XI do XII vijeka (fibule, kope, naunice, prstenje, ogrliceitd.) mogue je vezati za uticaje kasnorimskog i germanskog perioda. Veze sadalmatinskim gradovima su vidljive - preko prefinjene obrade i poznavanje zlatarskihtehnika (filigran, iskucavanje, granulacija). Podaci o boravku majstora iz Zadra uBosni krajem XII vijeka nedvojbeno govore o uticaju dalmatinsko hrvatskog uzora narazvoj zlatarstva u Bosni. Naunice prefinjeno obraene u tehnici granulacije,pronaene na lokalitetima kod Livna i Bugojna ukazuju i na vizantijske uzore. Nakitkasnog srednjeg vijeka mogue je, zbog opteg prosperiteta bosanske privrede,stilski, hronoloki i vremenski odrediti, jer pokazuje u XIV, a naroito u XV vijekuujednaenost, kako obrade, tako i stilskih varijanti. Donedavno se mislilo da je Bosnaod svih slovenskih drava najsiromanija spomenicima srednjevjekovnemonumentalne umjetnosti, to se povezivalo sa uvjerenjem da je Crkva bosanskaodbacivala podizanje bogomolja, te da je u strahu od idolatrije odbacivala i crkvenuumjetnost uopte. Nedavno otkopan i ostaci crkve iz XII vijeka u Rogaiima i otkriacrkava u foansko-drinskom podruju, sa ranije otkrivenim spomenicimaprotormanske arhitekture i skulpture pokazuje da je Bosna u umjetnikom pogledubila manje izolirana nego to se to ranije vjerovalo, te da se u njoj razvojala znaajnagraevinska djelatnost i rad na ukraavanju javnih i sakralnih objekata. To potvruju imnogi spomenici skulpture od kojih su najvaniji oltarske pregrade u Zenici,Dabrovinama, Lepenici i Sv. Sru u Brezi, sa kojima je tijesno povezana i skulpturacrkve u Dikovai kod Imotskog.Razvoj umjetnikog stvaranja u srednjevjekovnoj Bosni moemo pratitigotovo kontinuirano od X vijeka, odnosno od Povelje bana Kulina Dubrovanima(1189), pisane narodnim jezikom i ukrasne ploe sa crkve Kulina bana, preko poveljaostalih bosanskih vladara do epigrafske grae, sauvane po mnogobrojnimnekropolama steaka u XIII vijeku, te odreenije datiranog steka iz 1360. godine donajranije datiranog steka sa figurainom predstavom iz 1435. godine. Sauvani stecine svjedoe samo o pismenosti, nego su mnogi od njih svojim likovnim kvalitetima -npr. poznati steci iz Zgoe kod Kaknja ili Radimije - djela visoke skulptorskeprefinjenosti sa bogatim simbolinim i plastinim reljefima i prikazima motiva iz lova,ivota i religije. Crkvene knjige, batinske povelje, darovnice itd., govore o bogatstvu iraznovrsnim stilskim varijantama. Zna se za dvadesetak iluminiranih knjiga rasutih poevropskim zbirkama. Neki od tih "dijaka" sa dvorova su nam poznati, npr. Radoje (naKulinovom dvoru), Dasoje (na Ninoslavljevom), Vladoje (na Tvrtkovom), Toma Luac(na Dabiinom), Stjepan Dobrinovi i Hrvatin (na Ostojinom dvoru), kao to su nam86poznata i imena nekih klesara i "kovaa" natpisa i reljefa na stecima. PandanMirosavljevom jevanelju, sa bogatim inicijalima i iluminacijama crtanim i bojenim poduticajem Apulije, je Hrvojev misal - djelo nepoznatog majstora, vjerovatno toskanskekole, raeno je u duhu kasne romanikke i gotike u jedinstvenom stilskom iikonografskom slijedu. Inae, najpoznatiji bosanski iluminirani rukopis je Hvalovrukopis nastao 1404. godine i u njemu se prepliu i pretapaju inicijali, ornamenti ifiguraine predstave u poznogotikom stilu. Umjetniku sliku srednjevjekovne Bosnedo dolaska Turaka upotpunjavaju i sauvani primjerci nonji, zanatskih proizvoda,nakita i drugih dragocjenosti koji su u uskoj vezi sa napretkom trgovine i rudarstva,razvitkom naselja i procesa urbanizacije koji je u prvoj polovini XV vijeka dostigaozavidan stupanj.Kralj Tvrtko, uz ostalo rudno blago, pominje i zlato. Pomenimo samopojaseve izraene od srebra, pozlaene ili od zlata, luksuzno posue bosanskeizrade, bosanski nakit (naroito prstenje, naunice i razni ukrasi za kosu) dugmad,novac itd. Ove umjetnine koje su najee djela domaih zlatara bile su traene uDubrovniku, Italiji i po drugim zemljama. To se naroito odnosi na zlatne i srebrenepojaseve, izraene po "nainu bosanskom". Isto tako, npr., u testamentu PribislavaVukotia iz 1475. godine pominju se i pehari - "tecie" ad modum bosnensium, a ujednom venecijanskom izvoru iz 1467. godine i bosanska moda. Sve ovo ukazuje naizvjesne specifinosti koje su naroito uoljive u prefinjenoj zlatarskoj obradi domaihmajstora i motivskom bogatstvu koje se javlja u zlatarstvu i vezu, a koje jenesputanom matom u duhu autohtone tradicije obogatilo reljefe steaka, naroito uXIV i prvoj polovici XV vijeka.Ovih nekoliko fragmenata su dovoljni da ukau na injenicu da je, iakonedovoljno prouena i osvijetljena iz raznih aspekata, batina srednjevjekovne Bosnebila raskonog sjaja i ljepote. Nije otuda udo to 1463. godine, kada Turci pokorieBosnu, mletaki dud javi Florentincima "da im pred oima gori najbogatijekraljevstvo". Zato ne treba ni da udi to je posljednja bosanska kraljica Katarinaumrla u Rimu i to je, izbjegavi sudbinu posljednjeg bosanskog kralja StjepanaTomaevia, kojeg Turci pogubie u Jajcu, ostavila Zadru blago, relikvijare i pehareupotpunivi na najbolji mogui nain uvenu riznicu "Zlato i srebro Zadra".Potvrdu pomenute poruke mletakog duda Florentincima nalazimo i uturskom priznanju. Govorei o padu Bosne, Dursubeg kae: "Kada je pokorena taprostrana drava (kraljeva zemlja) sa svojim gradovima i zamci ma, onda je sultanuputio Mehmed-pau protiv Hercega koji je takoer bio gospodar (beg drave) poputkralja". Nema sumnje, pie hrvatski pisac Miroslav Krlea, da je u izolaciji bosanskihplaninskih uma, u prostranstvima za prometne prilike onoga vremena ogromnim,ivjela i specifina civilizacija, koja je davno izrasla na antitezi Vizantije i Rima. No,nikada u svojoj istoriji Istok i nikada Zapad, ve specifina naa civilizacija, koja se "inartbus" javlja u ovim koordinatama duha i umjetnikog stila kao trea komponenta,to je sama po sebi, po svojem unutranjem zakonu kretanja, bila dovoljno jaka da sene zaustavi i dovoljno otporna da se nadalje, tokom petovjekovne turske vladavine,pasivno potini jaim snagama od sebe same.Kada, makar i na as, ispod patine i poruenih zidina ovih starih gradova,kula i utvrda, proniknemo u tokove vijekova u kojima su se smjenjivali kastelani,dizdari i kapetani, vladari i dinastje, prvo hrianski, a potom osmanlijski, uoiemoda je sve ove komponente vrijeme svelo na jednu mjeru, to danas potvruje sverazlike u nekadanjim pravim dimenzijama srednjovjekovne nae civilizacije. Po87nainu kako su gradili svoja utvrenja i gradove, po nainu kako su tesali ili tkali, ponainu kako su pisali vlastitim pismom, po nainu kako su se borili za nezavisnost, posvemu tome vidi se da su predstavljali nesumnjivu negaciju svake vladavine duha ilisile koji su ih htjeli podrediti stranim interesima: Izvod iz Promotornog kataloga projekta "Sarajevo 2000"88dr. eljko kuljeviBOSANSKI BREVIJAR ILI: OD EPIGRAFIKE DO FILOZOFIJEZnanje je snaga, znanje je moUimo se, brao, dan I no!(Bejt Bonjakde - Bosanski stih)Ovaj alhamijado dvostih od nepoznatog autora dobro uoava i pjesniki varirapoznatu F. Baconovu filozofsko-naunu sentencu: "Znanje je mo (The knowlwdge isthe power)". Ne ba sluajno odabran kao moto ovog teksta imperativno upuuje, odnaj ranijih dana, na potrebu kontinuiranog uenja kao osbne duhovne borbepojedinaca, odnosno naroda. U veoj ili manjoj mjeri to je simptomatino i za ovenae bosanskohercegovake prostore na kojima se ljudi, bez obzira na surovostkontesta, stalno vraaju i dotiu svoju kulturnu prolost. To stalno napredovanje ufilozofskoknjievno "prije" je potrebno stoga da se osvijetli zajedniko duhovnoishodite jer, bez znanja toga, rasipa se specifino kulturnonarodno bie, njega kakoree jedan pisac, vjetar bespovratno raznosi. Osobenost filozofske batine Bosne iHercegovine je upravo njena raznovrsnost, a insistiranje na odrednici"bosanskohercegovaka" ne brie razlike nego ih, na najbolji nain afirmie.Filozofska relevancija Bosne i njenih naroda, ili samo naroda, bila je predmetomjednog mog ranijeg promiljanja ije implikacije, konceptualno i metodoloki, upravopodupiru ovaj neveliki tekst.Bez obzira na "nervus probandi" pomenutog rada, naime, na njegovuistorijsku-razvojnu notiranost, naao sam da je inspirativan, odnosno upitan i za svedruge strukovnosti: knjievnu, pravnu, socijoloku i filozofsku. Bavei se neto vieovom posljednjom, na tragu jedne mogue filozofije istorije Bosne i Hercegovine, nijeudo to sam za poetak svojih razmiljanja, kao svojevrsnu duhovnu inicijaciju, uzeodva tako disparatna i odjelita filozofa. Moda oni, Kierkegaard i G.W.F. Hegel, poonome to su filozofski inili - prvi u formi subjektivnih inesistematinih "pabiraka","molitivi" i sl., a drugi u ustanovljavanju objektivnog koncepta racionalnosti. odnosnoumnosti - i nisu bili (naj) relevantniji po ono to sam pokuao tekstualno-hermeneutiki ustanoviti (slinu dilemu sam imao i kod definitivnog izbora filozofskihpisaca na orijentalnim jezicima, s poetka 17-og vijeka, u svojoj njizi FilozofskipOdsjetnik). Jednostavnije reeno, razliitost pristupa predmetu, sa i bez digresija.omoguie mi iznalaenje i stalno praenje jednog supstrata zvanog Bosnae koji se,u razliitim istorijskim periodima, nadaje "isto" i razliito od drugih.U pomenutom, brevijerski komponovanom spisu najvie intrigira pokuajrazumjevanja. tumaenja i interpretiranja singulara naslova: "....njezin i njen narod."Bez obzira, dakle, na singularitet Bosne kada su u pitanju njezini narodi, to ni u komsluaju ne remeti njenu eminentnu trovrsnost ili vievrsnost ako se hoe, u emu se89upravo ogleda njeno mnogostruko inetipino bivanje. Jedinstvo vie vrstavievrsnog, da parafraziramo misao njemakog filozofa Martina Heideggera, kaoosobena bosanska patina i izgled. S jedne strane, drava kao objektivnisubstancijalitet i narodi, odnosno konkretni pojedinci, s druge strane. To osobeno iosobito trajanje, od nastanka bosanske drave do danas, kao imeuodnospojedinca i drave ukazuje, od najranijih dana, na tipinu bosanskohercegovakumoralnost i etinost. Iz razloga saupuenosti, ali i odgovornosti naroda, oni ine jedanetiki compositum (mjeavinu, sloevinu) iji je temelj upravo pojedinac, graanin,"civil", s onu stranu apstraktnih i drugih kolektiviteta. Ti i drugi razlozi omoguavaju dase Bosni njena veinska tri naroda ine i jesu njen narod. U tom smislu pomenutispis, odnosno poglavlje Zemlja triju naroda donosi tezu o singularitetu kao i"podjednakoj domovinskoj bosanskoj svijesti. .."Za to je bilo mnogo antropolokih ipovijesno relevantnih razloga: "Zajedniki jezik, zajedniko porijeklo ili arhajsko-folklorni supstrat, trajna predodba o povijesnoj autonomnosti Bosne ... A u tomintegrirajuem pravcu najsnanije je djelovao sam ivot, to je kroz svakodnevnedodire i konkretna iskustva pronalazio puteve razumjevanja i zbliavanja izvan i iznadsvih ideolokih pregrada i razlika. To iskustvo u Bosni je moralo biti jako zato to subile rijetke enklave u kojima se nije ivjelo u posvemanjoj izmijeanosti isvakodnevnim dodirima ....'" .Napredovanje u svijesti i slobodi (Hegel) jako je izraeno i, s toga, upravoistorinost promovie milenij kontinuiteta ovog naroda. Prividna protivurijenostizmeu naroda (piurai) i naroda (singular) ne imputira, kako bi neki htjeli, nekakvunarodno- nacionalnu upojedinaenost, nadnacionalnost, vanvremenost i unitarnost.Eminentno bosanski narod jesu njeni narodi, odnos izmeu pomenutog "singulara" i"plurala" nadaje se kao svojevrsno jedinstvo suprotnosti. Upravo neki procesi iz bliskeprolosti kao to su "junoslovenski emacipatorski i nacionalistiki pokreti u Srbiji iHrvatskoj u XIX stoljeu", govore u prilog gore reenog: "Sve su te okolnosti, kae sedalje, morale etniko profiliranje Bosanaca dominantno usmjeriti naspramjedinstvenog nacionalnog bosanskog odreenja ve po trovrsnom kriterijumu vjersko-civilizacijske bliskosti i pripadnosti." (podc...)2Ako je Bosna i apsolvirala "estetiki" stadijum, reeno kierkegaardovski, ondau "etikom" stadijumu iskljuivo pravo i odgovornost imaju, podjednako, svikonstitutivno-narodni elementi i pojedinci. Nije to stoga to neka pojedinana i njojnadreena volja tako hoe, nego to su to punopravni elementi njenog nedjeljivogbosanskog bia. Povijesnost njezinih ljudi resp. naroda jeste povijesnost Bosne,njena tragajua i trajua dravotvornost, kulturnost, tilozotinost. Njenu istoriju tvorenjezini ljudi, izmeu racionalne spoznaje, rata i molitve: "....kada bi ti znao ovaj danto je mir tvoj!"Bez obzira na pionirstvo i nedoumice oko ustanovljavanja jedne prihvatljivefilozofskoknjievne periodizacije, radi jednostavnosti i jasnoe, uzeemo da su to dva,odnosno tri razdoblja. Prvo je razdoblje kompaktnog srednjevjekovnog knjievnograda koji egzistira do dolaska Turaka u nae krajeve. Tako je za taj period evidentannedostatak najstarijih pisanih spomenika (prije svega epigrafika kao tradicija ste aka iraznih objekata), ovo je stvaralatvo nedvosmisleno nosilo bosansku odrednicu.Drugo razdoblje zahvata tzv. tursku periodu (ona se manifestuje u raznovrsnostiI l.Lovrenovi, M.lmamovi Bosna i njezin narod, Sarajevo, 1992.~ Ibidem (stranice nisu paginirane) .90muslimanske, srpske, hrvatske i jevrejske) i u njima se kompaktnost gore navedenebosanske odrednice sve vie gubi, rastae. Tree razdoblje od dolaska Austro-Ugara1878. do 1918. godine, je razdoblje o kojem emo filozofski (pro) govoriti drugi put.GOVOR MRAMOROVANe moemo a da se ne zapitamo o neobinoj i nesvakidanjoj ljepoti ovihgrubih i gordih kamenova rasutih po vrletima i pitomim dolinama Bosne? Koliko ihuopte ima (samo u Hercegovini je pronaeno 22000 komada), koja im je pravanamjena i koji je smisao i simbolika likovno-tekstualnih dijelova ovih spomenika. Gdjeim je poetak, a gdje kraj, pita se jedan istraiva, ukazujui najvjerovatnije na itavupaletu oblika, od najranijih, preko prelaznih do najnovijih egzemplara. Da li je to nainna koji su Bosanci ukraavali svoja brda i doline, jedinim svojim umjetnikimspomenicima, poznatim nadgrobnim kamenovima - stecima. Grubljih, ali i osobenijihspomenika nije poznavala cijela tadanja srednjovjekovna Evropa. U natpisima,znakovima, figurama i arama tih "rnrarnorova" pretstavljena je, u svakom sluaju,medijevaina Bosna, bilo ona bogumilska, bilo hrianska, bilo najranija islamska. Taje injenica tvrda kao i kamen sa koga nam i danas govore Bosanci i Hercegovci.Ve na prvi pogled pada u oi tehnika grubost i estetska arhainost koja, uzevidentne uticaje sa strane, uglavnom okupira bosanskog "umjetnika", "kovaa", tj.klesara. Stilski, dakle, ovdje se nalo sve to je moglo da ue u ornamentikusrednjevjekovne Bosne. Ima tu kasnoantikog, rano-hrianskog, primorsko-romanskog, vizantijskog i gotskog elementa, uz jak refleks predistorije i atavizma do umlae kameno doba, kao i infantilnog primitivizma zastupljen it "apstraktni" igeometrijski, kao i biljni, voni i cvijetni ornament; uz to ima i neto simbolike.Predistorijski, "narodni" i umjetniko-istorijski sloj, to su tri osnovna elementaornamentalnog ukrasa steka. Ako tome dodamo neto ljudskih, ivotinjskih ifantastinih figura i scena (zmajevi i sl.) i crtee raznog oruja, iscrpili smo uglavnomsav umjetniki inventar bosanskog kamenoresca. Pored dakle spiralnog (upeatljivimeandar na nian u kod Bakia), kockastog romskog ("tekstilni", ali i keramiki djelujumotivi na nadgrobnom kamenju u Gacku) i biljnog motiva (stilizovanaa "granica" nakamenu iz akova), krugovi i rozete na velikom steku iz Donje Zgoe, krajBobovca, djeluju najljepe i najvie umjetniki. Ovi kruni ornamenti podsjeaju naone poznate krugove na sanducima iz Konjica, vjerovatno vrlo starog porijekla, ali i napreslicama i drugim raznim objektima narodnog rezbarstva. Josip Matasovi iznio je ujednoj radnji o seljakom rezbarstvu u Slavonskoj posavini (kraj velikim dijelomnaseljen iz Bosne) krune motive na nekim drvenim "sklopicama za puceta" i"kepijama" (obanskim drvenim aama) koji su kao kopirani, identini ovimzgoanskim motivima. Porijeklo ove ornamentike uopte moglo bi biti drveno,duborezako. Slini kruni motivi u drvenom rezbarstvu i pokustvu sada ve izumrlei muzejske skandinavske umjetnosti, kao i jo donekle ive narodne umjetnostisjevernih Slovena i na sjever doseljenih Junih Slovena (npr. Horvatski Vaizgrubispod Malih Karpata, 18 km sjeveroistono od Bratislave), po miljenju dr VladimiraDvornikovia, dali bi daljih potvrda za iroki geografski i istorijski radijus ovog motiva injegovog selenja sa jedne vrste materijala na drugi. Tom krugu pripisuje se, kaosolarn om motivu, simbolika sunca kao izvora ivota ili se shvata naprosto kao "krug"ili "kolo" ivota. Pored tog "sunca" ima na stecima i lunarnih motiva, figura ili mladogmjeseca, simbola nastajanja i umiranja, ali i vjeitog novog raanja i postojanja. Pomiljenju M.Karanovia naao se na jednom kamenu kod Skender Vakufa i91"djedovski tap" simbol Bosanske crkve. Stilsko-umjetnike motive vizantisjko-romanskog porijekla, daleko od svake predistorije, nalazimo naroito nazgoanskom steku koji se uopte, od svih do sada neenih kamenova, moesmatrati umjetniki najbogatijim i najizrazitijim. Ornamentske trake koje odvajaju gornjiniz figura i ukraenih polja od donjih predstavlja ve viu umjetniku kombinovanuornamentiku.Linija "naturalizma" die se od skromnog Grubaevog pokuaja (lik nanadqrobnorn kamenu Vukca, u Boljunima) na mnogo vii stepen u figurama nazgoanskom steku. Ovaj spomenik obiljeava i figuralno-realistiki vrhunac"srednjovjekovne bosanske plastike", ako se tako moe rei. Tu je prikazano nekolikovitezova na konju, u kasu i u naletu borbe ili turnira. Konture konja, u anatomskimproporcijama i ivosti pokreta, nisu bez izvjesne gracije i crtake sigurnosti koja unekih figurama zauava. Razabire se individualizacija figura i gestova, od kojih jesvaka drugaija i puna izraajnosti. U nizu od etiri konjanika koji juriaju nasuprotetvrtom sa sputenim kopljima na kojima se vijore zastavice, osjea se elan pokretai borbe kao ni u jednom drugom reljefnom ukras u bosanskih steaka. S osobitomljubavlju i panjom, ali i sa najvie uspjeha, izraeni su na zgoanskom stekuupravo konji, lijepi i kieni, naroito na dnu jedne ue strane steka, a meu njimadvije nejasne ovjeije figure. Scena lova na jelene, divlje svinje itd ... , prikazana je ustilizovanoj umi, a shematino su predstavljene i kule grada na proelju, pri vrhusteka. Natpisa nema, jer ga je netko unitio. Steak mora da je od nekog: osobitoodlinog velmoe, ako nije i banov, misli iro Truhelka, a . Stratimirovi iznosivienje da je bana Stefana II iz druge polovine XIV vijeka. 3Umjetnost starobosanskih mramorova, po svom tipu i stilu, ni danas nijemrtva. Ona, i poslije toliko godina, jo uvijek zauuje i nadahnjuje etnologe,istoriare, pjesnike, filozofe. Svojom postojanom i iskrenom ljepotom "nijemo" seglasaju i kazuju nam jedno davno vrijeme i ljude koji nenametljivou i stvaralakimnemirom jo nisu prestali. ak i ako ih pokrije liaj, treba "lei pod steak stiha", pieSkender Kulenovi. Tako, i samo na taj nain, i na nas e prei dio odgovornostiprkosa koji nose ovi udotvorni mramorovi i zemlja po kojoj su posijani.KNJIEVNOFILOZOFSKI POKUAJIBez namjere da se ostvari jedan iscrpan i sveobuhvatan uvid u najranijepoetke i daljnji razvoj bosanskohercegovake knjievnosti pokuaemo, tek s pukimnaznakama, realizovati zadato. Nije to s toga to nedostaju izvori (samo letimian izato nedovoljan uvid pokazuje solidan broj knjiga na ovu temu) ili vlastito (ne)htijenjeda to uinimo. Ne, radi se upravo o jednom pristupu koji je, po meni, u odnosu nabosanskohercegovako, eks-teritorijalno, eks-literarno i sl. Naime, piui o srpskoj,hrvatskoj i muslimanskoj (ili muslimanskoj, hrvatskoj i srpskoj, svejedno) literarnojtradiciji premalo je ili nedovoljno naglaavana njihova zajednika ishodnica ifundiranost. Nije nam nakana tvrditi da unutar bosanskohercegovake knjievnosti neopstoje kao relativne autonomije literarni korpusi jednih, drugih i treih. Ali, ipak ....Drugi problem, koji dobro uoava Desanka Kovaevi-Koji u svojoj knjizi "Gradska:< C.Truhelka Osvrt na sredovjene kulturne spomenike Bosne. CI.Z.M. BiH,XXVl1914.i .Stratimirovi Zgoanski steak, Cl. Z.M. BiH. XXXVIII92naselja srednjovjekovne bosanske drave", jeste da se i o urbanom i o duhovnomovdje govorilo "ili sasvim parcijalno ili uzgred u velikim istorijskim sintezama."Pisanje i govorenje o knjievnosti Bosne i Hercegovine u sebe ukljuuje kaorazlog bez koga se ne moe upravo pismenost. Ona je indikativna po kulturnu istorijujednog naroda koji je u prolosti ivio na ovom terenu, sa svim specifinostima iistorijskim preduslovima koji su uticali na razvoj te iste pismenosti i kulture uopte.Istorijski razvoj pisma i jezika "od pojave slovenske pismenosti u IX vijeku do krajaaustrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. qodine'" zahvata u kontinuitetuveliki vremenski raspon. Autor je itavu grau, pisane spomenike i literaturu o njima,hronoloki sistematizovao po istorijskim periodima koji su dali obiljeje razvoju pisma injegovoj upotrebi na dananjem bosanskohercegovakom terenu: prvi, period oddoseljavanja Slovena pa do jasno pisanih dokumenata u XII vijeku; drugi, period odXII do XV vijeka, u kome je razvoj srednjovjekovne bosanske drave uticao na iruprimjenu pisanih spoemnika i "prilagoavanja pisma potrebama dvorske kancelarije;"trei, period turske vladavine do 1463. do 1878. godine i etvrti, kao poseban odjeljako uticaju prosvjetnih reformi, o prosvjetnoj politici Austro-Ugarske u Bosni iHercegovini od 1878. do 1918. godine.O problemima istorije bosanskohercegovake knjievnosti, hrestomatski ilidrugaije, pisano je i kasno i nedovoljno. Podhvat vrijedan pomena je onaj iz 1974. odgrupe autora pod nazivom Bosansko-hercegovaka knjievna hrestomatija(knj.I)., Starija knjievnost koja ukazuje "svojom pojavom na podruje sloene inedovoljno prouene knjievne materije". Knjiga Starija knjievnost formalno jepodijeljena na pet poglavlja: na cjelinu tekstova iz srednjevjekovne knjievnostirazvrstane na srednjevjekovne kodekse (ievanelja i zbornici religiozno-hrianskogkaraktera: meu njima se "svojim istijim svjetovnim i literarnim oblikom" izdavajabosanski prepis poznatog romana o Aleksandru Velikom), srednjevjekovne epigrafike,administrativno-upravne spise, hronike i rodoslove. Drugu grupu ine tekstualnecjeline posveene hrvatskoj, muslimanskoj, srpskoj i jevrejskoj knjievno] tradiciji.Prva, dakle, knjiga, bosanskohercegovake hresormatije Starija knjievnost zapravootvara pogled na bogatstvo kulturnoistorijske knjievne batine "kojoj je zajednikidoprinos dalo cjelokupno stanovnitvo koje je egzistiralo nabosanskohercegovakom terenu." (pode. ..) OVO i ovakvo knjievno naslijeekao i izuzetno sadrajno jedinstvo stvaralakih raznovrsnosti pokazuje, izmeuostalog, specifikum ovog podnebija: susretanje i ukrtanje domae tradicije i njenogknjievnog izraza sa knjievnim oblicima raznorodnih kultura. Iako je ovaj, hvalevrijedan knjievni poduhvat, jo uvijek pionirski, upornom i kritikom oku ne izmiu iodreene nedoumice i manjkavosti. Dakle, i "pored uoljivog nastojanja da sepokae istorijsko zajednitvo naroda i njihova kultura", ova se knjiga vie doima kaomehaniki zbir tradicija. nekoherentnih zbog neujednaenog kriteriju ma. Tako je zaspomenike na narodnom jeziku, kada je rije o srednjovjekovnoj tradiciji, te potonjojsrpskoj i hrvatskoj, iskljuivi kriterij za odreivanje njihovog "bosanskog porijekla, ilipripadnosti srpskoj ili hrvatskoj tradiciji", bio lokalna jezika boja i, ako je bilo viesree, jasnije etnike osobenosti. Svakako da taj kriterij nije mogao da vai i za piscena latinskom jeziku, ili za pisce muslimanske tradicije na orijentalnim jezicima, ili zacjelokupnu jevrejsku knjievnu tradiciju. Zbog toga su prireivai uzimali u obzir i4 Vidjeti studiju V'Bogievi Pismenost u Bosni i Hercegovini, Y.Maslea,Biblioteka "Kulturno naslijee", Sarajevo, 1975.93druge elemente kao to su "zajedniki teren, zajednika istorija, zajedniki ljudskimoment itd., to se u jednom optijem razmatranju kulturnih tekovina i ne smijezanemariti. Pitanje je, meutim, koliko je takav postupak pruio adekvanu slikupojedinih knjievnih tradicija i njihovog kontinuiteta na bosanskohercegovakomterenu."94mr. Muhidin PelesiBOSANSKA VOJSKA - VAAN FAKTOR NA RATiTIMASREDNJOVJEKOVNE EVROPEVojna obaveza u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi bila je zasnovana naustanovi batine, odnosno zemljinog posjeda, kojeg je vladar davao plemiu uznjegovu obavezu da se odazove na poziv za slubu sa brojem ljudi koji je ovisio oveliini batine. Vojna obaveza batinika obino je trajala onoliko dugo koliko je trajaoratni pohod. Bosna, za razliku od nekih susjednih zemalja, nije imala najamnikuvojsku nego su njenu vojsku sainjavali vojni odredi feudalaca koji su, poslije smrtiprvog bosanskog kralja Tvrtka IKotromania (1353-1391; kralj od 1377.), znatnoojaali svoju mo na tetu centralne vlasti.Vei dio oruja i vojne opreme izraivan je u Bosni gdje je bio razvijenkovaki zanat. Na drugoj strani, bonjaki oru ari radili su u Dubrovniku i naproizvodnji vatrenog oruja. Bonjaci su u XIV. stoljeu upotrebljavali jednootrine idvootrine maeve, a od XV. stoljea i ma dvorunjak. Sablja je ula u upotrebukoncem XIV. stoljea, pa je poetkom XV. stoljea bila na veoj cijeni od maa.Koriene su razne vrste topuza, buzdovana, kopalja i bojnih sjekira. Bosanski luk bioje sa jednom ili dvostrukom krivinom, a titovi su bili okrugli, trokutasti ili pravokutni.Upotrebljavane su razne vrste metainih kaciga, verinih koulja i konjanikih oklopa.Prva vijest o vatrenom oruju u Bosni potjee iz 1378.g. kada je dubrovakisenat poklonio kralju Tvrtku I jedan top - bombardu, a 27. marta 1383.g. MletakaRepublika poklonila mu je top zvani "falkonus". U Dubrovniku, Dalmaci]: i iidiiji bili supoznati i na cijeni bosanski titovi, maevi, mamuze i druga vojna oprema. Bonjacinisu poznavali tajnu spravljanja baruta. Tome su ih nauili tek Osmanski Turci.Povijest Bosne od sredine VII. do druge polovice XII. stoljea jo nije dovoljnoistraena. Od sredine X. stoljea u historijskim izvorima postoji sauvana tek po nekavijest jer je Bosna, ije je stanovnitvo ivjelo patrijarhainim ivotom u planinskimkrajevima, bila komunikacijski izolirana. Sredinom X. stoljea bizantski car i pisacKonstantin VII Porfirogenet spominje da Bosna ima i gradove. Ta prvobitna Bosna,okrue na visokim planinama, obuhvaala je samo porjeje gornje Bosne od njenogaizvora do tjesnaca Vranduka, dok se istona granica na Drini protezala od dananjihgradova Gorada do Zvornika. Nepristupanost njihove domovine bio je jedan odrazloga to su se bosanski gortaci, za razliku od njihovih susjeda, posljednji upoznalisa kranstvom. Stanovnitvo prvobitne Bosne prilagodilo je staro ime rijeke Basante,ili Basanius, prema svome izgovoru, u Bosnu, a sebe je nazivalo Bonjanima iliBonjacima. Bonjaci su njihov jezik nazivali bosanskim. 1)Na osnovu do sada pristupanih historijskih izvora, moe se rekonstruirativie nego hiljadugodinja epopeja odbrane autentinosti Bosne i Bonjaka. Manje jepoznato, ak i strunom dijelu javnosti, devetstoljetno ratovanje Bonjaka nabojitima tri kontinenta - Evrope, Azije i Afrike. U ovome kratkom prikazu bie rijei onekim poduhvati ma bosanske vojske na izvanbosanskim ratitima u dobasrednjovjekovne bosanske drave.95Ratovanje u stranim zemljama bilo je, u vrijeme Bosanske banovine iBosanskog kraljevstva, uzrokovano ispunjenjem vazainih ili saveznikih obaveza kaoi mogunostima proirenja drave. Bosna je bila vrlo aktivna u irenju svogateritorijalnog posjeda. Mala prvobitna oblast Vrhbosne postepeno je obuhvatala svojeistone granice do Drine, na jug do Neretve i sa Ramom do blizu Drenice a nazapadu, prema Hrvatskoj, brzo je prela staru granicu Plive i Vrbasa.Oblast planinskebosanske jezgre, stvorena za zbjegove i sklonita u vrijeme opasnosti.sa brdskimrijekama punim snage,prostranim panjacima za stoku, predstavlja zemlju punuzdravlja i elana.2) Patrijahalno bonjako stanovnitvo,predvoeno svojimupravljaima,pokazat e svoju vitalnost u narednim stoljeima nakon to je stupilo nahistorijsku pozornicu.izlazei iz sjenki svojih do tada sigurnih planina.Sigurno je da se Bosna,jo u svojim poecima, nala na razmeu Hrvata iRaana (kasnijih Srba).Bonjaci su bili izloeni opasnostima i od povremenih brzihprodora madarskih (ugarskih) i bugarskih konjanika.Od sredine X. stoljea moese,na osnovu do sada poznatih izvora, pratiti proces formiranja Bosne kao zasebnedravne cjeline.Usljed napada jaih neprijatelja Bosna, ponekad, potpada podnjihovu, vie ili manje izraenu, vlast.Bosna je u vrijeme kneza aslava krae vrijeme bila u sastavu Rake, aposlije 960. izdvojila se kao samostalna cjelina. U Dukljaninovoj kronici Bosna sespominje u istoj ravni sa Rakom i Hrvatskom. Uz bana spominju se velikai Bosne.Ban je biran iz redova rodovskog plemstva sa kojim je dijelio vlast. U drugoj poloviciX stoljea Bosnu je dvije godine (968-969) drao pod okupacijom hrvatski kraljMihailo Kreimir II. Koncem istog stoljea, car Bugara i makedonskih Slavena-Samuilo nametnuo je Bosni svoju upravu koja je bila zanemarivog karaktera.Bizantsko carstvo je iza 1018.g. obnovilo svoju vrhovnu vlast nad balkanskimzemljama, pa tako i nad Bosnom. Ta vlast u Bosni bila je vie nominalna negostvarna. Bosanski banovi su u drugoj i treoj etvrtini XI. stoljea toliko podigli svojugled i snagu svoje drave tako da se banovina Bosna spominje 1067.g. u istoj ravnisa kneevinom Dukljom.Bizantski car je oko 1040.g. velikim novcem morao pridobijati bosanskogbana i humskog kneza da mu se pridrue u ratu protiv dukljanskog kneza Vojislava. Ipored toga, Bizant je bio poraen a dukljanska drava je tek izmeu 1081. i 1088.g.,predvoena kraljem Bodinom, proirila svoju vlast nad cijelom Bosnom. PoslijeBodinove smrti i rasula njegove drave (oko 1101.g), Bosna se politiki osamostalila iizbjegla daljnju vezu sa Dukljom.Poslije propasti hrvatskog kraljevstva i stvaranja madarsko-hrvatskedravne zajednice 1102.g., Bosna je bila izloena jakom politikom i vojnom pritiskuMadarske (Ugarske), koja je ostvarivala vei uticaj na nju nego to je to uspijevaloBizantskom carstvu. U neizvjesnom i opasnom vremenu hrvatskih i dukljanskihprijestoinih borbi Bosna je uspjela sauvati samostalnost, a ban bosanski nije nadsobom nikog priznavao. Bosnom su, kao svojom zakonskom djedovinom,upravljalidomai banovi. Do konca XI. stoljea u Bosni su uvreni osnovni elementi dravneorganizacije i vlasti koju je predstavljao ban, vojvoda (dux) ili knez (princeps). Bosnaje tada obuhvatala vei broj upa izmeu Drine i Vrbasa.U kasnijim decenijama (oko 1138.g.) ugarski kraljevi su i u svojoj kraljevskojtitu li (Ramae rex) odavali pretenzije na Bosnu. Tada je bosanski ban, u znakpodlonosti, ugarskom kralju ustupio samo upu Ramu, mada neki smatraju da je96Rama isto to i Bosna. Uspostavljanjem takvih odnosa nije prestala dravnost Bosne.Naprotiv, u preko tri slijedea stoljea ima bezbroj primjera koji ukazuju na borbuBonjaka za ouvanje dravne samostalnosti protiv ugarskog kraljevstva koje jeuzaludno nastojalo potiniti Bosnu pod svoju stvarnu i neposrednu vlast. 3)Danas je opeprihvaeno miljenje da je prvi, po imenu priznati, bosanskiban bio Bori (ok01154-1163) a da tek iz njegove vladavine slijedi ona uvenog banaKulina i to, navodno, od 1180. do 1203. godine. Meutim, prema dubrovakomhistoriaru Mavru Orbinu, koji je pisao poetkom XVII stoljea, i njegovim izvorima, tehistoriarima iz kasnijeg perioda dr F. Milobaru i M.Perojeviu, bit e da je Kulin bandva puta vladao Bosnom - prije i poslije bana Boria, s tim to je prva Kulinova vladabila veoma kratka. U prilog toj tezi govori epizoda o velikoj bitci na rijeci Tari 1151-godine, u vrijeme ugarsko-bizantskog rata (1151-1155). S jedne strane nalazila sebiznatska vojska, predvoena carem Manuelom Komnenom, a s druge, Ugari,Raani, Hrvati i Bonjaci. Bila je to jedna u nizu bitaka kojom je Bizant nastojao vratitisvoj nekadanji utjecaj koji su na Balkanu ozbiljno naeli Ugari. Kulin ban je poslijebitke na Tari odveden kao zarobljenik u Konstantionopolis, a na njegovu vladarskustolicu zasjeo je poslije tri godine ban Bori.U ugarsko-bizantskom ratu u oblasti grada Branieva uestvovao je 1154.g.,kao ugarski saveznik i novi bosanski ban Bori sa odredom Bonjaka. Bizantskiljetopisac Kinam kae, da ban Bori nije bio podanik ugarskog kralja, nego saveznik,a da se Bosna protezala sve do Drine, koja je bila granica prema Rakoj. Bosna nijebila podlona velikom upanu Raanu "nego je to bio narod, koji je ivio samostalno iimao svoje obiaje i uredbe, kao i svoga vladara." Pop Dukljanin veli, da se "Bosnaprotezala do rijeke Drine, na zapad, do planine Borove Livnu na istoku.", tako da jetada ve i dolina Rame bila pridruena bosanskoj dravi.Dolaskom Itvana IV na ugarski prijestol 1163. godine, bosanski ban Borinaao se na strani njegovog protivnika Lasla /I zbog ega je ugarska vojska upala uBosnu, pobijedila Boria i pokuala da ga ukloni sa vlasti. U novom ratu bizantskavojska osvojila je Bosnu (1166/67.g.). Bizantski car Manuel Komnen oslobodio je izzatoenitva ranijeg bana Kulina i vratio ga na bosansko prijestolje. Poslijeprivremene bizantske prevlasti (1167-1180) Bosna se opet nala u interesnoj sferiugarskih vladara.Ali upravo za vrijeme druge vlade bana Kulina (1167-1203) sainjen jenajstariji, do sada poznati, maunarodni ugovor o prijateljstvu i trgovini Bosne sanekom drugom dravom. Radi se o Kulinovoj povelji Dubrovanima iz 1189.godine,koja je, sama po sebi, svjedoila o nezvaisnosti Bosne. Danas se taj izuzetnoznaajan diplomatski dokumenat smatra "rodnim listom Bosne".I Kulin ban je ratovao izvan Bosne. Njegova vojska uestvovala je, na straniUgarske i Rake, u ratu protiv Bizanta 1182-1183.g. Tada su Bonjaci oplijeniliKuevsko zagorje. Ratovi voeni u XII stoljeu ojaali su mo bonjakih vojnihstarjeina i doprinosili su procesu feudalizacije.Izmeu Kulina bana i dukljanskog vladara Vukana vladalo je neprijateljstvojo od 1199.g. Upravo od Vukana potjeu optube papskoj kuriji protiv bana Kulina datiti heretike i da je, zajedno sa svojom porodicom i brojnim pristalicama, "priaoopakoj herezi". Zahvaljujui svojoj diplomatskoj vjetini Kulin je izbjegao kriarski ratprotiv Bosne. Tako je Kulin ban obezbjedio Bonjacima dragocjen predah za ije jevrijeme Crkva bosanska uhvatila korjena meu domaim stanovitvom. Prvom97prilikom Kulin ban se osvetio Vukanu. Kulinova vojska je u ljeto, ili jesen, 1202.godine napala Vukanovu dravu, opustoila dio njenog teritorija i zarobila dostastanovitva. Poslije toga Bonjaci su ostali u osvojenoj oblasti to je dovelo do krize ubosansko-ugarskim odnosima poto je Vukan bio ugarski tienik. Zbog toga je Kulinban morao odustati od osvajanja Vukanovog teritorija.Granice bosanske drave sterale su se u doba Kulina bana od Drine doGrmea obuhvatajui oblasti: centrainu Bosnu, Usoru, Soli i Donje kraje oko rijekeSane. Jedan suvremenik zabiljeio je da je "Kuli nova Bosna prostrana, velika deset ivie dana hoda". Kulin je nosio titulu "ban bosanski", ajedan papski legat nazivao gaje "veliki ban Bosne", "plemeniti i moni mu". Poslije vie od pola milenija ljetopisacLavanin zapisao je o znaaju Kulinovom: "U vrijeme njegova banstva Bosna binajsrinija i najobilatija". Narod je to, takoer, na svoj nain kazao: "Od Kulina bana idobrijeh dana".Crkva bosanska nije priznavala dogme zapadnog katolianstva i istonogpravoslavlja pa su je, i u Rimu kao u Konstantinopolisu, smatrali heretikom, daklekrivovjernom i otpadnikom. Sve do propasti srednjovjekovne bosanske dravevjernici Crkve bosanske inili su veinu stanovnika Bosne (u vrijeme Kulina banabosanska drava imala je 160.000 stanovnika, a koncern XIV. stoljea, u doba kraljaTvrtka I Kotromania, vie od 400.000), ukljuujui veinu bosanskih banova, kraljevai plemikog stalea. Sljedbenici bosanske crkve sami su sebe svojim narodnim,bosanskim, jezikom nazivali "krstjanima", ali i "bogumilima", a svoju vjerskuorganizaciju "Crkvom bosanskom". 4)Za vrijeme bosanskog bana Mateja Ninoslava (1232-1250) ugarski hercegKoloman osvojio je 1237.g., na elu velike kriarske vojske, znaajne dijelove Bosne.Meutim, poslije najezde Mongola u sredinju Evropu, koja je 1242.g. zahvatila iBosnu, ban Ninoslav iskoristio je priliku da oslobodi zemlju i da rat prenese izvan nje.Tako su se Bonjaci umijeali u rat izmeu Trogira i Splita. Uz Spliane su stali svineprijatelji ugarskog kralja - "veliki ban bosanski" Matej Ninoslav, Poljiani i knezHuma Petar. Toliko je Ninoslav ve u to vrijeme bio moan i ugledan preko granicaBosne da su ga Spliani na svoj troak pozvali u pomo i izabrali za gradskog kneza.Ninoslav je doao sa velikom vojskom to je, opet, znailo da je sva Bosna bila uznjega i da ju je on mogao bez straha, zbog rata na strani, za neko vrijeme napustiti.Bonjaci su, zajedno sa Splianima, opustoili trogirsko polje a onda se Ninoslavvratio u Bosnu. U Splitu je ostavio svog roaka da ga zastupa, a odbranu gradapovjerio je svome sinu sa jakim odredom konjanika. 5)Za vrijeme Ninoslavljevog nasljednika bana Prijezde (1250-1287) Bosna jedola u veu ovisnost od Ugarske. Tako je vojska Bonjaka 1260.g. uestvovala upohodu ugarskog kralja Bele IV protiv eke. 6)Koncem XII!. stoljea bribirski kneevi ubii iz Dalmatinske Hrvatske,koristei se dinastikim ratom u Ugarskoj, proirili su svoju vlast skoro na cijeluBosnu. Mada je Prijezdin nasljednik bosanski ban Stipan IKotromani (1287-1314)pruao ogoren otpor, njegova vlast bila je ograniena na podruje uz Drinu. Upravoje taj vojniki otpor Stipana I obezbijedio dinastiji Kotromania budunost od jostoljee i po. Tek je bosanski ban Stipan II Kotromani (1314-1353) uspio da 1322.g.istjera iz Bosne Mladina II ubia. Stipan II je konsolidirao bosansku dravu i srediounutarnje odnose. Koristei unutarnju nestabilnost u Srbiji, Stipan II se uvrstio uoblasti Usore i Soli koje su od 1284.g. bile odvojene od Bosne. Nakon velikih borbi98zavladao je 1324.g. Zavrjem (Duvno, Livno i Glamo) koje je trajno ostalo u posjedubosanskih vladara. Zatim je zauzeo Krajinu od ua Neretve do Drnia i zapadni dioHuma (1326). Uspon Bosne bio je povezan sa razvojem trgovine i rudarstva,jaanjem unutarnjeg trita i spoljne trgovine te porastom ekonomske i politike moibonjakog plemstva. U to vrijeme podignuti su mnogi utvreni gradovi. U jednomsuvremenom bosanskom dokumentu zabiljeeno je da je Bosna za vrijeme BanaStipana II bila: "... od Save do mora, od Cetine do Drine ... "Stipan II esto je ratovao po Dalmaciji. Jedan njegov odred uestvovao je1324.g. u internom obraunu hrvatskih magnata kod Knina. U estim ekspedicijamabosanske vojske po Dalmaciji i Hrvatskoj dolazilo je i do situacija uobiajenih za todoba. Godine 1338. jedna bosanska vojska urila je trogirskim poljem u pomoubiima koje je Stipan II tada podravao protiv kneza Nelipia. Trogirska opina, ustrahu da vojska ne nanese tete po polju, poslala je pred Bonjake izaslanike sapoklonima. Time se trogirska opina ogrijeila o naredbu biskupa Lampridija koji je,pokoravajui se papinim instrukcijama, zabranio svaku komunikaciju sa Bonjacima"kao heretikom vojskom".U ugarsko-mletakom ratu ban Stipan II uestvovao je sa vojskom na straniUgarske u borbama za Zadar. Zahvaljujui njegovom ueu bio je pobijeen knezNelipi. Iz jedne isprave znamo da se u oktobru 1345.g. Stipan II nalazio u pratnjiugarskog kralja u Zagrebu. Ugarski kralj Ludovik I nazivao je Stipana "dragi naroak". Bosna je tada imala nepomuene odnose sa Ugarskom. Bilo je to jedino dobasrednjovjekovne bosanske historije sa takvim odnosima. 7)Najmoniji vladar dinastije Kotromania bio je Stipanov nasljednik ban,kasnije kralj, Tvrtko I Kotromani. On je nastavio sa energinim jaanjem Bosne isvoje centralne vlasti, to nije prolazilo bez otpora u Bosni, ali i van nje. Pobijedivi,zajedno sa srpskim knezom Lazarom Hrebeljanoviem, opasnog upana NikoluAltomanovia, Tvrtko je 1373.g. osvojio donje Polimije kod Mileeva i Prijepolja,gornje Podrinje, Gacko i druga mjesta. Tvrtko je 1377.g. preoteo od Balia upeTrebinje, Konavle i Draevicu. Iste godine Tvrtko se okrunio za kralja "Srbijem iBosni" i postao neosporni gospodar prostran og dijela nekadanje drave Nemanjia.Poslije toga Tvrtko je usmjerio svoje snage prema Jadranu. Poto je MletakaRepublika predala 1381.g. Kotor Ugarskoj, Tvrtko je na ulazu u Boku Kotorsku1382.g. podigao grad i luku Novi (kasnije poznat kao Herceg Novi) a neto kasnije iBrtanik (u blizini Opuzena). To je uradio da bi se uvrstio u Primorju i oslobodio sezavisnosti od Dubrovana u poslovima vanjske trgovine. Tvrtko je izradio i bosanskumornaricu. Vee brodove kupovao je od Mleana a admiral njegove flote bio jemletaki graanin. Bosanski kralj Tvrtko I potinio je kasnije svojoj vlasti i Kotor.U toku 1390.g. bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniu predali su se gradoviSplit, ibenik i Trogir te cijelo podruje do Knina i Zemunika kod Zadra sa ostrvimaBraem, Hvarom i Korulorn. Te godine Tvrtko se nazvao "kraljem Rake, Bosne,Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Tada je bosanska drava imala najire granice.Tvrtko je na zapadu izbio na staru granicu hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva odVelebita do Kotora. Pod svojom vlau drao je Bosni prikljuene dijelove srpske ivelike dijelove hrvatske zemlje.Pod konac njegove vlade na bosanskim granicama pojavio se novi opasniprotivnik - Osmanski Turci. Srpski knez Lazar molio je Tvrtka da mu pomogne usuzbijanju osmanske opasnosti, to je svjedoilo o ugledu bosanske vojske u tom99dijelu Evrope. Tvrtko je uoio pogibelj koja je prijetila Lazaru i razumio da bi njegovporaz pribliio Turke bosanskim granicama. Stoga je naredio Vlatku Vukoviu da sajakim odredom od 5.000 Bonjaka krene u pomo Lazaru.U Bosni su nekako osjeali da su od tada oni na udaru velikog i stranogevroazijskog Osmanskog Carstva u usponu, sa strahovitim vojnim i privrednimpotencijalima i vjerom, islamom, koji je uskoro poeo da privlai mnoge Bonjake.Superiorna i centralizirana dravna struktura drave pokazala je organizacijsku itaktiku nadmo nad koalicijom koja je "istrala pred rudu povijesti na Kosovu polju".Na osnovu starih kronika Mavro Orbin je, vie od dva stoljea kasnije, zapisao: "Uovoj bici pale su mnoge linosti iz Rake i Bosne (... ) Vukovi je s malo svojih ljudipobjegao poslije spomenute bitke". 8)Poslije smrti kralja Tvrtka I 1391 .g. dola je do izraaja narasla mo velikihbonjakih plemikih porodica, posebno Hrvatinia, Hrania, Kosaa i Radinovia(Pavlovia). Ove mone plemike porodice, ali i neki drugi jaki plemiki rodovi, dralisu se vladara sve dok nisu i sami postali dovoljno jaki da svoje velike batine pretvoreu stvarno samostalne dravice u kojima e njima pripasti ne samo puni iznoszemljine rente nego i ostali izvori bogatstva koji su stvarani razvojem robno-novanog prometa. Jaanju tih tendencija pridruio se jo tei i kompliciraniji poloajBosne izmeu Ugarske i Osmanskog Carstva.Poslije Tvrtkove smrti veliki vojvoda bosanski Hrvoje Vuki Hrvatini, "inaepataren" ("bogumii") bio je dugo najmonija linost Bosne. Njegova se volja moralapotivati u cijelom kraljevstvu. Dubrovani su njega smatrali stvarnim kraljem Bosne.Vremenom se Hrvoje sve vie oslanjao na Turke u ostvarenju svojih planova.U vrijeme bosanskog kralja Stjepana Tomaa Ostojia (1443-1461) koji jenaslijedio Tvrtka" Tvrtkovia, zadnjeg kralja loze Kotromania, Osmanski Turci bilisu stalno od 1451.g. prisutni u upi Vrhbosni i njenom gradu Hodidjedu. To osmansko"Bosansko krajite" predstavljalo je mostobran za kasnije konano osvajanje Bosne.Kraljevi Stjepan Toma i njegov sin i nasljednik Stjepan Tomaevi (1461-1463) pokuali su zadobiti podrku katolike Evrope za odbranu Bosne. Toma jeotrim mjerama progonio vjernike Crkve bosanske (odnosno "vjere bosanske" kako jeona jo nazivana) nastojei se predstaviti Zapadu kao revnostan katolik. Oito jemislio da je njegovo ranije pripadnitvo Crkvi bosanskoj ve zaboravljeno, kao iTomaeva vjerska i politika kolebanja vezana za prve godine njegove uprave. On sealio katolikim emisarima da su mu za borbu protiv Osmanskog Carstva napolavezane ruke. U Bosni su, prema Tomaevim rijeima, veinu stanovnitva inili"manihejci" (vjernici Crkve bosanske) "koji vie vole Turke nego krane". Zbog togaToma nije smio ratovati protiv Osmanskog Carstva bez znaajne katolike pomoikoja je trebala doi izvan Bosne.U Bosni su se formirale dvije stranke: turkofilska koja je imala veinu i slabijaugarofilska. Sloboda za jednu stranku doivljavana je kao ropstvo za drugu. Zbogtoga je u Bosni vladalo rastrojstvo koje je trovalo odnose u njoj i onemoguavalozajedniku suradnju u odbrani zemlje. Bosansko kraljevstvo je, poslije 75 godinahrvanja sa Osmanskim Carstvom, na vojnom, ekonomskom, politikom i vjerskomplanu, rastrzano unutarnjim borbama izmeu velikaa i kraljeva, istroenoviedecenijskim vojnim naprezanjima u Dalmaciji i Hrvatskoj i ratovima protiv srpskihdespota i ugarskih kraljeva, prihvatilo 1463.g. mladog osmanskog osvajaa MehmedaII. Crkva bosanska bila je ve na zalasku svoje viestoljetne putanje a Bonjaci100umorni od katolikih progona i ope nesigurnosti izazvane domaom neslogom istalnim opasnostima od susjeda. Bosanska kraljevina nije odjednom i "aptom pala"nego se njena graevina decenijama rastakala.Osim toga, sukobi krupnog plemstva, s jedne, i kralja, s druge strane, unosilisu razdor i u bonjaki narod. Dosta snage nepovratno je isteklo na bojnim poljimameubonjakog razraunavanja. Bonjaci su "bili ratnici, ali nesloni meu sobom",kae Orbin. Po njemu, a dijelom je u pravu, Bosansko kraljevstvo je propalo zbog"razdora i nesloge" plemstva. Ali, kao to je reno, ta nesloga kobno se proirila i nadruge slojeve bonjakog drutva. 9)Centralizirano Osmansko Carstvo sa suvremeno orpemljenom i odlinovoenom i organiziranom vojskom, jakom ekonomijom i sa ogromnim elanom, punosamopouzdanja sile u usponu, tek je poinjalo da se sprema za prave izazove udokazivanju svog statusa velike sile, kakav e neto kasnije imati u Evropi, Aziji iAfrici. Sve do tada predstavljalo je tek isprobavanje snaga na putu ka usponu dojedne od najveih svjetskih imperija.Poslije 1463.g. Bosna je jo gotovo pedeset godina bila ratite. Osmanskavojska, u iji su se sastav postepeno slivali Bonjaci koji su prihvatili islam, ali i onikojima je trebalo vie vremena da se odreknu ili "vjere bosanske", ili kranstva,nosila se jo dugo sa katolikim susjedima, posebno sa Ugarskom. Bonjaci su1526.g. imali jednu od odluujuih vojnih uloga u unutenju Ugarskog kraljevstva. Bilaje to jedna od najava izuzetno velikog vojnog znaaja Bonjaka u proirenju i odbraniinteresa Osmanskog carstva. Stara vojnika slava Bonjaka iz vremena bosanskihbanova i kraljeva nastavila je da traje i u izmijenjenim okolnostima osmanske drave.NAPOMENE1) Mavro Orbin, Kraljevstvo Slovena, Beograd 1968., str. 174; VjekoslavKali, Povijest Bosne (fototip izdanja iz 1882. godine - Zagreb), Sarajevo 1990., str.42-43; Dr. fra Oton Knezovi, Bosna i Hercegovina od seobe naroda do XII. stoljea,Povijest Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., Knjiga prva(dalje: Povijest Bosne i Hercegovine ... ), Drugo izdanje, Sarajevo 1991., str. 182-183, 186; Dr. Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identiteta (Geneza nacionalnogpitanja bosanskih Muslimana), Drugo izdanje (dalje: Od tradicije do identiteta ... ),Zagreb 1990., str. 15-16, 27; Marko unji, "Mossolmani di Bossina" (1568), PriloziInstituta za istoriju Sarajevo, br. 23, Sarajevo 1987., str. 55-57; Prof. iro Truhelka,Bosansko oruje srednjega vijeka, Povijest Bosne i Hercegovine ... , str. 642-650.2) Vladimir orovi, Istorija Jugoslavije (fototip izdanja iz 1993. - Beograd),Beograd 1989., str. 86.3) Dr. fra Oton Knezovi, navedeno djelo, str. 186-187; Marko Perojevi, BanBori i ban Kulin, Povijest Bosne i Herceogine ... , str. 198-200; Vjekoslav Klai,navedeno djelo, str. 44-48; Vladimir orovi, navedeno djelo, str. 60.4) Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Sarajevo 1971., str. 45, 335; MavroOrbin, navedeno djelo, str. 140; Marko Perojevi, navedeno djelo, str. 200-204, 215;101Ovim poduim pasusom iz naznaene knjige se vraamo prvopostavljenompitanju: promiljajui naporedo jevrejsku, muslimansku, srpsku i hrvatsku, zato ne iromsku, albansku i druge na ovim prostoridma, knjievnu tradiciju, odgovaramo li ikoliko na njihovu zajedniku, iako ne i istorodnu, bosanskohercegovaku izvornost iutemeljenost? Koliko su one u svojim, ipak, posebitostima i zasebitostima jednonedjeljivo, izvorno i autentino knjievno tkivo sa jednom generalnom prepoznatljivomkulturnoknjievnom odrednicom? Bez pretenzija za pisanjem priloga za jednusveobuhvatniju bosanskohercegovaku knjievnu istoriju, zadovoljiemo se i samompokuajnou.EPILOGDaljnji duhovni napori su u znaku knjievnofilozofskih nastojanja jednog Aga-dedeta,Georgija Mitrofanovia, Mavra Orbina, Matije Divkovia, Hasana KafijePruaka i drugih, s poetka XVII vijeka. Pored ostalog, vano je jo jedanput, napomenuti da jeovakvoj duhovnoj batini zajedniki doprinos dalo "cjelokupno stanovitvo koje je egzistiralo nabosanskohercegovakom terenu;" ovo i ovakvo naslijee kao izuzetno sadrajno jedinstvostvaralakih raznovrsnosti pokazuje i specifikum ovog podnebija: susretanje i ukrtanje domaetradicije i njenog knjievnofilozofskog izraza sa duhovnim oblicima raznorodnih kultura. Taraznorodnost i izukrtanost (muslimanske, srpske, hrvatske, jevrejske i drugih) pokazae idocnije svoju osobnu svjeinu i duhovnu supremaciju nad samo jednom, iskljuivom,tvrdonacionalnom tradicijom i orijentaVladimir orovi, navedeno djelo, str. 94; Sima M. irkovi, Jedan prilog o banu Kulinu, Istorijski asopis,Knjiga IX-X, 1959, Beograd 1960., str. 7475.5) Marko Perojevi, Ban Matej Ninoslav, Povijest Bosne i Hercegovine ... ,str. 223-227.6) Vojna enciklopedija, Drugo izdanje, Tom 1, Beograd 1970., str. 763.7) Marko Perojevi, ubii gospodari Bosne, Povijest Bosne i Hercegovine ... , str. 239-249; Istiautor, Ban Stjepan II Kotromani, Povijest Bosne i Hercegovine ... , str. 250-285; Mak Dizdar, navedenodjelo, str. 80.8) Mavro Orbin, navedeno djelo, str. 57-61, 102, 154; Marko Perojevi, Stjepan Ostoja, PovijestBosne i Hercegovine ... , str. 388; Isti autor, Stjepan Ostoja (opet), Povijest Bosne i Hercegovine ... , str.437-438, 441; Isti autor, Stjepan Tvrtko II Tvrtkovi (opet), str. 501; Isti autor, Stjepan Toma Ostoji,Povijest Bosne i Hercegovine ... ,str. 510, 547-550; Vjekoslav Klai, navedeno djelo, str. 224, 316-317;Vladimir orovi, navedeno djelo, str. 229, 245; Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo 1982., str.35.102mr. Hakija ZoraniSREDNJOVJEKOVNI BONJANII NJIHOVA VJERABosna i Hercegovina, pa i Sandak su uvijek bili, danas su i bit e .'Z:..z9.~~':znaajan geopolitiki i strategijski prostor oko kojeg su se tokom histmi\e slJ~ab\ia\!c.\;interesi Carigrada i Rima, Vizantije i Franake drave. Kasnije Mletake Republike iUgarske. Jo kasnije Osmanskog Carstva i Habsburke monarhije, odnosno Austro-Ugarske, pa do polovice XIX st. od kad su se estoko sukobili interesi Srbije i CrneGore s jedne strane i Hrvatske s druge strane.No, ovdje je rije o srednjovjekovnoj Bosni. Sukobe interesa tadanjih velikihsila pratili su, slino kao i danas, sukobi interesa velikih religija. eljeli su i elesuvereno ovladati ovim prostorima. Zbog ega su idejni, duhovni i vjerski uticaji naNAROD srednjovjekovne Bosne od sredine VII do sredine XV st. bili vrlo sloeni iraznovrsni.Gotovo da ne postoji narod na svijetu oko koga je ispleteno vie spletki,izmiljeno toliko neistina, podvala i denunciranja kao to je to injeno premaBONJANIMA. Posebno od pojave velikosrpskih i velikohrvatskih pretenzija na nju.Od tada zapravo imamo njihove teorije o Bosni i Hercegovini, pa i o Sandaku.Najprije su velikosrpski osvajaki vladajui krugovi izmislili tezu da sunavodno prilikom naseljavanja Junih Slavena na Balkan Srbi naselili maltene odZadra do Bugarske te da su muslimani poturice. Kad je uz pomo francuskih trupa1918. godine stvorena Velika Srbija, koja je nominalno nosila ime Kraljevina Srba,Hrvata i Slovenaca, moemo li pretpostaviti katastrofalne razmjere indoktrinacija, kadsu od 1919. godine nastavni planovi i programi za cijelu tu dravu pravljeni uBeogradu uz strogi nazor vladajuih velikosrpskih krugova i Srpske pravoslavnecrkve. Indoktrinirali su svoj i sve druge narode.Slini su uinci postignuti na sve Hrvate i dio Bonjaka od strane nosilacavelikohrvatske politike i kleronacionalista iz redova katolike crkve, naroito odvremena tzv. Nezavisne drave Hrvatske do danas.Svi Srbi, a i mnogi Bonjaci koji su uili u srpskim kolama i na fakultetimanauili su temeljnu neistinu, kako smo ve naveli, da su na Balkan, pri doseljavanjusve naselili Srbi i Hrvati, druge dananje narode i ne spominju. Tako milioni ma putaponavljaju da su Srbi naselili od Zadra do Bugarske, da su Bosna, Hercegovina,Sandak i sve do Bugarske "srpske zemlje", da su vladari Bosne u srednjeem vijekubili pravoslavni Srbi itd. Otuda je nastala osvajaka terminologija: "srpska Bosna","srpska Hercegovina", "srpsko Sarajevo", "srpska Banjaluka", "srpski Biha", Brko,Viegra, Srebrenica, Foa, Ilida itd., itd.Isto tako svi Hrvati, a i mnogi Bonjaci koji su uili u hrvatskim kolama i nafakultetima, nauili su temeljnu neistinu da su prilikom doseljavanja Junih Slovenana Balkan, Hrvati toboe naselili sve od Istre do Drine, pa i dalje i pojas poredJadranskog mora do rijeke Bojane. Tako i velikohrvati milioni ma puta ponavljaju da suBosna i Hercegovina, ak i Sandak "srce hrvatske drave". Da su srednjovjekovnomBosnom vladali hrvatski banovi i kraljevi itd. itd. Tokom indoktrinacije najvei napadi103su izvreni na srednjevjekovnu Bosnu, Bonjane i njihovu dualistiku vjeru. Takoiskrivljena svijest morala je dovesti do genocida. Ali bar za sad se ini tako da nas jeovo zlo (1992-1996) nauilo pameti bolje nego sve dosadanje kole, fakulteti iraspoloiva literatura.Nastanak BonjanaPoimo od principa: to dalje u prolost, to blie sadanjosti!Prema dosadanjim saznanjima do kojih smo doli analizom vieznanstvenih radova, Bonjani su nastali tokom druge polovine VII do poetka IX st.od:1. dijela autohtonih llira, evropskog naroda koji je na ovim prostorima iviovie hiljada godina;2. dijela germanskog naroda Gota koji se tokom III i IV st. asimilirao u !lire,koji su takoe evropski narod;3. dijela Junih Slavena, meu kojima nije bilo nikakvih srpskih niti hrvatskihplemena;4. dijela Avara koji su prodrli zajedno sa Junim Slavenima i ija je asimilacijau Slavene bila pri kraju;5. dijela Romana, a mogue da je bio neznatan broj Traana i Kelta, takoeevropskih naroda.Kroz brojne, u poetku krvave, a kasnije dugotrajne mirne proceseuzajamnog proimanja, asimilacije i identifikacije dolo je do svojevrsne simbioze,jedinstvenog naroda koji je sebi dao ime Bonj.ani, prema zemlji Bosni ili prema rijeciBosni.U toj simbiozi izvjesnu prevagu su oigledno imali Juni Slaveni todokazuje jezik kojim Bonjani govore, a koji su nazvali aonlanskl, kasnije bonjaki,bosanski.Bonjani, politiki narod srednjovjekovne BosneNadamo se da nije teko shvatiti tezu da su se politiko-organizacijskiprocesi odvijali slino kao i kod drugih naroda toga vremena. Redoslijed je morao ii:porodice, rodovi, plemena, savez plemena, savezi plemena i svi postaju svjesnikojem narodu pripadaju. Tano se zna ije su ume i panjaci. Uz to ide prirodni tokprocesa, tenji i potreba, te neminovnost svake ljudske zajednice im se uvrsti naodreenoj teritoriji da se politiki organizira, da izabere ili postavi nekog ko eupravljati zajednicom, ko e je predstavljati unutra i prema vani. To je put ka nastankupolitikog naroda, koji sazrijeva da stvori dravu. Nikad nije bilo da nekako nije bilo. Uhistoriji nikad nije bilo praznih prostora. Svaki dan se neto dogaa, ivot vrvi kao umravinjku. Ti procesi, esto vrlo krvavi, su dugotrajni. Kod Bonjana su okupljanjamanjih politikih zajednica upa i kneevina oko jezgre koja se nalazila od Vrh Bosnedo Vranduka, morala biti dugotrajna, s obzirom da je narod nastajao od dijelova vienaroda.104Vjera Bonjana bila je manihejska-dualistikaEtnogenezu Bonjana kao politikog naroda nije mogue shvatiti beznaunog elaboriranja fenomena njihove dualistike vjere. To Bonjane razlikuje odsvih drugih naroda. Na vjeru Bonjana su velikosrpski i velikohrvatski ideolozisvestrano napadali, nazivajue je "jeres", "hereza", "Sekta" itd. Neki su je htjeliprikazati jako primitivnom. Meutim to uenje je vjera potie iz glava nekoliko visokoumnih, visoko obrazovanih i mudrih ljudi.Gdje su mu korijeni?U toku jakih previranja i sukoba oko toga da li se kranski prelati pridravajuKristovih naela, u Perziji se pojavio veliki mislilac Manihej (216-276). Napisao je vievrijednih knji9a meu kojima ima proroanskih i posebno vjerskih: od kojih sunajglavnije: "Zivo evanelje", "Blago ivota", "Knjiga tajna" i dr. U njima je tvrdio da jeBog dobra poslao na ovaj svijet etiri vjerovjesnika: Zaratustru, Budu, Krista i njega-Maniheja. On je, dakle, sebe smatrao etvrtim vjerovjesnikom. U njegovomsinkretizmu nalaze se izabrani dijelovi navedenih trojice vjerovjesnika i njegovo djelo.Tvrdio je da je u svom dualistikom uenju povezao i objedinio nauku i uenjenavedenih triju otaca ispravnosti u jedinstven sistem saznanja (Gnosis).Oko 242. g. objavio je novu dualistiku vjeru. Polazite mu je vjera u vjeituborbu dobra i zla, a razlika izmeu njih je kao izmeu svjetlosti i mraka, te hipotezavremena kao dar boga dobra.Dakle, vrhovno boanstvo je bog dobra, tvorac idealnog duhovnog svijeta,svjetlosti, prostranstva i ljudskih dua, a bog zla - Sotona, tvorac je materijalnogsvijeta pa i ovjeka u njemu i zla u ovjeku. No, ovjek zlo u sebi moe pobijeditiduhovnim proiavanjem sebe: propisanim poenjem, molitvama bogu dobra etiriputa danju i etiri puta nou, uzdizanjem i trajnim sticanjem znanja, koje usporeujesa svjetlou. Dalje, ovjek je duan da stalno ini dobra djela, da maximaino iridualistiku vjeru uei druge ljude da ne ine zlo.Kritizirao je zvaninu kransku crkvu da je napustila brojne Kristoveprincipe. Otro je kritizirao ustrojstvo zvanine crkve i drave.Njegovo uenje i vjera su se brzo irili, jer je na jednostavan nainobjanjavalo odakle zlo na ovom svijetu. Naime, on je tvrdio da krani krivo tumaeKrista kad tvrde da Bog kanjava ljude zbog njihovih grijeha. On prihvata kad su upitanju odrasli ljudi, ali se ne slae za djecu. Djeca su bez grena stvorenja. Zato sudjeca izloena svim vrstama zla? Bacaju ih ive u vatru, u kljualu vodu, kolju ih iubijaju, siluju i ubijaju njihove majke koje trebaju da ih doje i njeguju itd. To je ponjegovom uenju dokaz postojanja Sotone-boga zla. I) Manihej nije anti Krist, negokritizira krivo tumaenje Novog Zavjeta (Kristovog). Kritizira ogromne razlike umaterijalnom stanju i pravima ljudi i naroda.Zbog svega navedenog, Manihej je 276. godine razapet nakri i veinanjegovih sljedbenika manihejaca postepeno pobijena.II U ovom dijelu je ova religija, iako je nastala oko 242.g. po svojoj humanosti, vrlo slina islamu.U islamu je ejtan taj koji nagovara ljude da ine zlo. Trai se od vjernika da molei se Allahudelesanuhu istjeruju ejtana iz sebe i da ne ine zlo. Samo u islamu ejtan nije uzdignut nanivo Boga zla, nego je to zli duh suprotan melajetu.105Tako je zvaninoj crkvi i vizantijskoj dravi izgledalo da su unitilimanihejstvo.Meutim oko polovine VII st. ono se ponovo pojavilo i naglo irilo. Na elu muje tada bio izuzetno uen i mudar ovjek Pavel ili Pavle. Vizantijske vlasti su naredilenjegovo ubistvo, a zatim su pobili i veinu njegovih sljedbenika Pavliana. Ali uvijekostane neko iv i uenje se sauva.Oko polovine Vili st. javili su se ueni ljudi u Simokati koji su uspjeno iriliManihejevo uenje i dualistiku vjeru po Iraku i Siriji i stvorili svoju dravu na GornjemEufratu. Postali su vizantijskoj vlasti i zvaninoj crkvi opasni, jer su za oboje tvrdili dasu dar boga zla-Sotone. Kao dosljedni manihejci, negirali su cijelo ureenje zvaninecrkve, te drava Rima i Vizantije. Zbog toga su carevi Konstantin V Kopromin 745. iIvan Cimiskes 757. veliki dio pobili, a one za koje nisu bili sigurni da su zaraenidualizmom protjerali na granine dijelove prema Slovenima u Trakiju, Bugarsku iMakedoniju."Izgleda da je jedan broj nosilaca manihejstva bjeei od ubijanja iz Iraka iSirije doselio u Francusku i Junu Italiju. Tako je u najkraem Manihejovo uenje idualistika vjera dospjelo u Zapadnu Evropu i na Balkan. Dospjele su ideje i knjige, aliza dugo nije bilo uslova da ih stanovnitvo prihvati.Ok0....935.g~u.eDje i dualistika-.ll.jer.aponovo se kao feniks raa. Od tegodine poeli su ga po Balkanu vrlo uspjeno iriti visokoobrazovani teolozi,vjerovatno potomci dualista, protjeranih iz Iraka, Sirije i Jermenije na Balkan, kakosmo naveli 745. i 757. g.Koji su argumenti?Prvi podatak o pojavi manihejstva i dualistike vjere na Balkanu nalazi se udokumentima:a) poslanici carigradskog patrijarha Teofilakta bugarskom caru Petrovu ukojoj mu on oko sredine X st. na postavljena pitanja odgovara i objanjava: da je tadualistika vjera "manihejstvo pomijeano sa pavlianstvom";b) drugi vaan historijski dokument koji nam je ostavio najvie podataka o tojvjeri jeste traktat prezbitera Kozme pod naslovom "Besjeda na jeres", napisan oko972. g. Ovdje su dualisti, njihova organizacija, nauka, vjerovanje i misionarskaaktivnost gotovo potpuno opisani;c) Najbolji prikaz dualista s poetka XI st. je djelo "Panoplija dogmatika" odEutimija Zigabela. Dalje, car Aleksije Komnen otkrio je oko 1110. g. da se dualizamiri po Carigradu i da ga predvodi lijenik Vasilije sa njegovih dvanaest apostola.Vasilije je spaljen na lomai, a dvanaest apostola zatvoreni u tamnici.Neoborivi argument je historijska injenica: poglavar dualista u CarigraduNiketa, jedva je uspio pobjei od estokih progona. Naao je spas kod dualistapatarena u Milanu, koji su mu tvrdili da su i njihovi preci pobjegli sa Balkana nakonpropasti Samuilova Carstva.On je organizirao i pod njegovim predsjedanjem se odrao Prvi kongres svihdualista Azije i Evrope u francuskom gradu Sen Felike de Karamen 1167.g. Na tom') Nicephorus Patriarha, Opuscula historica i Teophones Cronographia (Car Konstantin je preselio uTrakiju Sirijce i [ermence izTheodosiopola iMelitine, a od njih se (u proirila pavlianska jeres) ,Prenijeto iz Enciklopedije Jugoslavije sveska 2 JU Zagreb, 1982. str. 31.106Kongresu Niketa je predstavljao pet balkanskih (jedna od njih je bila bosanska) isedam maloazijskih dualistikih crkava."Tada je dualistiku vjeru osim Balkana pod raznim imenima ispovijedao velikibroj stanovnika u Italiji, Francuskoj. Njemakoj, vicarskoj i panjolskoj. U Italiji su ihnazivali patareni, a u ostalim nabrojanim evropskim dravama katari.Sve ovo smo naveli da pokaemo da Bosna nije bila jedina zemlja u kojoj jepostojala dualistika vjera. U Bosni je ta vjera imala najpovoljnije uvjete, zato se tolikorazvila.Nas, dakako, _posebno zanima odakle i kako je_Ja vjera dualistikadospjela u Bosnu?Pod idejnim vostvom pripadnika dualistike vjere dolo je do niza ustanaka969. protiv bugarske, a (972-976) protiv Vizantijske vlasti u Makedoniji. Rezultat tihustanaka je stvaranje Makedonskog Samuilova Carstva, koje je zahvatilo prostor odZadra do Jedrena i od Save i Dunava do Jadrana i Egeja.S obzirom da su bili idejni nosioci i aktivni uesnici pri stvaranju toga Carstva,pripadnici dualistike vjere su (976-1018), koliko je ono trajalo, imali punu sloboduirenja svoje vjere po cijelom Balkanu, pa razumije se i u Bosni, Humu i dananjemSandaku. Dualistiko Manihejevo uenje je moglo u Bosnu slobodno dospjetinajkasnije oko 980. g. Od tada datira povezivanje naroda dananjeg Sandaka iBosne, odnosno dualista istono od Drine i zapadno od Drine. To je u najkraemodgovor na pitanje odakle Manihejevo dualistiko uenje i vjera u Bosni." U literaturipostoje razliita imena za ovu vjeru u Bosni. Protivnici: Rimska Kurija i Carigradskapatrijarija zvali su je najee: "heretici", "jeres", "sekta", "babuni'', "bogumili","kutugeri" , "Crkva bosanska" itd. Najvie zbog toga da bi im oduzeli ili obezvrijedilirelevantno Manihejevo uenje koje im je bilo i ostalo osnova, posebno dualizam.Dualisti u Bosni su sebe nazivali Bosanska vjera, to se vidi iz viedubrovakih izvora" i vie nadgrobnih spomenika steaka na kojima je napisano:"ase lei dobri Bonjanin vjere bosanske" ... Meutim iz diplomatskih razloga premavanjskom svijetu i u meudravnim odnosima su se ponekad i sami u pisanimdokumentima pisali Crkva bosanska. Stoga ovo pitanje ostavljamo otvoreninuiokse definitivno ne istrai. Bitno je da znamo pouzdano da je to bila manihejskadualistika vjera, gotovo identina katarima i patarenima na Zapadu s kojom RimskaKurija i Carigradska patrijarija teorijski nikad ne bi izili na kraj i zato su ih svugdjenajbrutalnijim genocidnim metodama unitili. Na Zapadu su ostaci prelinajvjerovatnije uprotestante, a u Bosni kao to je poznato u islam.Nije ispravna teza da su dualisti odnekud doli u Bosnu nego su Manihejevouenje i vjeru dualistiku donijeli dualistiki misionari kad je Bosna bila u sastavuSamuilova Carstva preko dvjesta godina prije nastanka Nemanjike drave RalBonjani su do tada bili politeisti, od tada su svojski primili dualistiku vjeru iz prostograzloga to su njeni misionari stigli prvi u Bosnu. To je historijska injenica!Ta vjera je Bonjane nauila pismenosti i kulturi i oni su postali odluujuiidejni inilac koji je pod kraj X st. povezao uu Bosnu sa ostalim oblastima: Soli,Usorom, Donjim krajima, zapadnim stranama, Ramom, Dolinom Neretve, Humom iIstonim stranama. Sve je to povezala mudra dualistika manihejska vjera." Toznai, kad su Bonjani dotadanji politeisti prihvatili dualistiku vjeru, usvojili i nauilipismo, koje su u Bosnu donijeli njeni misionari, kojem su kasnije dali ime B.as.anlca,postali su politiki narodi u daljnim procesima stvarali dravu. Zapravo, bosanskidualisti su steenim znanjem i iskustvom iz vremena Samuilova Carstva bili tvorcijedinstvene vjerske i narodne bonjanske svijesti. Tako su Bonjani tad imali: svojuteritoriju, bonjanski jezik, religiju, pismo Bosanicu, svijest o pripadnosti upravoBonjanima i postepeno, ali sigurno osnovali vlastitu dravu Bosnu.U kranstvu su oko 864.g. izbili otri unutarnji sukobi i najzad je 1054.g.dolo do konane podjele na Katoliku i Pravoslavnu crkvu. I tom prilikom sepomenulo da bi granica izmeu njih trebala biti rijeka Drina. Tek tada se RimskaKurija sjetila da u Bosni nije nita uradila, te da im je od tada gotovo sve kasno.Jedino genocidom da unite dualistiku vjeru. Ali i zato im treba dugogodinjaindoktrinacija cijelog katolikog okolnog stanovnitva vie drava i naroda. Naravno,od tada su se neprekidno bavili indoktrinacijom. Zato katolici, pa i pravoslavci imajupotpuno iskrivljenu predstavu o Bosni i Bonjanima, jer sva pisanja i teorije da je uBosni bilo pravoslavaca ili katolika prije oko 1430. godine nemaju relevatnih dokaza.Sve su sami falsifikati 8)Ovdje apstrahiramo pravoslavce i katolike koji su uli u sastav Tvrtkovogkraljevstva, a nisu Bonjani. Ali ne apstrahiramo dualiste sa podruja dananjegSandaka, Crne Gore, pa i cijelog Balkana koji su dolaskom Osmanlija, nakon to suBonjani dualisti u dramatinim okolnostima preli na islam i oni takoe preli naislam.Teorije o katolicima i pravoslavcima u srednjovjekovnoj Bosni izmiljene suda bi indoktrinirali svoj i bonjaki narod, veliko Srbi da je Bosna "srpska zemlja", aveliko Hrvati da je Bosna "hrvatska zemlja".Upitajmo se gdje su pravoslavne ili katolike crkve u Bosni i Hercegovini dooko 1430. g.? Imali bar jedna pravoslavna ili katolika zadubina, crkva ili samostanbilo kojeg bosanskog vladara? Kulin-ban je obnovio baziliku i u njoj ispovijedaodualistiku vjeru. Tu vjeru su ispovijedali svi bosanski vladari do Stjepana Tomaa injegova sina Stjepana Tomaevia, koji su pod ucjenom 1449. god. preli iz dualistau katolike. Obeano im je da e za uzvrat dobiti pomo Zapada da se odbrane odOsmanlija, ako dualiste preobrate u katolike milom ili silom.Pogledajmo pravoslavnu crkvuPravoslavna crkva i dinastija Nemanjia sagradili su manastire: urevestupove krajem XII st., Studenicu oko 1196., Ziu 1221., Sopoane 1265., Mileevo1275., Graanicu 1315., Deane 1325., Peku patrijariju 1346.g. itd. Tako je zapravo7) Za vjeru Bonjana nije ispravno tvrditi daje neornanihejska niti bogumlska, jer Pavel i "Bogumil''nisu nita novo dodali niti mijenjali, samo su dosljedno primjenjivali Manihejevo uenje i vjeru upraksi. Oni su pravi manihejci.') vidi o falsifikatima u Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna Zagreb, 1994. str. 28.108radilo pravoslavlje u Srbiji, jer ga je tamo bilo, a nije nita radilo u Bosni jer ga nijebilo!!Pogledajmo katoliku crkvuPostojale su Splitska, preteno sa italijanskim sveenstvom i Dubrovakabiskupija. Ali nisu mogle uspjeno obavljati ni svoje poslove na teritoriji dananjeHrvatske. Nominalno je bila osnovana Katolika biskupija za Bosnu u akovu uSlavoniji u drugoj dravi i ostala je tamo, jer Bonjani i njihovi vladari bosanske vjerenisu dopustili katolikim niti pravoslavnim misionarima da zakorae u Bosnu. Ali to suradili mudro, diplomatski. Sjetimo se mudrosti prvaka bosanske vjere i Kulina-bana naBilinu Polju 1203. Meutim kad je bosanska drava poslije Tvrtkove smrti postepenopoela slabiti, franjevcima je oko 1443. uspjelo da se uvuku tik uz kralja Tomaa,odvoili ga od savjetnika dualistike bosanske vjere, a time i od bonjanskog naroda ipolako podmuklo pripremili propast bosanske drave i bosanske vjere.Na suprot ranijim falsifikatima o poetku rada franjevaca u Bosni, navodno1291.g.9), prvi franjevaki samostani u Bosni poeli su se graditi malo prije sredine XVst. i to: u Kreevu, Fojnici, Olovu, Srebrenici i kraljevoj Sutjesci itd.Pravoslavni manastiri i crkve u Bosni.:Priaju da je prvu pravoslavnu crkvicu izgradio Sandalj Hrani oko 1430.g. naepan polju;Drugi pravoslavni sakralni objekat sagradio je Herceg Stjepan 1454. Sveostalo je graeno kasnije u Osmansko vrijeme.Tek nakon genocida nad Bonjanima dualistike bosanske vjere od oko1443., zatim jaeg 1450. i najjaeg (1459-1463) rasprila se dualistika bosanskavjera.1. ne zna se broj ubijenih, ali ih je moralo biti veoma mnogo s obzirom da jegenocid u prekidima trajao oko dvadeset godina. Od onih to su ostali ivi rasturajuse u sljedee grupe:2. dosta Bonjana preli su nasilno u katolike;3. manji broj Bonjana preli su u pravoslavce;4. najvei broj Bonjana je preao u islam.Dakle nije tano da su katolici masovno prelazili u islam, jer ih pravih u Bosninije ni bilo. U islam su prelazili Bonjani dualistike vjere, tobonji katolici, koji su bilinasilno pokatolieni.Krucijalni dokaz da u Bosni nije bilo pravoslavaca i katolika, gotovo dodolaska Osmanlija su groblja! Naime, arheolozi nisu pronali nikakva pravoslavna nitikatolika groblja, prije navedenog vremena.U srednjovjekovnoj Bosni postojala su samo groblja i nekropole Bonjananjihove vjere to dokazuje preko esdeset hiljada steaka nadgrobnih spomenika.lovu najvaniju materijalnu injenicu su pretendenti na Bosnu neistinitoprikazali, onako kako im odgovara. Naime oni tvrde da su u Bosni postojali "heretici",katolici i pravoslavci, (nita ne govore koji je to narod ili oni kau Srbi, a ovi Hrvati), te9) Crkveni koncil 1431.g. u Baselu ocijenio je Bosnu izrazito heretikom zemljom. Dakle, nemakatolika niti pravoslavaca. Vidi I. idak Ibid str. 272. i 273.109da su steke navodno podizali pripadnici sve tri vjere "jer je to bio openarodniobiaj". Opet ne kau ime naroda. Kad bi to bilo tako steke bi nesmetano nastavilipodizati katolici i pravoslavci i poslije dolaska Osmanlija, jer im to oni ne bizabranjivali.Istina je drugaija: steke su podizali samo Bonjani dualistike vjere. Nastecima na kojima postoje napisi ispisani su Bosanicom, kojom nisu pisalipravoslavni ni katolici. Pravoslavci su imali svoje pismo irilicu, a katolici latinicu.Dalje, na starim stecima nema krstova-krieva, jer ih dualisti nigdje nisu uvaavali,pa ni u Bosni.Meutim kad je u XV st., tanije poslije 1430. g. poelo rasulo i ravanje u trivjere, narod je jedno vrijeme i dalje podizao steke ali je svako poeo dodavatioznake vjere u koju je preao. Tako se u prelaznom periodu pojavljuju steci u oblikunia na sa natpisom ispisanim Bosanicom, zatim sa polumjesecom i zvijezdom,odnosno steci sa urezanim krstom itd.Prema svemu naprijed izloenom u srednjovjekovnoj Bosni ivio je narod80njan i dualistike vjere manihejske i to su preci sva tri dananja autohtona narodaBosne i Hercegovine.Nije bilo pravoslavaca niti katolika, a kamoli Srba ili Hrvata. Poslije padaBosne pod osmansku vlast, narod je ostao nepromijenjen ali sa tri vjere sve do drugepolovine XIX st. sa malo izmijenjenim imenom umjesto Bonjaci, koji su naprijedopisan om idoktrinacijom pravoslavci posrbljeni, a katolici pohrvaeni. Posljedice ponjih same, a i po Bosnu i Hercegovinu su katastrofalne kao to su i po Bonjake. Svazla su nam dola iz Beograda i Zagreba zbog pretenzija na nau zajednikutisuljetnu domovinu.110prof. Nedad HadidediETNIKA STRUKTURA SREDNJOVJEKOVNE BOSNE1.Pitanje etnike strukture srednjovjekovne Bosne je vrlo sloen etno-istorijskiproblem iz vie razloga. S jedne strane, on nije do danas sistematski ni istraivan(pogotovo ne interdisciplinarno) osim to je usput dotican, prema potrebi, upokuajima prisvajanja Bosne, njene teritorije, njene istorije i njenog naroda od stranenjenih susjeda i sa istoka i sa zapada. S druge strane, injenica je da su primarniizvori za takva istraivanja, vrlo oskudni naroito za pojedina razdoblja njenesrednjovjekovne istorije. Pri tom ti primarni izvori u veini sluajeva potiu izvizantijskih, latinskih i ugarskih izvora pisanih sa velike prostorne, a vrlo esto ivremenske i psiholoke distance. Mnogima od njih se ne moe odrei nitendencioznost s ciljem realizacije ili formalnih feudalnih prava ili drugih politikihinteresa. Kako su i mnogi sauvani pisani spomenici naeg jezika pisani iz peraduhovnika, u njima se vrlo "izda no" upotrebljava biblijska terminologija sa etnikezajednice", a ima i istih talsifikata." To sve stvara dodatne tekoe svakomozbiljnom istraivau. Meutim, kako god se ti izvori mogu apsolutizovati, tako isto sene mogu ni sasvim zanemariti," a to opet prua mogunost za razliite, pa itendenciozne interpretacije, to je, uglavnom, do sada, i bio sluaj. Tako je NoelMalcolm mogao napisati u uvodu svoje knjige: "Povijest Bosne" (str. XXIV): "Vie odjednog stoljea Hrvati piu knjige u kojima dokazuju da su Bosanci zapravo Hrvati, aSrbi, isto tako neumrono tvrde da su svi oni 'zapravo'Srbi". Sekundarna literatura,pored toga to je "zaraena" nacionalno-ideolokim predodbama, u interpretaciji seautori esto slue savremenim poimanjem etnikih zajednica i etnike strukture, kojesu u prolosti mijenjali svoju sadrinu i znaenje kao prevashodno istorijskekateqorijs." Stoga je posve jasno da srednjovjekovnu etniku terminologiju moramointerpretirati ne u njenim savremenim znaenjima ve u njenom srednjevjekovnomkontekstu, a u svjetlu istorijske etnologije i novijih dostignua teorije etnosa i etnikogidentiteta. Pri tom se neemo baviti (re)interpretacijom primarnih izvora, jer za tonismo kvalifikovani (to je posao istoriara), ve emo svoj prikaz etnike strukturesrednjovjekovne Bosne temeljiti na (re)interpretaciji sa podacima iz primarnih izvora(to je obilato koriteno) dobro se vidi na podacima koje iznosi Marko Vego:"Pogledajui diplomatske spise, domae i strane, doao sam do mnogobrojnihpodataka o nazivima za oznaku bosanske drave u srednjem vijeku. Svi savremenicisu naglaavali da je Bosna organizaciono-politika jedinica sa raznim nalovima:vojvodstvo, pokrajina, zemlja Bosna, zemljica Bosna, Bosna, Bosona, Bosina, Vos na,Bosanski krajevi, kraljevina (drava), banatstvo, regija, bosanski rusag (ugarski izrazza dravu), kneevstvo ili principat, kraljevina Rama, kraljevina Bosna i Slavonija.Strani diplomati su nazivali stanovnike bosanske drave Bonjanima, Bosancima,bosanskom nacijom sve u dravnom smislu. Ponekad stanovnike bosanske dravenazivaju i Slavenima sa dodatkom ili Bonjani, bosanski ljudi, Srbima i Hrvatima, doksu sastavne dijelove bosanske drave nazivali upama, distriktima, zemljama,regionima i dijelovima Bosne"." Oito da je iz ovakvih podataka uzimao svako ono to111mu je trebalo u dokazivanju ve unaprijed zadatih nacionalnih shema. Sreko Dajaak smatra da nije mogue "obuhvaanje sveukupne bosanske povijesti pojmovimadrava i (bosanski) narod, nego (samo) kategorijom povijesni krajolik kao mjestopovijesne sinteze"."2.S obzirom na naprijed pomenute okolnosti, u naem razmatranju i analizietnike strukture srednjevjekovne Bosne, odnosno njene etnosocijalne istorije,potrebno je voditi rauna o karakteru i formi uzajamnog dejstva izmeu socijalno-politikih i etnikih procesa i njihovim vezama i razvitkom, zatim njihovim izmjenama itransformacijom formi samosaznanja. Pri tom emo se oslanjati na, kako je reeno,rezultate i saznanja nae istoriografije, kao i teoretska uoptavanja i pojmove koji surazraeni usavremenoj etnolokoj nauci na bazi istorijsko-komparativnog izuavanjai osmiljavanja opirnog materijala etnike istorije raznih naroda svijeta od drevnihvremena do naih dana. 7) Prema tim saznanjima na poetnim stadijima stnosocijalneistorije sve do kapitalistikih drutava osnovna uloga u objedinjavanju lanova takvihzajednica pripada optedravnim organima vlasti, pri tom potestarne (politike) vezejasno preovlauju nad ekonomskim vezama, koje posebno u uslovima feudalizmaimaju prvenstveno lokalni karakter.t'U tom sluaju u naoj analizi etnike strukture usrednjovjekovnoj Bosni, prvenstveno e nas zanimati pojava organizovane vlaasti natoj teritoriji(teritorijama) s ime je najue povezano uoblienje etnikog saznanja kaoneodvojive znaajke naroda (kao i svake druge etnike zajednice), vanog pojmovno-psiholokog fenomena koji odraava i sintetizuje u sebi, te uoptava ostaleetnokulturne oznake jedne etnosocijalne zajednice, predstavljajui njihovu misaonu iemocionalnu formu. To je sloen sistem vrijednosti i saznanja svakog lana etnikogjedinstva, kao i njegovog vlastitog mjesta u tom sistemu. Univerzalno i konkretnojedinstvo etnikog samosaznanja izraava se u njegovom atnonunu,", kojim svakaetnika zajednica sebe oznaava i time se diferencira od drugih takvih zajednica.S druge strane potrebno je naglasiti da je struktura etnikog samosaznanjahijerarhina: razne njegove komponente u raznih individua, grupa i socijalnih slojevazauzimaju razliita mjesta u sistemu duhovnih vrijednosti. Etniko samosaznanjemoe izgubiti to znaenje samo u sluaju asimilacije, dok se, u uslovima sauvanjaosnovnih faktora postojanja naroda i pri normalnoj smjeni pokoljenja, postojanikompleks komponenata samosaznanja, prenosi slijedeim generacijama naslijeem,putem predaje etnike informacije u procesu porodinog vaspitania.'?'3.I dosadanja istoriografija problematiku politike organizacije, tj. pojavu javnevlasti u srednjovjekovnoj Bosni, kao i u ostalim junoslovenskim zemljama, poinje sadoseljavanjem Avara i Slavena na Balkanska polusotrvo. "Ali, - rei e N.Klai - nijebilo sloge u tome kako su bile velike hrvatska i srpska jezgra, pa se preestopojednostavljivala slika doseljenja na taj nain da se tvrdilo kako su toboe Hrvati iSrbi podijelili izmeu sebe gotovo itav doseobeni prostor".'!' Time se eli pokazatikontinuitet boravka od prvog doseljenja Slavena u ove krajeve. Meutim, kako je todoseljenja zapravo izgledalo? Znamo da su Sloveni u drutvu s Avarima (negdje i podnjihovom vrhovnom vlau) doli na Balkan (kraj VI i poetak VII v.) iz dva pravca.112Jedan prodor je izvren iz Donjeg Podunavlja na jug i jugozapad u istone rimskeprovincije: obje Mezije, Trakiju i Ilirik prema Crnom, Jegejskom i Jadranskom moru, adrugi je uslijedio na zapad u Panoniju i Norik.12)Srbi i Hrvati dolaze najkasnije udrugom talasu doseljenja.l" Takoe, "znamo da je prvo geopolitiko jezgro u kome jenilo najjae srpsko ime, bilo srazmjerno maleno (izmeu Pive, Tare i gornje Drine). aisto tako i hrvatsko izmeu Cetine i Zrmanje sa sreditem oko Nina i Knina. Znamo ito da je i poslije irenja srpske i hrvatske drave dobar dio Junih Slovena ostaonezahvaen srpskim i hrvatskim imenom i da se neutralna slovenska zona krozvijekove protezala do panonske Slavonije preko Bosne ka Dubrovniku. Nazivi"Slavonija", "Slovinci", "Slovinski" koji se dugo i uporno dre, jasno dokazuju da jeizmeu srpskog i hrvatskog jezgra ostala zadugo iroka, ni srpska ni hrvatska negosamo slovenska zona .....Pojava srednjovjekovne Bosne i dubrovake drave stojisvakako s tim u vezi."!"Avari su po dolasku sa Slovenima, odmah starali svoju politiko-vojnuorganizaciju, koja se u okviru ogromnog avarskog kaganata realizovala u stvaranjuveih i manjih teritorijalnih cjelina, koje su, posve je razumljivo, u isto vrijeme bile ipolitiko jezgro. O tome nam svjedoe od Avara kasnije preuzeti nazivi upan i banza elnike takvih manjih i veih cjelina. Avarska vrhovna vlast na elu sa kaganomtrajala je oko dvjesto godina, tj. do kraja VIli stoljea kad su Franci sruili avarskuvlast."? U tom istom periodu u pogledu na etnike procese dogaa se slijedee:Sloveni su ovdje zatekli starosjedioce vie ili manje romanizovane Ilire. Tada se nazauzetoj teritorij i otvaraju procesi e1nogenetske miksaciiac.izrneu autohtonogstanovitva i doseljenika. Postoje razna svjedoanstva o uticaju mjesnogdoslovenskog stanovnitva na kulturu doseljenika. Ti se uticaji javljaju u sferi jezika imaterijalne kulture, u obredima i obiajima, takoe i u tradicionalnim socijalniminstitucijama. Taj se proces zavrava jednom od tipinih posljedica uzajamnogdejstva doseljenika - zavojevaa sa starosjedioci ma u svojevrsnom prihvatanju, unovo nastaloj etnikoj zajednici, jezika superstrata s prevlaivanjem biofizikihosobina substrata.!" Meutim, iamamo dokaza o ouvanju autohtonogromanizovanog stanovnitva i poslije doseljavanju Slovena, koji u srednjovjekovnimpisanim izvorima figuriraju pod imenom Vlasi ije je osnovno zanimanje bilostoarstvo i, koji e kasno u srednjem vijeku primiti jezik doseljenika. Nakon ruenjaavarske vrhovne vlasti preostali Avari su jeziki takoe poslovenjeni, dok su Sloveniod njih preuzeli (zadrali) upsku i bansku teritorijalno-politiku organizaciju, 17)S timda sada nakon raspada avarske vlasti ove oblaasti djeluju samostalno. U njima seodvijaju procesi etnogenetske konsolidacije, gdje, kao to je reeno, osnovnu ulogu uobjedinjavanju takvih zajednica imaju potestarne (politike) institucije vlasti. Te oblastisu "Sklavinije" latinskih izvora. U njima je opti etnonim bio Sloveni uz jo neki lokalni,podruni naziv, prema tim aetnosocijalnim oblastima, kneevinama (protodravama)koje su zauzimale obino odreene geografske cjeline. Na alost nemamo nikakvihdrugih podataka o tadanjoj kao ni o avarskoj Bosni, pa se ova situacija moerekonstruisati samo na temelju analogija sa drugim Sklavinijama na Balkanu, za kojeznamo da su u tom periodu imale samostalan razvoj.!" Prvi podatak koji pominjejednu takvu oblast je poznati podatak iz polovine X vijeka kod KonstantinaPorfirogenera, to je zemlja (ili zemljica) Bosna.'?' Meutim, u pravu je Nada Klai kadkonstatuje da u meuvremenu, podruje Bosne nije mogao biti prazan politikiprostor i da Bosanci u toku etiri stoljea nisu bili sposobni da stvore vlstite politiketeritorijalne organizacije/O)iako, kao to je reeno, do X vijeka nemamo nikakvih113podataka o tome. Sasvim je sigurno da su paralelno sa "zemljom Bosnom" egzistiralei ostale etnosocijalne oblasti, iako o njima nema pomena u dokumentima, to ne znaida one kao i Bosna nisu postojale od ranije (vjerovatno ve od kraja Vili v.). Imena tihoblasti, koje e postati sastavni dijelovi drave Bosne saznaemo kasnije iz pojedinihpovelja bosanskih kancelarija, gdje se one redovito odvojeno pominju sa svojimpredstavnicima u optem stalekom zboru na kojem se inae birao ban i kralj.21)Onesu i nakon ukljuenja u bosansku dravu zadrale svoje oblasne osobenosti: dijalekt,lokalno pravo i obiaje, osobenosti materijalne i duhovne kulture, unutar oblasnubranu endogamiju. Jednom rijeju ove oblasne zajednice ovladale su kakoprotestarnim tako i posebnim etnokulturnim svojstvima. Zato smo ih i nazvalietnosocijalnim oblastima. Oblasti koje su postepeno ule u sastav bosanske dravesu: Usora sa Solima, Donji kraji, Hum (Humska zemlja), Zapadne strane ili Zavje,Zagora, Podrinje, Travunija, Konavli.F'Od kojih je Usora bila i banovina paralelno saBosnom.lako se bosanski ban poimenice pominje prvi put tek 1155. godine,23)tosvakako ne znai da je to datum nastanka bosanske drave. Mada je bosanskasrednjevjekovna drava, kao i svaka feudalna drava, imala hijerarhinu politikustrukturu sukobljenu s otrim pritivrijenostima izmeu centripetainih i centrifugalnihtendencija, uz nestabilne dravne granice, ipak je centralna vlast, sa svim atributimadrave, obezbjeivala sudejstvo svih faktora koji su neophodni za etnikukonsolidaciju jednog naroda. To su: stabilnost teritorije, njena odbrana od stranogpritiska, jedinstvo aparata vlasti, uvrenje socijalno-politike strukture ivjeroispovjesti, utvrenje zakona, prava, trgovake razmjene, nastanka centarakulturnog ivota, te osjeaj pripadnosti i podanstva dravi. To je sve rezultiralonastankom i uvrenjem etnikog samosaznanja realiziranog u samonazivu -etnonimu Bonjanin, pominjanog u vie domaih i stranih dokurnenata.P'Formiranierni uvrenjem etnonima Bonjanin nisu u potpunosti nestali oblasni etnonimi, ali sudoli u drugi plan i sluili u lokalnoj upotrebi, jer kao to je naglaeno etnika strukturaje hijerarhina. Od oblasnih etnonima jedino je pominjan etnonim Usoranl.P'Ovdje je potrebno naglasiti da se ova etnika zajednica Bonjani jasnoizdvaja svojim etnikim karakteristikama od svojih susjeda,"? izmeu ostalog i svojomreligijom. Kao to je reeno, bosanska drava se irila osvajanjem okolnih teritorija.Tom prilikom u njen sastav ulaze i pripadnici drugih religioznih zajednica katolike ipravoslavne (polovinom XIV v.). Ovo irenje Bosne i naroito njen ekonomskinapredak (u vezi sa rudarstvom) odraavaju se i na njenoj etnikoj strukturi, ona seuslonjava, pa pored Bonjana i ranijih Vlaha susreemo se i sa etnonimima Sasi iLatini, koji uglavnom predstavljaju urbano stanovnitvo specijalnog zanimanja ispecijalnog statusa u bosanskoj dravi. Pri tom je potrebno napomenuti da kad su upitanju Sasi nema dvojbe o njihovoj razliitoj etnikoj pripadnosti, dok je situacija sLatinima neto drugaija. Naime, pod tim imenom se kriju Italijani, ali najee inajvie primorski trgovci iz gradova na Jadranskoj obali. Zajedniko svim ovimLatinima nejednaog jezika i nejednakog porijekla bila je pripadnost katolikoj crkvi i jovie uivanja personainih prava i zatite od strane njihovih gradova, to ih jerazdvajalo od domaih ljudi u gradovima i trqovirna."! Smatrani su stranimdravljanima i tako tretirani.U tom periodu pripadnost razliitim religijskim zajednicama, u okvirubosanske drave, iako je rezultirala kulturnim specifinostima njihovih pripadnika,koje su nastale kao rezultat razliitih vjerskih svjetonazora, nije znaila i razliitu114etniku pripadnost. Jer tada u tim religijskim zajednicama nije postojalo posebnoetniko samosaznanje (osim bonjanskog kao odreujue oznake etnikepripadnosti). Pominjane kulturne specifinosti su jo uvijek bile samo etnografskogkaraktera. Etnika samosvijest preko pripadnosti odreenoj religiji(konfesiji) biepostepeno formirana, u drugim politikim i socijalnim prilikama, u osmanskomperiodu, a javno e se manifestovati tek u XIX vijeku. Kad u sastav Austrougarskebosanskohercegovaki pravoslavci ulaze kao Srbi, katolici kao Hrvati, a muslimanikao Bonjaci. Ali time smo ve izali iz okvira teme naeg kolokvija.NAPOMENE1) Grafenauer Bogo, Pitanje srednjovjekovne etnike struktllre prostorajuqosloxenskih naroda i njenog razvoja, JI, 1-2, Beograd 1966, 2-36, str.7.2) Klai Nada, Srednjovjekovna Bosna, Grafiki zavod Hrvatska, Zagreb, 1989,str.7.3) irkovi Sima, Problemi iZlJavanja etnikih odnosa II srednjem veku, Prilozi, 11-12. Institut za istoriju, Sarajevo, 1975/76, str. 269.4) Bromley Ju.V., Etnos i etno.grai4a, Izdateljstvo "Nauka", Moskva, 1973, str.6.5) Vego Marko, Postanak srednjevjekovne bosanske drave, Svjetlost, Sarajevo,1982, str.1 02.6) Oaja Sreko M, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Svjetlost,Sarajevo, 1992., str.13.7) Razviije etnieskogo samosaznanija slavjanskih narodov v epohll rannogosrednjevekovja, Izdateljstvo "Nauka", Moskva, 1982, str.6-7.8) Bromley Ju.V., Oerki teooi etnosa, Izdateljstvo,"Nauka", Moskva, 1983, str.385-6.9) Bazvitie .... ,str.7.10) Nav.dj.,str.8.11) Klai N., nav.dj., str. 1O.12) Vlahovi Petar, Novije teorije o naseljavanjll Slovana po dananjimJugoslovenskim zemljama i njihova. antropoloka potvrda, U radovi I, Muzejgrada, Zenica, Zenica, 1970, str. 75.13) Grafenauer B., nav.dj., str.16-17., Klai N., nav.dj., str. 25-26.14) Dvrnikovi Vladimir, Karakterologija .JlJgoslovena. Beograd, 1939. str.286-287,15) Klai N., nav.dj., str.27,33.16) Bromley Ju.v., Oerki. ...nav.dj., str.281.17) Klai N.,nav.dj., str.25.18) Bazvitie .... ,nav.dj., str.21.19) Nav.dj., str.295.20) Klai N., nav.dj., str.13,22.21) Vego M., nav.dj., str.1 03.22) Nav.dj., str.33.23) Nav.dj., str.19.24) Isto kao f.n. 5)25) Nav.dj., str.34.26) Nav.dj., str. 104.27) irkovi S., nav.dj., str.270.115116LITERATURA1. Brandt Miroslav, Izvori zla, August Cesarac, Zagreb, 1989.2. Bromley Ju.V., Sovremenie problemi etnografii, Izdateljstvo "Nauka", Moskva1981.23. Bromley Ju.V., Etnos i etnografija. Izdateljstvo "Nauka", Moskva, 1973.4.. Bromley Ju.V., Oerki teorii etnosa, Izdateljstvo "Nauka", Moskva, 1983.5. irkovi Sima, Jstorija sradniozjekovne bosanske drave, Beograd, 1964.6. irkovi Sima, Erohlarni izuavanja etnikih odnosa u srednjern.ziiekuc.Pritozi,11.12, Institu za istoriju, Sarajevo, 1975/76.7. Dvornikovi Vladimir, KarakterologijaJugoslovena ...Beograd, 1939.8. Daja Sreko M., Konfesiooalnost i nacionainost.Bosne.l.Hercepovine, Svjetlost,Sarajevo, 1992.9. Grafenauer Bogo, PitanJfL--..SIe.dnj.e~~kovoe etnikfL~k1ULe_-PIQstorajuglosvenskih naroda i njenog razvoja, JIC, 1-2, Beograd, 1966, 2-3610. Grbi Jadranka, Etoicitet i razvoj, Etnoloka tribina, 16, Zagreb, 1993,57-72,11. Klai Nada, Srednjevjekovoa Bosoa, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1989.12. Bazzitie etnieskogo samosaznanija savjanskih narodov v epohu ranneg.o.srednezekozia.Jzdatefjstvo "Nauka", Moskva, 1982.13. Vego Marko, Postanak sredojov~ffil.a.-Svjetlost, Sarajevo,1982.14. Vlahovi Petar, f'-JruLij.ELJe.orije o nasHJja'la[]jl.L.5I~ao~ .po.,..dananiimJugosl~enskim.zemlj.arn.ai-.njib~a .antropofokapotvrda, u Radovi I, Muzejgrada Zenice, Zenica, 1970, 73-86.15. Vukanovi Tatomir P., Etnogeoeza .Junih Sloveoa, Vranjski glasnik, X, Naordnimuzej Vranje, Vranje, 1974, 1-314.mr. Husein ZvrkoJEZIK SREDNJOVJEKOVNE BOSNESagledavajui elemente jezika srednjevjekovne Bosne dolazi se u jedanzanimljiv prostor u kojem se vide dokazi o dugom, neprekidnom trajanju bonjakekulture. Bez obzira koja su plemena ovdje ivjela, kakvi zavojevai dolazili i prolazili,koji narodi vie ili manje useljavali u ove krajeve, ostajala je jedna nit koja je vezivalastranovnike ovih krajeva; bio je to titraj koji su mogli samo Bonjaci da osjete, bojaiju su nijansu mogli samo oni da uoe, bio je to naprosto njihov jezik. I mnogobrojniSlaveni u VII stoljeu i nadalje trpjeli su adstrat. Taj uticaj jezika pobijeenih uz jezikpobjednika danas moemo pratiti najee u toponimima i hidronimima.Pogledajmo malo ime nae drave: Bosna i Hercegovina. Ovaj drugi dioimena oznaava prostor kojim je upravljao ovjek sa titulom herceg. Herceg umaarskom i herceg u njemakom oznaavaju vojvodu ili nadvojvodu i tu je svejasno." Prvi dio imena nae drave esto se, u ivom govoru upotrebljava sam zasebe (Bosna), oznaavajui pri tome dravu Bosnu i Hercegovinu. to u osnovi znairije Bosna, mi danas to ne znamo. Ta nemogunost prodiranja do znaenja korijenate rijei, do njenog etimologijskog sagledavanja, kazuje o nedokuivoj starosti te rijei.Zna se da vee pritoke Save nose imena iz predslavenskog perioda. Za Bosnu sezna sigurno da je iz predslavenskog, pa i predrimskog perioda, a u lingvistikomsmislu i predindoevropska rije. Sa lijeve strane Save ima pritoka, ije ime lingvistiesto dovode u vezu sa Bosnom; to je Bosut. Predslavensko ime Bosuta je Besante,pa otud i ta potreba za asocijacijama iraznim tumaenjima."Il "herceg m (Vuk. l4.v.) = hrceg. (akavski, l6.v.) prema f bercigonja (Stuli) = herceica (l5.v.) dux, vojvoda . Odatle pridjevi na-ski hereki, na-ji herceginji (Stuli) , na-oz hjercegov(1405). poimenien sa-be Hercegovac, toponim. na-ica hercegovica (l5.v.) hercegova ena,sa-i Hercegovi (prezime), na-ina Hercegovina, odatle etnik na-bel-ka Hercegovac gen. - vca mprema f Hercegovka. Na-ILHerceglija (prezime) = Hercelija (narodna pjesma, IS.v.). Na-iia:herceiia (hrv.kajk., Belestonec, Iarnbroi) hercegova drava [...J U 18.v. prevodi seaustr.austr. erzherzog kao nadvojvoda m prema f nadvojvotkinia. Od njem. herzog < haritogo.od kojega je moda stara praslovenska prevedenica (calque) vojvoda (v.), preko mad. herceg,(Petar Skok: Etimologijski rijenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. knj. I. JAZU. Zagreb. 1971..str. 664.)."l Bosna, f. hidronim (17.v.. pritok Save. izvor blizu Sarajeva. odatle naziv predjela. gdje izvire:Vrhbosna) . horonim potvren. potvren od polovine 10.v. kod Perfirogeneta Bosona agdje je poluglasizmeu s i n oznaen kao o pa bi se moglo suponirati Bosbna, ali se poslije pie Basina u Dubrov-niku. upor.arb. Boslinie, i njem. etnik wass.e.r (kroaten) B.osin + er. Ta grafija predstavlja b: Boshna.Prema tome se poluvokal ne da odrediti. Doetak je kadikad bio identificiran sa pridevskirn sufiksom- hn - an pa se deklinira kao pridjev: (u...k) Bosnoj. U fratarskoj administraciji oznauje se premaSrebrenici. gdje je nekada bio fratarski samostan, prmdncia Bosna argentina. Pridjev na - hskbosanski; etnici na - he m prema f na - ka: Bosanac. gen. - anca (takoer prezime) prema Bosanka f(takoer ime uzvisine kod Dubrovnika Bnsanka): na -jak Bonjak, gen .. aka (lS.v.) odatle tur. bosna-kca "bosanski jezik". arb. boshnakce, Boshnjak; hipokoristik Bonjo m (Vuk), toponim pl. Bonjaci.117Kod vizantijskog cara Konstatina VII Porfirogeneta (905-959), ima zapisano imepokrajine, kraja zemlje Bosona. Poluglas izmeu s i n ovdje je proizveden u o; udrugim sluajevima tu imamo i pa je pisano Bosina. Taj poluglas vremenom jepostao bezvuan i nefunkcionalan pa se stoga i izgubio te danas imamo Bosna.Iz svega se da zakljuiti da su hidronim Bosna koristili svi koji su ovdje ivjeli,pa -su ga i Slaveni preuzeli od prethodnih naroda" dajui kasnije to ime itavomprostoru i samoj dravi to je ostalo sve do danas. Ovaj i slini jeziki primjeri moguposluiti kao dokaz kontinuiranog trajanja jezike kulture iz predslavenskog perioda.Znai to da narod koji je ovdje ivio dolaskom Slavena nije bio otjeran i uniten venekom simbiozom amalgamizirao starince i novodole Slave ne i time je bilaobiljeena autohtonost Bonjana.Srednjobosanski gradovi kakav je stari grad u Travniku, koji je ostao gotovoisti sa neznatnim izmjenama koje su injene za vrijeme turskog perioda, grad Borakod Rogatice, Bobovac u kojem su uvana vladarska znamenja asti, vlasti i ugleda(insignije), Sokol na Plivi pod kojim je poklekao maarski kralj Ljudevit Veliki u sukobusa Bonjanima, grad Jajce, Blagaj, Soko iznad sastavaka Pive i Tare ili Samoboriznad Drine, nedaiko od Ustiprae, imali su dosta strogo ureen nain ivota. Poredpristava koji je bio glavni i mijenjao vladara u odsutnosti, tu su bili komornik (rizniar,blagajnik), tepija ili tefija zaduen za odgoj i obuku mladih plemia kaznac(peharnik), naravno tu je i svetenikm i dijak (pisar)". Rad ovih zadnjih nas posebnointeresuje.Svetenstvo crkve bosanske zajedno sa malim brojem plemstsva inilo je slojpismenih ljudi, Svetenstvo je imalo uticaja na unutranju organizaciju ivotastanovnitva, na dvor, pa i na diplomatiju.Ljudi od pera iz vremena srednjovjekovne Bosne ostavili su za sobom pisanespomenike koji bi se mogli podijeliti na tri grupe: kodeksi srednjovjekovne Bosne,administrativno-pravni spisi i epigrafika.gen. - aka (Slavonija), prezime Bonjakovi; prema f. Bonjakua, Bnnjakinj.a; na - janin Bnnianin(14.v., stari instr. pl. Bonjami). toponim pl. t. Bonjani (Krievac), prezime Bonianovi, bonjanski.Kako su nazivi za sve vee savske pritoke pred slavenski i predrimski, mora se uzeti daje i Bosnapredslavenska (uacijelo ak i predindoevropska) rije. Uporeuje se sa imenom lijevog savskogpritoka Bosut, kojemu je potvreno predslavensko ime Bosante, kao za druga imena rijeka. kojasu u rimsko doba glasila kao rnaskulina, moe se prema Bosante (deklinacija nt, upor.Narenta> Neretva) postulirati Bossanus Bassenus Bassinus.Upor. Bassania, grad u makedonskoj I\iriji. (petar Skok: isto, str. 190.):II "Dakle, ime rijeke> bez sumnje je ostalo od starijega naroda Sa propascu bosanske drave i prestankom aktivnosti crkve bosanskespomenici materijalne i duhovne prirode su nestajali. Pa i kada bi se koji knjievnispomenik naao u 19. i 20. vijeku, samo ako nije imao kolofona, redovno je pripisivansrpskoj ili hrvatskoj kulturnoj batini. Ponekad nije smetalo i kada je u kolofonu stajalotano vrijeme i mjesto nastanka spomenika uz potpis pisara kao bosanskog krstjana,to je sve vezivalo za srednjevjekovnu Bosnu, da opet bude svrstano u batinunaroda kojoj nikako ne moe da pripada.Kodeksi srednjevjekovne Bosne pisani su na narodnom jeziku sa dostanatruha staroslovenskog kojeg su emisari irila i Metodija pokuali da nametnu svimSlovenima. U srednjevjekovnoj Bosni taj crkvenoslavenski jezik nije mogao da zaivi.Epigrafika srednjevjekovne Bosne daje poseban ton kulturi Bonjana. Smisaouklesanih rijei na stecima kazuje mnogo o ljudima koji su naruivali takve natpise ai o klesarima koji su birali pismena i nain kako da to ostvare. Natpisi na stecimapisani su na narodnom jeziku mada i u njima ima ponekad natruha staroslavenskog.Najistijim narodnim jezikom pisani su administrativno-pravni spisi. Ovi spisi ukojima su razne povelje, testamenti, ugovori i druge zabiljeke predstavljaju knjievnubatinu u irem smislu. Zavisno od toga koju je funkciju spis trebalo da ima pisan jena latinskom i narodnom jeziku ili samo na narodnom jeziku. Narodni jezik u ovimspisima lien je pjesnikih fantazija i emocionainih zanosa kakve sreemo ukodeksi ma, a izbjegnut je i literarni koine formiran pod uticajem slovenskihprosvjetitelja radi uvoenja zajednikog jezika svim Slavenima. Na osnovu jezikakojim su pisani administrativno-pravni spisi moe se jasno uspostaviti dijahronijska nitod jezika srednjevjekovne Bosne iz predturskog perioda do savremenog bosanskogjezika. Iako je velika vremenska distanca od srednjovjekovlja Bosne do danas, nijetako velika razlika izmeu narodnog jezika kojim su pisani ovi spisi i savremenoggovornog i knjievnog jezika Bonjaka. Narodni jezik u spisima srednjovjekovneBosne nezaobilazan je predmet prouavanja lingvista koji hoe da sagledaju istorijubosanskog jezika. Pisani spomenici srednjovjekovne Bosne pokazuju da su jo u tovrijeme bile ustaljene neke gramatike zakonitosti u jeziku koje mogu posluiti kaoosnovica za prihvatanje normi savremenog bosanskog jezika. Za normiranje onogzajednikog, srpskohrvatskog ili hrvatskosrpskog kako smo ga zvali, svakako sukoritene i bile osnov za etimoloko tumaenje. Valja istai da su npr. u Povelji banaKulina sve upotrijebljene rijei isto narodne bosanske izuzev jevanelije, dijak, iIDlgllS1 koje su dole iz grkog ili latinskog i ban koja je vjerovatno avarskogporijekla. No imajui u vidu da su i te rijei bile dugo u upotrebi i tako se odomaile,one se u tekstu ne osjeaju kao strane ve prihvaene kao svoje."Srednjovjekovni bosanski rukopisi pokazuju da je u bosanskom jeziku mnogoprije nego u jezicima susjednih slavenskih naroda JE> u (B JEDE BUDE; TRGAJUI>TRGUJUI) I A>E (KNAZ>KNEZ, IMA>IME, DEVAT>DEVET).Primjeuje se da se skoro redovno iza zadnjonepanih suglasnika k, g i hvisoki vokal srednjeg reda bi (kakav danas postoji u ruskom jeziku) prelazi u visoki') "Ta injenica dobiva, osobito kada je rije o leksici, na znaaju ako se ima u vidu da su drugi, prijesvega crkvenoslavenski stari pisani spisi preplavljeni tuicama, najvie grkim rijeima". (SlavkoVukomanovi: "Leksika i gramatika znaenja u Povelji bana Kulina'' , Osamsto godina Poveljebosanskog bana Kulina (1189-1989),Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine,Posebna izdanja, knj. XC, Sarajevo, 1989., str. 89.)119vokal pred njega reda i. (Npr. bosbnbskbi bopsbnbski). U ostalim sluajevima ovotvrdo bi e se jo due javljati.U jeziku srednjovjekovne Bosne oba poluglasnika se svode na jedan i to onajprednjega reda (b) sa tendencijom potpunog iezavanja.Stari glas jat (il) stoji nepromijenjen u spisima iz 12 i poetkom 13. vijeka, aonda poinje raslojavanje ovog glasa. "Poslije izmjena (dovrene u 15.v.) na itavomovom prostsoru prethodno razvijene, diftonke vrijednosti jata, unutar dominirajuezapadnotokavske fizionomije, bh teren se dijeli na etiri dijalekta. To suzapadnobosanski (tip klia = ikavskoakavski), istonobosanski (klijea =ijekavskoakavski), zapadnohumski (klita = ikavskotakavski) i istonohumski(klijeta = ijekavskotakavski)"."Prostor Bosne u srednjem vijeku obuhvata zapadnotokavsko nareje.Krajevi istono od Neretve i dolina Drine ine istonotokavsko govorno podruje,dok su dolina Une i oblasti zapadno od nje obuhvaeni akavskim narjejem.Nije na odmet da podsjetimo danas, kada se dovijamo kako da uspostavimobosanskohercegovaku monetu, da je u Bosni, prije svih drugih naroda najunoslavenskom prostsoru, postojao novac sa natpisom na istom narodnombosanskom jeziku. Bilo je to za vrijeme kralja Stjepana Tomaa (1444-1461.). Nanovcu, sa grbom u kojem su stilizirani inicijali kralja Stjepana Tomaa, ispisano je:GOS (podin) TOMAS CRA(Ij) BOSN(e). Poto je novac bio namijenjen za iruupotrebu u narodu, otud i potreba da se na narodnom jeziku kae o vladaru koji je tajnovac uveo i na ijem prostoru se upotrebljavao.Iz svega proizilazi da od Grkovievih zapisa iz 12. vijeka dosrednjovjekovnog bosanskog romana iz 15. vijeka, poznatog u istoriji knjievnosti kao"BerJinska...aleksandrida", od Povelje bana Kulina 1189. do Testamenta hercegaStjepana od 20. maja 1466. ili Rodoslova Jurja Hvalovia iz avgusta 1467.; lapidarnihnatpisa od Humake ploe iz X (po nekim istraivaima ovaj spomenik potie iz XIvijeka) do natpisa iz Boljuna kod Stoca iz 1471. ima jedan obiljeen prostor, koji jenuno do kraja deskriptivno filoloki i lingvistiko-analitiki sagledati i na timosnovama ispisati istoriju bosanskog jezika.!i) Devad jahi: "Jezik bosanskih muslimana", Biblioteka Kljuanin, Sarajevo, 1991. str. 18.120prof. Fikret Beirovi:STOLNO MJESTO BOSANSKIH VLADARAUVODPozivom za uee na Naunom skupu u Zenici na temu SrednjovjekovnaBosna, kojeg je inicirao prof. dr eljko kuljevi, ukazana mi je velika st da zajednosa svoji monogopotovanim profesorima sa postidplomskog studija i kolegama,uestvujem u prizivanju historijskog, kulturnog i svakog drugog identiteta bonjakog.Kao osvijeeni bonjanin, srano vezan za kakanjski kraj, za njegovubogatu historiju i ovog puta, sa izborom pomenutih tema nastojat u da istaknemdobrano zaboravljenu i nedovoljno prikazivanu vanost kakanjske neolitske kulture iosobitu vanost kakanjskog kraja kao stolnog mjesta bosanskih vladara, "Kraljevezemlje" i nosioca srednjevjekovnog kulturnog kruga Gornja Bosna.Obzirom da je, koliko do jue, prolost ovog kraja kao i cjelokupnabosnaskohercegovaka, bila predmet interesovanja samo najuih krugovaznanstvenika i kulturnih radnika, neizostavno se namee pitanje: jesmo li svojimdosadanjim "odnosom" svjesno ili nesvjesno izgonili u zaborav i utnju znaajneolitskih i kraljevskih prostora za ljubav "modernog" i prefiksa " industrijski i rudarskigradi" pri tome zaboravljajui svoj iskonski duhovni i svaki drugi identitet, stavljajuiga na "raspolaganje" i tumaenje drugima? Pada li zbog toga na nas diokrleijanskog prokletstva upuenog svim balkanoidima "da premalo imaju za sebe" ida su zbog toga "balkanska krma i apendiks"). To su samo su neka od pitanja, kojanam historijski kovitlac u novoj znaenjskoj formi u zadau stavlja.Obzirom na pomenuto, vrijeme otrijenjenja i traenja izgubljenog smislazasigurno je tu i pred nama, to uostalom pokazuje i ovaj Skup, kao i mnogi drugislini njemu.Djelimino odstupanje ovog rada (Kakanjski neolit) od teme Naunog skupa,uinjeno je s namjerom da se prikae razvijena ivotna i kulturna aktivnost u ovomkraju, kao i znaajno prisustvo elemenata akulturacije i mulitikulturnosti mnogo prijeno to e ovaj kraj postati kraljeva zemlja i stolno mjesto bosanskih vladara.Kada je rije o stolnom mjestu bosanskih vladara posebna panja posveenaje pokuaju rasvjetljavanja stolnog mjesta prije izgradnje banskih dvora u Sutjesci i naBobovcu, tj. do bana Stjepana II Kotromania. U tom kontekstu posebno jeinteresantan toponim Mile ( Visoke i Kakanjske) Kulinova ploa u Biskupiima, kao isteak iz Donje Zgoe i drugi indirektni dokazi o postojanju stolnog mjesta uVisokom ili Kakanjskom kraju.Polazei od dostignutog znanja, materijalnih i drugih fakata, sluei semetodom misaone apstrakcije, dovodei odreene fakte i postavke u nove korelacije,pod upit i sl. dosadanji vidici e nam zasigurno biti iri, to je uostalom i cilj ovogcijenjenog Skupa.121Kakanjska neolitska kulturaPodruje Kakanjskog kraja jo u mlae kameno doba (neolit) bilo jeintenzivno naseljeno, te kao jedna od dvije neolitske grupe u gornjem toku rijekeBosne (druga je Butmirska) po svojoj raznolikosti elemenata i kulturnoj fizionomijizauzima izuzetno mjesto u kulturnoj historiji BiH.Prve zvanine podatke o nalazitu neolitskog naselja u Kaknju dao je 1933.godine dr Mihovil Mandi.Opsena nauna istraivanja docnije 1954. godine vrili su dr Alojz Benac injegov asistent Borivoj ovi.Po njihovoj procjeni ovo neolitsko naselje nastalo je izmeu 2.700 i 2.600godine p.n.e.Kakanjsko neolitsko naselje na lokalitetu Plandite na blagoj uzvisini na uurijeke Zgoe u Bosnu, kao i mnoga druga prahistorijska naselja, pronaeno jesluajno izgradnjom eljeznike pruge uskog kolosijeka za vrijeme austrougarskeuprave po otvaranju rudnika, poslije 1902. a zatim 1933. godine gradnjom cestepored pruge, 1948. godine pruge normalnog kolosijeka. te 1953. godine pri izgradnjizgrade gimnazije, igralita i privatnih kua.Prilikom ovih gradnji skinute su velike koliine zemlje te je na taj nainuniten najvei dio neolitskog kulturnog sloja. Neolitsko naselje na Plandituzauzimalo je u prvobitnom stanju povrinu od oko 20.000 m2 , to za neolitskepojmove znai zaista ogromnu povrinu, veliko naselje.Pored pomenutog sistematskog istraivanja izvrena su i sondanaistraivanja na povrini od 1.200 m2, pa se sa velikom sigurnou pretpostavlja da jekakanjsko naselje bilo mnogo vee.U sklopu druge faze izvrena su istraivanja u selu Arnautovii kod Visokog1958. i 1960. godine. Neto kasnije, tj. 1963. i 1964. godine otkrivena su dvaneolitska naselja u selu Obre kod Kaknja, na desnoj obali rijeke Trstivnice, uzvodnood ua oko 3 km. Prilikom otkopavanja utvreno je da naselja u Obrima pripadajurazliitim kulturnim grupama: jedno od njih u Starevakoj, a drugo u Kakanjskojgrupi, to govori o visokom stupnju akulturacije.Naselja Kakanjske neolitske grupe locirana su na desnoj obali rijeke Bosnena ocjeditim i sunanim terenima, to znai da su neoliani ve ranije imali ustaljenenavike i kriterije u izboru mjesta stanovanja. Na osnovu injenice da je Kaknjupostojalo veliko neolitsko naselje, te iskopanog keramikog materijala u Obrima iArnautoviima, moe se zakljuiti da je u Kakanjskom naselju dolo do raslojavanjatamonje neolitske grupe i da su se odvojeni dijelovi nastanili u Obrima,Arnautoviima i moda jo nekim mjestima koja do sada nisu ispitana.Nastanjene grupe meusobno su saobraale prvenstveno zbog ekonomskihrazloga, a zasigurno i zbog drugih (rodbinskih, kulturnih i sl.).Stanovnici pomenutih naselja ekonomski su upueni na slivna podruja rijekana kojima su ivjeli (Zgoa, Trstivnice i Gorue), ivei najveim dijelom od lovake-sakupljake privrede.U potrazi za hranom esto puta su lovake grupe jednog naselja prelazile nateritorij druge, zbog ega su izbijali sukobi. To se posebno odnosilo na kakanjske iobarske grupe, zbog relativne blizine.Zbog izbjegavanja sukoba, obarske grupe, poto su bile manje, prinuene suda izvore hrane trae na neto udaljenijim prostorima, te su svoje lovake-122sakupljake aktivnosti usmjerili prema gornjem toku Trstivnice i bono prema slivnompodruju rijeke Gorue, koje je pokriveno velikim umskim kompleksom.Sve donedavno taj umski kompleks bio je bogato lovite, to nam samo odsebe govori da je i u neolltsko doba bio bogat izvor hrane, te zbog toga privlaankako za stanovnike sliva Trstivnice tako i za stanovnike sliva rijeke Gorue. To jejedan od kljunih razloga drutvenog raslojavanja i stvaranja novih naselja. Jedno odtakvih moguih naselja je bitranska gradina koja je smjetena ispod sela Bitrani nalijevoj obali Trstivnice, 5-6 km jugoistono od naselja Obre. Bitranska gradina posvojoj lokaciji odstupa od gradinskih naselja karakteristinih za metal no doba, koja supravljena iskljuivo na uzvisinama sa odbrambeno stratekim znaajem. Ova gradina,poto nema izrazite elemente klasine gradine, mora biti bar malo starija jer nemaneka neolitska obiljeja kao to su: lociranje na ocjeditom i osunanom terenu, naobalama potoka, te u blizini bogatog izvora hrane. Ovu neobinu gradinu u poznomneolitu naselili su neolitski lovci isakupljai obarskih, a moda i kakanjskih naselja.Po istoj logikoj pretpostavci sa istim razlozima, drutveno raslojavanje bilo je uArnautoviima, a kretalo se uzvodno uz rijeku Goruu i bono prema trstivnikompodruju.Tragovi materijalne kulturelako je uniteno mnogo tragova mateijalne kulture prilikom kopanja temeljaza zgrade, kue, zatim kopanjem raznih kanala i dr. nehotino (posebno u Kaknju) jeotkriveno izuzetno kulturno blago. Kulturni sloj u kakanjskom naselju kree se od 1,10m debljine do 1,90 rn, a u obarskim naseljima i do 3 m.Na pomenutom kakanjskom lokalitetu, prilikom kopanja temelja za zgradugimnazije pronaena je dugaka zemunika nastamba sa dimenzijama 50x50 m,ukopana blizu jednog metra u zemlju sa drvenim pleterom i lijepkom od ilovae.Svojom lokacijom na ocjeditom terenu, uz primjenu drvenog pletera, oblijepljenimilovaom, zatim ilovaom nabijeni pod, te odvojenim prostorijama za stanovanje iostavu, ova kua odraavala je sve potrebe na tadanjem nivou drutvenog razvoja.Obzirom na veliinu, kua je sluila veoj rodovskoj zajednici.U ovoj nastambi, kao i drugim otkrivenim objektima, pronaena su raznakamena orua: iroki i uski noii sa dvije otrice, kamena sjekira (kalufastog ijeziastog oblika), kotana orua: razna ila i lopatice, spatule: gruba i fina keramikasa trakastom ornamentikom te sa primjenom tehnike utiskivanja prstiju ili nekogdrugog tvrdog predmeta.Meu oblicima finije raene keramike najei su: tanjiri, bikonine posude,zdjele, vaze na upljoj nozi i na punim nogama, razne vrste alica i dr. Plastini motivina keramici uraeni su u okviru paralelnih, okomitih, cik-cak ili polukrunih linija, satehnikom utiskivanja, to predstavlja relativnu originalnost i kulturnu individualnost.lako lei na teritoriji butmirske kulturne grupe izmeu Butmira i Neba (kodBile) kakanjska grupa po svim svojim elementima originalnosti, ipak predstavlja jednusasvim zasebnu neolitsku kulturu u Bosni i Hercegovini.U sklopu kulturne grupe, znaajno je spomenuti bogate oblike i tipovekeramike pronaene u Obrima. To su razne cilindrine i loptaste vaze, tamnosive icrne bikonine zdjele, olje i druge vrste keramikih izraevina za svakodnevnuupotrebu.123Tragovi duhovne kulturePored predmeta za svakodnevnu praktinu upotrebu, pronaeni su i predmetikoji su namjenjeni za izuzetne prilike, predmeti za kultnu upotrebu. To su: kultneposude (ritoni) i pljosnati kolut od peene zemlje (sunev kolut).Kultna posuda (riton) obojena je jarko crvenom bojom, sa etiri zadebljalenoge ukraene trakastim motivima, irokim kosim otvorom i velikom drkom iznadotvora."Sunev kolut" izraen je od peene zemlje crvene boje sa linijamarasporeenim kao zrake sunca, po emu je i dobio ime.Pomenuti kultni predmeti predstavljaju veliku zagonetku u ovon neolitskomkompleksu (kompleksu trakaste keramike), jer su oni bitna kulturna pojava neolitskogdoba na jadranskom podruju, za koje se pretpostavlja da su bili povezani sa kultomplodnosti i raanja (riton) i kuitu sunca (sunev kolut).U mozaiku ukupne kulture ovog podruja pored pripadnosti i uticajaVinanske, Starevake i Butmirske kultne grupe, nesumljivo je vren uticaj neolitskeskupine jadranskog bazena, koja je povezana sa grkim neolitskim kulturama.Obzirom da je tadanja Grka potovala boanstva Demetre i Adonisa koji svojaglavna obiljeja plodnosti i raanja vuku od misirskog boanstva Ozirisa i Izide, zavjerovati je da se taj kult, s korjenima iz dalekog Misira, potovao i ovdje. To podupiregore pomenutu tvrdnju.Ovi kultovi, a posebno ritoni, pretpostavlja se da su doli dolinom Neretve dogornjeg toka Bosne, jer je ista zdjela naena u Zelenoj peini kod Konjica, do sadanajblie meustanice od Jadrana do Kaknja. Primajui kult, neoliani su primili ikultne posude, ali su ih ukraavali na svoj nain i tako ostali vjerni svom umjetnikomstilu, a posebnu zagonetku predstavlja zoomorfni izgled ritona.Prilikom otkopavanja jednog od obarskih naselja pronaeni su ostaci djeijegskeleta za koje se, na osnovu otkrivenih poloaja, moe utvrditi da ne pripadajuredovnom sahranjivanju.Skeleti sahranjene djece pronaeni su u sreditu naselja uz centralnoognjite, gdje su se po pravilu obavljali magijski obredi, pa se pretpostavlja da su tiskeleti ostaci rtvovane djece, dojenadi, koja su u kultnom obredu ubijana moda priosnivanju naselja, zbog umoljavanja duhova ili za neko ope dobro zajednice.Kultni predmeti, kao neizostavni rekviziti u kultnom obredu, imali su arobnumo, personificirajui odreeno nebesko tijelo, u kojem prebiva neko boanstvo iliduh (sunev kolut), od ije je dobre ili loe volje ovisi dobrobit ili nesrea zajednice.Uz kultnu posudu (riton) u kojoj je za vrijeme obreda vjerovatno bila nekasveta tenost, kojom je starjeina sela ili vra prskao pripadnike zajednice, te uzodreene ritualne rtve odreenih ivotinja ili tek roene djece, kultni obred imao jesvoju punou.STOLNO MJESTO BOSANSKIH VLADARAOD STJEPANA lIKOTROMANIANeosporno je da je ovaj region, sa visokim i zenikim, imao izuzetnuvanost od neolitskog doba do vladavine Rimske imperije. Postrimski period (kraj VIst.) obiljeen je upadima raznih barbarskih plemena, a posebno Slavena. Tek nakondueg "barbarskog" perioda prvi pisani tragovi o zemlji Bosni spomenuti su u spisu124.'vizantijskog cara-pisca Konstantina Porfirogeneta iz X st. a mnogo poslije togapominje se prvi bosanski vladar ban Bori (1154-1164), dodue u vazainom odnosuprema Ugarima, a nedugo poslije njega i prvi vladar samostalne bosanske draveban Kulin (1180-1204).Dolaskom prvog vladara samostalne bosanske drave potkraj XII st. visoko-kakanjsko-visoki region postaje ekonomsko, kulturno i politiko sredite, te stolnomjesto bosanskih vladara. Stolovanje prvog vladara samostalne bosanske dravebana Kulina, vezano je za kakanjsko-visoki kraj, bez egzaktnih podataka u kojem jeod ova dva bila prijestonica.U dosad dostupnoj literaturi mjesto Kulina bana vezuje se za lokalitet Mile,kod Visokog za to nema sigurnih fakata, osim injenice da je ban za svoje vladavinesagradio bosansku crkvu (hiu) u neposrednoj blizini Mila, tj. u dananjem seluBiskupii.Da li se injenica o sagraenoj crkvi u pomenutom mjestu, dovedena u vezusa lokalitetom Mile za koje se tvrdi da je bilo stolno mjesto, moe uzetivjerodostojnim?Nije li ban Kulin kao i svaki drugi vladar, gradio vjerske objekte i van stolnogmjesta? Da li je crkva u Biskupiima mogla zadovoljiti potrebe samo visokog kraja, ada ne govorimo o kakanjskom i ire? Da li postoje jo neki lokaliteti na kojima su bileKulinove crkve?Postoje li toponimi "Mile" i drugi toponimi vezani za banovo ime i na drugimmjestima ovog podruja? Da li su lokaliteti visoke Mile i Biskupii, obzirom naplodonosno polje u kojem se nalaze, bili uope logini za srednjevjekovni tip grada iostalih graevina? To su samo neka od pitanja koja se nameu u naunomistraivanju.Posebno mjesto u smislu podozrivosti prema dosadanjim teorijama ikorelacijama, moraju imati gore postavljena pitanja. U tom cilju dosadanje teorije ostolnom mjestu moraju se dovesti bar pod upit. Nema sumlje da je uz stolno mjesto usrednjevjekovnim dravama u neposrednoj blizini morala biti vjerska institucija (uovom sluaju crkva) kao potpora politikoj vlasti. Na osnovu pronaene tzv. "Kulinoveploe" u selu Biskupii, odreena je lokacija bosanskoj ili Kulinovoj crkvi, i to je fakatali za postojanje crkve. Meutim na osnovu te "ploe" dosadanja znanstvena teorijaodredila je i stolno mjesto u Milama kod Visokog, skoro bez ikakvih drugih dokaza,osim da crkva mora biti uz stolno mjesto. Rukovodei se tim teorijama to bi zaista biloistinito da je Kulin imao jednu crkvu u svojoj, dodue maloj dravi: tada bi ona zaistamorala biti u blizini prijestonice. Meutim, pored pomenute crkve u Biskupiima, kojaje zadovoljavala pomenute potrebe tog kraja, otkrivene su crkve u Podbrijeju kodZenice, crkva velikog sudije Gradie, i u Graanici kod Visokog crkva velikogKaznaca Nespine. Pored toga i toponimi u kakanjskom kraju Crkvenjak i Crkvinazasigurno navode na postojanje tih institucija i u kakanjskom kraju. U mjestuCrkvenjak ve je govoreno kao o mjestu sa kontinuiranim kultovima na kojim jouvijek postoje materijalni dokazi (temelji crkve i grobnice), meutim u kontekstupitanja stolnog mjesta, poseban osvrt zasluuje toponim Crkvina u dananjemkakanjskom predgrau Albanija ili negdanjoj Donjoj Zqoi.Toponim Crkvina (danas ee koriten pod imenom Vrbica ili Zelena), ukulturno-historijskom kontekstu poznat je po velikoj nekropoli steaka i nadasvejedinstvenim " Zgoanskim stekom", kojeg su do sada eminentni znanstvenicilocirali na razna mjesta kao to su kod Bobovca, Visokog i sl. Tana lokacija "steka"125koji je 1952. prebaen u Sarajevo u dvorite Zemaljskog muzeja, nalazi se iznad kueAlojza Bartala, koji je te iste godine, dobivi od opine zemljite, zapoeo graditi kuunekih desetak metara ispod uvenog steka, te se "steak" na taj nain "spasio" oduziivanja u podrumske zidove, kao to su zavrili mnogi steci. Kome pripada tajneobini steak neizostavno je pitanje koje se odmah nametnulo, a egzaktan odgovor(mada je bilo pokuaja) jo uvijek nije pronaen.Eminentni znanstvenik . Truhetka smatra da je steak nekog odlinogvelmoe ili ak banov, konkretnije Stjepana lIKotromania.Zaista, takav steak sa jedinstvenim ornamentima, kulama, te scenama lova,jedino moe biti velikaki, preciznije vladarski, jer takva stilizacija i scene, odlika sunajviih elitistikih krugova, koje ne mogu pripadati obinom velikau, a pogotovu neobinom smrtniku. Takav jedinstven steak jo nigdje nije pronaen, pa ak ni uVisokim Milama gdje je kako kau bilo kotromaniko groblje. Toponim Crkvinanesumljivo je dobio ime po Kulinovoj crkvi lociranoj na tom mjestu, a dvorite crkvepostavljen je "steak nad stecima", ispod kojeg lei upravo ban Kulin ili netko iznjegove loze. Pored uvenog steka sljemenjaka na istoj nekropoli pronaen jesteak u obliku stuba (nazvan Obelisk) sa visinom od 245 cm (iznad zemlje), ukraensa etvorokrakim zvjezdama, rozetama, vrpcama, ribama i dr.Pri vrhu uspravnih strana ovog spomenika bio je urezan natpis kojeg je.Truhelka rekonstruisao ovako: SIE LEi STEPAN' BAN BOSAN'(SKI) I BRAT' MUBOGDAN' I DRAGiA (I) KNEZ' BAKULA I KNEZ' STANK(O) I TVRTKO SDRUI(N)O(M)lako je Truhelkina rekonstrukcija pomenutog natpisa izazvala podijeljenamiljenja, neosporno je da je i ovaj steak uz uveni sljemenjak pripadao nekomodlinom velikau, nekom iz vladarske loze ili ak vladaru, to takoe podupire tezu ostolnom mjestu u ovom kraju.Drugo, dovodei u korelaciju visoke i kakanjske MILE moemo zakljuitislijedee:Za razliku od visokih MILA, koje se nalaze u plodnoj ravnici, bez ikakvihfortifikacijskih elemenata, to bi zaista bio izuzetak za srednjovjekovni grad,kakanjske MILE nalaze se na blagoj uzvisini sa mogunou pregleda ire okoline sadaleko veim pregledom Karaulske gradine koja se od Mila nizvodno uz rijeku Bosnunalazi oko 1km.Pored toga Kakanjske Mile su omeene prirodnim preprekama - rijekamaBosnom (jug-sjeverozapad) i Zgoom (sjever-zapad), ispunjavajui sve vanijeelemente nekadanje gradine, po emu se najvjerovatnije jedan dio koji granii premaselu Hrasno, i danas zove Gradac. U prilog stolnog mjesta na kakanjskim Milamagovori i prisustvo znaajnog broja srednjevjekovne vlastele koja je po pravilu uvijekbila u neposrednoj blizini vladara. O prisustvu vlastele na ovom podruju govore nami dan danas imena sela i naselja koja su dobila ime po njihovim porodinim lozama,kao to su: Crni(Crna), Kujavi (Kujave), Turbi (Turbii), Bjelhani (Bjalavii)Haljini (Haljinii).Kolika je vanost vlastele sa ovog podruja govore i odreeni pisani tragovi(M.S.Filipovi - Visoka nahija).God. 1249. kada je ban Matija Ninoslav iao u Dubrovnik, u njegovoj pratnjibio je Gradislav Turbi. Neto docnije 1249. Humski knez Andrija obnovio je mir iprijateljstvo s Dubrovanima, i u povelji o tom pominje se meu vlastelom i nekiTrubi.126Za boravak prvog vladara samostalne bosanske drave bana Kulina u ovomregionu vezana su dva pisana traga i to kroz povelju Dubrovanima izdatu u stolnommjestu Mile 29.08.1189. i dokumenat o odravanju Bosanskog sabora na Bilinompolju kod Zenice 08.04.1203.godine. Povelja Dubrovanima je banovo pismenoodobrenje slobodne trgovine Dubrovakim trgovcima "u svoj zemlji bosanskoj".To je prvi sauvani pismeni trag-akt dobre volje, otvorenosti i vjetediplomatije. Sabor na Bilinom polju po hronolokom redu drugi je sauvani pisanidokumenat, a po svojoj vanosti prvi, koji govori o prisustvu Kulina bana na ovimprostorima i prvom aktivnom mijeanju stranih sila u unutranje stvari bosanskedrave.U tom kontekstu i kontekstu pada Bosne, Miroslav Krlea ("Bosanskemedijevaine teme" ("ivot" br. 4-5.1965), kae: "Evropa koja je kroz tri stoljea u tuzemlju nevjernikog korova i trnja slala samo uhode, palikue, robce i inkvizitore,zlurado je sluala glasove kako propada iz dana u dan to zlohudo kraljevstvo,vijekovima napadano sa svih strana."Javno se od rekavi heretikih nauka na Saboru 1203. po zahtjevu papskoglegata Ivanas i splitskog arhiepeiskopa Bernarda ban Kulin je diplomatski izbjegaosve pogrome i prijetee sile i na taj nain spasio bar na kratko narod od krstakihratova. Moda je zbog ovog vjetog diplomatskog manevra, a vjerovatno i dotad njegvjetog i pravednog vladanja, u narodu ostao i do dananjeg dana najljepi spomenna svog vladara" Od Kulina bana i dobrijeh dana".Godinu dana nakon odranog Sabora, na bosanski prijesto dolazi Kulinov sinStjepan, o kojem se vrlo malo zna, iako je vladao punih 28 godina. Da li je mogue dase za tako dug vremenski period nita znaajno nije deavalo po emu bi Stjepanovalinost bila pamena.ak do sada nemamo ni jedno poreenje sa velikim Kulinom, po kojem biznali da li je sin nadmaio oca ili je ostao njegova blijeda sjenka. Na Stjepan ovomjesto bogumili 1232. godine dovedoe Mateja Ninoslava za kojeg se takoe kaeda je boravio u centralnoj Bosni, gdje se nalazilo stolno mjesto bosanskih banova.U to vrijeme u punom zamahu su, ve ranije najavljeni, zapoeli krstakiratovi protiv bosanskih heretika, te je zbog toga ban esto mijenjao mjesto boravkasklanjajui se od ugarskih krstaa.Tako se u jeku najee ofanzive ban Matej Ninoslav gubei bitku za bitkom,sklanja u dubovako zalee. Za to vrijeme ugarski vojskovoa Koloman, podiznuenim obeanjima prihvatanja katolianstva, na banski prijesto postavljaMatejevog roaka Prijezdu, koji kao garanciju za dato obeanje daje svog sina umonahe. Meutim Prijezdina vladavina niti je bila prava niti je trajala dugo-tek tolikokoliko se Koloman zadrao u Bosni, a to je po svoj prilici bilo 2-3 mjeseca. Odmah poKolomanovom odlasku iz Bosne, Ninoslav se vraa na prijesto, pokuavajui dasanira neprilike u zemlji, u emu djelimino ima uspjeha.Meutim pritajeno rovito stanje u zemlji otkriva se nakon Matejeve smrti krozotvorne unutranje borbe oko bosanskog prijestolja, koje potrajae sve do dolaskaStjepana " Kotromania 1322. godine. Obraunavi se sa svojim neprijateljima uborbi za bosanski prijesto, forsirajui ekonomsko i vojno jaanje, Stjepan "uspostavlja vrst temelj bosanskoj dravi, kojeg e na pravi nain iskoristiti njegovsinovac Tvrtko I, stvorivi jaku kraljevinu, uzdigavi bosansku srednjevjekovnu dravuna vrhunac njene moi.127Ve u prvim godinama Stjepanove vladavine, pojedine susjedne oblasti podrazliitim okolnostima, ulaze u sastav bosanske drave, koja je na taj nainekonomski i vojno sve vie jaa.Koristei narode koji su nastali u Srbiji nakon smrti kralja Milutina, Stjepan IIprodire prema jugoistoku i zauzima dio Huma. Nakon ovog uspjeha Bosni je pripojenai dolina Neretve, koja je uvijek bila glavna saobraajnica izmeu mora i zalea. Ovomprilikom Bosni je pripao i trg Drijeva blizu ua Neretve, koji e ostati kroz vijekove.njen prirodni izlaz na more. Pripajanjem Huma, Bosna se pribliila Dubrovniku iostalim trgovakim gradovima na moru, to je doprinijelo jo vrem povezivanju(trgovakom, kulturnom i politikom).Razvojem trgovine porasla su i primanja dadbina na promet robe, to jebosanskom ban u bio solidan prihod. Prola su vremena bana Kulina i Ninoslava, kojisu, istina, bili daleko od ovih pozicija, te su dozvoljavali slobodnu trgovinu bez iakavenaknade.Dolaskom na vlast Tvrtka I zapoeto je ekonomsko i vojno jaanje dostiefantastine razmjere. Od malog komadia morske obale (trg Drijeva), bosanska obalatada se protee sjeverno do Biograda i juno do Kotora, postajui respektabiinapomorska sila, asa zauzetim dijelovima Srbije i Hrvatske i kontinentalna.Stolno mjesto Stjepana II prije izgradnje Bobovca, kao i njegovih prethodnikasa preciznou nije utvreno, mada ga dosadanja znanost vezuje za Mile(Arnautovie), gdje se kao argument za pomenutu konstataciju stolnog mjesta navodipronaeno obiteljsko groblje Kotromania.Prvi pisani tragovi o boravku Stjepana II u ovom kraju vezani su zaodravanje Sabora izmeu 1326. i 1329. godine i pisanu povelju, koju je bosanskiban zajedno sa bratom Vladislavom, nakon "izbora" izdao knezu Vukosavu Hrvatiniukojom mu potvruje izvjesne posjede. U pomenutom razdoblju, tj. 1327. godine uMotru, izdat je jedan dokumenat vezan za izgradnju "slavnog dvora u Trstivnici" tj.novog stolnog mjesta na staroj rimskoj fortifikaciji Bobovcu, te dvora i ostalih objekatau Sutjesci.Stolno mjesto Bosanskog kraljevstva(Bobovac i Kraljeva Sutjeska)Ope naznakeirenje dravnog teritorija, jaanje centralne vlasti i konsolidovanjeunutranjih prilika, zapoeta je nova dravna koncepcija sa Stjepanom II, a snanijenastavljena Tvrtkom I Kotromaniem. Uz novu koncepciju i novi oblik dravne vlasti idrave bilo je potrebno sagraditi novu prijestonicu koja e ujedno biti neosvojivoutvrenje, zadovoljavajui sve potrebe vladara i njegove svite, te u kulturnom pogledubiti na nivou srednjevjekovnih prijestonica tog vremena.Grad sa svojim fortifikacijama raen je u tri faze:Prva faza (burg) - raena je iza 1327. tj. odmah nakon donoenja odluke oizgradnji nove prijestonice. Ovdje je znaajno spomenuti da je ovoj fazi za prvekonture grada - utvrenja, posluio je jedan zid iz kasne antike (V-VI st.) po kojem sevidi da je ve tada ovdje bilo formirano savrenije naselje.128Druga faza (izgradnja dvora) - glavni radovi izvreni su u etvrtoj petojdeceniji XIV stoljea.Trea faza (sjeverni dio grada i dr.) - raena u PNOj deceniji XV st.Na osnovu pisanih izvora jasno je da su prve dvije faze izgradnje Bobovca, tedvor u Sutjesci raene za vrijeme Stjepana II.Poznati hroniar tog vremedna Mavro Orbin opisujui osvajaki pohod naBosnu srpskog cara Duana kae: "Rat je izbio 1349. godine. Duan je u oktobru1350. godine sa velikom vojskom (oko 80.000 vojnika) dopro do pod sam Bobovac.Pri tom je uspio zapaliti banske dvore u Sutjesci i na Bobovcu, ali utvreni grad nijemogao osvojiti. Podigavi opsadu Bobvca Duan napusti ovaj kraj i uputi se premaHumskoj zemlji, a Stjepan II posljednje godine ivota provede u miru popravljajuiporuene dvore."Imajui u vidu ovaj i druge pisane izvore, te injenicu da je prijestonicasmjetena u planinskom, rijetko naseljenom i teko prohodnom kraju imala jeprvenstveno kao i za ranijih vremena strateko-odbrambenu ulogu to zasluujeposeban osvrt U duhu svog vremena kao i svi tadanji gradovi tog tipa, Bobovac jeopasan bedemom, kulama, otvorima za strijelce i dr. Ukupna duina gradskogbedema iznosila je 1100 m, sa visinom od 3-5 m i prosjenom debljinom 105 cm. Nabedemu je bilo 11 kula svih tipova (zaobljene, ugaone, etvrtaste).Unutar bedema smjetene su bile etiri graevine tipa palae i to: tri usastavu kraljevskog dvora, a etvrta je pripadala franjevcima (tzv. maloj brai).Pored pomenutih objekata, bile su razne zanatske radionice, konjunice,spremita i dr. te nekih 50-60 kua. Ispod sjevernih zidina bilo je malo predgrae, aispod junih predgrae sa oko 200 kua.Omiljeno boravite bosanskih vladara je "slavni dvor u Trstivnici" tj. uSutjesci, u kojem su izdate mnoge povelje i u kojem je voena iva diplomatskaaktivnost, ak moda vie nego u Bobovcu.Dvor je smjeten na jednom zaravanku, zvanom Grgurevo, koji je dobio imepo Tvrtkovoj crkvi posveenoj sv. Grguru, a u neposrednoj je bilizini dananjegFranjevakog samostana. Dvor se sastojao od "donje" palae u obliku slova L, teaneksa gornje palae i pomonih zgrada.Oko dvora nisu bili, niti su mogli postojati fortifikacijski bedemi jer sekompletno mjesto Sutjeska nalazi u kanjonu, prirodnom usjeku (sutiska).Izgradnja, za tadanje vrijeme, jednog takvog impozantnog grada, bila jenemogua bez vjetih majstora raznih profila: zidara, tesara, keramiara, klesara,kovaa, gravera, rezbara, slikara i dr. Znatan broj razliitih majstora stalno je boraviou predgrau ili gradu zbog dugogodinje izgradnje novih objekata, te sitnozanatskeproizvodnje za potrebe dvora i iru upotrebu.U gradu su bile tri kovake radionice s prostorom za taljenje. Za potrebedvora i iru upotrebu u njima su se kovali: orue, oruje, dijelovi bojne opreme,potkovice, razni avli, posue, nakit i dr.Vitalno mjesto u svakodnevnoj upotrebi, a posebno u sluaju napada iopsada grada imale su cisterne za vodu. Shodno vitainoj vanosti cisterni,specijalizirani majstori zidari za cisterne, bili su posebno cijenjeni. Za ove poslovenajee su dovoeni majstori iz Dubrovnika i drugih gradova Dalmacije.129Pored majstora koji su pravili objekte vitalnog ivotnog znaaja, te zbog togabili visoko cijenjeni, takoe su bili majstori koji su zadovoljavali odreene estetske,kulturne potrebe. To su bili majstori raznih specijalnosti, a posebno su se cijenilerazne vrste rezbarenja u drvetu, kosti, modeliranje kamena, muljike (Iaporca) i dr.Ovi su ukrasi odraavli ekonomski, kulturni i politiki nivo stolnog mjesta, kaoi nivo vlastele koja je u vjeito] utakmici sa vladarom nastojala obezbjediti visokomjesto i ugled, kako kod svojih podanika tako i kod vladara i stranih delegacija.Specijalizirani majstori uglavnom su dolazili iz Dubrovnika i Italije, o emupostoje pisani tragovi, kao npr. onaj od 28. decembra 1341. godine u kojem semletaki rezbar Nikola obavezao dubrovakom knezu Ivanu Foscnaru da e etirigodine raditi na dvoru bosanskog bana Stjepana lIKotromania.Iz izvora se zna pouzdano na kojem je dvoru radio ovaj uveni rezbar, ali sepretpostavlja da je radio na oba: i u Stujesci i na Bobovcu.Imajui u vidu da je Bobovac napravljen na staroj Gradini i na temeljimarimske fortifikacije, te na raskru vanih puteva, kao takav on je ispunjavao svestrateko-odbrambene uslove, te u tom smislu on je bio "Klju Bosne", na ije subedeme udarale razne vojske kako domae vlastele u borbi za prijestolje, tako i razne(bjelo) svjetske.Pored toga Bobovac i Sutjeska su u upravnom, ekonomskom i kulturnompogledu takoe bili kljuevi.Kao to je ve pomenuto sve vrste zanatlija, majstori raznih specijalnostidolazili su da rade i izgrade savremenu prijestonicu.Sa izgradnjom dvora do izraaja su doli razni oblici duhovnosti (pismeni akti,povelje, muzika, igra i dr.), iva diplomatska aktivnost, kao i ekonomska i svakadruga.To su bili Bobovac i Sutjeska (Sutiska) - " nae stolno misto"( CURIA BANI / REGIS )* Neto izmijenjen i prilagoen separat iz moje knjige.Kakanj i njegova okolina" - izdava NIP Kakanjski glas,novembar, 1995.g.130prof. Alen LepiricaGRANICE SREDNJOVJEKOVNE BOSNEHistorijski razvoj granica BiH moemo posmatrati u (hiljadugodinjem)periodu - od srednjeg vijeka (XII stoljea) do danas. Bosna se prvi put zvaninopominje u Porfirogenetovom spisu "De administrando imperio" kao mala oblast -horion Bosna. Tadanji prostor Bosne je obuhvatao podruja oko gornjeg i srednjegtoka rijeke Bosne negdje do Zavidovia sa dolinama njenih pritoka te upom Ramom iGornjim Povrbasjem na zapadu predstavljajui nukleus za njen kasniji teritorijalnirazvitak. Navedenu oblast su inile male slavenske upe koje su tokom vremenasrasle u dosta labavu politiku cjelinu neodreenih i nestabilnih granica.Tek krajem XII st. u vrijeme bana Kulina (1180.-1204.) dolazi do irenjaBosne koja stie prve oblike samostalnosti i dravnosti. U tom vremenskom razdobljuteritorij Bosne je oivien Savom na sjeveru i Neretvom na jugu dok istinu granicu initok Drine u Gornjem Podrinju kao i donji tok Drine uzvodno od Zvornika do ua uSavu. Prikljuenjem Donjih Kraji - Bosni zapadna granica obuhvata sl iv gornjeg isrednjeg toka Sane odakle povija sve nadomak Vrbakog grada (Banja Luka). Usastav Kulinove Bosne tada ulaze veoma vane upe Usora i Soli koje ine sjevernidio Bosanske drave.Nakon Kulina i bana Mateja Ninoslava dolazi do raznih pritisaka na Bosnu, tekrstakih ratova koji se vode protiv krstjanskih heretika sa ciljem unitenja CrkveBosanske i uvoenja katolike vjere koja je samo formalno priznata (Bilino polje8.4.1203). U doba Ugarske prevlasti koja traje do kraja XIII st., dravna teritorijaBosne je razbijena na nekoliko oblasti koje su gravitirale raznim stranama. Dolaskombana Stjepana II Kotromania na vlast (1322.-1353.) dolazi do znaajnog teritorijalnogirenja Bosne u pravcu juga i jugozapada. Nakon velikih borbi Bosni se pripoji Hum tecijela krajina od Cetine do Neretve a nedugo potom i oblast Zavrje (Duvno, Livno iGlamo) koja je od 1324. ostala trajno u vlasti bosanskih banova i kraljeva. U jednojsavremenoj povelji se kae da ban Stjepan "drae (zemlju) od Save do mora odCetine do Drine". Druga polovina XIV st. je obiljeena intenzivnim ekonomskihrazvitkom, uz irenje bosanske drave irila se trgovina i jaala privreda. Intenzivnimrazvojem zanatstva i trgovine dolo je i do razvoja gradova. Stjepanov nasljedniknjegov sinovac ban Tvrtko (1353.-1391.) mudrim politikim i uspjenim vojnimaktivnostima je doveo Bosnu do vrhunca moi. Vojniki pobjedivi Ugre 1363.(Ludovik I), svladavi unutranje nemire Tvrtko je 1369. uspio da uspostavi punu vlastu zemlji. U Mileevu 1377. se okrunio za kralja "Srbijem i Bosni" a njegov kraljevskinaslov su priznale sve uticajnije drave susjedi: Venecija, Dubrovnik, ugarski kralj injegova nasljednica Marija. Kraljice Jelisaveta i Marija priznale su mu 1385. pravo nagrad Kotor da bi 1390. osvojio utvrene gradove: Split, ibenik, Trogir sve doZemunika kod Zadra. Tvrtko se nazvao kraljem Rake, Bosne, Dalmacije, Hrvatske iPrimorja. Tada Bosna ima najvei dravni prostor a time i najdue granice (karta br.1). Na jugu joj je pripadala cijela dalmatinska obala (sa izuzetkom Dubrovnika,Peljeca i Mljeta) i Boka Kotorska sa Kotorom te otoci: Bra, Hvar, Korula i olta sve131do Zadra. Zapadna granica je bila: dolina Zrmanje, Lika brda i polja te dolinasrednjeg toka Une sve do Novog, odakle je povijala u pravcu istoka obuhvatajuisrednjevjekovne upe: Sanu, Vrbas i Gla na prostorima donjih tokova Sane, Vrbasa iUkrine i izbijala na Savu izmeu dananjeg Bos. Borda i Bos. amca. Istona granicase protezala obroncima Lovena iznad Kotora te preko Nikike upe i Drobnjakevisoravni sjekui srednji tok Tare izbijala u Polimiju kod Mileeva. Odatle prekosjenikog kraja i planine Zvijezde se prostirala srednjim i donjim tokom Drine.Tvrtkova samostalna kraljevina Bosna na vrhuncu svoje moi je obuhvatala povrinuveu od 60.000 km", Nakon ovih blistavih uspjeha razvitka i irenja bosanske teritorijepod Kotromaniima dolazi prvo do stagnacije (kralj Stjepan Dabia) a potom dopotpunog komadanja bosanske drave koje je uzrokovano neslogom domaihvelmoa te estim upadima ugarskih i osmanskih snaga koje su takvo stanje vjetokoristile.Srednjevjekovne granice su bile uglavnom prirodnog karaktera, njih su inilaorografska razvoa, dominantne take i visovi, rijeke, jezera i morske povrine ali iutvrenja, sarinarnice, nasipi i kanali nainjeni u odbrambene svrhe. No u tomranofeudalnom razdoblju u naim krajevima kopnene granice su se na pojedinimdijelovima oznaavale kamenim meaima. Kao na primjer, u srednjevjekovnoj upiTrebinje gdje se i danas nalazi jedan od pobodenih kamenih stubova sa ije susjeverne strane isklesani krstovi. Slinu ulogu su imali i neto stariji rimski miljokazi.132prof. Bakir TanoviPAD BOSANSKE SREDNJOVJEKOVNE DRAVE 1463.- DOBA FETHA - OSVAJANJE BOSNEU kontekstu kulturno-vjerske revolucije koja je trajalau Bosni oko jednog stoljea (1415 - 1530) i u kojemvremenu se formirala bosnjaka nacija u dananjemnjenom poimanju i znaenju.Pad i propast Bosanske srednjovjekovne drave ne moemo posmatratiizolovano od dogaaja koji su im predhodili i od historijskih posljedica koje je tajdogaaj imao na budue generacije Bonjaka.Bosanska drava u to vrijeme bila je u fazi razvijenog feudalizma, sadravnom kancelarijom, koja ima savremenu heraldiku, sa feudalnom ekonomijom ijise prosperitet bazira na eksploataciji znaajnih rudnika, srebra, olova, zlata i bakra.Ona je skupa sa Srbijom proizvodila jednu petinu evropske proizvodnje srebra i imalaznaajne gradove i dosta bogatih i prosperitetnih ljudi. Ona je po svemu pripadalakrugu razvijenih evropskih drava svoga vremena. 1)U obrazloenju za nagli pad bosanske drave bez otpora, kod veinehistoriara nailazimo na nedovoljna i nepotpuna objanjenja. Kao naprimjer: Bosnasaptom pade; kukavno; predaja; izdaja ili opet: Svi nam znakovi prstom kau da jeBosna veoma bolesna bila, im nemogae ni junaki poginuti. Ova bolest leaeponajglavnije u vjerskoj i udorednoj razvraenosti koja se u njezinom tijelu viestoljea zalegla, te ga pomalo raztrovala. Ovdje se misli na bosanske krstiane."Meutim, nepobitna historijska istina je, da se je Bosna kroz stoljea, odnjenog postanka pa do pada, duhovno i fiziki opirala prodoru katolicizma i katolikojdoktrini, a na vojnom planu elji njenih susjeda da je putem sile raskomadaju,podjarme i podijele. Iz tih razloga dananji Bonjaci, bez ostatka branioci bosanskedrave, a historijski nasljednici dobrih Bonjanja moraju posmatrati svoju prolost kaodio cjelovite evropske historije.Vrlo je uoljiva historijska injenica da su samom padu Bosne (1463)predhodili dogaaji koji su doveli do preocesa kulturno-vjerske revolucije u bosanskojdravi, a sam in osvajanja Bosne od strane Osmanlijske Imperije, kao katarzujednog mnogo ireg procesa koji je trajao vie od jednog stoljea.1) Pavao Aneli, Kulturna istorija BiH, Sarajevo 1966; Noel Malcolm,Bosnia a short history, str. 24; Iirecek, Die Handelsstrassen, pp 41-9.~)Vjekoislav Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990, str. 340, vidi Raki,Bogomili i Patareni (Rad VIli, str. 173)133Zbog toga se u istraivanju treba ograniiti na neposredne dogaaje, koji supredhodili padu Bosne, i to svega pola stoljea prije propasti bosanske dravnesamostalnosti.Treba odgovoriti na pitanje: koji su historijski uslovi omoguili poetakkulturno-vjerske revolucije kod Bonjaka.Prvi doticaj sa Osmanlijama. Bonjani su imali nakon bitke kod Marice 1371godine. Ve tada su srpske ete bile obavezne da uestvuju u pohodima sultanaMurata. Prilikom bitke kod Konje (Ikonije) 1387, gdje se Muratu pridruio i evropskibeglerbeg Timurta, sa vojskom u kojoj su uestvovale i srpske pomone trupe, biloih je 2.000. U ovoj bitci nakon kanjavanja zbog pljake, srpske trupe se pobunie pripovratku kui, to natjera Murata da preduzme kanjenike ekspedicije protiv Srbije.3)U tim prvim otporima Osmanlijama, uestvuju i Bonjani. U bitci kod Plonika1387 godine. Osmanlije doivljavaju straan poraz od zdruenih snaga Srba iBosanaca, tako da ih je samo petina izvukla ivu qlavu.?U drugoj bitci kod Bilee veliki vojvoda rusaga bosanskog Vlatko VukoviKosaa, doekao je sa bosanskim oklopnicima neiskusne turske prineve i potpunoih porazio." Nakon ove bitke slijedila je Kosovska bitka u kojoj uestvuje VlatkoVukovi sa bonjanskim trupama (1389). Kosovska bitka je bila okraj zdruenihbalkanskih drava protiv Osmanlija. To je slijed historijskih injenica o prvimdoticajima Osmanlija i Bonjana.Nakon ovog poraza balkanskih drava na Kosovu, ostvaruje se tendencijaevropskih vladara i pape da preduzmu odlune i konkretne akcije protiv turskeopasnosti i bosanskih heretika. Ona se tragino zavrava po Evropu, jer su zdrueneevropske armije u bitci kod Nikopolja 1396 doivile vojni poraz od strane Osrnanlija."to se tie Bosne, jo za kralja Dabie 1392 godine, Osmanske trupe drugi put nakonBilee provaljuju u Bosnu. Postoje ozbiljne indikacije da su te trupe pozvane odstrane nekih bosanskih velikaa, zbog straha od maarskih krstakih prodora uBosnu."Ve 1398 godine, osmanlijske trupe prodiru po trei put u kraljevu zemljuBosnu. Klai dovodi ovaj prodor u vezu sa promjenama na prijestolju, bosanskukraljicu Jelenu zamjenjuje Stjepan Ostoja, uz podrku domaih velikaa i vjerovatnoTuraka.Te iste godine Sigismund, maarski kralj, optuuje velikog bosanskogvojvodu Hrvoja za pakt sa Turcima. On pie jedno pismo Trogiranima, 2 juna 1389, ukojem kae: Znajte, kako smo douli iz vjerodostojnih izvjetaja da se vojvoda Hrvoje,kao nevjerni gojenac, voen zloom izdajstva, pridruio drutvu nevjernika kriaKristova, naime Turaka, i da je namjeran svom snagom udariti i ratovati na vjernenama i svetoj kruni naoj, koji borave u kraljevini Bosni.Ove optube Sigismundove bile su utemeljene, jer je veliko-bosanski vojvodabio kolovoa svih pobuna protiv kraljice Marije i Sigismunda, a pripadao je krugu:Il Joseph von Hammer, Historija turskog osmanskog carstva, Zagreb, 1979, str. 6&-69.41 V, Klai, Povijest Hrvata, Knjiga II, Zagreb 1982, str. 288;]. Hammer, N, djelo str. 69,Sl K. Jirecek, Istorija Srbije, Beograd 1952, str. 324,';1 V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982, knj, 2. str. 3227) V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982, knj. 2 str. 333.134najuglednije bosanske vlastele koja je bila sljedbenik crkve bosanske. A to su Hranii(Kosae), Pavlovii, sam Hrvoje i njegovi roaci Klesii."Nakon ovih optubi, Sigismund odmah poduzima vojne akcije protivHrvojevih posjeda Vrbaskog grada (Banjaluke) i Kozara (Kozarca). Ali, u tome Maarinemaju uspjeha jer ve sljedee godine Hrvoje zauzima od Maara cijelu upanijuDubiku." Sljedeu deceniju i po, Sigismund nita drugo ne radi nego atakuje nabosansku zemlju, prije svega na posjede Hrvojine i ostalih bosanskih velikaa, i to ugodinama 1405-1407 kada sklapa savez sa Mleanima. U to vrijeme javljajuDubrovani Sigismundu: da je poslanik turski doao HNOjU u Bosnu."? Nakon togaSigismundu uspjeva da 1408 godine provali u Bosnu sa 60.000 vojnika i da kod gradaDobora savlada bosansku vojsku, navodno zarobi kralja Tvrtka II i dade pogubiti 126prestavnika bosanske vlastele odrubivi im glave i bacivi im trupla sa visoke stijene.Ovaj poraz Bonjaka imao je za posljedicu veliku omrazu i mrnju bosanskihkrst jana i plemstva prema Maarima katolicima i Sigismundu.11) Sljedeih godinabosanski velikai mijenjaju taktiku pridruujui se Sigismundu. Prije svih Hrvoje iSandalj Hrani, koji prelazi na katolianstvo, postaje lan Zmajevog reda kojegustanovljava Sigismund (1408) na proslavi i turniru povodom velike pobjede i raanjakerke Elizabete. Glavni zadatak lanova Zmajevog reda bio je da brane kranskuvjeru i presto vladaoca. Ovim inom prelaska dvojice vojvoda Sandalja i Hrvoja nastranu Sigismunda nije bio zadovoljan veliki dio naroda bosanskog i vlastele, tedovedoe svrgnutog kralja Ostoju na prijestolje. A ve 1410 godine kralj Ostoja jeprema nekim izvjetajima: Odavno pristao uz Turke i odmetne Bonjane protivkraljevstva ikralja Ugarske.12)U to vrijeme u Evropi bila je velika povezanost izmeu katolike crkve isvjetovnih vladara, kao realizatora njihove politike. Katolika crkva nala je naina istvorila organizacione forme da se bori protiv herezi Katara i bosanske heretikecrkve, na koju se s razlogom sumnjalo: Da njihov katarski heretiki papa stoluje uBosni. 13) U tu svrhu katolika crkva organizovala je svoje redove, poput franjevaca(12-0 stoljee) i ustanovila inkviziciju krajem 21-og stoljea.U vrijeme kada Sigismund atakuje na bosanski dravni teritorij, na Karlovomprakom univerzitetu (osnovanom 1348) pojavljuje se profesor Jan Hus (1369-1415)koji zahtjeva sekularizaciju crkvenih zemalja i istupa protiv papske vlasti, priznavajuiautoritet samo Svetom pismu. On je imao jake veze sa profesorom Viklifom salondonskog univerziteta koji je takoer bio protiv katolike crkve, protiv krupnihposjeda i protiv nepotrebne pompe katolikih obreda. U stvari, ovi ljudi su bili preteebudue Reformacije.Ovakva otvorena pobuna protiv crkvene dogme dovela je do sabora uKonstanci kojeg je organizovao Sigismund. Na tom saboru osuen je Jan Hus, iunato linih garancija koje mu je dao Sigismund, spaljen je na lomai 1415 godine,to je imalo za posljedicu rat sa Husitima u eskoj. Nema nikakve sumnje da jeSigismund sa istim motivima i pobudama i tih godina istupio i protiv Hrvoja i protivH) V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982, knj. 2 str. 335; V. Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990, str. 347; H.Mehmed Handi, Islamizacija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1940, str. 9.9) V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982, knj. 2 str. 336.lO) V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982, knj. 2 str. 376 i 378.11) V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982, knj. 2 str. 388.Il) V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982, knj. 3 str. 57.1:1) Istorija srednjeg vijeka I, (redakcija Udaljova, Kosminskog, Valenstajna), Beograd 1950, str. 360.135bosanskih heretika raunajui na pljaku njegovih posjeda. I pored toga to je Hrvojebio spreman, da odri vjernost katolikoj crkvi i kruni lino, i u tom smislu davaopotrebna uvjeravanja. Godine 1413 bili su mu oduzeti posjedi Bra, Hvar, Korula iSplit i predati na upravu Dubrovniku. Sljedee 1414 ~odine, Osmanlije su ve uBosni, odakle vre dalje prodore prema Hrvatskoj i Stajerskoj, nakon uzaludnogpokuaja Hrvoja da dobije pomo od Mleana. Konano, 1415. godine, Sigismund sa.velikom vojskom kree da rasisti sa Hrvojem, bosanskim hereticima i pripoji njihoveposjede. On ga je jo u junu 1413 proglasio veleizdajnikom i liio svih asti i imanja.'?'Meutim, Hrvoje pretie Sigismunda, poziva Osmanlije, koji dooe sa vojvodomIshakom, te zdrueni sa bosanskom vojskom, do nogu porazie Ugarsku vojsku kodrijeke Lave na Hrvojevim posjedima (1415) i zarobie znatan broj Sigismundovihvelikaa, meu njima i Pavla upora a koga Hrvoje dade potopiti u volovskoj koi, urijeci Bosni. Ova mrnja izmeu Hrvoja, bosanske vlastele sa jedne strane i katolikasa zapada sa druge strane, nije bila samo vjerske prirode nego je nosila i jednu linunotu. Bosansko plemstvo bilo je mahom slavenskog porijekla, dok su plemiiokupljeni oko Sigismunda (porijeklom Njemca, roenog u ekoj) bili uglavnomNjemci i Maari (nakon to je Sigismund 1397 na Krievakom saboru pobio dioautohtonog hrvatskog plemstva), kao i dio stanovnitva Dalmacije koje je vuklorimske korijene. To se ispoljavalo na svim nivoima odnosa. Prema tradiciji. MaarPavao upor vrijeao je Hrvoja ovim rijeima: Slovinac nije ovjek, pogaa nije kruh.Dok je Spliane pogaala to to je Hrvoje nametnuo za knezove Splita bosanskuvlastelu (Petricu Jurjevia od Vrbasa i Cvitka Tolinia od Rarne.)."? Nema nikakvesumnje da je zbliavanje sa Osmanlijama i njihovim trupama po oruju, koje vodebosanski ljudi, napravilo prvi korak ka vjersko-kulturnoj revoluciji i kasnijemdobrovoljnom prelasku Bonjana na Islam.Ve sljedee 1416 godine, prema nekim izvorima, osmanske trupe se nalazeu Vrhbosni, u srcu Bosne: U gradu Vrhbosni namjesti slavodobitni car Muhamed joiste godine 1416 za sandaka svog vojvodu Izaka. 16)Sasvim drugi odnos prema Bonjanima imale su Osmanlije. Oni su zakomandante Krajiata postavljali domae slavenske ljude iz uglednih porodica, prije svegaBosance. O znaaju Skopskog Krajiata za Osmansko osvajanje Bosne i drugih zemaljadao je dovoljno materijala historiar Hazim abanovi. Prvim krajinikom (vojvodom)ovog krajiata bio je Paajizit beg, porijeklom iz Saruhana, a poslije njega njegov libertin(usvojenik) Ishak beg (1414-1439) koji je bez sumnje naeg porijekla. O Isak begu, sinuIshakovu, iro Truhelka iznio je uvjerljive dokumente koji govore o njegovombonjakom porijeklu, kasnije osporavani dosta marginalno od strane Hazimaabanovia.17)Jo eklatantniji primjer je Mahmud paa Anelovi, veliki vezir, pjesnik, mecena iejh koji je nosio naziv veli (sveti), i koji je bio veliki vezi!" prilikom osvajanja Bosne, kaoprisni prijatelj sultan Mehmed II fatiha.!" Prema tvrdnjama nekih historiara, on je roeni14) V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982,knj. 3 str. 79.IS) V. Klai, Povijest Hrvata, Zagreb 1982,knj, 3 str. 79. i 80.If;) V. Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990, str. 255;Thwrocz, Chronica Hungarica, p. 292; Hamrner, Geschichtedes osmanischen Reiches I, p. 635.17) iro Truhelka, Isabeg - brat hercega Stefana, GZM 1918, str. 213-218;Hazim abanovi, Bosanski paaluk,str. 25.IX) Safet beg Baagi, Znameniti Hrvati, Zagreb 1913, str. 40; Marko Perojevi, Stjepan Toma Ostoji, Povijesthrvatskih zemalja BiH, Sarajevo 1942, str. 542: "Malo dana poslije smrti Lazareve, ve 3 veljae, preuze upravu136brat Mihajla Anelovia koji je vodio protursku stranku prilikom pada Smedereva 1459godine. Drugi kljuni razlog, kod Bonjana heretika za prihvatanje Osmanlija kaosaveznika protiv katolianstva i njihovih eksponata, kao reakcije na katoliku dogmu,leao je u duhovnoj sferi. To je bila pobuna jednog autohtonog evropskog naroda protivkatolike crkve mnogo ranije nego to je u Evropi nastupila Reformacija, na ije deavanjeje uticao niz historijskih okolnosti, kao i bez sumnje Boja volja, da se u Bosni pojavi Islami osmanlije.Predislamska vjera Bonjaka, odnosno bosanskih krstjana (kako su se oni sebenazivali), Crkve bosanske pripadala je irem krugu vrlo znane Evropske herezi Katara(isti na grkom). Ovaj heretiki pokret, koji je negirao katolike dogme, pored Italije(Lornbardija) zahvatio je sjevernu Francusku, junu Njemaku i granajui se stigao doistonih oblasti Brandenburga i Pruske. Zahvaljujui trgovakim vezama Njemake iFrancuske jeres zahvatila je katare i Englesku.!" Historiografija susjednih zemalja Srba iHrvata nastojala je svim silama dokazati kako Bosanska crkva nije bila heretika negosrpska-pravoslavna, odnosno katolika i to bez validnih historijskih dokaza. Tezu da jebosanska crkva pravoslavna, sponsoriranu od Srbske crkve, dokazivali su V. Gluac,Boidar Petranovi i prota Svetozar Davidovi/" Jaroslav idak, kao Hrvat, pobijao jeGlusevu tezu tvrdnjom da je bosanska crkva prava hrianska crkva, t.j. katolika.i"Naalost, ove stavove prihvatio je i ameriki historiar John V. A. Fine, koji tezu opravoj kranskoj crkvi praktino dokazuje na samo jednom validnom dokumentu -Testamentu Gosta Radina.f" Ovu tvrdnju uspjeno je pobio Salih H. Ali iznoseiargumente da je: Prvi od tih izvora, takozvana bula, pape Aleksandra od 18 marta 1067godine, kojom se uspostavlja dukljansko-barska mitropoliia i kojoj izmeu ostalih, pripada ibosanska biskupija, a kojom su se sluili svi historiari koji su pisali o historiji Bosne (FRaki, V. Klai, I. Markovi, St. Novakovi, S. Stanojevi, A. Hoffer, M. Prelog, pa i samRaki) dokazani falsifikat. 23) Svakako da ova stanovita treba odbaciti kao naunoneargumentovana, a politiki tendenciozna.Naoj nauci je danas jasno da se pitanje irenja Islama u Bosni ne moeposmatrati odvojeno od Bosanske crkve i bosanskih krstjana, odnosno od likvidacijebosanske crkve, niti od injenice da je izmeu te dvije vjere bilo dodirnih i slinihtaaka." Ova stanovita potvruje niz historiara Bonjaka;": Safet beg Baagi,Muhamed Hadijahi, H. Mehmed Handi, Adem Handi, a od drugih: iro Truhelka,despotovine namjesnitvo: udovica Jelena slijepi Stjepan i kao gubemator (gubemator Rassie) "veliki vojvoda"Mihajlo Anelovi, brat rumelijskog pae Alipae Anelovia,"19) Udaljev, Kosminski, Valenstajn, Istorija srednjeg vijeka I, Beograd 1950, str. 361.~()Adem Handi, irenje Islama u Bosni s posebnim osvrtom na srednju Bosnu, Prilozi O. F., irenje Islama iislamska kultura u bosanskom ejaletu, Sarajevo 1991, str. 38.21) H. Mehmed Handi, Islamizacija BiH i porijeklo bosansko hercegovakih muslimana, Sarajevo 1940, str.17;J. idak, Problem bosanske crkve u naoj historiografiji od Petranovia do Gluca., JAZU, Zagreb 1937,knjiga 259.:al John V.A.Fine, Zakljuci mojih posljednjih istsraivanja o pitanjima Bosanske crkve, Bogomilstvoto naBalkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja, Skopje 1982, str. 127,134.zn Salih H. Ali, Bosanski krstjani i pitanje njihovog porijekla i odnosa prema manihejstvu, Bogornilstvoto naBalkanot vo svetlinata na najnovite istrauvanja, Skopje 1982, str. 154-155.24) V. Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990, str. 34&-352;F. Raki, Bogumili i Patareni (Rad Jug. Akad. VII, VJII iX).137Vladislav Skari, Aleksandar Solovjev, Jovan Cviji i britanski historiar Sir Thomas W.Arnold i drugi.to se tie tvrdnje o postojanju slinih i dodirnih taaka izmeu ove dvije vjere,prema onome to dananja nauka zna o vjerskoj doktrini za koju se pretpostavlja da je bilakod bosanskih krstjana, stvari stoje ovako: Isus sam nije Bog, ve najvii od anela, tijelomu bijae samo prividno; Patareni su odbacivali krtenje, osobito djece; SveenstvaPravog nisu imali poto je svaki lan kod njih smio nauiti i iriti svoju vjeru; Patareni nisuimali klasine crkve, niti zidanih zgrada za tovanje Bogu, kome se moe svugdje moliti;Hulili su krst nazivajui ga "vjeali"; Odbacivali su kipove i rugali se kranima to im seklanjaju; Njihovi hramovi bile su obine kue bez zvonika i zvona, koje su drali zademonske trublje; Klupa, stol, prekriven obinim platnom, na kojem je otvorenojevanelje, to je bio sav ukras njihove bogomolje; Kod njih se rijetko nalazio mukarac iliena koja ne bi znala napamet Sveto pismo i to na narodnom jeziku; Mrsni ljudi obiansvijet) uzimali su ene da im budu vjerne i da ih mogu otpustiti po volji; Nisu priznavalicrkveni brak.i" Ako se sa ovim uporedi, glavni i kapitalni izvor o bogumilskoj patarenskojreligiji u Bosni, kojim su se ispred sebe i drugih pismeno odrekli krivovjerstva mnogibonjaki pravci, godine 1203, pred inkvizitorom Ivanom de Casamarisom, dvorskimkapelanom splitskog arcibiskupa Bernarda, onda se vidi koliko su gornji navodi tani.U svojoj ispovjedi obeavaju heretiki prvaci: da e u svim mjestima imatibogomolje, znai nisu ih prije imali; pa da e u crkvama imati oltare i krie, bilo jepretjerano traiti od njih da odmah dre u i ikone; da e itati knjige starog zavjeta, znainisu ga priznavali; da e imati sveenike, da e odravati poste, svetkovine, svetce; da neemedu se primati Ma n iheie, da e se zvati braom a ne krstjanima, da se iz toga imenarazumije da drugi osim njih nisu krani. Kao to se vidi u ovom izvjetaju kapelanaCasamarisa, jasno je da je ovo autentino Katarsko uenje, odnosno uenje bosanskihkrstjana, ~. Bosanske crkve u njenom orginalnom poetnom stadiju.P' To to bosanskikrstjani (crkva bosanska) u svim vijekovima nisu imali identian stav sa ostalim katarimao svim vjerskim pitanjima - ne znai da nisu bili heretici.Od 1415. poslije poraza Maara u dolini Lave od strane zdruene bosanske iosmanlijske vojske, turski krajinici ili krajike vojvode bili su sultanovi zastupnici premaBosni. Oni su nadzirali hrianske tributarne vladaoce, bili glavni iritelji Islama u Bosni iimali presudnu ulogu u ruenju bosanske drave, uivajui veliko sultanovo povjerenje.Tursku zatitu uskoro su potraili i ostali patarenski velikai. Prvo, Pavlovii(1415), zatim Sandalj Hrani (1418). Njihovo stavljanje pod okrilje Osrnanlija bilo jeprirodno i jedino politiko rjeenje obzirom da su bili izloeni unitenju od stranekatolike crkve i njene inkvizicije. Svi historiari se slau da su Tu rei od 1428 ili 1429zaposjeli neke bosanske gradove, Hodidjed i Vrhbosnu. Meutim, presudan momenat jenastupio kada je nakon smrti Sandalja Hrania doveden u pitanje opstanak njegovognasljednika Stjepana Vukcia Kosae, jer je car Sigismund naredio Frankopanima ihrvatskom banu Matku da osvoje Hum i svrgnu Stjepana.Budui herceg Stjepan, po kome e se cijeli ovaj kraj Bosne nazvati Hercegovina,za svoj spas pozvao je krajikog vojvodu Ishak bega, koji zbog zauzea na akcijama uAlbaniji alje svog starijeg sina Baraka sa 10.000 vojnika da praktino spase hercega~4) V. Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990, str. 346-352; F. Raki, Bogumili i Patareni (Rad Jug. Akad. VII, VIlI iX).~') H. Mehmed Handi, Islamizacija BiH, Sarajevo 1940, str. 7.138Stjepana uvjerenog heretika i patarena. Ova osmanlijska vojska pod Barakom pustoila je izadavala strah sve do ua Neretve i Trebinja. U augustu 1435 godine Barak je zimovao uHodidjedu i boravio u Vrhbosni (Sarajevu) i Zenici. Izgleda da je tada Tvrtko II pristao dada danak sultanu od 25.000 dukata."Od tada se Osmanlije utvruju u Hodidjedu, po nekim za stalno, aponekimapovremeno. Nakon 1439, pa do 1944 godine, Turci su drali znaajan broj bosanskihgradova. Osmanlije su prije osvajanja Bosne fetha u svojim rukama imali (povremeno ilistalno); Nevesinje, Gacko, Zagorje, Fou, Ustikolinu, Podrinje, Pljevlje, ajnie, Viegrad,Sokol, Srebrenicu, Zvornik, Zenicu i dolinu Miljacke sa Vrhbosnom Sarajevom, kome jetada udaren pravi ternelj.F' I to je bio kljuni momenat na putu ka islamizaciji Bosne.Da bi upotpunili sliku pred osvajanje Bosne, treba rei da je u Bosnu tada stigaoFranjevac Jakov de Marchia, kao glava vikarije bosanske, snabdjeven velikimovlatenjima, da istrijebi sve patarene i izmatike i da obnovi red i stegu u franjevakimrnanastirima." Time je poela hajka i progonstvo nad crkvom bosanskom i prisilnopokrtavanje bosanskih patarena, stvarajui tako veliki broj kriptopatarena u Bosni.Zadravanje osmanlijske vojske u gradovima - tritima i osnivanje naselja(kasaba) od velikog je znaaja za islamizaciju Bosne. U tim mjestima podizane su prvedamije, kao to je Careva Damija, Dzamii-atikom (stara damija), koja je osnovana uVrhbosni. Prema tvrdnji Muvekita u Vrhbosni je jo 1452 godine, Nesuh beg sagradiosvoju damiju. U formiranju ovih naselja imali su veliku ulogu derviki redovi koji suosnivali svoje tekije - zavije, osloboene poreza. To su bili svratita sa besplatnom hranomod tri dana, gdje se je sakupljao prost svijet, na koje je vre n jak uticaj u propagiranjuvjere. Skoro svi prvi vodei muslimani pripadali su tarikatui dervikim redovima od kojihsu u Bosni bile najznaajnije bektaije, odnosno njihova grana suni tarikata nakibendije.Hadi Bekta veli osniva je janiara. Jo prije pada Bosne, dok su kraljevi bili prisutni,Isak beg, osniva Sarajeva osnovao je tekiju mevlevijskog reda (1462).29) Ovdje je posebnozanimljivo istai za kulturnu situaciju Bonjaka u ovom periodu, pismo Mahmud paeAnelia, poslano pri osvajanju Jajca, 19 juna 1463, pisano na bosanici (obloj irilici) izadnje pismo Muhameda engia, 5 aprila 1953, pisano istim pismom, koje su njegovalibonjaki begovi, a koje je objavio Zdravko Kajmakovi (Pisana rije BiH, Sarajevo 1982).Vaku:fi su, takoer, odigrali presudnu ulogu. Primjer takvog uvakuflienja potpunesvojine (mulk zemlje) je vakufnama Isa bega, sina Ishak bega (1462), jo dok je StjepanTomaevi vladao Bosnom.t" On je uvaku:fio u okolini Vrhbosne svoju mulk zemlju kojuje kupio od prvog muslimana Balabana, sina Boginova, u mjestu Brus na Trebeviu iznadSarajeva. Iz te vakufname se vidi da je postojalo takoer muslimansko groblje na graniciovoga vakufa. Balaban, kao prvi musliman Bonjak, imao je svoje imanje u Sarajevu nauu potoka Koevo u rijeku Miljacku. Na Crne groblju kod Sarajeva naen je grobninatpis Bogina, sina Stipanova, a oca Balaganova. Postoji, takoer, ferman sultana Murataiz godine 1442/43 kojim on daje zemlju na Romaniji nekom Sirmerdu za zasluge. To su26) Hazim abanovi, Bosanski Paaluk, Sarajevo 1982, str. 28-29; Konstantin j irecek, Istorija Srba, Beograd1952, str. 361.:m M. Handi, Islamizacija BiH, Sarajevo 1940, str. 19.:!II) Milan Prelog, Povijest Bosne, Sarajevo 1914, str. 62.~) Adem Handi, O irenju Islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu, POF Sarajevo 1991, str. 44.:lO) Vakufname iz BiH, XY i XVI vijek, Orijentalni institut, Sarajevo 1985, str. 18. i 19.139sve dokazi o nainu ranog irenja Islama, mnogo prije pada srednjovjekovne bosanskedrave.Ovako je izgledala politika, vojna i vjerska situacija u Bosni kada su posljednjikraljevi bosanski, Stjepan Toma (1443-1461) i Stjepan Tomaevi (1461-1463)odluili daBosnu predaju katolianstvu i Zapadu ... Jo je Tvrtko II, nudio Mleanima da preuzmuupravu Bosne, ali ovi su to odbili iz straha pred Osmanlijama. Na kraju se je pokazala,politiki gledano pogrenom, ova raunica posljednjih bosanskih kraljeva, da seoslanjanjern na Ugarsku i Papu, t.j. na one sile koje su prije, najvie ugroavale njihovusamostalnost, moe spasiti dravna samostalnost Bosne.U kontekstu evropske historije, to je bilo vrijeme stvaranja velikihmultinacionalnih religijskih drava. To je naroito vailo za prostor Balkana i juno odAlpa. U vrijeme dolaska na vlast Stjepana Tomaa, uvjerenog patarena koji je preao nakatolianstvo, doli su do kulminacije sukobi katolianstva sa Crkvom bosanskom koju jerimska kurija od uvijek nastojala potpuno unititi. Neki od feudalaca preli su zaprimjerom Tomaa na katolianstvo, ali je njihov broj bio neznatan prema golemom brojupristaa Crkve bosanske. Tako je prvih godina njegove vlade politika mo Crkve bosanskeostala netaknuta. To se vidi iz primjera povelje Tomaa iz 1446 godine, kada ne moeporei: to ne bi to ogledano gospodinom didom i crkvom bosanskom i dobrimi Bonjani. 31)Snaga bosanskih krstjana u Bosni, pred njeno osvajanje, ogledala se prije svega upropalom pokuaju da kralj bude okrunjen krunom, koju mu je iz Rima poslao Papa 1446godine. Kruna je bila ve izraena i u Splitu predata biskupu Tomi, ali se krunisanje zbogsnanog otpora bosanskog plemstva i patarenske mase nije moglo odrati. Ovo se slae isa ocjenom iz pisma koje je posljednji bosanski kralj, pred sam pad Bosne, u oajanju idesperaciji, uputio papi Pikolominiju, geografu i historiaru, Piju II 31): Tvoj predhodnikEugen ponudio je mom ocu krunu i htio je osnovati u Bosni biskupske crkve. Otac je toodbio, da ne bi izazvao protiv sebe mrnju Turaka, jer je nov kranin i jo nije prognaoheretike i maniheje iz svoga kraljevstva. Iz ovog pisma se dade zakljuiti, da su katolikecrkve u Bosni, koje su osnovali franjevci kao misionari u 14 vijeku, bile lokalnog karakterai da su imale mali broj vjernika. Propao je, takoer, pokuaj kralja Tomaa sa slanjem triprvaka bosanskih krstjana, monih na kraljevskom dvoru, u Rim da prihvatekatolianstvo. Dvojica su po povratku u Bosnu prihvatila katolianstvo, a trei jepromijenio miljenje i pobjegao hercegu Stjepanu, upornom patarenu, to je bio uvod uotvoren vjerski rat u Bosni.S tim u vezi injenice pokazuju, da su najmoniji bosanski velikai: prvo Hrvoje,pa zatim Pavlovii, pa Sandalj Hrani i na kraju herceg Stjepan, svoj jedini oslonac, pa ibioloki opstanak, nalazili u saveznitvu sa Osmanlijama.Hrvatski i Srpski historiari zbog svojih nacionalnih i vjerskih ciljeva, prikazivalisu bosanske velmoe, ili kao izdajnike, ili kao neslone, neprincipjelne ljude, koji semeusobno bore za vlast, i slino.Herceg Stjepan, taj moni bosanski velmoa, nepornirljivi heretik, glavni zatitnikCrkve bosanske, koga je izaslanik pape Eugenija IV, hvarski biskup Toma, jo 1439 godinebezuspjeno ubjeivao da pree na katolianstvo, bio je takoer ovjek politikogkompromisa pa se je pod pritiskom Pape izmirio sa kraljem Stjepanom Tomaeviem,:pred sam pad Bosne. Shvatljivo je to dananji hrvatski nacionalisti tog heretikogfundamelistu, koji nikad nije bio katolik proglaavaju Hrvatom , grubo falsificirajuihistoriju. Ali nije shvatljivo da Bonjaci na sve to nijemo ute. Kao da herceg StjepanVuki nije bio Bonjanin i njihov predak.F'Na krunisanju posljednjeg bosanskog kralja 1462, krunom dobivenom iz Rima, nadravnom saboru, to je znailo otvoreno pristupanje Zapadu, bili su prisutni i nekivelikai (Petar Pavlovi,Tvrtko Kovaevi -Dinji) ali ne i herceg Stjepan.Zapad je izvrio tada enorman pritisak na Bosnu tako da su se do usijanja zaotrilivjerski odnosi, izmeu veine koja se drala Crkve bosanske i manjine koja je pristajala uzkralja katolika i nekoliko plemia. Veliki broj heretika pobjegao je u Hercegovinu isprednasilnog pokrtavanja. Otpoeo je pravi vjerski rat u Bosni izmeu pojedinih grupa.Karakter ovih vjerskih sukoba, najbolje se vidi iz primjera kada je kralj Stjepan Toma,1459, napao Hodidjed: Kralj je zauzeo predgrae (burgum) Hodidjeda, koje je bilo veliko ipuno naroda, i spalio ga, a narod dijelom poubijao, dijelom poveo u ropstvo. PotoOsmanlije u Bosni nisu naseljavali Turke, pretpostaviti je da je kralj pobio i zarobio dobreBonjane.P'Iz Rima, a naroito iz Budima, u to vrijeme su zahtjevali, da se jednom zauvijekunite bogumili, koji su stajali u savezu sa ekim Husitima i njihovim voom GjurdjemPodjebradskim, sa kojim se tada ugarski kralj Matija Korvin bodio za eku krunu.l" Te,1462 godine, kralj Stjepan Tomaevi odbio je pod pritiskom maarskog kralja da plaadanak sultanu, naivno vjerujui da e dobiti pomo od Matije Korvina. Kad je ta pomoizostala predloio je sultanu primirje na 15 godina, ujedno poveavajui danak. Sultan jeformalno pristao. Ali, imajui prave informacije, sultan je naredio trupama u proljee 1463da krenu iz ]edrene na Bosnu. O tome detaljnije izvjetava Konstantin Ianiar u svompoznatom djelu, koje je izuzetan izvor.3S)Prema pisanju Safet bega Baagia, u Kratkoj uputi: Mnogi velikai, koji na okopredoe na katoliku vjeru ostajui i dalje vjerni bogumilstvu, preko bosanskoe :>,"""'!jesnikaizvjeavali su velikog vezira Mahmud pau Andelooia o svemu ta se snovalo i kovalo nabosanskom dvoru.Uzevi u obzir ta su sve drali Osmanlije, poevi od Sarajeva a zavrivisa Zvornikom, abcom i amcom, te da je herceg Stjepan, na koga se nije mogloraunati, drao Hercegovinu do Glamoa, anse za odbranu takozvanih kraljevihzemalja bile su nikakve, to e uskoro pokazati i ratne operacije. I tako je otpoelaFetha, osvajanje Bosne od strane Mehmeda Fatiha osmanskog sultana, koju sumnogobrojni Bonjani doekali kao pravo rjeenje tegoba u kojim su se nalazili.Sultan je sa vojskom krenuo na Posavinu, a Mahmud paa je dobionareenje da udari na srce Bosne. Predhodno su turske trupe fingirale napad naUgarsku da sprijee Matiju Korvina da poalje trupe u Bosnu. Onda su seOsmanlijama predali Pavlovii i vojvoda Tvrtko Kovaevi, a Mahmud paa je izbiopod Bobovac koga predade nedavno pokatolieni zapovjednik Radak. Nakon togaMahmut paa nastavi da juri kralja. Prvo ga je traio pod Sokolom, a kada je ovajpobjegao u Klju, Mahmud paa opsjede tvravu traei od kralja da se preda. Kralj,:12) V. Klai, Povijest Bosne, Sarajevo 1990. str. 287.:nemajui drugog izlaza, se predade a Mahmut paa mu dade pismenu garanciju damu se nita nee dogoditi. Poslije toga kralj potpisa da se i ostali njegovi gradovipredaju. Pod Jajcem, Mahmut paa se susretne sa sultanom, kome je bilo krivo to jenjegov veliki vezir i drug iz djetinjstva potedio kralja, koji ako poivi moe biti prijetnjaosvajanju Bosne. Zato zatrai od uleme Ali Bastamia da izda fetvu (erijatsku osudu):El muminu la juldegu min dzuhrin meretejni (pravovjerni nek se ne da ugristi dva putaiz. iste rupe), uze sablju i posljednjem kralju Stjepanu Tomaeviu odsjee glavu.36)Ovim se inom zavrava samostalnost srednjevjekovne Bosanske drave.Historiari smatraju da je davanje pismene garancije kralju kasnije dovelo dopada i pogubljenja velikog vezira Mahmut pae Anelovia godine 1474 u Istanbulu.Pod Jajcem je masa Bonjaka prela na Islam. Ovo grupno prelaenje na Islamizazvalo je dosta pometnje u srpsko-hrvatskoj Historiografiji. Mnogi su to kasnijepokuavali osporiti.Bonjaki historiar, Safet beg Baagi, to opisuje ovako: Svi bogumilskiplemii pohrle pod Jajce, da se poklone sultanu. Postupak bogumila iznenadio jeMehmed Fatiha, zato im potvrdi sve stare povlastice izuzev jedino prijanje naslove.Svima velikaima u nasljedstvo podijeli turski poasni i plemiki naslov beg i uvrsti ihu vojsku kao lenske vitezove. Vlastelii i graani (cives) uvrteni su u red spahija ....Na opi zahtjev novih muslimana, kako se razabire iz slubenih izvora ujaniarskom zakoniku stoji ovo: Iz svih ostalih pokrajina zakon je uzimati samokransku djecu u "adzemi oglane"; naprotiv u Bosni zakonom je odreeno, da sesamo uzimaju muslimanski sinovi i primaju odmah u carske saraje i beu.Sa ovim se u sutini slae i Vjekoslav Klai, koji kae: Poput kraljice i vojvodeIvania mnogo se naroda iseli iz tune Bosne. Doim su patareni bosanski, vlastela ikmetovi veinom prigrlili vjeru Muhamedovu; krteni narod bjeao je ispred zulumaturskog.Meutim, kada su se poslije poeli izuavati turski porezni defteri onda je bilojasno da je proces islamizacije tekao postepeno. Ali time se ne moe dovesti upitanje, i grupno prelaenje bosanskih krst jana na Islam kao historijske injenice.Pogotovo kad znamo da cijeli dravni teritorij srednjovjekovne Bosne nije sve do 30-ihgodina 16 vijeka bio ukljuen u Osmansku dravu.Nakon zauzimanja Jajca sultan naredi Mahmud pai da krene naHercegovinu koju on osim nekoliko gradova ne osvoji. Sljedee godine 1464, u zimu,Matija Korvin osvoji Jajce, a hercegov sin Vladislav: Ramu, Uskopije, Livno, dok mudrugi sin Vlatko zauze devet gradova uz Drinu, sve do Srebrenice. Ova osvajanjaprisilie Mehmeda Fatiha da 1464 ponovo doe u Bosnu, opsjedne Jajce, apotoMaari opsjedae Zvornik on ih s vojskom protjera iz Istone Bosne. S time se ovoratovanje zavrilo.Od osvojenih oblasti u sjevernoj Bosni Maari formi rae dvije banovine,Jajaku i Srebreniku. Na jugu Maari zauzee Poitelj, a Mleani primorje odNeretve do Cetine. Hercegu Stjepanu ostade uzak pojas zemlje u primorju s Novimna ulazu u Boku Kotorsku. Herceg Stjepan oito poteen od Osmanlija, svojih starihsaveznika, umro je u miru 1466 godine u prisustvu gosta Radina, koji prema svometestamentu sigurno nije vie pripadao savrenim krstjanima (perfecti). Tek nakonnjegove smrti Bonjaci su oslobodili povjesni Herceg Novi 1482 godine.:Jajaka i Srebrenika banovina odrale su se u ovako rascjepljenoj Bosni jonekoliko deceniia. Tek poetkom 16-oga vijeka, kada je Turska zapoela svojusnanu ofanzivu protiv Ugarske, Srebrenik su oslobodili Bonjaci 1512, abac iBeograd 1521, a Jajce 1528, ime je cijela stara Bosna integrirana u svoje historijskegranice.Sa ovim je zavren vojno-politiki prikaz pada bosanske drave. Meutim,onaj drugi proces, vjersko-kulturne revolucije Bonjaka, kao njihove reakcije nakatolianstvo, osvajake ratove i inkviziciju trajae mnogo due.Ovaj historijski proces pokrenut je prilikom progona heretika u Bosni, njihovograseljavanja, konfiskacije njihovih imanja i nasilnog pokatoliavanja bogumila za kraljaTomaa godine 1459, i to na oiqled Osmanlija koji dre Vrhbosnu, Hodidjed i Tilavu,t.j. dananje .Sarajevo sa okolinom. A ti progoni su se desili samo etiri godine prije.akcije na Bosnu sultana Mehmeda II, pa se je mogla oekivati - prva masovnareakcija - grupnog prelaenja bosanskih krst jana na Islam.Vjersku revoluciju Bonjaka predvodili su prvi muslimani poput Ferhat bega,oca Gazi Husfef bega, koji je primio Islam (oito visokog roda) i postao zet sultanaBajazita II (1481-1512) oenivi se sultanijom Seldukom. Brat Ferhat begov, poimenu Radivoj, ostao je u svojoj vjeri i bio jo iv 1483, u Humu u Hercegovini. Meudrugim promotorima Islama bili su Ishak beg, te njegovi sinovi Barak i Isak begosniva Sarajeva. Zatim, veliki vezir Mahmud paa Anelovi, koji je sa Fatihomosvojio Bosnu, te Ahmed paa Hercegovi, pet puta veliki vezir u toku vladavinetrojice sultana, koji je komandovao flotom (kapudin paa) 1501 godine, u borbi sahrianima. Zatim, veliki vezir Rustem paa, sin Radoja Opukovia, te mnogi di-ugi izgeneraciie prvih muslimana u Bosni. To su sve ljudi iz redova patarenskog plemstva.Sto se tie obinog naroda i seljaka u pravu je Klai kad kae da su:patareni-kmetovi, pored vlastele, veinom prigrlili vjeru Muhamedovu. Primjera radimoe se navesti, da je 1489 godine dvije i po decenije nakon pada Bosne, Sarajevokao naselje imalo 46 posto muslimanskih domainstava. Dok je u 18 naseljasarajevske nahije taj odnos iznosio 40 posto. Ovo daje irenju Islama sva obiljejajednog vjerskog pokreta. Pri tome je osnovna injenica da je to muslimanskostanovnitvo bilo domae."! Sve se to deava neposredno nakon osvajanjaHercegovine (1470) i osloboenja Herceg Novog (1482), jo dok je znaajna teritorijaBosne, Jajaka i Srebrenika banovina pod okupacijom Maara. Kao to je ranijereeno, izuzetnu ulogu u propagiranju Islama odigrali su dervii (kojima su pripadaliskoro svi vodei ljudi) u osnivanju malih tekija (zavija) u urbanim naseljima, kao iosnivanje brojnih vakufa.Sve je to omoguilo izvoenje, jedne vjersko-kulturne revolucije bezpresedana, u ranijoj historiji Bosne i susjednih zemalja. Ovo je bio presudan korak uformiranju poetkom 16-oga vijeka u Bosni bonjakog naroda, kao nacije udananjem znaenju tog imena. Ovi Bonjaci, novi muslimani, primivi Islam, njihovoplemstvo i narod, postali su dio Osmanlijske vojske koja je dalje sa velikimentuzijazmom nastavila oslobaati bonjaku zemlju. Tu njihovu zemlju, su nakonFetha, drali maarski okupatori, kao predstavnici jedne strane katolike sile koja jeprije toga stoljeima nastojala pokoriti i raskomadati Bosnu.Poetkom 16-og vijeka, tanije 30-ih godina, nakon Mohake bitke 1526 ipada Jajake banovine 1528, moemo smatrati da je glavnina procesa kulturno-:vjerske revolucije bila obavljena. To se moe vidjeti i na primjeru poreskih defteraVilajeta Pavli, odnosno statistikih podataka za sljedea mjesta: Viegrad, Dobrun,Hrtar, Brodar, Bora, Praa, Studena, Volujak, Glasinac, Pale i Olovo, prema kojima,1489 godine, ima oko 25 posto muslimana da bi iza 1516 godine, taj procenat iznosiooko 70 posto. Ovi rezultati nisu potpuno egzaktni jer ukljuuju iskljuivo poreskostanovnitvo, to ukazuje da je islamiziranog stanovnitva bilo ak i vie. Prema ovojstatistici, na kraju 16 vijeka, 93 posto stanovnitva ine muslimani u nahijama VilajetaPavli.38)Silna je energija neponovljivo razvijena kod bonjakog naroda u 16 vijeku,nakon ove duhovno-vjerske revolucije. Kao neposredna posljedica te narodne vitalneenergije je nagli uspon Bonjaka dravnika i vojskovoa u Osmanskoj Imperiji, poputMehmed pae Sokolovia Visokog i Rustem pae Opukovia. Takoer, nastao jeprocvat u kulturi, pjesnitvu, filozofiji, tadanjoj nauci itd, a posebno u epskompjesnitvu Bonjaka u homerovskoj tradiciji. Posljedice ove vjersko-kulturne revolucije15-og vijeka u Bosni bile su mnogoznane za dalju budunost Bosne i one seodraavaju na aktuelnu sudbinu Bonjaka ove 1996. godine.Na kraju, u odnosu na vjersko-kulturnu revoluciju u Bosni, treba podvui, dadokazi o slinosti uenja Bosanske crkve sa Islamom nisu stvari neke misaonekonstrukcije ili nacionalnog profiterstva, nego realnih injenica. Tako naprimjer, Arapiu poetku svoje vlasti u Iraku pomau manihejce, pa ih dovode iz udaljenih perzijskihpokrajina u Irak, da slobodno propovjedaju svoju vjeru. Time se tumai privlanostizmeu Islama i manihejskih sekti.?"Kao to i drugi historiari tvrde, da je na svaki nain bogumilstvo, misli se naBosansku crkvu, prvi pokret reformacije u Evropi, t.j. veze bogumilstva sa ekimbratovtinama, sa husitizmom i uenjem Petra Celcickoqa."?'Ti historiari idu korak dalje sa tvrdnjom da je prelaz na Islam u Bosni znaiozbacivanje unutranjih okova, osloboenje tih ljudi, koji time stupie iz tijesne i mukleizbe bogumilstva na slobodno polje snanog politikog i ratnikog rada u okviruotomanske imperijalne politike. Takoer je vrlo jasno, da dobri Bonjani ovim inomne postadoe muslimani samo sa vjerske take gledanja, nego i Osmanlije upolitikom smislu, jer je to odgovaralo osmanlijskim shvatanjima drave.Ovo je za rezultat imalo, prva dva i po vijeka bonjako-islamske historije,izlazak na svjetsku scenu jedne nove generacije Bonjaka u globalnom smislu.Takoer, postoji miljenje da je i kulturno bogumilstvo t.j. bosanska vjera,utjecala na odgoj ovih ljudi, koji su pored ostalog bili na prilino visokom kulturnomstupnju zbog svoje naitanosti u odnosu na ostalu Evropu. Ovo vrijeme, sa drugestrane, bez ikakve sumnje znailo je u historijskom smislu konac Bonjake vjere, t.j.Bosanske crkve i srednjovjekovnih bosanskih pokreta za ouvanje sloboda.Kao to se iz historije bosanske hereze kao vjere u srednjem vijeku i historijejanjiara u islamskoj Bosni dade zakljuiti, u Bosni je ovaj vjerski elemenat bio vrloenergian. To pokazuje koliko su duboki korjeni Bonjakog naroda. Sa ovim inom:nastupa u bonjakoj historiji jedna nova era, nakon etiri vijeka mukotrpne historijeovoga naroda, u kojim su ga maarski kriari i pape trebali nauiti kulturi i katolicizrnu.Sada se oni okreu novom dobu, u kojem oni oslobaaju i proiruju stare granicesrednjevjekovne Bosne, ime se utvruje etniki prostor bonjakog naroda i njegovahistorijska drava.145prof. Tarik KulenoviPRISVAJANJE lOTUiVANJE BOSANSKOGSREDNJOVJEKOVLJASadanjost u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina namee stalne zahtjeve zapreispitivanjem dosadanjih spoznaja o postanku i trajanju Bosne i Hercegovine kaozasebnog dravnog, geopolitikog, kulturnog i civilizacijskog tijela. U tom poduhvatujedan od najvanijih segmenata je i redefiniranje odnosa Bosanaca spramsrednjovjekovne bosanske drave.Nastanak i trajanje srednjovjekovne Bosne postaje prvorazredno politikopitanje, a manipulacijom povijesnim injenicama, stanje od prije preko 500 godinapretvara se u skoro pa legitimnu argumentaciju koja slui kao odgovor na pitanje:"Kome pripada pravo vlasnitva nad BiH?" Na ovaj nain Bosna se opetovano dijeli iprisvaja, te joj se silovanjem povijesti nameu koje kakvi identiteti. U tom kovitlacustradaju najmanje dvije stvari: povijesna istina i znanost. Ujedno legalna politikanadmetanja iz podruja racionalnog i mogueg prelaze u mitomaniju i historicizam,ime gube svaku logiku vezu sa stvarnou. Stoga je namjera ovog izlaganjaukratko iznijeti mehanizme i ustaljena shvaanja koji su kreirali sliku koju danasimamo o srednjovjekovnoj bosanskoj dravi i spreavali da se bosanska povijestsagleda objektivno, osloboena nacionalnih mitova i potreba politikog trenutka.Nacija i povijestPrvi problem s kojim se susree istraiva u analizi historiografijesrednjovjekovne Bosne su nacionalno obojene interpretacije. Nacije u kreiranjuvlastitog identiteta, koriste nekoliko mehanizama. U svrhu ostvarivanjahomogenizacije i stvaranja objedinjavajue razine identiteta kojom se mogu zahvatitidovoljno iroki slojevi stanovnika tvori se slubeni, knjievni jezik, definira se"nacionalno" tlo, religija i povijest.Nacija je zamiljena zajednica. Njeni temelji poivaju na mjeavini razliitihutjecaja koji su tijekom vremena djelovali na odreenom prostoru i na odreenupopulaciju. Meu bitne karakteristike stsvaranja nacionalne posebnosti spadakreiranje nacionalne povijesti. Ovaj postupak, poznat kao historicizam, ima za svrhuda naciji, kao relativno novoj povijesnoj kategoriji, osigura naknadnu prolost. Potrebada se izvri reinterpretacija povijesti kroz nacionalni filter uzrokovana je tenjom zanacionalnom istoom. U svakoj naciji nalazimo potrebu za skoro pa boanskimatributima. Nacija sebe eli vidjeti kao vjenu, nepromjenjljivu i od samog nastankapotpuno dovren u formaciju koja je autonomna i neosjetljiva na utjecaje sa strane.Stoga i povijest jedne nacije u romantiarskim interpretacijama mora biti neprekinutilogini dravno-pravni niz. U tu svrhu historicizam mijea mit i povijest, koristei mitza popunjavanje povijesnih praznina. Povijesna realnost ipak nije jednosmjerna ravnaulica, ista i jasna, ve predstavlja konglomerat brojnih utjecaja, skretanja, vrludanja ikompromisa.146lako nove drutvene formacije, nacije u 19. stoljeu sebi prisvajajuobnoviteljski karakter. U povijesti se trai "zlatno doba", dovoljno daleko u prolosti, izkojeg bi bilo jasno vidljivo da je nacionalna drava nekada bila mona i slavna, izaega su slijedila "tamna stoljea" da bi na kraju dola nacionalna drava kaoobnoviteljski faktor koji ponovo vraa "staru slavu djedova" na povijesnu pozornicu.Nacija-drava nuno potrebuje i "okupatora" od kojeg se treba osloboditi. To mogubiti strani osvajai, ali i domae feudalno plemstvo koje uzurpira pravo nacije naslobodu. Ovo je vidljivo na primjerima nove grke drave koja svoj legitimitet zasnivana starogrkim dravama - gradovima, kao i na primjeru modernog Izraela koji svojezlatno doba nalazi u idovskim dravama u Palestini od kojih je posljednja unitena u1. st. nae ere. Na Balkanu, uz Grke, u novije doba vidljiva je historicistikadjelatnost kod Srba, koji svoje aspiracije zasnivaju na obnovi "Duanovog carstva",kao i kod Hrvata koji stvaranje nacionalne drave, smatraju nastavkom hrvatskogkraljevstva koje se ugasilo 1102, poslije poraza hrvatskog kralja Petra Svaia naGvozdu i ulo u sastav ugarske drave. Pozicija Bonjaka je nezgodnija, jer oni svojezlatno doba trae u razdoblju turske vladavine Bosnom, a upravo Turke susjedninacionalizmi definiraju kao okupatore osloboenjem od kojih nacije stjeu slobodu.Cilj insistiranja na povijesnim pravima bio je potvrditi pravo nacije na kreiranjesopstvene drave "kakva je nekada sigurno postojala". U drugoj fazi, nakonetabliranja nacionalne drave, povijesne okolnosti bi se koristile kao opravdanje zairenje dravnog teritorija.Drugi problem s kojim se bosanska historiografija suoava je suavanjekonteksta. Bosni se namee kontekst korespondiranja samo sa susjedima,Hrvatskom i Srbijom. Iako u vrijeme najveeg uspona bosanske drave, samostalnahrvatska drava nije ni postojala, a Srbija je, do Duanove smrti i svog raspada bilaiskljuivo orijentirana ka jugu i Bizantu. Bosna u vrijeme svog srednjovjekovnogtrajanja odrava odnose sa Madarskom i Rimom, kao glavnim svjetovnim iduhovnim silama ovih prostora, vladarska dinastija Katromania eni se savladarskim porodicama "pola Evrope", a trgovina se odvija uglavnom sa Dubrovnikomi Mletakom republikom. Ujedno, u vrijeme najveeg uspona "Crkve bosanske" uevropi "cvatu" heretiki pokreti ija veza sa Bosnom jo nije dovoljno istrae na. Uzheretike sjeverne Italije i june Francuske, ne treba zaboraviti ni prodor Husita uMadarsku kao ni posljedice koje je on ostavio za sobom.Problematika odnoenja nacija na slavenskom jugu prema povijestiviestruko se reflektirala na Bosnu. Nakon austrougarske okupacije BiH i nestankaosmanskog sustava vlasti, BiH postaje otvorena svim zbivanjima koja su zahvaalasusjedne zemlje. Tako u nju dolaze nove nacionalne ideje, srpska, hrvatska ijugoslavenska. Religijska podjela, koja je predstavljala sutinu osmanskog upravnogsustava, prenosi se na plan socijalnih odnosa. Rastua buroazija u svojoj gladi zazemljom, okomljuje se na feudalnu klasu i, shodno rastuoj ekonomskoj moi,postavlja i politike i kulturne zahtjeve. Kako feudalne strukture svoj legitimitet vuku izrazdoblja Osmanskog Carstva, buroazija se uputa u poduhvat prisvajanja starijebosanske povijesti da bi time umanjila znaaj feudalaca. Ovakav primjer poznat je izvremena francuske revolucije. Feudalni sloj se pozivao na Franako carstvo i svojlegitimitet je bazirao na njemu. Shodno tome, trei stale, buroazija, se proglasilanasljednicima starosjedilaca, Gala, koje su Franci podvrgli svojoj vlasti. Samim time,zauzimanje vlasti od strane buroazije, tumaen je kao povratak na prijanje,"prirodno" stanje i zato legitiman. BiH, kao zemlja sloenih konfesionalnih odnosa147imala je nesreu da se socijalno pitanje prenese na plan konfesionalnih, a kasnijenacionalnih odnosa. Ujedno, izloen ekspanzionizmu buroazije sudjednih zemalja,novi poduzetniki sloj, umjesto da formira jedinstvenu strukturu, opredijelio se za veformirane buroazije susjeda. Time je pitanje pripadnosti srednjovjekovne Bosne, kaopretpostavljenog izvora legitimiteta buroazije postalo politiko pitanje i odrazilo se nahistoriografiju. Kako su pravoslavni i katoliki Bonjaci koji su uglavnom tvorili noviburoaski, poduzetniki sloj, mahom izabrali srpsku i hrvatsku nacionalnost,srednjovjekovna bosanska drava i zadatak da se dokae njena nacionalna srpska ilihrvatska pripadnost dolazi u ruke povijesniara tih nacija, ime poinje "veliki lov nabosansku povijest" u kojem glavni ulog postaje kreiranje "povijesnog prava" naBosnu.Mehanizmi otuivanjaDanas moemo ustvrditi da je bosanska povijest, pa i ona srednjovjekovnadobro utemeljana na izvornim dokumentima, iz kojih se zasebnost i dravnostbanovine i kraljevine Bosne, kao i tok dogaaja mogu vrlo dobro rekonstruirati, emudoprinosi i obim na historiografska graa. Problem nastaje prilikom interpretacije. Uelji da se stvori argumentacija za potvrivanje teza autora, injenice se estozanemaruju ili proizvoljno tumae"Tradicionalni pristup temelji se na dve postavke prisvajanju i negiranju.Prisvajanje se odvija na pretpostavci da su slavenska plemena koja su naselilaprostor Bosne i Hercegovine nuno pripadala hrvatskom ili srpskom etnikomkorpusu i daljnja povijest tog podruja je ustvari povijest hrvatskog ili srpskogetnikog korpusa. Negiranje se provodi kroz odricanje umijea dravotvornostiBonjanima. Kroz tradicionalne povijesne interpretacije, nastanak Bosne kao zasebnegeline se najee smjeta unutar srpske ili hrvatske srednjovjekovne drave.Cinjenica ostvarivanja bosanske samostalnosti tumai se utjecajem dravotvornogsrpskog ili hrvatskog plemstva. Primjer ovakve teze nalazimo kod Dominika Mandia,koji tvrdi da su banovinu Bosnu stvorili Hrvati koji se nisu slagali s maarskom vlauu Hrvatskoj. A na njega se danas nadovezuje ime odan.Analizirajui metode kojima se koriste povijesniari za prepravljanjepovijesnih podataka, vidljivi su neki oblici prisvajanja srednjovjekovne bosanskepovijesti:1. Tumaenje nacionalne pripadnosti na osnovu religijskog uvjerenja -Postojanje samostalne Crkve bosanske pokuava se negirati ili minimalizirati, snamjerom da se populacija srednjovjekovne Bosne svede na katoliku ilipravoslavnu. Iz ega proizlazi da su u pitanju Hrvati ili Srbi. Makar je nejasno kako seIl Do danas je o povijesti Bosne u srednjovjekovIju napisano vie knjiga. Medu znaajnije spadaju slijedee:Vjekoslav Klai: "Poviest Bosne"; Sima irkovi: "Istorija Bosne", Nada Klai: "PovijestBosne"; Grupa autora: "Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine"; Noel Malcolm.'Bosnia,a short history" 1993; Nijaz Durakovi: "Prokletstvo Muslimana" 1993; Sreko aja: "Konfesionalnost inacionalnost Bosne i Hercegovine", 1992, Enver Imamovi: Korijeni Bosne i bosanstva, 1995."Marko Vego: Postanak srednjovjekovne bosanske drave 1982.Uz ove autore o Bosni su pisali brojni autori (Anto Babi, Ferdo Sii, Sime odan, DominikMandi ... s tim da je jo vee bibliografska podruje u kojem se autori dijelom dotiu BiH piui o drugimproblemima (pitanje heretikih pokreta u Evropi, problemi Crkve bosanske, irenje islama u Evropi i svijetu,povijest Osmanskog carstva, povijest susjednih drava Hrvatske, Srbije i Crne Gore)148na osnovu religijske pripadnosti Bonjana u recimo XIV stoljeu moe odreivatinacionalna pripadnost koja je produkt XIX stoljea.2. Utvrivanje nacionalne pripadnosti vladara - Bosanske vladarske dinastije,potomci Kulina bana i Kotromanii Tvrtkovii" esto se svojataju kao "staro hrvatskoplemstvo. Iako ne postoji niti jedan materijalni dokaz da su pripadnici ovih dinastijasebe nazivali ili smatrali bilo hrvatskim ili ugarskim plemstvom. Ova pojava vueporijeklo iz vremena turskog prodora u Bosnu, kada su se dijelovi bosanskihplemikih obitelji pred osvajaima povukli u Hrvatsku i dalje. Vremenom su se oveobitelji kroatizirale i postale dio hrvatskog plemstva. Iz toga se naknadno zakljuujeda su i njihovi preci morali biti Hrvati, ako su im potomci aslmilirani." Jedini podatak opozivanju na krvne veze ostavio je Tvrtko I, koji je poslije smrti cara Duana, naosnovu srodstva svoje bake s Nemanjiima, isticao pravo na srpsku kraljevsku krunu,ali zato da bi Srbiju pripojio Bosni, a ne obratno".3. Pozivanje na srednjovjekovnu pripadnost Bosne - danas je poznato da seBiH u srednjem vijeku nikada nije nalazila u sastavu hrvatske ili srpske drave,izuzevi prodor hrvatskog kralja Mihajla Kreimira i srpskog cara Duana, u kojima suna krae vrijeme zaposjednuti dijelovi Bosne, ali nije preuzeta i upravna vlast nadnjom. Madarski vladari su svo vrijeme postojanja bosanske drave pretendirali nanjene dijelove, ali ni oni nisu, osim titularno" uspjeli da taktiki podvrgnu bosanskudravu svom upravnom aparatu i kulturnim vrijednostima. No, to ne sprjeavapovijesniare da, negirajui bosansku samostalnu povijest prije Kulina bana, Bosnuprema sopstvenom nahoenju, kao loptu dodijeljuju malo Hrvatskoj, malo Srbiji, paBizantu i Madarskoj. Takoer, nakon ostvarivanja pune samostalnosti Bosna seuporno gura u vazalske odnose prema Madarskoj, pogotovo od strane hrvatskihpovijesniara. Ovo je objanjivo injenicom da je Hrvatska u tom razdoblju bila podmadarskim suverenitetom, pa povijesniari ne mogu prihvatiti injenicu da je Bosnauspjela ostvariti samostalnost.4. Prisvajanje ili negiranje zasebnosti "Crkve bosanske" teze koje se javljaju unegiranju samostalnosti bosanske vjere i Crkve bosanske baziraju se na tvrdnjamada je to katolika biskupija koja je zbog slabe povezanosti sa svijetom zapala ukrivovjerje (idak) ili da je to ustvari pravoslavna crkva koju su katolici proglaavaliheretikom (Gluac) Najnovije teorije (aja, Malcolm) stiu da je u Bosni bilokrivovjerja, ali ono nije bilo toliko jako i ukorijenjeno, pa se u 15 stoljeu dogodilatemeljita rekatolizacija Bosne, koja je omoguila da Turke doekaju samo katolici.Crkva bosanska jedno je od najzanimljivijih pitanja srednjevjekovne bosanske drave,a ujedno i veliki kamen spoticanja. Naime, ako su Bonjani bili patareni, nisu mogli uisto vrijeme biti pravoslavni i katolici, pa se tako nisu mogli ni prisvajati. Iakol) Prof. E. Imamovi smatra da je u pitanju jedna vladarska dinastija.:1) Obzirom da su brojni pripadnici hrvatskog visokog plemstva porijeklom Talijani, Madari ili NIjernci,zanimljiovo je kako jo nitko nije postavio tezu o hrvatskoj pripadnosti Italije, Njemake ili Madarske.4) Najnoviji primjer u prisvajanju bosanskog plemstva je stanoviti Paul Tvrtkovi iz Londona koji se nacionalnoopredjeljuje kao Hrvat i sebe istie kao pretendenta na bosansko prijestolje, jer je, kako navodi, direktnipotomak vladarske dinastije Kotromani. Povijest ipak istie da je posljednji bosanski kralj Stjepan TomaeviKontromani dekapitiran kod Jajca, njegova djeca igmund i Katarina su primili islam, a ena mu je umrla uRimu, ne ostavivi 7-dobronamjerni autori pokuavaju dokazati pravovjernost bosanskih banova i kraljeva,uvijek se javlja narod koji je uporan u svom "krivovjerju" do zadnjih dana bosanskedrave, tako da Stjepan Toma tjera sa svojih posjeda hercegu Kosai 40.000patarena 1459.g. iako ih tada prema autorima vie uope nema u Bosni. Da je Bosnabila heretika zemlja potvruje postojanje franjevaca koji, kao misionarski red,nastupaju u zemljama gdje nema slubene katolike hijerarhije i pokuavaju proiritivjeru. U situacijama kada je vjera dovoljno proirena na scenu stupa slubenacrkvena hijerarhija koja uvruje crkvenu strukturu. Prisutnost jedino franjevaca od14. do 19. stoljea govori da nije bilo uvjeta za instaliranje slubene crkvenehijerarhije. Ujedno, problem "Crkve bosanske" je u historiografiji esto prenaglaavan.Tako je bivalo vanije kako se pojedini vladar Bosne vjerski opredjeljivao, od injeniceda je vladao samostalnom dravom.5. Cestovna teorija - Ova teorija uporno insistira na prometnoj izoliranosti kaoglavnom uzroku svih nejasnoa koje se javljaju u interpretacijama srednjovjekovlja.Stoga su za paterene, slabu kraljevsku vlast, nemogunost susjeda da pokore Bosnu,nemogunost misionara da proire katoliku vjeru, uvijek krive loe ceste.6. Diskontinuitet - ovaj postupak se javlja kod autora koji namjeravaju pobiti svakumogunost da su Bonjaci srednjovjekovne Bosne primili islam i nastavili ivjeti uzemlji svojih predaka. Tako se negiraju mogunosti da su patareni i dio plemstvaprimili islam, da su dananji muslimani porijeklom Bonjani, da su se neki elementibosanske dravnosti odrali i pod Turcima. Legitimitet kontinuiteta sa bosanskimsrednjovjekovljem priznaje se jedino franjevcima i to na osnovu nepostojeeadhname dodijeljene fra Anelu Zvizdiu. Od nje je sauvan jedino prijepis iz 17.stoljea. Istovremeno, negira se mogunost da je u slavenskoj masi koja je podnadzorom Avara dola na Balkan postojalo zasebno pleme iz kojeg potjeusrednjovjekovni Bonjani, ime se eli razbiti veza izmeu seobe Slavena i nastankabosanske drave.7. Mit o bogumilima - injenica da je Bosna od svih junoslavenskih drava usrednjem vijeku najdue zadrala samostalnost, kao i to da je postojala samostalnakranska crkva, razliita po uenju od pravoslavne i katolike crkve, stvorila jepodlogu za brojne manipulacije. Mit o ukorijenjenosti bogumila u Bosni jednak je povrstoi tvrdnjama da u Bosni uope nije bilo heretike crkve i s njim se izvanrednonadopunjavao Na pitanju da li je u Bosni bilo heretika ili ne, grade se i rue teze ozasebnosti bosanske drave ili njenoj hrvatskoj ili srpskoj pripadnosti. U "bosanskojheretikoj polemici", bogumili postaju dravotvorni element, bez kojeg ne moe bitigovora o postojanju bosanske drave. Tako se u problematici bosanske dravnostistvari skreu na sporedni kolosijek, zanemaruje se postojanje vladarske dinastije,krune i plemikog parlamenta "Stanka bosanskog", kao najvanijih elemenatasuvereniteta drave u srednjem vijeku. Bogumili u historiografiju ulaze lankomFranje Rakog: "Bogom ili i patareni?", nakon kojeg pojam "bogomili" zamjenjujepojmove "bosanski krstjani, dobri Bonjani i dobri ljudi" koji su u bosanskim izvorimajedini bili upotrebljavani od strane Crkve bosanske, kraljeva i vlastele zasarnooznaavanje.?'(i) Rad JAZUbr. 7.7) Jedini izvor koji spominje bogu mile je "ilje despota Stefana", koje je. ipak. srpski izvor i koristi srpskuterminologiju za oznaavanje bosanske hereze. Tako zapadni i papinski izvori za oznaavanje "bosanske vjere"koriste zapadnu terminologiju (katari, patareni, babuni). Dakle. ako se koriste samo izvori zapadnog iliistonog porijekla. nuno se mora doi do zakljuka daje u pitanju hereza one vrste kakvom je ti izvori navode.150Osnovni razlog insistiranja na bogumilskom pitanju je potreba nacionalizmada pronau dravotvorni element koji se moe projicirati u sadanjost. Tako heretikibogumili postaju bezimeni junaci, pacifistiki preci hajduka i drugih narodnih junakakoji po cijenu najveih odricanja uporno brane bosansku samostalnost borei seprotiv stranih osvajaa (Madari, rimski papa, Srbi), kao i protiv domaih izdajnika(prevrtljivi vladari i plemii). Time dobivamo prototip narodnog otpora i "visoke svijestiirokih slojeva" koji je bio idealan za razradu u vrijeme komunistike vlasti i njihoveomiljene frazeologije o "klasnoj svijesti". Ujedno, u vrijeme formiranja nacionalnihideologija, a i u vrijeme komunistike vlasti, plemstvo se tretira kao nazadni element.Stoga se u interpretacijama srednjovjekovlja ouvanje dravnosti nije moglo"dodijeliti" plemstvu, koje je po svim suvremenim definicijama bilo "reakcionarno". No,u Bosni srednjeg vijeka plemstvo i vladarska dinastija predstavljaju glavninu"politikog naroda" BiH i tu treba traiti elemente njene dravnosti. Ti elementidravnosti Bosne dovoljno su jaki da, ak i da se konstatira da Crkva bosanskanikada nije ni postojala, dravnost, zasebnost i bosanstvo Bosne u srednjem vijekune bi pretrpilo ni najmanju tetu. Pitanje "Crkve bosanske" treba vratiti na pravumjeru, u okvire prouavanja crkveno-heretikih pokreta (u odnosu na rimsku crkvu) usrednjem vijeku.Bonjaki samozaboravUz pokuaje prisvajanja bosanskog srednjovjekovlja od strane susjednihnaroda, drugi problem koji se namee je nezainteresiranost Bonjaka za vlastitupovijest prije primitka islama. injenica je da dolazak Turaka i primanje islamapredstavljaju veliku prekretnicu u povijesti Bosne, a islam kao velika civilizacijskatekovina svojom dubinom i sloenou predstavlja primamljiv izazov za generacijeznanstvenika. Ujedno, neki objanjavaju izbjegavanje muslimanskih Bonjaka da sepozabave pitanjem srednjovjekovne bosanske povijesti tvrdnjom da muslimanizaneseni veliinom i ljepotom vjere, smatraju predislamsku prolost nevanom i naodreeni je se nain stide, jer su tada ivjeli u neznanju u odnosu na vjeru. Tepostavke ipak ne objanjavaju zato se i u najnovije doba bonjakom bavljenjuovom problematikom posveivalo relativno malo panje. Dapae, zaprepaujue suizjave jednog bonjakog pjesnika i novopeenog nacionalnoq ideologa da je Bosna1463.g. ustvari osloboena, samo nam nikako nije jasno od koga? Na ovo senadovezuju i kvazivjernike, vrlo popularne interpretacije da bi Bosna propala da nijebilo islama iz ega je lako izvui zakljuak da sve to se u Bosni dogaalo prijeislama nije vano. Pokazatelj takvog stanja duha je i ulaganje goleme intelektualneenergije da se pronau dokazi o prisutnosti islama u BiH i prije dolaska Turaka, dokse iva bosanska srednjovjekovna kultura u potpunosti zanemaruje.Suvremena povijest ukazuje nam da su se Bonjaci suoili sa tri velikezadae:elja da se u Bosni otkriju bogumili potie iz panslavenskih ideja gdje se odbacivala sve to je dolazilo sazapada i veliao narodni genije Slavena. Ova ideja kasnije je simplificirana. Naime Stefan Nernanja je progoniobogumile iz Rake i, ako se u Bosni tog doba za Kulina bana javljaju bogumili, znai da su se doselili iz Srbije i,ako su svi Bonjani bili bogumili, onda su nuno Srbi. Na isti nain hrvatski autori (Sudiand, Mandi) smatrajuda su Bosnu osnovali pripadnici narodne plemike stranke koja se nije sloila s nagodbom s Madarirna, a"bosanski bogurnili'' su ustvari narodni sveenici "glagoljai" koji su se protivili rimskoj crkvi i bijegom u Bosnuouvali "hrvatsku narodnu religiju".1511. dokazivanje slavenskog podrijetla i autohtonosti na bosanskom tlu, imese trebao pobiti stav da su "Bonjaci Turci koji su doli iz Azije i trebaju se u njuvratiti"2. afirmacija bonjake nacionalne posebnosti i odbijanje svoenja na vjerskumanjinu3. ruenje nametnutih mitova o turskom razdoblju bosanske povijesti kao"tamnom vilajetu i orijentalnoj despociji".Uz ispunjenje ovih zadaa malo je vremena i intelektualne energije ostalo zabavljenje bosanskim srednjovjekovljem i stvaranjem sinteza koje bi ukljuivale isrednjovjekovlje. Ipak, pojedinci poput h. M. Handia, vezanosti na srednjovjekovnubosansku dravu, problemu primanja islama u Bosni, kao i o Crkvi bosanskoj.Zanimljivo je i da je prvu sintezu bosanske povijesti (u kojoj je obraeno vrijemesrednjovjekovne i turske Bosne) do austrougarske okupacije napisao Bonjak, SalihSidki Hadihuseinovi Muvekit" oko 1878. godine. No, te spoznaje su teko dopiraledo irih slojeva i tek ovih nekoliko godina moemo konstatirati da se "bogumili"ponovo vraaju u Bosnu. Jedan od uzroka tome je i psiholoke prirode. Bonjaciimaju izrazito razvijen osjeaj pripadnosti Bosni, tako da se ulaganje intelektualnognapora u dokazivanje smatra izlinim. Naprosto, kao i kod brojnih drugih pitanja uBiH, te se stvari podrazumijevaju. Kako podrazumijevanje ne mora biti povezano sarazumijevanjem esto dolazi i do nesporazuma. Ipak pristup bosanskomsrednjevjekovlju jo uvijek se olako shvaa. Tako u intervjuu zagrebakom"Veernjem listu" prof. Ejup Gani izjavljuje da mu nije jasno zato se Hrvati buneprotiv bosanske zastave kada je ona pripadala bosanskim kraljevima koji su biliHrvati. Ovakve u najmanju ruku neodgovorne izjave jo vie zbunjuju poznavateljabosanske povijesti kao autentine i zasebne cjeline. Pogotovo kad se zna dabosanski vladari, bilo banovi ili kraljevi nikada nisu koristili niti jedan pridjev osimvarijacija rijei "bosanski" da opiu sebe.Danas pak, suoavamo se i s drugom krajnou. U odreenim tekstovimaBonjaka postoji tenja da se bosanska povijest simplificira i izvede jedna ravna crtatezama da su svi Bonjani bili bogumili, onda su svi odjednom primili islam, postalidobri muslimani i branili svoju posebnost kao i bogumilski preci sve do danas. Ovasimplifikacija, stvaranje pravocrtnosti i traenje religijskih spona u stvaranjunacionalne povijesti predstavlja dvosjekli ma koji Bonjaci trebaju izbjei. Unoenjemitskih elemenata i traenje linearnosti su greke koje su ve poinile historiografijesusjednih naroda. Stoga smatram da su osnovni problemi koje bosanskahistoriografija nuno treba osvijetliti postanak i razvoj bosanske srednjovjekovnedrave, kao i specifinosti bosanskog drutva u srednjem vijeku elementi koji suouvani do danas. Drave nastaju i propadaju, a bosansko drutvo kao samosvojan ispecifian subjekt preivjelo je sve ove vijekove i danas predstavlja najsigurniji faktorintegracije bosanske drave.~)"Historija Bosne" (napisano izmeu 1878. i 1899,kada je autor umro, na turskom jeziku), spomenuto uKnjievnost na orijentalnirn jezicima u BiH" Grozdani, Ljubovi. Orijentalni institut, Sarajevo.152IZABRANA BIBLIOGRAFIJA:- Babi, Anto: "Iz istorije srednjovjekovne Bosne", Sarajevo, 1972, Svjetlost- Brandt, Miroslav: "Izvori zla" - dualistike teme, Zagreb, 1989, August Cesarec- Baagi, Safvet beg: "Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine" (od 1463.do 1850.), reprint izdanje, Sarajevo 1989.- aja, Sreko M.: "Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine"Sarajevo, 1992, Svjetlost- odan, ime: "Bosna i Hercegovina, hrvatska djedovi na", Zagreb 1994. Meditor- Gross, Mirjana: "Historijska znanost", razvoj, oblik, smjerovi, Zagreb, 1980.,Sveuilina naklada Liber- Handi, h. Mehmed: "Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovakih muslimana", Sarajevo, 1940., Islamska dionika tamparija- Imamovi Enver: "Korijeni Bosne i bosanstva", Sarajevo 1995.- Klai Nada: "Srednjovjekovna Bosna", Zagreb, 1989.- Klai Vjekoslav: "Povijest Bosne", Sarajevo, 1990., Svjetlost, fototip izdanjaizdanja iz 1882.- Malcoim, Noel: "Povijest Bosne", Zagreb, 1995. Erasmus- Mandi, Dominik: "Herceg Bosna i Hrvatska"- Raki, Franjo: "Bogomili i patareni", Zagreb, 1869, "Rad" Akademije JAZU br. 7- Straemanac, Ivan: "Povijest franjevake provincije Bosne Srebrne", Zagreb,1993, Matica Hrvatska- Sudiand: "Junoslavensko pitanje" Varadin, 1990, reprint izdanja iz 1918.- idak, Jaroslav: "Studije o crkvi bosanskoj i bogumilstvu", Zagreb 1975,Sveuilina naklada Liber- Vego, Marko: "Postanak srednjovjekovne bosanske drave", Sarajevo, 1982.Svjetlost.153mr. Fahrudin Isakovi:ZASTUPLJENOST SREDNJOVJEKOVNE BOSNEU UDBENICIMA HISTORIJEIntencije novog Plana i programa za historiju kao nastavni predmetDefinirajui cilj nastave predmeta Historija, Nastavni plan i program za opugimnaziju, srednje umjetnike i osnovne kole, Ministarstvo obrazovanja, nauke,kulture i sporta R/F Bosne i Hercegovine jasno je podvukao zahtjev da se ueniciupoznaju sa prolou ljudskog drutva, zakonomjernou drutvenog razvoja kao isa uzrocima nastalih promjena, dogaaja i procesa, to im moe pomoi da spoznajurazvojni put kojim je ljudsko drutvo dolo do danas. U opem historijskom okvirupred Nastavni program posebno su stavljeni zadaci iji je osnovni smisao da seuenik uputi u historijsku prolost Bosne i Hercegovine, da uenike upozna sakulturnom batinom svoga i ostalih naroda, da razvije duh tolerancije i demokratskopravo na razliitost miljenja, da kod uenika razvija sposobnost samostalnograsuivanja i samostalnog korienja historijskih izvora. Ideja i humanizam onoga toje ovim akcentirano predstavlja potpunu suprotnost tekstovima udebenika koji sutampani i izdavani prije 1990. godine, iako je bilo od sedamdesetih godina pokuajada se uvae sadraji relevantni objektivnoj istini.Iz postavki koje su izvedene iz programske orijentacije historije kaonastavnog predmeta u svim vrstama kola Federacije Bosne i Hercegovine, uzimajuiu prvom redu u obzir bitno izmijenjenu konstelaciju drutvenih i politikih prilika uBosni i Hercegovini poslije 1991.godine, pred potencijalne autore udbenika zahistoriju postavljen je zadatak da se u dijelu koji se odnosi na nacionalnu historiju,Bosni i Hercegovini obezbjedi mjesto u prolosti koje joj po ocjeni naunedokumentacije i pripada. Okvir u kome se to mora ostvairiti pretpostavlja kakoelemente kvantitativnog, tako i elemente kvalitativnog. U smislu prvog bitno je da sedogaajima bosanskohercegovake historije obezbjedi u udbenicima dovoljnoprostora, da pregled njene historijske prolosti bude konzistentan i maksimalnoobrazovno i odgojno usmjeren.U smislu kvalitativnog pred autore su postavljeni jo sloeniji zadaci. Ponauno zasnovanoj problematici, po osjeanju ravnopravnosti i zastupljenostijunoslovenskog prostora, prema programu nije bitno naruena proporcionalnost.Meutim, tekstovima udbenika moraju biti pokrivene oblasti sa onim dogaajima kojisu putem negativne indoktrinacije decenijama od uenika sakrivani. U daljem tekstubie ukazano na konkretnu nastavnu problematiku sa koje je definitivno skinut veozaborava.Nastavni plan i program za historiju kao nastavni predmet identian je zaosnovnu kolu i gimnaziju. Razlika je samo u obimu materijala i prilagodljivostipisanja. Za tehnike, strune, medicinske, umjetnike i specijalne kole izraen jeNastavni plan i program s tematskim oblastima kao i za gimnaziju, ali je obim materijeprilagoen kraem vremenu u kome je historija kao nastavni predmet zastupljena u154nastavi tih kola. To stvara izvjesne tekoe i nastavnicima i uenicima s obzirom daje potrebno materiju uklopiti u dvije kolske godine, a nije to ni ekonomino jer uenicimoraju da nabave sva etiri gimnazijska udbenika da bi ih koristili samo dvijegodine.Bosna i Hercegovina u antiko dobalako su Rimljani pod Ilirikom podrazumjevali najvei dio teritorija na zapaduBalkanskog poluostrva, podruje izmeu Italije, Dunava, Jadranskog mora,Makedonije i Trakije, na kome je kasnije ivjelo i brojno stanovnitvo junoslovenskogporijekla, u udbenicima za peti razred osnovne i prvi razred gimnazije, pretenapanja posveena je dokumntaciji o prilikama na podruju Bosne i Hercegovine ueljezno doba. Na osnovu podataka grkih i rimskih pisaca utvreni su toponimi nakojim su u Bosni i Hercegovini ivjeli lIiri kao najstariji stanovnici dananjihjunoslavenskih zemalja. U dijelovima oko rijeke Une ivjeli su Liburni, podrujeZapadne Bosne djelimino su naseljavali Japodi, Dalmati su stanovali na podrujuLivanjskog, Duvanjskog i Glamokog polja, dok su Mezeji i Desidijati u CentralnojBosni bili njihovi istoni susjedi.lako jo nije nauno provjereno, prema nekim indicijama porijeklo naziva"Bosna" potjee jo iz ilirskog doba. Nastao je od rijei "Basan", kako su Iliri nazivalidananju rijeku Bosnu. Naen je jedan rimski natpis u kome se spominje grad "AdBasente", to jest grad na rijeci Bosni. Apijan u popisu ilirskih plemena na podrujudananje Bosne i Hercegovine navodi jedno pleme iji je naziv ekvivalentan nazivurijeke, to jest "Bathai". Na jednom natpisu dananja rijeka Bosna se spominje podnazivom "Bathinus flumen", to je isto to i Basan. Dakle, dananji naziv Bosne irijeke Bosne potjee od ilirskog oblika "Basan".Kada je dolo do pojaanog talasa grke kolonizacije tokom 4. stoljea prijenove ere, poela je da se odvija grka trgovina i prema dubljoj unutranjosti zaleanjihovih jadranskih kolonija. Oni su se kretali raznim pravcima, dolinama rijeka ilidrugim pogodnim komunikacijama. Tako je u povezivanju bosanskih i hercegovakihkrajeva s grkim kolonijama na Jadranu znaajnu ulogu odigrala Nerona (danas Vidkod Metkovia). O obimu trgovake razmjene govore brojni nalazi grkog novca -drahme.U naim udbenicima u dovoljnoj mjeri su osvijetljeni i ratovi koje su Rimljanivodili u dijelovima Bosne i Hercegovine koji su pripadali Iliriku. Bile su to teke borbekoje su voene s Japodima i Dalmatima, u kojim je razoren njihov utvreni centarDelminium (Duvno). Osvijetljen je i udio bosanskohercegovakih Ilira u uvenomBatanavam ratu od 6. do 9. godine nove ere.U udbenicima su zastupljeni i podaci o procesu romanizacije kao i oosnivanju gradova, iz ega je evidentno da su Rimljani na kasnijem podruju Bosne iHercegovine zatekli preteno naseobine zatitno-odbrambenog karaktera. Nije bilogradova tipa onih u Italiji ili u Grkoj, Njih su inile naseobine gradina i sojenica kojesu podizane na obali rijeka, na samoj vodi. Prikazane su nove vrste naselja koja suizgraena s novim gospodarima. Bile su to rudarske i banjske naseobine i vile naekonomijama. One postaju rasadnici mediteranske civilizacije u Bosni i Hercegovini.U to vrijeme kao samoupravni gradovi nastali su: Delminium (Duvno), Bistue Nova(Vitez kod Travnika), Bistue Vetus (Varvara na izvoru Rame), Diluntum ( vjerovatnoStolac), Salviae (Podgradina na Glamokom polju), Pelva (na Livanjskom polju),155Stanecli (Vinjica kod Kiseljaka), Domavia (Gradina kod Srebrenice) i Bigeste(Ljubuki).U udbeniku su prikazane i glavne ceste koroz Bosnu i Hercegovinu koje susluile kao najkraa veza izmeu jadranskog primorja i Podunavlja. Njihova polazitanalazila su se u Saloni i Naroni. Tako su iz Salone vodile magistrale prema Kninu,Bosanskom Petrovcu, Kljuu, Bihau, Banjoj Luci i Mrkonji Gradu. Druga je stizala. na Gornji Vakuf, Kiseljak, Visoko i Brezu. Iz Narone je magistrala vodila dolinomNeretve do Borakog jezera, Ivan Sedla, Sarajevskog polja i dalje Drinom prema rijeciSavi. Vei broj cesta imala su i rudarska podruja u dolini Sane i Japre, zatim Fojnicai Kreevo i posavska oblast izmeu Bosne i Drine.Na osnovu materijala koji je obraen u udbeniku za osnovnu kolu i prvirazred gimnazije, uenici mogu mnogo da saznaju o privredi autohtonog stanovnitvau Bosni i Hercegovini u periodu rimske vlasti, o poljoprivredi kao osnovnoj grani ipostanku ekonomija u apljini, Brodcu, Travniku, u Sarajevskom polju, na podrujuLijeve polja i kod Ustikoline. Uz poljoprivredu bila je razvijena rudarsko-topioniarskadjelatnost koja je koristila sve vrste metala. Uz rudnike je prikazana i ostala djelatnostzanatstvo, graevinarstvo, trgovina i transport. Vrena je i eksploatacija termalnihvrela na lIidi, u Laktaima i Gornjem eheru. uvene su bile terme kod Kreeva,Fojnice, Bugojna i Kiseljaka. Oko Srebrenice nalazi se Crni Guber, Crvena rijeka iMajdanski potok. Uenicima su predoene i religijske predstave lIira u Bosni iHercegovini, religija i obiaji domorodakog stanovnitva.Sa seobom naroda i u njenom sklopu naseljavanjem Slovena na Balkanskopoluostrvo, Bosna i Hercegovina je ula u svoj poseban kulturno historijski razvoj ufazi ranog feudalizma, od 5. do 12. stoljea. Historiografija modernog doba, istono izapadno od nje, koristila je sporost kojom je vreno raspadanje rodovsko-plemenskog drutva u Bosni tokom 7. i 8. stoljea, pokazujui otvorenu sklonosttvrenju da se Bosna u to vrijeme nalazila as pod vlau istonog, as pod vlauzapadnog susjeda. Ako je do 10. stoljea, zbog geopolitikog poloaja, mogue tvrditida nema vijesti o Bosni kao dravi, isto tako je mogue iznijeti stav da je banedostatak vijesti jedini razlog koji je uticao na to da tadanji svijet nita nije znao oBosni kao dravi.U udbeniku za drugi razred gimnazije i esti razred osnovne kole navedenoje da prve konkretnije vijesti o ranofeudalnoj Bosni nalazimo u djelu KonstantinaPorfirogenita "De administrando imperio" ("O upravljanju dravom"), pisanom u 10.stoljeu. Bosna se u njemu spominje kao mala zemlja koja obuhvata podruje gornjegi srednjeg toka istoimene rijeke po kojoj se prozvala. U tekstu je vidno istaknuto da jeovaj prostor imao dugu kulturno-politiku tradiciju i da je on kasnije odigrao zapaenuulogu u obliavanju srednjevjekovne bosanske drave. Ima indicija koje ukazuju napostojanje onih elemenata na osnovu kojih je mogue govoriti o Bosni kao dravi kojaje ve u to doba postojala, a to su: teritorija i vladajua dinastija. Kako inae objasnitiinjenicu da ve u 12. stoljeu Bosna predstavlja prostranu zemlju koja zahvatapodruje od Drine do jadranskog razvoa, kakao to u svom "Ljetopisu" navodisavremenik, pop Dukljanin.Sasvim je sigurno da su ve u to vrijeme junoslovenskaplemena koja su naselila prostor dananje Bosne i Hercegovine, pored svoje,prihvatila i bizantsku kulturu i kranstvo.Zahvaljujui svom centralnom poloaju i udruivanju plemena u saveze radiodbrane od Maara i Bugara, upa Bosna je preuzela vodeu ulogu i svoje imeprenijela i ire na druge upe i oblasti koje su joj se pridruile.156Bosna u vrijeme razvijenog feudalizmaPoto je na proporcionalno jednakom prostoru udbenika za esti razredosnovne kole i drugi razred gimnazije prikazan historijski razvoj svih junoslovnskihnaroda u fazi ranog feudalizma, u praenju dogaaja razvijenog feudalizma, od 12.do 15. stoljea, postupilo se neto drugaije. Kako su Slovenija, Makedonija i Dukljaule u sastav drugih drava, pa se nastavak njihovog historijskog razvitka odvijao uokviru tih politikih tvorevina, najvea panja u udbenikom tekstu posveana jehistoriji Bosne i Dubrovake Republike. Bosna je prikazana u vrijeme kada je dostiglavrhunac svoje moi i kada su u njen sastav ule znatne teritorije koje su ranije bile dioSrbije i Hrvatske. U isto vrijeme istaknut je znaaj bliskih veza u privrednim, politikimi kulturnim odnosima Dubrovnika sa Bosnom, to je bilo uslovljeno neposrednimsusjedstvom. U tom pogledu ukazano je na obostranu korist. Te su veze tekle linijomstalnog razvoja, da bi vrhunac postile u vrijeme Tvrtka I u drugoj polovini 14. stoljea.Kao ilustraciju najranijih privrednih veza Bosne i Dubrovnika naveden jepoznati ugovor koji je sklopljen izmeu bana Kulina i dubrovakog kneza Krvaa,1189. godine, ali i kao ilustracija postojanja bosanske drave u kojoj je ban imaovrstu vlast i uticaj.Meutim, prije nego ukaemo na relacije zastupljenosti Bosne uudbenicima, potrebno je da se podsjetimo da je ve 1974. godine ta tendencijapoela da preovladava. Tada je u izdanju "Svjetlosti" tampan, poslije izuzetnodobrog bosansko-hercegovakog udbenika, autora rahmetli prof. Fuada Slipevia,nakon dueg vremena udbenik historije za prvi razred srednjeg usrnjerenoqobrazovanja, autora Isakovi Fahrudina i Miralema Arslanagia. Prema uputstvimaautorima, Bosni je dato ono mjesto koje je i zasluivala. Naalost, ostalo je nepoznatokome je za to pripadala zasluga.Ovo je napomena iznesena samo zato to ona na neki nain moe da ukaena tendenciju vremena u smislu odluke da se konano uvae injenice o Bosni kaodravi onako kako je to jedino mogue, to jest nauno.Neprocjenjivu ulogu u tome imali su bosanko-hercegovaki autori okupljenioko Katedre za historiju pri Filozofskom fakultetu u Sarajevu, Orijentalnom institutu iAkademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Nai najnoviji udbenici su pisanina temelju njihovih istraivanja i objavljenih djela.Samo o prilikama u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi u fazi razvijenogfeudalizma, od 183. stranice udbenika za drugi razred gimnazije, u kome suprikazani ne samo drave junoslovenskog prostora, nego i dogaaji ope historije,Bosni je pripalo 12 stranica.Na osnovu neto sigurnijih podataka u udebnicima se historija Bosne javljave u doba bana Boria (1154-164). Nakon njega detaljno je osvijetljeno Kulinovovrijeme u ijem vremenu su privreda i teritorijalno irenje Bosne doivjeli vidan uspon.U svjetlu najnovijih dostignua savremene nauke prikazano je uenje Crkvebosanske i njena dravotvorna uloga. Ranije dosta zapostavljeni period historijeBosne poslije Kulina obraen je od bana Ninoslava do bana Prijezde koji se smatrarodonaelnikom srednjevjekovne bosanske dinastije Kotromania. Odgovarajuimtekstom u dovoljnoj mjeri je popraen period Stjepana II Kotromania u prvoj polovini14. stoljea, sa posebnim osvrtom na teritorijalna proirenja Bosne na osnovu kojihse u jednoj povelji istie da svoju vlast" .... drae od Save do mora i od Cetine do157Drine ...u Teritorijalni uspjesi uslovili su privredni napredak zemlje i postanak naseljarazliitih veliina.Najvie prostora u udbenicima zastupljeno je u vremenu najveeg usponaBosne u vrijeme vladavine Tvrtka I i teritorijalnom proirenju drave. U ovom sluajupodvuenim tekstom napisano je "da je dio teritorije kasnijeg Novopazarskogsandaka bio u sastavu Bosne znatno prije propasti srednjevjekovne bosanskedrave, to govori o stoljetnoj povezanosti tih krajeva sa Bosnom" ... To je bilo vrijemenajveeg politikog, vojnog teritorijalnog i privrednog uspona srednjevjekovnebosanske drave i zrelosti feudalnog drutva, kada se dravni teritorij prostirao dupograninih rijeka Zrmanje, Une, Save, Drine, Lima i Morae. Na jugu je zahvatalaBokokotorski zaliv, a na zapadu ila Jadranskom obalom do ua Zrmanje.Prikazujui strukturu stanovitva koje se sa teritorijalnim irenjempoveavalo, izneseni su najstariji podaci o pripadnicima katolike i pravoslavnevjeroispovjesti, o kriarskim ratovima u toku 13. stoljea iji je cilj bio da se nametnevodea uloga Katolike crkve, kao i o Pravoslavnoj crkvi ije se sveenstvo nijemnogo mijealo u politiku pa je na taj nain izbjegavalo podozrenje vladara ibosanskog plemstva. Vodea uloga u bosni pripadala je crkvi bosanskoj do sredine14. stoljea kada franjevaki red osniva Bosansku vikariju sa sjeditem u Visokom.Viedecenijski sukob izmeu njih i Crkve bosanske zavren je u 15. stoljeuprevlau ovog katolikog reda. Kada je Stjepan Toma 1450. godine preduzeo otremjere protiv "Krst jana", da bi opstali oni su bili prisiljeni da prihvate katolianstvo, aoni koji su to odbili zatitu su nali na teritorij i koju su drali Herceg Stjepan Vuki iliOsmanlije.Pred kraj nezavisnosti bosanske drave detaljno je osvijetljen splet vjerskihsuprotnosti i slabljenja centralne vlasti u vrijeme kada su ojaane feudalne porodicenastojale da se to vie osamostale. Pored unutranjih faktora ukazano je i navanjske uticaje koji e pored Bosne uticati i na tok dogaaja na irem prostorujugoistone Evrope. U tom smislu ukazano je i na ulogu Ugarske i osmanske vojskekoja je ve 1435. godine bila definitivno pristuna u Istonoj Bosni. Tako se sultanMurat II ve smatrao gospodarem Bosne, koja se na taj nain nala na granicipovijesnog preloma nakon kojeg je, u periodu osmanske vlasti, nastalo novorazdoblje ekonomske, drutvene, politike i kulturne historije Bosne i Hercegovine.Na daleko veem prostoru nego to je bio sluaj sa ranijim udbenicima,obraene su kulturne prilike srednjevjekovne Bosne. Navedeni su svi gradovi koji suu doba samostalnosti podignuti i brojne graevine sa specifinom bosanskomarhitekturom u njima, zatim steci, knjige, prepisi i administrativni akti pisanibosanskom erilicom - bosanicom. Uenici su upoznati sa historijsko pravnim ikulturnim znaajem bosanskih povelja, znaajnijim rukopisima i ikonografijom, kao ibrojnim primjercima urnietnike djelatnosti u bogatoj kulturnoj batini srednjevjekovneBosne.158SADRAJPREDGOVOR V-VIII1. dr. Omer Ibrahimagi, Dravno-pravna i nacionalna vertikala Bosne i Bonjaka 92. dr. air Filandra, Bosansko kraljevstvo u suvremenoj bonjakoj politici 123. dr. efko Meedovi, Drutvo srednjovjekovne Bosne 164. dr. Enver tmemovi, Bosanska dinastija Kotromania 215. dr. Esad Zgodi, Drava i pravo srednjovjekovne Bosne 386. dr. Muradif Kulenovi, Bosanski stanak .477. dr. Tutik Bumezovi, Bosanski srednjovjekovni pravni izvori za meunarodno pravo 548. dr. Muhamed Nutu, Pledoaje za istraivanje komunikacijskih tokova ubosanskom srednjovjekovlju 669. dr. Nijaz Musabegovi, Neki socioloki aspekti urbanog u srednjovjekovnoj Bosni 7210. dr. Tufik Burnazovi i Abid Jusi, Ekonomska saradnja srednjovjekovne 8011. dr. Muhamed Karamehmedovi, Bosanska srednjovjekovna umjetnost 8612. dr. eljko kuljevi, Bosanski brevijar ili: od epigrafike do filozofije 8913. mr. Muhidin Pelesi. Bosanska vojska - vaan faktor naratitima srednjovjekovne Evrope 9514. mr. Hakija Zoreni, Srednjovjekovni Bonjani i njihova vjera 10315. prof. Nedad Hedldedi, Etnika struktura srednjovjekovne Bosne 11116. mr. Husein Zvrko, Jezik srednjovjekovne Bosne 11717. prof. Fikret Beirovi, Stolno mjesto bosanskih vladara 12118. prof. Alen Lepirica, Granice srednjovjekovne Bosne 13119. prof. Bekir Tenovi, Pad bosanske srednjovjekovne drave 1463 13320. prof. Tarik Kulenovi, Prisvajanje i otuivanje bosanskog srednjovjekovlja 14621. mr. Fahurudin lsekovi, Zastupljenost srednjovjekovne Bosne u udbenicima 154