95080017 Erdman Hanis Povijest Rusije

  • Published on
    20-Oct-2015

  • View
    78

  • Download
    2

DESCRIPTION

rusija

Transcript

Erdmann Hanisch [Erdman Hani]POVIJEST RUSIJEPOVIJEST RUSIJEPrvo izmijenjeno e-izdanje2009. god.PredgovorGodine 1929. predloila mi je nakladna knjiara Herder&Co (Freiburg im Breisgau), da napiem rusku i poljsku povijest, svaku u opsegu od 20 tampanih araka. Posao je odmicao polako, prekidao sam ga ponekad i na itave sedmice, jer me zaokupilo ili zvanje ili urednitvo Godinjaka za slavensku kulturu i povijest (Jahrbcher fr Kultur und Geschichte der Slaven), koje sam izdavao kao predstavnik ovdanjega Istonoevropskoga instituta. Iako me nakladnik esto opominjao i poticao, bio je vrlo strpljiv i obziran, pa mu zato iskreno zahvaljujem.Pred kraj 1935. godine sam uglavnom zavrio rusku povijest, a povijesni prikaz zavrio sam s godinom 1917, jer je to ba doba, do koga se danas moe pisati ruska povijest. I Sthlin je s pravom zavrio s tom godinom, a ao mi je, to nisam vie mogao ogledati posljednjega sveska njegove Ruske povijesti, velikoga i znaajnoga djela. Dogaaji se poslije te godine otimaju povijesnom prikazivanju ve zbog toga, to nema ni objektivnih izvora ni nunoga vremenskog razmaka. U svojoj sam skici prikazao i zbivanja do 1935. godine, ali ih nisam obradio, spremio sam to za posebni svezak, koji e moda izai kasnije.U svome sam rukopisu pisao ruske rijei naunom transkripcijom, jer je jasna i tona. Meutim je nakladnik drao, da je za itae, koji obino ne poznaju naune transkripcije, zgodnije, ako pisanje ruskih rijei glasovno priljubim naem jeziku. Za ruski jezik spominjem, da nisam transkribirao ni tvrde ni meke znakove: i to da knjiga bude tipografski jasnija, da se gomilanjem i znakova u samim rijeima ne stvara zbrka, i to mi se uinilo, da nije ba vano za izgovor, ako ono malo takvih rijei oznaim tim znakovima.1. od 267 stranicaErdmann HanischUvodPrije svjetskoga rata obuhvatala je carska Rusija 22,231.926 km2, i imala 168,598.000 stanovnika. Kad je carstvo propalo, osamostalile su se Finska, Estonija, Letonija, Litvanija i Poljska, a neka su podruja pripala Rumunjskoj i Turskoj. Tako je Rusija poslije oktobarske revolucije (7. oktobra 1917) izgubila oko milijun (870.000) km2. Taj je gubitak izmijenio njen odnos prema Evropi, jer su je sad od nje dijelile nove drave, koje su nastale na izgubljenim zapadnim podrujima. Meutim je ti gubici nisu ozbiljnije oslabili, pa je Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika, i ovako okrnjen, jo uvijek po svom prostranstvu na drugom mjestu meu svjetskim silama.Golemi prostori kao da slabe smisao za vre povezivanje, ali kako tu nije bilo ni prirodnih granica, to je ipak staro carstvo sjedinilo sva tri ruska plemena: Velikoruse, Bjeloruse i Ukrajince, iako nije moglo potpuno stopiti ta bratska plemena. Izvan njenih granica ostala je samo istona Galicija i krajevi oko Marmaroa.Gotovo jednomjerna kontinentalna klima jo i pojaava jednolinost ruske ravnice, kojoj i manje uzvisine daju osobit dra. Klimatske se razlike uglavnom oituju u tome, to je ljeti temperatura na jugu via, i to u unutranjosti, daleko od mora, ima manje oborina. Ta se klimatski razlina podruja razlikuju i svojom vegetacijom: stepa na jugu i ume na sjeveru. Nekada su oba podruja bila otro odijeljena, dok nije sve obuhvatnije kultiviranje tla izbrisalo i te granice. Stepa i ume dale su svoj biljeg i samim poecima ruske povijesti. Kako je uma spreavala ivlji saobraaj i primoravala, da se obrazuju stalne naseobine, to su na Sjeveru nastale male, gospodarski samostalne i samosvojne dravice bez ikakva povijesna znaenja. Na Jugu se naprotiv iroka i slobodna stepa vezala na golemu azijsku ravnicu, pa su njom strujali razlini narodi, utjecali jedni na druge, a pored toga bilo je i stalnih poticaja iz zemalja oko Sredozemnoga mora. Tako je na Jugu ve zarana dravni ivot bio mnogo bogatiji i promjenljiviji. Tu se na mjestu najjae geografske energije, u podruju, gdje se dodiruju umska i stepska kultura, podigao na vioj, strmoj obali Dnjepra Kijev kao zametak i arite staroruske dravnosti. Njegov je povoljan poloaj na plovnom Dnjepru pridonio, to se brzo razvio i postao znaajan politiki centar.Rijeke poneto ralanjuju jednolinu rusku ravnicu, a kako se ona naginje prema Istoku, to imaju svi rijeni sistemi - koji teku prema Jugu, desnu obalu viu - brdsku, a lijevu niu - livadsku. Iz valdajskih uzvisina istjeu rijeke na sve strane, a kako je to hidrografsko sredite prilino visoko na Sjeveru, to su rijeke crnomorskoga i kaspijskoga sliva veoma duga toka. Te mone rijeke, koje veu Sjever s Jugom, sigurni su putokazi kroz goleme ume, kroz plodno podruje zemlje crnice i kroz iroku stepu. Ve su u prethistorijsko doba bile te prometne ile znaajne ne samo za rusko gospodarstvo nego i za gospodarstvo itavoga Istoka, jer teku dosta nablizo. Volga i Dnjepar veu Baltio more i podruje tundra s Istokom i Carigradom, a da je saobraaj bio dosta iv, dokazuju i iskopine, meu kojima su mnoge skandinavskoga porijekla.Kako Slaveni u tim junijim krajevima nisu stvorili vre dravne organizacije, to su zbog razvijenoga prometa i neprestanoga seljenja razlinih naroda esto mijenjali svoje gospodare. 2. od 267 stranicaGermani, Huni, Avari, Kazari, Peenezi, Polovci i Tatari, ti jahai i pastiri, osvajali su i vladali ruskom stepom kao svojim pravim ivotnim prostorom.Ruska plemenaSlaveni se tu naselili nekako oko 6. i 7. vijeka iz svoje dotadanje domovine. Poli su na Sjever do Iljmenskoga jezera, gdje su naili na Fince, i to na njihovo pleme Liv, koje je bilo najdublje na jugozapadu oko ua Dvine i Vinde. Istono od Liv ivjeli su u dananjoj Estonskoj udi, od ovih dalje Vezi, a sjeverno Jami. Tako su Finci sprijeili Slavenima da 3. od 267 stranicaprodru do obala Baltikoga mora, iako su se mnoga finska plemena uskoro poslavenila. Najdalje se na Sjever probilo pleme, koje se smjestilo oko Iljmenskoga jezera. To se pleme zvalo opim imenom Sloveni, a tek se kasnije prozvalo Rusima. Najistaknutije im je mjesto bilo Novgorod ili Veliki Novgorod na rijeci Volhovu u blizini njegova ua na jezeru. Juno su od Slovena do Berezine, Soe, Desne i preko gornjega Dnjepra nastavili Krivii. Njihov je glavni grad bio Smolensk. Zapadno od Krivia bili su srodni im Poloani, za koje veli Nestorova Kronika, da su se prozvali po rjeici, koja tee u Dvinu, a zove se Polota. Istono su od Krivia prebivali Vjatii oko gornje i srednje Oke. Od Slovena i Vjatia nastali su kasnije Velikorusi. Oko Soe, jugozapadno od Vjatia, bili su Radimii, a do ovih sve preko Berezine do Buga i juno do Pripjeta Dregovii, kojih je glavni grad bio Turov. Dregovii i Krivii su jezgra kasnijih Bjelorusa. Juno od Pripjeta ivjeli su Drevljani, a ovima na Zapad od Horina Volinjci. Na lijevoj dnjeparskoj obali istono od Drevljana bila je sve do Desne zemlja severjanska. Najjunije je na desnoj obali Dnjepra nastavalo pleme Poljana. Na njihovu je podruju Kijev, glavni grad kasnijih Ukrajinaca, koji su nastali od Poljana i njihovih susjednih plemena. Oko donjega Dnjepra naselili se Tiverci, pleme nejasna porijekla, oko srednjega istonoslavenski Uglii, a oko gornjega slavenski Hrvati, koji meutim nisu istonoslavensko pleme. Hrvati su prebivali na sjevernim padinama Karpata, ali im se ime nikako ne moe izvoditi iz imena toga gorja.Slaveni su samo na nekim mjestima doprli do Volge, i to u podrujima, koja su nastavali Vjatii i Krivii. U to je najstarije doba Volga bila u vlasti finskih i turskih plemena, a njenim su donjim tokom vladali turski Kazari, koji su u 8. vijeku proirili svoju mo na Zapad i pokorili Poljane, Severjane, Radimie i Vjatie na lijevoj obali Dnjepra.ivot je tih Istonih Slavena bio pored sve svoje primitivnosti vrlo razliit, o emu govori i Nestorova Kronika (s. 7). Razlini su bili prirodni uvjeti plemenskih podruja, pa je uma, rijeka i stepa oblikovala ivot - svaka na svoj nain. Pojedina su plemena izgradila svoju privredu, svoje socijalno ustrojstvo, imala su svoje ivotne potrebe i svoju kulturu. Kronika veli, da je svaki narod ivio na svoj poseban nain. Dodue, tu kijevski kronik misli u prvom redu na kulturno naprednije Poljane, koje poneto pristrano razlikuje od neotesanih Drevljana, ali se njegova tvrdnja odnosi i na ostala plemena. Nestor pripovijeda i o starim poganskim obiajima: o otmici, mnogoenstvu, spaljivanju mrtvaca, i dai, osuuje ih kao duhovnik i veli: jer ne poznaju boanskoga zakona, ive po svojim zakonima.Slaveni, koji su ivjeli u umama, bavili se lovom i uzgajanjem pela, a trgovali su voskom, medom i krznima. Oni sa irokih i otvorenih ravnica, razvili su primitivno ratarstvo i stoarstvo. Kako je bilo drva u izobilju, to su im i kue i sav alat bili od drva. Rijeke nisu bile samo prometna sredstva, nego su zbog svojih riba postale osobito vane za prehranu, i to upravo u kransko doba, jer je u pravoslavnoj crkvi bilo mnogo posnih dana. Unosno je vrelo prihoda bilo i trgovanje ljudima, koje se odralo prilino dugo. Tu su trgovinu estoko pobijali i svjetovnjaci i sveenstvo, pa Nestor zamjera knezu Svjatopolku: Naa je zemlja osiromaila zbog ratova i zbog toga, to se prodaju ljudi. (Kronika s. 157. o godini 1093).Slavenski se jezik jo nije potpuno razvio ni u poecima pismenosti. Kako se od provale Huna, Slaveni nisu u veim skupinama selili iz svoje domovine, to je jezik ostao prilino jedinstven, iako je bilo podosta lokalnih narjeja. U daljem su jezinom razvitku Istoni Slaveni bili nekako po srijedi izmeu Junih i Zapadnih Slavena. Slavenski su se jezici 4. od 267 stranicameutim tako polagano odvajali jedan od drugoga, da je npr. Moravljanima u 9. vijeku bio blizak crkveni jezik, koji se osnivao na junoslavenskom govoru, a razumjeli su ga i Istoni Slaveni, kad su pod kraj X vijeka primili kranstvo.Kako slabo poznajemo najstarije doba slavenske povijesti, to prilino malo znamo i o njihovim religioznim predodbama. Uglavnom se sauvala samo imena, a oko njih je kasnije bujna fantazija splela bogatiju mitologiju. Konzervativni seljaki duh sauvao je jo dugo, naroito u zabaenijim krajevima, stare poganske obiaje i vjeru u demone, pa nije udo, to su se sveenici jo u kasnije doba gorko tuili, da je narod samo izvanjski primio kranstvo, a u dui ostao poganin dvojake vjere. Iz slavenske se pradavnine odralo Perunovo ime, ime najviega boga, ujedno boga groma i grmljavine. Prema Nestorovoj se Kronici spominjalo kod zakletava i ime Velesovo ili Volosovo, koji je titio stoku. Dabog je bio sunani bog, a Svaroi ili Svarog bog vatre. Stribog je bio bog vjetra, a ene su sazivale boicu Moko. Hors, Semargl, Pereplut samo su imena, a vrlo je vjerojatno, da su neki meu njima bili plemenska boanstva, dok neka druga imena nailazimo i kod ostalih Slavena, to dokazuje praslavensko kulturno jedinstvo. Pored tih glavnih boanstava bilo je i niih bogova. Kod starih je Slavena bio osobito razvijen kult predaka, to je i razumljivo, jer su bili organizirani po rodovima. Dae su stoga osobito kompliciran ceremonijal (Kronika s. 8), koji su sveenici morali dosta dugo pobijati. Crkava nisu gradili, jer su svojim bogovima prinosili rtve u umi i polju, kraj vode ili na uzvisinama. Kronika spominje i ljudske rtve (s. 57). Svoje su bogove prikazivali drvenim kipovima, a Kronika navodi, da su preuzeli i neke tue religiozne predodbe, tako npr. finska aranja (s. 128. i d). Kult predaka proizlazi iz pravjekovne rodovske organizacije, to potvruje i Kronika. Rodom, zajednicom krvnih srodnika, upravljao je najstariji lan kao starjeina, koji je imao neogranienu vlast. Sva je imovina pripadala rodu. Kad se puanstvo razmnoilo i proirilo svoje podruje, rastoio se patrijahatski rod, pa su se pojedine obitelji osamostalile i odijelile. Rod je izgubio svoje znaenje, a mjesto njega se razvio teritorijalni sklop po upama i plemenima. Kad su se obitelji osamostalile, podijelio se i rodovski posjed, a prava su nekadanjih rodovskih starjeina preuzeli glavari pojedinih obitelji. O zajednikim su poslovima odluivali na skuptinama, vijeima, na koja su dolazili glavari i slobodni ratnici. Tu su izmeu sebe izabrali starostu, koji je vodio vijee njihova okruga, verva. Susjedni su se okruzi sabirali u neku viu teritorijalnu jedinicu, volost, a to e rei, u podruje nekoga plemena ili grada. Grki su historici tako u zabludi, kad govore o nekoj slavenskoj anarhiji. Svoj su pogrean sud stvorili, jer su uporeivali primitivan staroslavenski politiki ivot s razvijenom i sloenom bizantskom dravom. Naprotiv tome treba istaknuti, da se bar kod nekih plemena ve rano razvila kneevska vlast, upravo vlast plemenskih poglavica (Kronika s. 5). Tu su kneevsku vlast ograniavala vijea (s. 35. i d), ali ne svagda jednako, jer je knez vladao to apsolutnije, to je bio jai i to mu je rod bio moniji. Ponekad je plemenski poglavica bio vladar i upanima, pae i mnogim ravnopravnim knezovima. Dodue, neka se mjesta u Kronici (npr. s. 5. i d, i s. 36. i d) ne smiju shvatiti, kao da govore o nekoliko knezova kod Drevljana. Kako su istonoslavenska plemena bila prilino slabo povezana, kako nisu imala ni jedinstvenoga narodnog sklopa, to su ih lako pokoravali bolje organizirani protivnici, npr. Kazari ili germanski Vikinzi, koji su doplovili iz june vedske. U doba rodovske organizacije s kolektivnom imovinom bila je socijalna ralanjenost neznatna, ali se razvila, kad su se obitelji osamostalile i dobile svoj nasljedni obiteljski posjed. 5. od 267 stranicaSocijalni su se slojevi umnoavali to vie, to je bila vea mogunost, da se povea individualno vlasnitvo. To naroito vrijedi za one Istone Slavene, koji su bili oko Dnjepra, jer se tu ve rano razvila trgovina, a ta je dovela i do gospodarskih i socijalnih preslojavanja. Potrebe su trgovakoga prometa traile, da se osnuju i vei gradovi, pa su ti po svom znaenju vie gospodarsko-trgovaka sredita no arita politikoga ivota. Tako ti gradovi i nemaju plemenskoga obiljeja, nego se tu stovarivala eksportna roba iz gospodarskoga prostora, na kome je ivjelo vie plemena. Time su u daljoj budunosti postali faktor, koji je meu ostalima djelovao, da se premoste razlike i da se plemena zbiju u cjelovitu narodnu jedinicu.Kijev na Jugu i Novgorod (Veliki Novgorod) na Sjeveru, nadvisili su zbog svoga osobitog poloaja ve u samim poecima ruskoga povijesnog ivota sve ostale gradove. Meutim je teko zamisliti, da su ti primitivni i samodovoljni kontinentalci pokrenuli tako zamanu trgovinu. Prvotni su joj zaetnici normanski Vikinzi, koji su doplovili iz june vedske preko Baltikoga mora, a zvali se Rus i Varezi. Doli su kao kolonisti, ali su ubrzo postali trgovci, koji su svojom bezobzirnom podhvatljivou i velikim iskustvom zagospodarili u tim krajevima. Te su germanske pridolice razvile i ova trgovaka sredita, koja valja razlikovati od posve defenzivnih branita, (gorodia), slavenskoga puanstva.Normani su osnovali i rusku dravu. Antinormanisti nisu dosada uspjeli da sigurnim dokazima pobiju ovu normanistiku teoriju o postanku ruske drave. vedski su sjeverni Normani prodrli na dva naina u te krajeve, a njihov se dolazak zbio daleko prije ikakvih pisanih spomenika. Doplovili su, doveslali preko Baltikoga mora, da nau nova naselja za suviak svojega puanstva, a kako je finska i slavenska dravna organizacija bila prilino slaba, to su ti kolonisti, upravo veslai (finski Ruotsi, od ega je nastalo slavensko ime Rusi) uskoro zagospodarili u svojoj novoj domovini.Drim, da se uobiajena hipoteza o veslaima kao osnova imena Rus, bizantijski Rhos, ne moe jezino odrati. Moda je to neka germanska oznaka za porijeklo i postanje. Normani su nadirali kao spretni i smioni trgovci preko Baltikoga mora, Iljmenskoga jezera, Dnjepra, i du Volge sve do Bizanta i Orijenta. Uredili su izvanjsku trgovinu, koja je postala njihov monopol. Ime Varezi, kako ih zove staroruska Kronika, izvodi se iz sjeverogermanskoga vaeringjar, a to znai drugovi, koji su se zavjerili. Normani su morali vladati svim trgovakim putovima, naroito Dnjeprom, da bi tako zatitili svoju trgovinu, pa su germanske voe osnovali pratnje, druine svojih suplemenika, a pojaali ih i Slavenima. Ruska novgorodska drava na Sjeveru i kijevska velika kneevina na Jugu, bile su glavna uporita njihove vlasti. Razumljivo je, to je taj uspjeh stalno mamio ratnike i poduzetne duhove u domovini, pa su Normani neprestano dolazili preko mora u slubu ruskih knezova, a najradije u slubu kijevskoga velikoga kneza. Ponekad su postali tim knezovima i na teret, tako i kijevskome knezu, i nije udo, to su ti vladari nastojali, da ih se rijee. Upuivali su ratoborne i pustolovne Varege na Bizant, gdje su ih zvali varangoi (poslije 988). S vremenom se tako razvilo vie podruja, volosti, kojima su vladali germanski knezovi. Prve su normanske naseobine bile u sjevernoj Finskoj, koja je bila najblie njihovoj vedskoj domovini. U svojoj su osvajakoj politici poesto morali uzmicati, o emu govori i Kronika, ali su ponovno osvajali izgubljen teren i sve vie utvrivali svoju vlast, jer su umjeli zavaditi pojedina plemena i okoristiti se njihovom unutranjom neslogom. Pri tome 6. od 267 stranicasu se oslanjali na svoje slavenske prijatelje, koji su ih pozvali, da dou preko mora, kako to spominje Kronika (s. 11) u legendi o pozivanju Rjurikovia. Tu se pripovijeda, i to netono tek za godinu 862, da su vedske Ruse dovela tri brata. Najstariji je bio Rjurik, koji je isprva vladao oko Ladoge (s. 241), a kasnije Novgorodom na Iljmenskom jezeru. Drugi je brat Sineus zavladao Beloeozerom, jugoistono od Onekoga jezera, a najmlai je Truvor uzeo Izborsk, zapadno od Pskova i juno od Peipuskoga jezera. Kad su mlada braa umrla, sjedinio je Rjurik sva ta podruja, a neke je gradove podijelio meu svoje vazale. Askold i Dir, dva njegova plemia - koja nisu bila od njegova roda, nego bojari - zamolila su ga, da ih pusti da podu na Carigrad. Na svom su pohodu niz Dnjepar nali u poljanskoj zemlji kraj Kijeva malu utvrdu, koju su u davna vremena sagradila tri brata. Njihov je rod jo vladao i plaao Kazarima danak. Normanski su bojari osvojili tvravu i vladali nezavisno od Rjurika. Kad je bizantski car Mihajlo III otputovao iz svoje prijestonice, poli su Askold i Dir na Carigrad, ali im pohod nije uspio. Prema bizantskoj se predaji taj napad zbio god. 860, dok ruska Kronika krivo navodi god. 866. Eto, to je prvi povijesno provjeren dogaaj, iako su sve pojedinosti, a jednako i sam Askold i Dir, jo uvijek u pitanju.Rjurik je prema ruskoj kronici umro godine 879. Kad je Rjurik umro, predao je vlast Olegu, svome roaku, da vlada mjesto Igora, jer je taj bio jo vrlo mlad. Oleg je prvi Rjurikovi, o kome imamo povijesnih podataka, s njim prestaje legenda, a zapoinje ruska povijest.Prvo razdoblje - Dnjeparska Rusija 1. Uspon i pad KijevaMjesto malodobnoga Igora vladao je Oleg (879-912), prvi ruski vladar, o kome imamo povijesnih podataka. Taj je knez prema kronici nastojao, da skui pod svoju politiku vlast sve zemlje oko Dnjepra, koji je gospodarski ve i onako bio u normanskim rukama. Poao je protiv Krivia s vojskom, u kojoj je bilo Varjag, Slavena i Finaca. Na svom je pohodu osvojio Smolensk i Ljube kraj ernigova. Kijeva se domogao lukavstvom i izdajom Askoldovih i Dirovih ljudi. Grad je oteo tim bojarima, jer su po njegovu tvrenju vladali samo Rjurikovim doputenjem. Od toga je doba Kijev prijestonica i majka ruskih gradova (s. 13) Da bi potpuno osigurao svoju vlast i postigao svoj politiki cilj, oslabio je Kazare, i to tako, to je skrio Drevljane, Severjane i Radimie, koji su im plaali danak. Svoje je podruje proirio i prema moru, time to je poveo vojnu protiv dnjestarskih Ugljia i Tiveraca.Tako se sve vie pribliavao Bizantu. U Kijevu je ve odavna bila prilino brojna kranska opina, a ini se, da je patrijarh Focije tu osnovao i biskupiju. Moda je i sam Askold preao na kranstvo, dok su sjeverni Rusi ostali kod vjere svojih otaca. Kad je Oleg osvojio Kijev, izgubilo je kranstvo svoju potporu, iako je, vjerojatno, jo i poslije ostalo neto krana.Budui da se sad ruska vlast utvrdila u Kijevu, to je Oleg ugovarao s Bizantom, a ti su dravni ugovori zamijenili dotadanje stare privatne i line trgovake odnose. Kronika navodi prvi ugovor iz godine 911, a iz njegova sadraja (s. 19. i. d) razabiramo, da je izmjena dobara 7. od 267 stranicaizmeu obih drava bila neobino iva. Kronist prikazuje Olega kao neobino nadarena politika. Kad je uvrstio granice, ivio je u miru sa svim narodima, da bi osigurao i izgradio svoju zemlju. ini se prema tome, da ipak nije ratovao s Bizantom, iako to spominje Kronika o godini 907, jer je to jedina vijest o tome ratu, dok drugi izvori o njemu ne govore. Meutim kako su Askold i Dir, pa i slab Olegov nasljednik ratovali s Bizantom, bit e, da je legenda pripisala taj rat ovome sjajnom vladaru.Tako je Oleg sjedinio itav kraj oko Dnjepra i osvojio Kijev, ali mu nije uspjelo da itavo podruje vre povee. U vanijim je mjestima postavio plemie iz svoje druine, meutim ne znamo, kakva im je bila zadaa i kakva su im bila prava. Po svoj su prilici bili donekle samostalni, pa bi tu bio i korijen kasnijoj lokalnoj kneevskoj vlasti. Kronika govori o takvim velemonim knezovima (s. 18), koji su stolovali u gradovima i priznavali Olegovu vrhovnu vlast. Meu tim je knezovima bilo i Slavena. S vremenom su Rjurikovii i opet zavladali svim tim manjim podrujima, oteli ih samostalnim knezovima, i to bilo lukavstvom, bilo silom, ili enidbama. Pod kraj X vijeka vidimo, da je Rjurikov rod gospodario na itavom ruskom podruju. Slavensko su i germansko puanstvo zbliavali zajedniki gospodarski interesi, to je jaalo osnove ruske drave i mnogo pridonijelo, da su se kasnije oba naroda stopila u jedan. Germanski su gornji slojevi potpuno nestali u slavenskoj veini, tek su imena voda i knezova jo i kasnije svjedoila o njihovom germanskom porijeklu. Ruski je jezik i pored toga mijeanja potpuno sauvao svoj istonoslavenski karakter, premda se u njemu odralo i podosta germanskih rijei. To se brzo jaanje slavenskoga ivlja oituje ve i u imenu Igorova i Olgina sina (Ingvar i Helga), kneza Svjatoslava, prvoga Rjurikovia sa slavenskim imenom. Rusi su se i Slaveni ve tada izjednaili i bili ravnopravni. Iako je nestalo germanske narodnosti, ostavila je svoj trag, dala je svoj biljeg poecima ruske drave.Olega je naslijedio Igor (912-945), za koga kronika tvrdi, da je bio Rjurikov sin. Nikako meutim nije jasno, zato je Igor zasjeo na prijesto tek poslije Olegove smrti, kad je Oleg, toboe, vladao mjesto njega dok odraste. Nije li npr. prestala regentska vlada Igorove udovice, im je njen sin Svjatoslav postao punoljetan? Meutim o Igoru pie Kronika i ovo: Kad je Igor odrastao, pratio je Olega na njegovim pohodima i u svemu ga sluao. Za enu je dobio Olgu iz Pskova (s. 17. o godini 903). Bit e stoga, da je Oleg uzeo Igora kao svoga nasljednika, jer nije imao svojih sinova, a moda je i sin njegova brata, koji se nije niim istaknuo, pa ga kronist i ne poznaje. Pored toga je Igor uzeo Olgu, normansku kneginjicu, a to se podudara s Olegovom politikom, da okupi to vie zemalja.Kad je Igor doao na prijesto, buknuli su nemiri i bune, to se i kasnije dogaalo, kad god bi oslabilo dravno jedinstvo. Kako se dravna i kneevska vlast irila ratovima, a pobijeeni se narodi podjarmljivali - to su potlaeni jedva ekali priliku, da se otresu nesnosna tereta. emu da se i pokoravaju, kad im pobjednici nisu priznavali istih prava, niti su ih nastojali asimilirati? Tako su sad poslije Olegove smrti ustali Drevljani, ali ih je Igor pobijedio. Ipak je bio slab nasljednik monoga Olega. Meu njegovom je druinom popustila stega, a neki su bojari ratovali na svoju ruku u razlinim krajevima, pa i oko Kaspijskoga mora. Utjecaj je velikaa porastao, a osobito je osilio Svenald, koji je poslije Igorove smrti postao kijevski vojvoda. esto su dravu uznemiravali i turski Peenezi, koji su sa svojih stepa provaljivali preko granice. Sve je to bio znak slabosti, pa je Igor krivo ocijenio svoju mo, kad je god. 941. poao protiv Bizanta. Taj pohod nije uspio, jer su Bizantinci rastjerali 8. od 267 stranicaprestraene Ruse grkom vatrom (s. 28). Sigurno ga je to pouilo, pa je teko vjerovati, da je god. 944. ponovno spremao vojnu. Kronika veli, da do toga drugoga pohoda nije dolo, jer je, toboe, grki car platio danak i tako uklonio opasnost od svoje drave (s. 28). Drugi izvori o tome ne govore, pa je taj ponovni Igorov napad na Bizant bajka, koju je izmislio nacionalni ponos. Da je tome zaista tako, razabiramo i iz ugovora od god. 945, koji je nepovoljan za Ruse. Igor je svrio neslavno, kao to je neslavno i vladao. Poginuo je, kad je s malom pratnjom poao, da od Drevljana jo jednom ubere danak, koji su oni ve jednom platili.Olga, Igorova udovica, vladala je kao regentkinja za svoga malodobnoga sina (945-964). Kako je bila vrlo odluna, to se ubrzo osvetila Drevljanima i potpuno ih pokorila. Slaveni su teko podnosili jaram bezobzirnih Rjurikovia, pa su podigli bunu, u kojoj je poginuo Igor. Na elu je pobunjenih Drevljana bio Mal, najugledniji slavenski knez. Mal je kasnije zaprosio Olgu, da tako zavlada i Kijevom. Da mu je to uspjelo, nestalo bi vlasti germanskih Rjurikovia, a na prijesto bi se popeo slavenski kneevski rod. Meutim se Olga, ruska Krimhilda, germanski krvavo osvetila Malu i tako sauvala Rusiju za svoga sina i Rjurikovie.Kad je tako osigurala svoju vlast, zapoela je sreivati dravu, a osobito se brinula za poreze i prinose od lova, jer su bili vani za izvanjsku trgovinu krznom. Pri tome nije zaboravila ni zaputenih sjevernih krajeva, pa je 947. pola u Novgorod, da uredi poreze, podavanja i tribute. Velikai se za vlade slaboga Igora doepali lokalne kneevske vlasti, kao ono ve spomenuti Svenald, i prisvajali dravne prihode, koji su pripadali vladaru. Kronist to opisuje rijeima, koje je upravila Igoru njegova druina; Svenaldovi su junkeri bogato opremljeni orujem i odijelima, a mi smo goli.Kronistu je kao sveeniku Olgino krtenje najvaniji dogaaj u njenu ivotu. Krstila se u Carigradu god. 957, a ne 955. kako to navodi Kronika, a mjesto svoga poganskog imena uzela je ime bizantske carice Helene. Olga-Helena je dodue mogla primiti krst i u Kijevu, gdje se odrala kranska opina, ali su je od toga odvratili politiki razlozi. Dotada je, naime, ve uredila dravne prihode, a prema tome i podigla gospodarsko znaenje svoje drave, pa je sad nastojala, da promijeni i nepovoljne trgovake ugovore s Bizantom. Sigurno je tu i glavni povod, to je pola na carski dvor, da se krsti. Car je sigurno nije zaprosio, njegova je enidbena ponuda tek literarna paralela pronji drevljanskoga kneza, da bi se podigao Olgin ugled - ali je Konstantin VII Porfirogenet podrobno opisao njen doek na dvoru, pa iz toga zakljuujemo, da je dolazak ruske knjeginje bio politiki dogaaj prvoga reda.Ruski izvjetaj istie, da je Olga u Carigradu osobito poastila patrijarha, ali jasno odbija svako carevo politiko skrbnitvo. Kao da je kronist ve tada osjetio, da e Bizantinci nastojati, da iz kijevske crkvene zavisnosti izvedu i politiku. Meutim nema sumnje, da je Olga, time to je primila grko pravoslavlje, uvela Rusiju u bizantski kulturni krug. Ipak se nije potpuno vezala, pa je god. 959. opremila poslanstvo caru Otonu I i zamolila ga, da joj poalje biskupa i nekoliko sveenika. to je time namjeravala, nije posve jasno, ali bit e, da nije htjela Kijev posve odsjei od Zapada. Pred jesen 961. doao je u Kijev trierski monah Adalbert, kasniji magdeburki nadbiskup, ali nije mogao vie nita opraviti, jer tada ve poodrasli Olgin sin Svjatoslav nije imao nikakva smisla za kranstvo. Ruski anali nisu zabiljeili Adalbertovo poslanstvo, ali ono jasno pokazuje, kako je Olga teila, da bude potpuno nezavisna.Svjatoslav je preuzeo vladu godine 964 (964-972). Bio je divlji ratnik, a to je pokazao ve 9. od 267 stranicana samom poetku svoje vladavine. Kad je odrastao, poeo je skupljati ratnike i junake, a i sam je bio hrabar, koraao je lako kao ris i vodio mnoge ratove. Na svoje pohode nije uzimao kola, ni kotlove, mesa nije kuhao, nego je rezao konjsko meso, ili divlja, ili govedinu na sitne komadie, pekao na aru i jeo. Nije imao ni atora, nego bi rasprostro konjski pokriva, a sedlo postavio pod glavu. Takvi su bili i svi njegovi ratnici. {Kronika s. 43). Iako je imao slavensko ime, bio je nordijske krvi. ivio je kao i njegova druina, pa je kronist tono shvatio odgovor mladoga kneza majci, kad ga je nagovarala da primi kranstvo: Kako da sam primim drugu vjeru, moja bi mi se druina smijala (S. 42. i d). Ipak nije pobijao kranstva i nije prijeio nikome, da se pokrsti: Ako bi se tko htio pokrstiti, nisu mu branili, ali su mu se rugali.Svjatoslav je osobito pazio na Istok, gdje su dravne granice bile jo nestalne. Tako je poao ve 964 a s veim uspjehom i 966 - na rijeku Oku, protiv Vjatia, koji su plaali Kazarima danak. Meutim je prije toga 965. uspjeno provalio i u kazarsku zemlju.Sad je skrenuo protiv Jaza i erkeskih Kasega, koji su prebivali sjeverno od Kavkaza. Odavde je poao uz Volgu na Bugare oko rijeke Kame i zauzeo njihov glavni grad Bolgar. Time to je oslabila kazarska mo, ostao je prostran azijsko-evropski prolaz bez svoga jakog uvara, otvorio se put stepom do Kijeva, a interesno se podruje ruske drave protegnulo do Volge.Kad se vratio u Kijev, doli su poslanici cara Nikefora II Foke (963-969), da pridobiju Svjatoslava za rat protiv bugarskoga vladara Petra (927-969). Car je htio proiriti svoju vlast i na Balkanu. Kako zbog bojeva s Arapima nije mogao na Bugare navaliti svom svojom moi, to se sad zdruio sa Svjatoslavom i dao mu bogatu pomo u novcu. Carev poslanik Kakokires obeao mu je u svoje ime i Bugarsku, ako mu pomogne, da se popne na bizantski prijesto. Svjatoslav je poao na Dunav protiv Bugara i tu osvojio 80 gradova. Stolovao je kao vladar u Perejaslavcu. (Kronika o god. 967). Ta se nedaa zapoela u avgustu 968. i natjerala Bugare, da se nagode s carem, koji je krivim okom gledao tu Svjatoslavovu nametljivost. Nagovorio je stoga Peenege, koji su tada etovali u stepama izmeu Dona i Dunava, da navale na Kijev. Grad je bio u velikoj stisci, a jednako i Svjatoslavova djeca i majka Olga. Iz Kronike razabiramo, da je narod bio vrlo nezadovoljan sa svojim knezom. Svjatoslav se pourio kui i protjerao Peenege. Narodno nezadovoljstvo i majini savjeti zadrali su ga jo neko vrijeme u Kijevu, ali kad je Olga 11. juna 967. umrla, nije se vie mogao suzdrati, nego je poao u Bugarsku. Svoga je najstarijega sina Jaropolka ostavio kao kneza u Kijevu, drugoga, Olega kod Drevljana, a nezakonitoga Vladimira u Sjevernom Novgorodu. Nadao se, da e u Bugarskoj kao osvojenoj zemlji utvrditi svoju apsolutnu vlast (s. 45. i d), a dinastiji pribaviti znatno vrelo prihoda. Isprva je imao uspjeha, a pomagala mu je i protivgrka stranka, ali ga je konano u tekim i okrutnim bojevima svladao Ivan Cimisko (969-978), koji je postao carem poslije Nikeforova umorstva. Svjatoslav se morao odrei Bugarske i Krima. Kad je s Grcima sklopio mir, poao je u amcima prema dnjeparskim brzacima. Ali Peenezi nisu prihvatili mira, nego su Rusima zakrili put i primorali ih, da prezime i tako stradaju od najvee oskudice. Tek su u proljee god. 972. mogli nastaviti svoj put u domovinu. Meutim su ih Peenezi napali i urotili znatan dio ruske vojske, a poginuo je i sam Svjatoslav. Neprijatelji su mu odsjekli glavu, lubanju optoili i nainili pehar, iz koga su pili. (Kronika s. 51.}.Svjatoslav je ve prije svoga pohoda u Bugarsku razdijelio dravu svojim sinovima i 10. od 267 stranicatako uredio nasljedstvo. Prema tome nije trebalo svih onih nemira, koji su poslije njegove smrti potresli dravu. Jaropolk je kao najstariji sin dobio najvaniji udio, Kijev. Na Sjeveru se meutim nedaleko od mora ve razvio Novgorod, koji je naslijedio Vladimir (Volodimir), dok je Oleg vladao u sredini drave. Taj je kraj bio bogat umom, u njemu nije bilo gradova, a narodna je kultura bila jo i sada primitivna, plemenska. Ipak je dolo do razmirica izmeu Jaropolka i Olega, koji je teio, da svojim Drevljanima vlada gotovo nezavisno od Kijeva. U tom je ratu meu braom pao Oleg; Jaropolk je preuzeo njegovu batinu (977). Vladimir je osjetio opasnost i pobjegao preko mora, dakle u vedsku domovinu svoga roda. I doista je Jaropolk uzeo Novgorod i bio jedini vladar u Rusiji. Meutim su vedski Normani poduprli Vladimira) te je ovaj opet osvojio Novgorod, pae i Kijev, koji je uinio svojom prijestonicom.Vladimir (980-1015) je lukavstvom pobijedio Jaropolka i konano poslije tekih bojeva opet sjedinio Rjurikovu dravu. Kako je zbog Svjatoslavovih izvanjskih, a poslije njegove smrti i bratskih unutranjih borba o nasljedstvo oslabila itava drava i njeno jedinstvo, to je Vladimir nastojao, da ga opet ojaa, a dravi da to bolje osigura granice. Vladimirova je majka bila Malua, Slavenka u Svjatoslavovoj slubi, ali je u njemu ipak prevladala oeva normanska ud. Bezobzirnom je energijom uklonio sve knezove drugih varjakih dinastija, koji su mu se protivili, i oteo njihove zemlje. Tako je ubio varjakoga kneza Rogvoloda od Polocka i sve njegove sinove. Rogvolod je pomagao Jaropolku, a da uvrsti taj savez, dao mu je svoju kerku Rognedu za enu. Vladimir je uzeo bratovu enu Rognedu i tako tom enidbom ozakonio, to je Polock nasilno sjedinio sa svojom dravom. Ratovima protiv Vjatia, Radimia i Bugara oko Volge, osigurao je svoje istone granice, dok je sjeverozapadne utvrdio pohodima protiv Jatvjaga, koji su ivjeli zapadno od Dregovia izmeu Memela i Buga. Pemisl i erven osvojio je ve god. 981. Svoga bivega staratelja Dobrinju, majina brata, postavio je da vlada u Novgorodu. Tako je osigurao svoju vlast i u sjevernim krajevima, gdje bi inae lako izbili nemiri, jer je svoju prijestonicu preselio u Kijev.Kronistu je Vladimir u prvo, pogansko, doba svoga vladanja loa karaktera, ali bit e, da ga nije vjerno nacrtao, da je u svom opisu bio pristran, a to se razabira ve i po tome, to mu u drugo, kransko, doba pridaje najljepe osobine. Budui da se kranstvo ve odomailo u itavoj dravi, a osobito u Kijevu, to zaista nije udo, to se Vladimir god. 989. pokrstio. Slavenska se i germanska poganska vjera nije mogla dugo odrati u zemlji, koja je bila u dodiru s Bizantom, tim monim centrom kranske kulture. Danas ne moemo suditi o tome, da li se Vladimir u poetku oslanjao na poganstvo, da ojaa svoju mo, jer ne znamo kako je o vjerskom pitanju mislio Jaropolk, pa nam je njihova borba posve line prirode: gola borba za vlast bez ikakvih dubljih religiozno-kulturnih osnova. Dodue, Jaropolk je zacijelo uzeo pogansku Rognedu iz politikih razloga. to kronist tako u tanine prikazuje Vladimirovo zauzimanje za poganski kult u to prvo doba njegova vladanja, treba shvatiti tek kao literarni prikaz borbena sveenika, zauzeta za kranstvo. Vanije je, to spominje, da je meu Vladimirovim enama bilo i kranka. Iz toga bismo mogli zakljuiti, da je taj vladar bio religiozno indiferentan, a taj bi zakljuak mogli potvrditi i time, to su ga jedino politiki obziri naveli da se pokrsti. Rusi su upoznali islam, koji je doao s Istoka, sa zapadnorimskom je crkvom dola u dodir ve Olga, a pribliili su joj se jo i vie, kad su ruske ete prodrle u Poljsku. Najprisnije su meutim ipak bile veze s Bizantom. Kad su sad vedski Varjazi 11. od 267 stranicazahtijevali preveliku naknadu za svoju potporu, okoristio se Vladimir molbom cara Vasilija II, koji je traio rusku pomo, i tako se rijeio svojih bivih saveznika. Caru je obeao, da e ga poduprijeti, ako mu dade koju grku princezu za enu. Taj je polubarbar elio tu rodbinsku vezu, jer bi takvom enidbom car priznao, da su mu Rjurikovii ravni po rodu. Svoju je vlast ve osigurao iznutra i izvana, a tom bi enidbom dobio i osobit ugled. Bizant se opirao, ali Vladimir nije poputao. Nevolja je konano natjerala cara, da mu obea svoju sestru Anu, ako se pokrsti i on i itav ruski narod. Vladimir je pristao, a njegovi su Varjazi pritekli Bizantu u pomo. Kad se sad car stao izgovarati i nekati, navalio je Vladimir na grad Herzon na Krimu. Vasiliju nije preostalo drugo, nego da poalje svoju sestru s nekoliko dostojanstvenika i sveenika. Ali se Ana otimala: Kao da idem u zarobljenitvo, govorila je: bolje bi bilo da umrem. Tekom su je mukom privoljeli. Ukrcala se na galeru, plaui izljubila svoje roake i pola preko mora. (Kronika s. 78. i d). Tako je Vladimir postao kranin, a brinuo se, da i svi njegovi podanici prijeu na novu vjeru. Odredio je, da se unite svi kipovi poganskih boanstava i da se do kraja i brutalno izbriu sve uspomene na pogansko doba. Taj se prijelaz nije mogao izvriti odjednom, narod se nije mogao tako brzo preobratiti. Nije dostajalo, to je Vladimir podizao crkve, pa je uzeo djecu uglednijih ljudi, da ih poui u svetom pismu. Iako su se gornji slojevi najvie opirali, postat e kasnije glavni pobornici kranstva, njihova e djeca ponijeti novi duh. Nova je vjera izmijenila i staro pravo. Ve je gospodarski razvitak prilino razgradio staru rodovsku organizaciju, njene obiaje i nazore, a sad je kranstvo ubrzalo taj proces, jer se nikako nije moglo izmiriti i s mnogim starim pravnim pojmom. Crkva se stoga trudila, da sudstvo prijee u kneeve ruke. Vladimir se skanjivao, teko se odluio, da to provede, premda mu je ba time mo porasla. Sveenici su ga umirivali: Bog te je postavio, da kazni zle, a dobrima da bude milostiv. Tvoje je, da kazni razbojnika.Bizantski utjecaj na vjeru i kulturu, pa crkvenoslavenski jezik u slubi Bojoj i svjetovnom ivotu, doveli su do toga, da je odnos prema sjevernoj germanskoj domovini sve vie slabio i konano se prekinuo. to se Rusija vie priklanjala Bizantu, to je vie pobijala zapadnorimsku crkvu, tanjio se i germanski sloj, dok ga nije nestalo. U tome se procesu izgraivalo istono arite slavenstva, koje se sueljavalo sa zapadnim, i to je napetost bila vea, to je i jaz bio dublji, a prema tome i slavenska prodorna snaga sve manja.Vladimir je i poslije svoga prijelaza na kranstvo dosta ratovao, tako i protiv dnjestarskih Hrvata, da osigura podruja, koja je osvojio u zapadnoj Galiciji. Najogorenije i najopasnije bile su ipak obrambene borbe s Peenezima. Kako je jugoistona granica bila otvorena, to je knez na donjem Dnjepru osnovao vie utvrenih mjesta. Tu je naselio probrane koloniste iz sjevernih krajeva svoje drave. Zemlju je ojaao i iznutra, jer je svoje sinove postavio namjesnicima u pojedinim krajevima i odredio im stalna boravita odakle su upravljali svojim podrujima.Iako je sad itava Rusija pripadala Rjurikoviima, bilo je u njoj ipak dosta razlinih gospodarskih i drugih lokalnih interesa, gotovih, da razbiju tako teko steeno dravno jedinstvo. Jaroslav, namjesnik u Novgorodu, pokuao je, da vlada nezavisno od svoga oca, pa je kijevski veliki knez morao jo potkraj ivota spremiti rat protiv svoga sina. Kad je Vladimir poao protiv Jaroslava, zamolio je ovaj pomo kod prekomorskih Varjaga. (Kronika s. 93). Kao ono nekada u praskozorje ruske povijesti, tako su i sad pozvali sjeverno-germanske ete, da odlue o unutranjim razmiricama. Ali je Vladimir obolio i umro 1015. S 12. od 267 stranicanjim je nestalo kneza, koji je spoznao potrebu, da svoj narod potpuno prevede u novi bizantsko-kranski krug. Kako se narod tome opirao i teko naputao svoj stari ivot, to Vladimir nije birao sredstva, nije zazirao od nasilja. Kasnije je tako postupao i Petar Veliki, kad je namjerio, da Rusiju uvede u kolo evropskih drava.Poslije Vladimirove su smrti nastali veliki neredi. Svjatopolka, njegova najstarijega sina, nisu voljeli - Kijev bi radije Vladimirova miljenika Borisa, koji je vladao u Rostovu. Boris je meutim odbio ponudu oeve druine, da zasjedne na velikokneevsku stolicu u Kijevu. Svjatopolk, koji je prije oeve smrti bio namjesnik u Turovu, pouzdao se u pomo svoga monoga tasta, poljskoga kralja Boleslava Hrabroga. Da bi se rijeio svojih protivnika, dao je potajno ubiti Borisa i Gleba, svoga drugoga brata, koji je od oca dobio Murom. I crkva i narod potivali su kasnije umorenu brau kao svece (s. 94). Ubio je i treega brata Svjatoslava, koga je otac postavio namjesnikom kod Drevljana.Ali s Jaroslavom u Novgorodu nije bilo tako lako, tu je morao taj bezboni i zli Svjatopolk (s. 100) prihvatiti otvorenu borbu. Jaroslav je u svemu iao na ruku Varjazima, koje je pozvao u pomo, zanemarivao je Novgoroane, pa su ga ti zamrzili. Ali i tu se pokazalo, koliko je bilo suparnitva izmeu Novgoroda i Kijeva. Novgoroani su zatomili svoj bijes na Jaroslava i rekli: Knee, iako su nam Varjazi pobili mnogo brae, borit emo se za tebe (s. 101). Novgoroani su pobijedili Svjatopolka, iako ga je tast pomogao, pa je morao utei Ljesima (Poljacima).Tako je Jaroslav postao kijevski veliki knez. Dodue je Boleslav i protiv volje njemakoga cara Henrika II poveo, novu vojnu i ponovno postavio Svjatopolka, ali je njegova nasilna vlada (1017) bila tek kratka vijeka. Jaroslav je kasnije pobijedio (1019) i protjerao brata, koji je umro u tuini. Tako je Jaroslav Mudri utvrdio svoju vlast i vladao dugo (1019-1054). Zemlja meutim ipak nije imala mira. Najmlai brat Mstislav, knez u Tmutarakanu na Tamanu kod Kera, podigao se i primorao Jaroslava, da s njim podijeli dravu. Mstislavu su pripali svi krajevi lijevo od Dnjepra. Sad su prestale razmirice i nemiri, a u zemlji je bio velik mir (Kronika s. 107. o god. 1026). Kad je Mstislav umro, naslijedio je Jaroslav njegovo podruje i postao samovladar (1036). Jaroslav je podizao kulturu, brinuo se za obrazovanje, irio mlado kranstvo, gradio kole i crkve, skupljao rukopise i podupirao prevoenje grkih djela na knjievni slavenski jezik. I u izvanjskoj je politici bio aktivan. Tako je u savezu s Mstislavom oteo poljskom knezu Mjeku II ervenike gradove, koje je Poljska prigrabila, dok su se braa borila, kako e podijeliti nasljedstvo. Pored toga je odluno pobijedio Peenege, i tako za dulje vrijeme uklonio opasnost, koja je stalno prijetila Kijevu. Izvanjsku i unutranju sigurnost nije oslabio ni neuspjean rat s Bizantom (1043), koji je trajao tri godine. ini se, da su taj rat izazvale trgovake nesuglasice. Jaroslav je ratovao i sa udima (1030), protiv kojih je sagradio tvravu Jurjev (Dorpat). Kako je taj moan, obrazovan i sposoban knez podigao Rusiju i gospodarski i politiki, to nije udo, to su se razvili odnosi s inozemstvom, s nordijskim, njemakim, bizantskim, poljskim, maarskim i francuskim dvorom. enidbenom se politikom povezao s nordijskim i njemakim kneevskim porodicama, jer se openito priznavalo, da mu je rod po svom porijeklu ravan ostalim dinastijama. Da se ve tada u Rusiji podigla obrazovanost, dokazuje i to, to su najvia mjesta u crkvi sad dobivali Rusi: Jaroslav je sazvao biskupe, a onda je postavio Ilariona, roenoga Rusa, za metropolitu u sv. Sofiji. (Kronika s. 111. o god. 1051). Iz tih se rijei ujedno razabira, kako je knez odluno utjecao na 13. od 267 stranicacrkvu.Kad je Jaroslav Mudri ili Veliki umro, nastali su i opet nemiri i bratoubilaki ratovi, kao i poslije Svjatoslavove i Vladimirove smrti. Petoro je brae dobilo zemlju, i to po starosti i rangu. Izjaslav (1054-1078), najstariji sin, dobio je Kijev i Novgorod kao glavne gradove na trgovakom putu, drugi je brat dobio ernigov, Murom i Rjazan, trei Perejaslavl, Suzdal i Beloeozero, etvrti Smolensk, a peti volinjski Vladimir. Izjaslav, vladar u Kijevu, dobio je veliko kneevski naslov i vrhovnu vlast. Otac je na samrti izriito rekao svojim sinovima: Sluajte ga, kao to ste mene sluali, neka vam je mjesto mene. A Isjaslavu je zapovjedio: Ako tko uvrijedi tvoga brata, pomozi uvrijeenome. Time je dao najstarijemu osobita prava, iako Izjaslav nije bio njegov ljubimac. Volio je Vsevoloda: Otac ga je volio vie nego ostalu njegovu brau, i traio da bude neprestano uz njega. Tako je Jaroslav, i pored toga, to je razdijelio zemlju svojim sinovima, nastojao da sauva dravno jedinstvo. ini se, da se taj red kod nasljeivanja regulirao tako, to su na dravu prenijeli stupnjevanje po starosti iz privatnopravnih nasljednih obiaja. Kronika, naime, spominje o godini 1057.: U Smolensku je umro Vjaeslav, Jaroslavov sin, a naslijedio ga je Igor, koji je prije toga vladao u Vladimiru. Prema tome bi poslije smrti starijega brata njegovu batinu preuzeo mlai, a taj bi svoju slabiju prepustio jo mlaem bratu. Tek kad bi batina najmlaega brata ostala bez svoga gospodara, dobio bi je najstariji sin kijevskoga velikog kneza. Nasljedni je sistem tako postavio ljestvicu udjelnih kneevina po rangu i bogatstvu - nasljednici su se redom uspinjali, dok su izgoji - potomci onih Rjurikovia, koji nisu bili veliki knezovi - dobili neko podruje uz dravnu granicu. Taj je prilino neodreen sistem imao mnogo nedostataka, jer se pazilo na svaije pravo, pa je stoga esto stradalo dravno jedinstvo.Ve se Jaroslavovi sinovi nisu sloili. Kako je diobom oslabila dravna udarna snaga, to su se osmjelili neprijateljski susjedi na sjevernoj i na junoj stepskoj granici. Pojavili se turski Polovci (Kumani), koje Kronika po prvi put spominje, kad govori o godini 1055.: Vsevolod od Perejaslavla sklopio je s njima mir, a Polovci su se vratili odakle su doli. Ali taj kupljeni mir nije dugo trajao. Vsevolda su nomadi hametom potukli ve god. 1061. Godine 1068. poli su Izjaslav, Svjatoslav od ernigova i Vsevolod protiv Kumana i sreli se s njima na Alti. Kad je pala no, zapoela je bitka. Zbog naih grijehova poslao nam je Bog te pogane: ruski su knezovi pobjegli, a Polovci su pobijedili. Divlji su neprijatelji opustoili zemlju, a prestraeni su knezovi, meu njima i veliki knez Izjaslav, pobjegli u svoje tvrde gradove i mirovali. Zbog toga je buknuo u Kijevu ustanak protiv Izjaslava: njegovi su ga podanici protjerali i uzeli Vseslava.Vseslav (1068-1069) je bio energian knez od Polocka i praunuk sv. Vladimira. Jednom je pomogao ujacima na Istoku, ali se onda s njima posvaao, a ovi, da mu se osvete, domamili ga varkom toboe na pregovore u Kijev i tu ga bacili u tamnicu. Sad je meutim postao veliki knez: Izjaslav je pobjegao k Ljesima. Poljski knez Boleslav II Hrabri doveo ga je 1069. i opet u Kijev. Vseslav je morao uzmaknuti u svoju oevinu Polock. Izjaslav je potovao amnestiju, koju je obeao Kijevanima, ali je dopustio, da njegov sin Mstislav pobije kolovoe a druge nevine da umori bez istrage. Poljski je pritisak izazvao novu bunu u Kijevu: Potajno su ubili Ljehe, a Boleslav se vratio u Poljsku. Izjaslav je rovario protiv svoje brae i nastojao da ih skui pod svoju vlast, a pri tome je sklopio savez i sa Vseslavom. Svjatoslav i Vsevolod su osjetili, to im se sprema, pa su ga pretekli i protjerali u Poljsku (1073). Ljesi su mu oduzeli 14. od 267 stranicasve, to je sa sobom donio, i prognali ga. Izjaslav je zamolio cara Henrika IV u Mainzu, da posreduje, ali je Svjatoslav kao kijevski veliki knez (do 1076) odbio carevo posredovanje. Jaropolk, Izjaslavov sin, poao je u Rim papi Grguru VII, ali se tu govorilo samo o crkvenoj uniji. U to je u decembru 1076. umro Svjatoslav, a naslijedio ga je Vsevolod u januaru 1077.Izjaslav je meutim dobio protiv Vselovoda poljsku pomo, pa je provalio u Volinj. Do boja nije dolo, jer su se braa izmirila. Izjaslav je tako doao u Kijev 15. jula. Oleg, Svatoslavov sin, bio je u ernigovu kod Vsevoloda (Kronika s. 143). Ali pravoga mira ipak nije bilo. Knezovi su i dalje meusobno ratovali, a plaali su i Polovce, da im pomognu. U takvom je ratu pao i Izjaslav u mjesecu oktobaru, treega dana (1078). Kronist hvali poginulog velikoga kneza (s. 145), ali mu djela ne zasluuju te hvale.Vsevolod (1078-1093) je naslijedio svoga brata na velikokneevskoj stolici u Kijevu. Imao je vie briga, nego prije u Perejaslavlu. Kad je vladao u Kijevu, ljutili su ga neaci, koji su traili udjele. (Kronika s. 155). Pored tih unutranjih svaa bilo je i ratova s izvanjskim neprijateljima, osobito s Polovcima. Kronist hvali kneevu blagost i dobroudnost, ali kako je bio slab, to su njegovi inovnici, tiuni ugnjetavali narod.Ope prilike nisu bile bolje ni za njegova nasljednika Svjatopolka II, najstarijega Izjaslavova sina (1093-1113). Polovci su neprestano provaljivali i pustoili zemlju. Knezovi nisu znali, to da poduzmu. Konano su ipak s nomadima sklopili mir, i potvrdili ga time, to se Svjatopolk oenio kerkom polovakoga kneza. Unutranji ratovi meutim nisu prestajali, jer su izgoji traili svoje udjele. Polovci su se okoristili tim unutranjim nemirima i ponovno upali u emlju. Konano su knezovi uvidjeli: Zato unitavamo svojim svaama rusku zemlju? Polovci nam otkidaju komad po komad, i raduju se, to smo nesloni. Odsada emo biti sloni i braniti rusku zemlju. (Kronika s. 172). Knezovi su se sastali u ernigovskom kraju u gradu Ljubeu na Dnjepru (1097). Tu su se sporazumjeli i sveano zakleli, da e udjeli prema Jaroslavovu redu ostati trajno u vlasti pojedinih linija Rjurikove dinastije: Svaki e zadrati svoju oevinu: Svatopolk Kijev po Izjaslavu, Vladimir udio po Vsevolodu itd.Dodue, taj mir nije dugo trajao, jer su iznova zapoele spletke i ratovi meu braom. Kad je 1113. umro Svjatopolk II, zatraila je kijevska opinska skuptina protiv svakoga prava, da mjesto Svjatoslavovih sinova, doe na prijesto Vladimir, zvan Monomah (1113-1125), sin perejaslavskoga kneza Vsevoloda. Za Vladimirove se vlade Kijev posljednji put podigao. Premda mu je bilo 60 godina, vladao je snano, drao unutranji red, pobijao izvanjske neprijatelje tako, da je u itavoj zemlji bio mir. Bio je iskreno odan crkvi, a i sam je bio pisac. Kronika pripovijeda, da isprva Monomah nije htio prihvatiti ponude kijevske opine, jer je osjeao, da nema prava na velikokneevsku stolicu. Ali je njihovu drugu ponudu primio, jer je vidio, kako su nasiljima progonili pristae Svjatoslavia i kako su idovi pljakali narod, Bilo je i krajnje vrijeme, da doe jaa vlast, jer su se bune razmahale, narod je prijetio udovici pokojnoga velikog kneza, bojarima i samostanima. im je preuzeo vlast, uklonio je uzroke tekih buna, jer je meu ostalim ukinuo povlastice idovskih trgovaca, a velikim je posjednicima zabranio, da seljacima otimaju slobodu. I on je ratovao i to sretno, a kod mirovnih je pregovora i sporazuma postavljao umjerene zahtjeve i time spreavao, da doe do novih ratova i nemira. U zemlji je strogo pazio na pravdu, a neposlune je bojare bacao u tamnicu. Sve to je traio od drugih, vrio je i sam: lino je upoznavao prilike u zemlji i otro nadzirao svoje inovnike. Osobit mu je uspjeh, to je odbio 15. od 267 stranicaPolovce, Kako je bio roak bizantskih vladara, umijeao se u poslove istonorimskoga carstva. Njegova je majka bila grka princeza, a svoju je kerku dao Leonu, sinu svrgnuta cara Romana. Za carigradska se pitanja osobito zanimao, otkada mu je stradao zet, koji je pokuao, da zbaci ve prestaroga cara Aleksija Komnena (1116). Monomah je sad nastojao, da ratom zatiti prava svoga unuka Vasilija, Leonova sina, ali nije uspio. Ova je epizoda znaajna jedino zbog toga, to je Monomahovo mijeanje u grka pitanja podiglo rusku samosvijest, pa se stvorila i legenda, da je Bizant time bio primoran, da kijevskom velikom knezu prizna carski naslov. Sigurno je meutim samo to, da se nekoliko godina poslije toga (1122) jedna ruska princeza, Monomahova unuka, udala za bizantskoga princa. Kronist je prikazao Monomaha s mnogo ljubavi. A i Monomah je u svojoj Pouci, u kojoj je prema starozavjetnim i antiknim uzorima predao djeci svoje bogato iskustvo, prikazao svoj ivot, svoja djela i svoja shvaanja (Kronika s. 194. i d).Ve se Monomahovim dolaskom na prijesto prekinuo Jaroslavov nasljedni red, koji su potpuno zanemarili, kad je poslije njegove smrti u Kijevu zavladao njegov najstariji sin Mstislav (1125-1132). Polovci su i nadalje napadali zemlju. Budui da mu polocki knez nije poslao svoju vojsku, kako je bio duan, to ga je Mstislav protjerao, a dokinutu je kneevinu dao svome sinu Izjaslavu. Kako je meutim vladao tek kratko vrijeme, a i njegov brat i nasljednik Jaropolk III (1132-1139) nije bio duga vijeka, to oba kneza nisu mogla razviti neku dalekovidniju i stalniju politiku. Kijev je sve vie slabio zbog ratova s Polovcima i zbog nereda i nemira, koje su izazivali neprijateljski roaci, jer im nisu priznavali prava na velikokneevsku stolicu. U tim je ratovima grad teko opljakao suzdalski knez Andrej Jurjevi Bogoljubskij (1169). Taj Andrej, sin nekadanjega rostovskog kneza Jurija Dolgorukoga, mlaega Monomahova sina, odrekao se svoga prava na Kijev, i prepustio ga i sad drugim knezovima. Time je jasno pokazao, koliko je Kijev pao, koliko je politiki izgubio, iako je jo bio kulturno sredite. Ali to nije bio samo pad Kijeva, nego i itave Rusije. Knezovi su podizali svoju mo, brinuli se kako e poveati bogatstvo i veliinu svoga udjela, meusobno se borili, jedan drugome otimali zemlju i gradove i tako slabili i sebe i itavu dravu. Te su prilike podbadale zajednikog neprijatelja: Polovce. Tako su sad unuci u meusobnim ratovima pozivali Polovce u pomo, kao to su nekada njihovi djedovi pozivali Peenege, kad su ratovali protiv svoje brae. Tu nisu koristile ni pogranine tvrave u ugroenim stepama, ni naseljavanja pokorenih Peenega i drugih manjih turskih plemena, ime je zapoeo ve Jaroslav Mudri, kad ih je odluno pobijedio (1034). Ponekad su se ruski knezovi i sloili protiv Polovaca, ali i to im nije donosilo uspjeha, kako to dokazuje i rat godine 1185. Te su se godine udruili Igor, knez u Novgorod-Seversku, njegov brat Vsevolod, knez trubevski, neak Svatoslav, knez rilski i njegov sin Vladimir iz Putivla. Napad nije uspio, a knezovi su pali u zarobljenitvo. Taj je dogaaj iz polovakih ratova znaajan, jer ga je neki nepoznati, suvremeni pjesnik opjevao u svojoj epsko-lirskoj Pjesmi o Igorovu pohodu. Pjesma je osobit spomenik junoruskoga dvorskog pjesnitva, duboka sadraja, bogata umjetnikog stila, ali na alost ponegdje nejasna, i to ne samo zbog toga, to nije dobro sauvana. Tu se istie jak sveruski patriotski osjeaj, pjesnik ne priznaje uskih granica, koje su usjekli partikularizam i sebinost, i ali, to su knezovi nesloni. Istina, Igor se dodue spasio iz zarobljenitva, ali se njegov sin oslobodio tek, kad se oenio polovakom princezom. Ipak takve enidbe nisu osiguravale mira, premda je u ono doba politikom upravljala dinastika 16. od 267 stranicamisao. Unutranja je slabost predala Rusiju njenim izvanjskim neprijateljima: ve je u drugoj polovini XII vijeka bio Perejaslavl u rukama divljih Polovaca, koji su svojim pljakakim pohodima opustoili grad i zemlju, stanovnike poubijali, ili odvukli kao roblje, dok su preostali pobjegli iz tih krajeva. Trgovake su karavane stradale, iako su ih pratile oruane ete, to je konano oslabilo promet i potreslo samim temeljima kijevskoga gospodarskog poloaja. Jug je opustio, zacarila se strana bijeda. Tako je pomalo nestajalo june Rusije s trita, a taj su proces ubrzali i kriarski ratovi, koji su otkrili nove prometne putove. to je Jug vie propadao, to je to sredite vie pustjelo, to se vie podizali i jaali udaljeniji krajevi: Galicija, Volinj, Suzdal i Novgorod, a time je sve vie slabilo i opadalo rusko dravno jedinstvo.U Volinju su vladali Monomahovii, potomci najstarijega Monomahova sina Mstislava. Monomahovii su tu zemlju drali svojom oevinom, (votina). Roman, Mstislavov praunuk, stekao je i galiku zemlju (Hali) na Dnjestru. Zbog toga to je tako uzeo Galiciju (1199) dolo je do rata sa susjednom Poljskom, a u tom je ratu Mstislav pao (1205). Njegov sin Daniel ( 1264) vladao je snano, branio zemlju od izvanjskih neprijatelja i uvao unutranji red. U toj se plodnoj zemlji, naime, razvio moni plemiki stale, koji je i orujem u ruci, esto s maarskom i poljskom pomoi nastojao, da okrnji kneevu vlast. Pa ipak je Daniel Halickij pokorio te galicijske bojare. Njegovu su zemlju sa Zapada i Sjevera napadali Maari i Poljaci, a s istonih su stepa neprestano nasrtali stari ruski neprijatelji: Polovci, kasnije i Tatari, pred kojima je Daniel morao uzmaknuti. Halika zemlja nije u sebi bila dovoljno jaka, da se odri na toj vjetrometini izmeu Istoka i Zapada, te je taj biser june Rusije postao poljskim plijenom. Na Sjeveru je bio Novgorod najvaniji ruski grad. Kako je bio blizu Baltikog mora, to se tu brzo razvila trgovina to vie, to je zemlja oko Novgoroda prilino slabo rodila. Trgovaka je ulica bila na desnoj obali Volhova, a tu je bio i trg. Zbog osobito povoljna poloaja, pet se samostalnih opina sve vie zdruivalo i konano stvorilo sinoikizam, kojega se tragovi vide jo vjekovima, jer je tih pet gradskih etvrti jo dugo sauvalo velike slobotine. Veliko se gradsko podruje dijelilo u pet provincija, u kojima je bilo vanih gradova kao Pskov, Izborsk itd. Ta je trgovaka drava proirila svoju vlast do Bijeloga mora i Urala. Gradska su podruja, volosti, imala svoju posebnu upravu, koja je bila udeena tako, da su novgorodski trgovci iz njih vukli privatnu korist kao i iz svojih kolonija. Novgorod je kao staro trgovako sredite imao svoju osobitu politiku i socijalnu strukturu. I bojari su se intenzivno bavili trgovinom, jer su im posjedi donosili slabe prihode. Ustav je prema tome bio posve plutokratski, jer su bojari stegnuli kneevu vlast naroito poslije Monomahove smrti. Skuptina je birala svoga kneevskog zatitnika, sklapala s njim ugovore i traila povlastice. Ubrzo su Novgoroani stekli pravo, da biraju i episkope, koje je kijevski metropolit tek potvrdio i posvetio. Knez nije u Novgorodu smio imati posjeda, a vlast mu je bila skuena i time, to je vojnika i policijska mo bila u rukama gradskog zapovjednika (tisjackij), koga je birao narod, a nije ga imenovao knez. Knezu je pored toga uz bok bio i posadnik, gradski naelnik, koji je rjeavao administrativna i sudska pitanja. Dravni savjet (gospodar) je bio savjetodavno tijelo s velikom politikom moi, a svoje je prijedloge podnosio narodnoj skuptini, koju su birali svi samostalni graani gradskih etvrti i graani iz provincije. Dravnom je savjetu predsjedao knez ili metropolit, dok su lanovi bili svi tadanji i bivi visoki inovnici. Kako se visoki inovnici birali iz redova plutokracije, to je njihova pretega 17. od 267 stranicabila uzrokom mnogih razmirica i krvavih graanskih ratova. Do tih je sukoba dolazilo ne samo zbog toga, to su srednji i nii slojevi bili nezadovoljni, jer nisu sudjelovali u vlasti, nego i zbog nadmetanja patricijskih obitelji. U tim je unutranjim razmiricama i socijalnim napetostima i uzrok kasnijem propadanju toga bogatog i kulturnog grada. Kad je Novgorod oslabio i izgubio svoje znaenje, osamostalila se vanija mjesta kao npr. Pskov. Dok se Novgorod borio samo sa svojim rasparanim finskim i litvanskim susjedima, nije imao ozbiljnijih zapreka, njegova je trgovina na Sjeveru jo cvala, kad su mu ve zaprijetili neredi, koji su s Juga zahvatali sve ire prostore. Rusija se tako raspala na dva podruja: sjeverno, u kome se Novgorod upleo u razvitak susjednih zemalja oko Baltikoga mora, i juno, u kome se Kijev povezao s Bizantom i Orijentom. Kako se Novgorod priklonio Sjeveru, to je njemaka Hansa tu osnovala jedno od etiri svoja glavna skladita (1276). Meutim mu se i na Sjeveru pojavio jak neprijatelj, kad je god. 1202. biskup Albert od Buxhvedena osnovao u Rigi viteki red Brae Kristovih vitezova. Taj je red osvojio itavu Livonsku i Estonsku, a godine se 1237. sjedinio s redom njemakih vitezova (Deutschherrenorden).Na jugoistoku se poelo podizati i susjedno podruje Rostov-Suzdal, gdje je zemlja bila vrlo plodna. Tu su se na srednjoj i gornjoj Oki i Volgi razvili ve odavna vani gradovi: Rostov, Suzdal, Murom, Vladimir, koji je osnovao sv. Vladimir, i Jaroslavl, koji je podigao Jaroslav. Politika su sredita bili gradovi Moskva i Kljazma. To je podruje slalo hranu u neplodnu i prenapuenu novgorodsku zemlju. Isprva su tu prebivali Finci, ali su uskoro pridoli i Slaveni: Krivii, Vjatii i drugi naroito iz Novgoroda. Mijeanjem su tih naroda i plemena nastali Velikorusi. itav je taj kraj pripadao Perejaslavlu, a kasnije ga je Monomah dao svom najmlaem sinu Juriju Dolgorukome ( 1157. kao kijevski veliki knez). Rostovsko-suzdalska se kneevina brzo razvijala, pa se u tim krajevima naseljavalo sve vie Rusa. Jurjev sin, Andrej Bogoljubskij, toliko se ve udomaio na Sjeveru, da se odrekao gotovo propaloga Kijeva i radije vladao kao veliki knez u Rostovu i Suzdalu. Rezidencija mu je ipak bila u Vladimiru, jer tu nije bilo narodne skuptine, koja bi knezu otimala vlast. Rostov i Suzdal su bili stariji gradovi, a kako ih nije osnovao neki knez, to su imali i svoje ovlastice, koje je branila narodna skuptina. Narod se u Vladimiru bavio ratarstvom, trgovina je bila slabo razvijena, pa prema tome nije bilo ni samosvjesnih trgovaca i plemia kao u Novgorodu. Andrej Bogoljubskij je tu bio apsolutni gospodar. Oslanjao se na sam grad Vladimir, koji je ukrasio sjajnim gradnjama, i na doseljene ratare i zanatlije, koji su doli na Sjever kao kolonisti pod kneevom zatitom, da osnuju i razviju novu egzistenciju. Ti su doseljenici bili zadovoljni, to ih je knez gospodarski osigurao, a za demokratska prava nisu marili. Tako se na Sjeveru razvila mona kneevska vlast, a Andrej nije dopustio nikome, ni svojoj brai ni bojarima, da se mijeaju u dravne poslove. Kad je ojaao svoju vlast iznutra, pokuao je, da zavlada i itavom Rusijom. Uspjelo mu je, da odluno utjee kod izbora novgorodskoga kneza. Dodue, nije to postigao bez rata. Taj je trgovaki grad bio najosjetljiviji u gospodarskim pitanjima, a Andrej je, da ga pokori, zatvorio svoje granice novgorodskim trgovcima - sprijeio njihov uvoz i zabranio izvoz ita. Uzeo je i opljakao Kijev, gdje je vladao njegov neak Mstislav Izjaslavi (1169). U Kijevu je postavio svoga mlaeg brata i zahtijevao, da ga Jug prizna kao velikoga kneza. Iako je osvojio staru rusku prijestonicu, ostao je i nadalje u Vladimiru. Andrej je bio nabrecit, surov despot, svojim je postupcima ojadio i najbliu okolinu, stoga nije udo, to ga je god. 1175. umorila njegova druina na posjedu 18. od 267 stranicaBogoljubovu kraj Vladimira (odatle mu i nadimak Bogoljubskij).Kako nije imao sinova, izbili su novi nemiri, dok nisu pozvali Andrejeva mlaega brata Vsevoloda III (1176-1212), da doe u Vladimir. I taj je vladao snano i drao u svojoj vlasti i Novgorod i Kijev. Za njegove je vlade procvala suzdalska zemlja. Nijedan mu njegov nasljednik nije bio ravan. Uskoro su i u Suzdalu nastale udjelne kneevine, koje su teile za potpunom samostalnou, odbile se od sredinje vlasti i nisu priznavale velikoga kneza u Vladimiru. Kako su se svi ti knezovi sluili najrazliitijim sredstvima, da zemlju i vlast ostave svojoj djeci, to se domala i tu zatrlo nasljeivanje po starosti. Neprestane su diobe kneevske oevine na sve manje dijelove stvorile sitna samostalna podruja, u kojima su vladali veliki posjednici, jer su potisnuli vlast nemonih knezova. Nestalo je dravnoga jedinstva i velike politike, diobe su oslabile otpornu snagu ruske drave, koju e lako oboriti jak izvanjski neprijatelj. 2. Pod tatarskim jarmomU XII se vijeku pojavio nov jak neprijatelj, Tatari (Mongoli), koji su bili opasni zbog svoje taktike kao konjaniki narod. Jo kratko vrijeme prije toga vijeka ivjeli su u svojim rodovskim zadrugama kao nomadi u Mongoliji. Po prvi put ih je sjedinio Kan Temudin, koji je silnim pobjedama skuio pod svoju vlast Kinu (1211) i Aziju do Armenije i Kaspijskoga mora. Zbog tih su ga uspjeha i prozvali ingiskan, veliki kan. Kako je prodirao sve vie na Zapad, to su se njegovi Tatari pojavili i na stepama sjeverno od Crnoga mora. Moralo je doi do sukoba s Polovcima. Polovci su izgubili bitku, i u svojoj nevolji zamolili pomo od ruskih knezova, s kojima su se dotada ogoreno borili. Zajednika je opasnost zdruila Ruse i Polovce. Iz prikaza se u Kronici razabira, kakav je strah pobudio iznenadni dolazak tatarskih konjanika, koje poznaje samo Bog. Kao da je doao smak svijeta. Tatari su odaslali Rusima dva poslanstva, da ih odvrate od saveza s Polovcima. Ruski su se knezovi ipak pridruili Polovcima i odbili tatarsku ponudu. Na to ih nije ponukalo, to je polovaki knez Kotjan bio tast galicijskoga kneza Mstislava, kao ni to, to je sad preao na kranstvo, - tu je odluku triju Mstislava: kijevskoga, ernigovskoga i galikoga i drugih ruskih knezova, uglavnom potakao glas, da se Tatari ne dre svojih ugovora i da vode rat na najokrutniji nain. Stare je neprijatelje zbliila zajednika opasnost, a djelovala je i opomena prestraenih Polovaca, da e poslije njih doi red i na Ruse. Na rjeici Kalki (sada Kalmius), koja potjee u Azovsko more, porazili su Tatari hametom saveznike (1223). Rusi su i Polovci u poetku imali uspjeha, prodrli su do Kalke, ali su kasnije izgubili odlunu bitku, i to zbog tatarske taktike, ali i zbog razdora i nesloge ruskih knezova. Tatari se nisu okoristili svojom pobjedom, nego su se vratili u Aziju. Nekoliko je godina zatim umro ingiskan (1227). Carstvo je razdijelio svojim sinovima, ali je ast velikoga kana ostavio svom najstarijem sinu Ugedaju. Novi je veliki kan zapovjedio svome neaku Batu-u, da provali u sjevernu Rusiju. Sjeverna je Rusija sad bila monija i bogatija, a prema tome i jai neprijatelj od june, gdje je i opet bilo nemira i razmirica. Godine 1236. doao je Batu na Volgu, koju je zimi preao i navalio na Rjazan. Pokorio ga je na najokrutniji nain. Sad je doao red na Suzdal, gdje je Batu osvojio gradove i sela, opljakao ih i razorio. Vladimirski veliki knez Jurij Vsevolodovi pao je u bitki (mart 1238), u kojoj je izginula i gotovo itava njegova vojska. Tatari su poli preko Tvera prema 19. od 267 stranicaNovgorodu, ali je nadolo proljee, a s njim blato i poplave. Grad se spasio, jer se horde nisu usudile dalje. Batu se brzo okrenuo i poao na Jug, u stepe protiv Polovaca. Pobijeeni su Polovci pobjegli na Zapad, ili su jadno propali. Otpor je bio skren, zapoelo je osvajanje june Rusije: Perejaslavl i ernigov su pali u tatarske ruke ve godine 1239.Posljednji je pao Kijev, koji se nakon hrabre obrane svojih graana predao godine 1240. Tatari su prije opsade odaslali u Kijev poslanstvo, ali ga je veliki knez Mihajlo pogubio, a onda pobjegao iz grada, o koji su se i sad, u ta teka vremena, knezovi svaali, i nisu mu ozbiljno pritekli u pomo. Tatari su razvalili tu sjajnu prijestonicu ruskih velikih knezova, iako se zadivili njegovoj krasoti. Taj se nekada veliki grad uinio papinom poslaniku Giovaniu Pianu Carpiniu kao malo, bijedno trgovite, koje jedva da je imalo dvije stotine kua. A ipak je prolo tek pet godina od njegova pada. Tatari su meutim prodirali dalje na Zapad, osvojili Vladimir u Volinju i Gali, projurili Ugarskom i Poljskom, ali se ta bujica uskoro smirila, iako su 9. aprila godine 1241. pobijedili u tekoj bitki kod Wahlstatta. Tatarske su se ete probile daleko na Zapad, ali kako je u to obolio Ugedaj, veliki kan, i uskoro umro (u decembru 1241), to su se vratile u ruske stepe. Batu je uzmaknuo do Volge, gdje su ti nomadi poesto mijenjali atorske logore ve prema svojim ivotnim potrebama. Zlatna je horda drala veliko podruje izmeu Dona i Volge i primala danak od Rusije. Sam je kan stolovao u svom araju jugoistono od Caricina na donjoj Volgi. Tatarski su namjesnici, baskaki, boravili s vojnikom pratnjom u prijestonicama ruskih knezova, da paze na sve njihove ine i pokrete. Tatari su popisali i puanstvo, da bi tako utvrdili, koliko su pojedini knezovi duni platiti kanu. Dva su vijeka ruski knezovi bili potpuno zavisni o Tatarima, ali se ovi nisu mijeali ni u ruska unutranja politika ni u crkvena pitanja. Ta se zavisnost oitovala i u tome, to je svaki knez, prije nego je u svojoj oevini preuzeo vlast, morao zamoliti kanovu privolu, jarlik, a pored toga i u tome, to su ih kanovi pozivali na odgovornost. Kako su lino jamili za porez, to su bili kao neki tatarski najamnici. Njihova je mo ipak porasla, jer su mogli silom uguiti sve ustanke protiv tekih tatarskih poreza, pri emu su ih Tatari izdano podupirali.Tako je morao Aleksandar Nevskij ( 1263), veliki knez u Vladimiru i knez u Novgorodu, na silu popisati sve svoje podanike, premda je bio dovoljno jak, da u tekim bojevima odri liniju Narva-Dvinsk i protiv veda i protiv Njemakoga vitekog reda (1242). I kao to se ovaj veliki knez na ruskom Sjeveru morao pokoriti tatarskoj sili, tako je propao i pokuaj njegova suvremenika Daniela, galicijskoga i volinjskoga kneza, da se pomou svojih zapadnih susjeda otrese tatarskoga jarma. Kako se Tatari nisu mijeali u crkvena pitanja, a i samo je golemo podruje, kojim su vladali, trailo, da budu religiozno tolerantni, to je i pravoslavna crkva bila slobodna, tek je metropolit morao zamoliti kana, da ga potvrdi. Ni svjetovno ni samostansko sveenstvo nije plaalo poreza: crkveni su posjedi kao i svi crkveni slubenici imali posebne privilegije.Pred kraj su se XIII vijeka prilike izmijenile, jer se sad knez morao sam pobrinuti, kako e utjerati danak. Time su udareni temelji apsolutnoj kneevskoj vlasti. Dok se ruski narod, seljaci i graani, samo u pograninim krajevima mijeali s Tatarima, bili su odnosi ruskih knezova i plemia s Tatarima mnogo ivlji, pae su mnogi uzimali Tatarkinje za ene. Tako je prodrla tatarska kultura u vie drutvene slojeve i jo ih vie otuila narodu. Ruski su knezovi opadali jedan drugoga pred Hordom i sluili se pravom tatarskom prepredenou 20. od 267 stranicai politikim spletkama, da druge omraze, a sebe da omile. Budui da se tatarski porez esto ubirao silom, to su ta nasilja dala biljeg i itavom pravnom poretku. Upravo su ruski vii slojevi poprimili tatarske obiaje i modu, dok je narod ivio na svoj stari nain, premda su i jednostavni seljaci tota preuzeli, i to, ugledavi se u svoje bojare. S mnogim se tatarskim uredbama uvrijeili i tatarski nazivi, koji su se odrali sve do danas. Ipak krivo misle oni, koji dre, da se ba po tim tatarskim utjecajima razlikuje neshvatljivo rusko bie od zapadnoevropskoga. Tih utjecaja dodue ima, ali su vie izvanjski i nisu tako znaajni, da bi njima mogli objasniti osobitost ruske due.Kad je Jug propao, ostala su zapadna podruja bez potpore, bez zalea. Poslije neuspjelih kompromisa sa Zapadom, osvojili su ih Maari, Litvanci i Poljaci. Tako se teite mrskoga politikog i kulturnog ivota sve vie pomicalo na Sjever, koji se svojim gospodarstvom povezao sa zemljama oko Baltikoga mora. U sjeverne su krajeve zapoeli seliti svi oni, koji su traili sigurnije ivotne prilike, ostavljali su svoje domove i naselja, koja su propadala, prolazili su irokim prostorima, okupljali se na novim mjestima, a iza njih je bujala stepa, beskrajna i pusta. Nova e mona ruska drava nastati sjevernije od stare, odavle e novo arite iznova sakupiti sve ruske zemlje, kad se raspadne tatarsko carstvo. Tu e zadau izvriti moskovska drava, njen poetak i razvitak ispunjava drugi period ruske povijesti. 3. Unutranji dravni ivotVe smo u uvodu rekli, da su Slaveni oko Dnjepra, toga starog trgovakog puta, ivjeli u primitivnoj dravnoj organizaciji, da se nisu povezali u jedan jedinstven narod, nego su se meusobno razlikovali po rodovima, obiteljima i plemenima. O opim su stvarima raspravljala i odluivala vijea (parlament), koja su se odrala kroz itavu kijevsku periodu ruske povijesti. Vijea su hitala, i svoje knezove, kako se to ve odavna uobiajilo u Novgorodu. Istina, vijea nisu imala svagdje i svagda istu mo, jer ju je ograniavala lokalna kneeva vlast i sama kneeva ud. Isprva su na tim skupovima odluivali rodovske starjeine, a kasnije, kad su se rodovi razdrobili, poglavari pojedinih obitelji. Kod sastanaka mogli su sudjelovati i svi slobodnjaci, ali im prava nisu bila jednaka, oevi su npr. imali jau rije od svojih sinova. Na vijee su dolazili po slobodnoj volji, nitko nije morao biti nazoan, ako nije htio - bilo je to doputeno, jer su sastanke odravali u glavnim gradovima i kod vanijih zgoda, a nikako u odreenim rokovima. Poetak je vijeanja najavljivalo posebno zvono. Odluka se nisu svagda strogo drali, esto su ih kasnije mijenjali, ako bi to zatraili neki utjecajni uglednici. (Kronika s. 91. o god. 997). Nije bilo ni reda, po kome su glasali. Vijee je obino sazivao knez, ali i pojedinci ili vie lanova zajednice. Katkada su sakupljali vijea i protiv knezova. Narodna je skuptina odluivala kod izbora novoga kneza i kneeva nasljednika, a birala je i inovnike. Da su vijea zaista bila neobino moan politiki faktor, vidi se i po tome, to se dogaalo, da se glavari i slobodnjaci nisu htjeli sastati, kad bi ih knez pozvao, da se okupe. Ta je politika institucija ivjela punim ivotom i bila na svom mjestu sve dotle, dok su podruja bila malena i dok se drutvo nije jae diferenciralo. I to su se dravni i gospodarski odnosi vie ralanjivali, to su bili sloeniji - kao ono u doba tatarskoga gospodstva - gubilo je i vijee svoj, utjecaj, a uporedo je s opadanjem te 21. od 267 stranicademokratske ustanove osilila kneeva mo.Istoni su Slaveni imali svoje knezove ve prije dolaska Normana. Opi redovni poslovi, odravanje unutranjega poretka i sigurnost od izvanjskih neprijatelja, traili su pouzdanika, knjaza, koji e rjeavati ta pitanja, o kojima samo vijee nije moglo odluiti. Rjurikovii su kao Germani staroj, slavenskoj kneevskoj asti dali drugi biljeg, uvrstili je, podigli i vojniki ojaali, a svoju vlast utvrdili druinama. Kasnije je kijevski knez bio na elu itave Rusije, jer je sjedinio sva podruja oko Dnjepra. Ali budui da se drava poslije knezove smrti dijelila, to je nastalo mnotvo malih kneevina, u kojima je slabila vlast dravnoga poglavara, osobito, ako bi imetak uglednijih bojara bio gotovo ravan kneevu posjedu. Tad bi se knez oslanjao jedino na narod, ako mu je uspjelo, da ga pridobije svojim sposobnostima i vrlinama. esto su kneza i protjerali. Jaroslavov zamren i labav red, po kome se dijelila kneevska ast u udjelnim kneevinama (1054), bio je dobra kola za tate, astoljubive i gramzljive, ali ipak nije potaknuo ni monije ni slabije knezove, da se jae suive s narodom. Tako su uestale borbe meu braom, da se domognu uglednijih i bogatijih udjela, u prvom redu samoga Kijeva. Narod je i sam pozivao knezove na vlast, a onda ih tjerao, ako se nisu drali svojih obaveza (izbornih kapitulacija). Pojedini su vladari nastojali, da sauvaju svoja makar i neznatna podruja potomcima kao sigurnu otinu ili votinu. Stoga su se esto odricali i Kijeva i velikokneevske asti, koja je stala slabiti i propadati. Konano su votinu kao oevu batinu, kao sinovsko nasljedstvo, kao sinovsko pravo prihvatili svi knezovi na svom sastanku u Ljubeu (1097). Prema tome su u tadanjoj Rusiji vrijedila tri nasljedna prava kod popunjavanja kneevske stolice: 1) pravo narodne skuptine, da bira svoga kneza, 2) patrijarhalno nasljeivanje po djedu ili ocu i konano 3) pravo po prvorodstvu. Jasno je, da je zbog te pravne nesigurnosti bilo i stalnih razmirica, u kojima je odluivalo pravo jaega. Ma je i tu, kao i na Zapadu, donosio posljednje rjeenje i u onim prilikama, kad bi protivnike stranke prekrile kratkotrajne ugovore, koje su potvrdile i posvetile pred raspelom. Otkada su Svjatoslav i njegov sin Vladimir I uveli, da se poslije smrti velikoga kneza zemlja dijeli svim nasljednicima, nisu prestajale borbe o prijesto. Razvrstavanje je cjelokupne batine po bogatstvu i ugledu poslije Jaroslavove smrti opet izazvalo neprestane diobe: Rusija se tako sve vie komadala, dok se nije raspala u bezbroj malih i nemonih udjelnih kneevina. To je rasparavanje osobito karakteristino za suzdalsko doba u XIII vijeku. Poslije Vsevoloda III (1176-1212) dobio je svaki sin svoj udjel kao nasljednu kneevinu.Veliki je knez uvao dravno jedinstvo i vodio izvanjsku politiku, ali je morao pobijati i tenje pojedinih knezova, koji su nastojali, da se osamostale i odbiju od dravnoga sredita. Meutim se ve u poetku kijevske periode nekako uobiajilo, da veliki knez preda Novgorod svome najstarijem sinu, a mlaim sinovima, da povjeri upravu drugih podruja. Ali kako je poslije Jaroslavove smrti nastalo pet novih sredita ruskoga javnoga ivota, to je Kijev sve vie gubio svoj ugled. Naslov veliki knez nije u samom poetku slubeno pripadao jedino kijevskom gospodaru, nego su tako zvali i druge knezove. Tek je Vsevolod od Rostova i Suzdala utvrdio, da slubeno pripada samo njemu i njegovim nasljednicima. Vidimo, da se u to suzdalsko doba poeli bistriti i dravnopravni pojmovi. Rjurikovii su se kao krvni srodnici sastajali od zgode do zgode na kneevskim saborima, ali obino ne bi doli svi, nego samo oni, koji su imali kakva interesa.22. od 267 stranicaI tatarsko gospodstvo nije promijenilo osnova staroga reda, po kome su knezovi dolazili na vlast. Moda ga je tek jo vie kompliciralo, jer se tu sad umijeala i odluna kanova samovolja. to je neko podruje bilo dalje od tatarske vlasti, kao npr. Novgorod, to je kanov utjecaj bio slabiji, to su i batinjene norme i stari obiaji bili korjenitiji, jai i djelotvorniji. Da bi se odrao poredak, trebalo je pravosua i uprave, u kojoj je u veim stvarima odluivao knez, a u sitnijim njegovi inovnici, tiuni. Meutim se itava vlast osnivala na vojsci, koja se dijelila na narodnu vojsku i na linu kneevu druinu, koja je pratila svoga kneza, i kad bi preuzeo vlast u kom drugom, svakako veem i bogatijem udjelu. Druine su nastale od germanskih pratnja, koje su dole s Rjurikoviima u Rusiju, a svoj su germanski karakter u glavnom sauvale sve do kraja X vijeka. Pomalo su ulazili i Slaveni u te druine, koje su ve prema moi i ugledu svoga kneza imale od 300 do 3000 ljudi. Kronika posljednji put razlikuje Varjage od Slavena godine 1036: Tad je Jaroslav skupio veliku vojsku Varjaga i Slavena (s. 108). Ipak se jo dugo razlikuje opa vojska od druine (Kronika o godini 1043. s. 110). Kako su knez i druina bili vrsto povezani, to su neki njeni lanovi vodili i upravne poslove. Druine se dijelile na staru i mladu, tako su se, naime, zvale, ali to ne znai, da su ih razvrstavali po dobi njihovih lanova, nego je uglavnom odluivalo porijeklo, ugled i kneeve simpatije. Tako npr. veli Svjatopolk: Imam 800 svojih junkera (Kronika s. 156. o godini 1093). A nekoliko redaka prije toga: Ali se Svjatopolk nije savjetovao sa starijom druinom svoga oca i strica, nego s onima, koji su s njim doli. To mjesto ujedno dokazuje, da se druina selila sa svojim knezom, kad bi poao u drugu prijestonicu. Mlade su lanove zvali otroki ili djetskije (mladii). Otroki su bili na najniem stupnju, upravo sluge u kneevoj kui, dok su djetskije bili ratnici i inovnici npr. u sudstvu - mnogi su postali posadnici, a mogli su stei i bojarsku ast. to se kasnije u XIII vijeku itava ta klasa zove djeti dvorjanskie, bojarskom djecom, potjee sigurno odatle, to su lanovi kneeve druine postajali bojarima. Isprva je bio dvorjanin svatko, tko je radio u kneevu domu, ali je ipak bilo i socijalnih razlika, ve prema slubi, koju je netko vrio. Tad je jo na dvoru bilo i slobodnih i neslobodnih ljudi. Za viom su slubom na dvoru teili i bojarski sinovi, jer ih je pribliavala knezu, i tako im mogla donijeti koristi. Tako je iz klase dvorskih ljudi nastalo sve utjecajnije plemstvo, dvorjanstvo. Kneevski bojari t. j. bojari u kneevoj slubi i kneevi ljudi bili su starija druina, a lanovima su te klase mogli postati i oni iz mlade druine, kako to potvruju i spomenuta bojarska djeca. Mlada je druina bila gridba ili grid (ratnici), ali je zaostajala daleko iza starije druine. lanovi su stare druine bili bogati, pa nisu dolazili u kneevu slubu sami, kao oni mladi, nego sa svojom druinom. Budui da su se odnosi izmeu kneza i njegove druine osnivali na ugovoru, rjadu, to se taj ugovor mogao i prekinuti, a pojedinci bi sa svojim druinama prelazili u slubu drugom knezu. U ono je doba jo vrijedilo pravo slobodnoga seljenja, koje su vladari nastojali da ukinu.Knez se u administrativnim i vojnikim pitanjima dogovarao sa svojom pratnjom. Iako je vrlo vjerojatno, da su lanovi kneeva savjeta, dume, prvenstveno bili bojari, dumci, mogao je knez pozvati i predstavnike nekih gradova i lanove svoje mlae pratnje. Otkada se Rusija kristijanizirala, porastao je ugled crkvenih dostojanstvenika, koji su svojom obrazovanou utjecali na kneeve odluke, iako nisu bili dumci. Po dravnom pravu nije knez morao sazivati dume, ve je to inio po starom utvrenom obiaju. Ako u vanijim 23. od 267 stranicaprilikama ne bi pitao svojih savjetnika, to bi se tome svi zaudili, kako je to ponegdje zabiljeila i Kronika (npr. s. 156. o godini 1093): Svjatopolk se nije posavjetovao sa starijom druinom. Duma je savjetovala, ali knez nije morao prihvatiti savjeta. Kako je, dakle, knez sam odluivao, to je samo on bio odgovoran za sve svoje odluke i ine. I to se njegova vlast vise utvrivala, to je vie utjecao i na pravosue.Posebni se kneevi sudovi ne spominju u najstarijem dijelu Ruskaje Pravde, u kojoj je za vlade Jaroslavove kodificirano obiajno pravo iz kijevskoga doba. U najstarije vrijeme nije bilo razvijenih dravnopravnih pojmova, pa je knez predao sudstvo svojim ljudima, kao to je tim inovnicima svoga doma povjerio i dravnu upravu. Ti su kneevi funkcionari, tiuni, bili neslobodnjaci i obino lino zavisni o knezu. esto su dravne sluge ugnjetavali narod i bili podmitljivi sudci. Ali ih je knez trebao, jer nisu zbog svoga niskoga porijekla bili opasni, jer nisu teili za samostalnou.Sudilo se po obiajnom pravu. U prvom se rukopisu Ruskaje Pravde (I i II redakcija, kod Goetza s. 24) jo jasno razabira to obiajno pravo, kako ga je razvio jo stari rod kao javnopravna zajednica, koja je jamila za svakoga svoga lana. Pogansko se porijeklo toga prava pokazuje ve u prvoj odredbi, koja prihvaa krvnu osvetu kao pravni oblik: Ako ubije ovjek ovjeka, to brat osveuje brata, ili sin oca, ili brati ili sestri. Ako nema nikoga, da se osveti, tad poinitelj plaa 40 grivna po glavi. Iz tih se rijei vidi, da je redakcija vrlo stara, jer se pravno slobodnjaci jo ne razlikuju po svom staleu, pa je krvarina za sve jednaka. Kasnije se prilike izmijenile, a ta se odredba u III redakciji sroila ovako; Ako nema nikoga, da se osveti, tad e poinitelj platiti po glavi 80 grivna, ako je ubio kneeva ovjeka ili tiuna. Ako je ubio Rusa, bilo gridina, bilo trgovca ili bojareva tiuna, maonou, izgoja ili Slavena, platit e 40 grivna. (Goetz, 24, s. 259). Prema tome se rusko drutvo u to doba ve podosta staleki ralanilo, a i kneeva je vlast sad u veoj cijeni. Najstarije rusko pravo progoni zloin samo privatnopravno i trai naknadu za oteene ekonomske interese, ono jo ne poznaje dravnoga odgajanja, koje se javlja tek kasnije kao fiskalna kazna uz privatnopravnu naknadu. I trea se redakcija gradi na tradicijama najstarijega sroenja, ne uvodi ona neko novo pravo, nego razvija staro i priljubljuje ga novijim prilikama. Kranstvo i bizantski pravni pojmovi djelovali su poslije Vladimira prvenstveno na crkvene, ali i na svjetske odnose (npr. brak). U najstarijem dijelu, ini se, ima i nekih odjeka germanskoga prava, ali se ne mogu pronai elementi nekoga odreenog germanskog prava. Kranski su utjecaji meutim oigledni, tako kad Ruskaja Pravda govori o Jaroslavovim sinovima: Sloili su se, da ukinu smrtnu kaznu za ubistvo i da uvedu novani otkup (Goetz, 24, s. 259, 4). Dulji i mlai tekst Ruskaje Pravde nastao je u drugoj polovini XII vijeka. to se navodi i jedan Monomahov propis, ustav, dokazuje, da su Ruskoj Pravdi vjerojatno posluile i neke druge kneevske odredbe kao pravno vrelo. Takvi ustavi nisu sistematska pravna rjeenja, nego primjena nekoga pravnog principa, ili sud o novom nekom sluaju, koji e posluiti kao pravna norma u svim slinim prilikama.U Ruskoj Pravdi je knez i sudac i zakonodavac, koji kao organ javne vlasti zakonito kanjava svako nasilje, uvredu ili tetu. Stara su se pravna shvaanja kasnije priljubila kranskim principima, ali kako kranstvo nije niknulo iz samoga naroda, kako se u svim zemljama i samo nastavilo na domai drutveni poredak, to je i u Rusiji, kao i drugdje, ostalo podosta iskonskih, poganskih uredaba. Ostali su boji sudovi (uporedi iskuenje eljezom: 24. od 267 stranicaGoetz, 24, s. 291, 113), a robovi nisu bili pravna lica, nego stvari. Kod robova i kod otroke sluavke nema krvarine (Goetz, s. 291, 116). I crkva je imala svojih robova. Budui da je obiajno pravo osnova i mlade, znatno proirene redakcije, to je razumljivo, to se pojedini tekstovi, npr. kijevski i novgorodski, razlikuju po svojim lokalnim shvaanjima.Iako su Rjurikovii sjedinili rusku zemlju i stvorili neko dravno jedinstvo, iako je kijevski knez u svim podrujima imao svoje namjesnike ili posadnike, izbijale su tenje za samostalnou naroito u gradovima. Gradski je naelnik, posadnik, uvao lokalne interese osobito u doba, kad su knezovi dijelili batinu. Veim su se gradovima pridruila i manja susjedna mjesta, prigorodi, jer ih je pritjerala ekonomska i politika nuda. Tisjackij (tisunik) je zapovijedao posebnom gradskom milicijom, koja je branila gradsko podruje i vrila policijsku slubu. Tako su u sjevernom podruju bile etiri vlasti: posadnik, tisjackij, vijee i knez, i to u doba, kad je oslabila kijevska mo, pa je gotovo samostalni Novgorod morao sam braniti svoje baltike interese. Takvo se proireno gradsko podruje zvalo volost, a obuhvatalo je sporedne gradove i seljake opine (verv), meu kojima su se izricala pogost-sela - crkvena, lokalno trgovaka, administrativna i poreska sredita.Porezi su bili razlini: u prirodu i novcu, posredni i neposredni, a pripadali su knezu. Zbog razvijene izvanjske trgovine bilo je, za ono doba, mnogo kovanoga novca, i to vie stranoga, manje ruskoga. Stara su se imena za novac (grivna, kuna, rezan) sauvala sve do u XIV vijek, a tek se godine 1317. spominje srebrn rubalj, koji u drugoj polovini toga vijeka postaje sve znaajniji i vrijedi 200 denga. Denga je tatarsko ime, to nije udno, jer se u XIV vijeku i drugi novci zovu tatarskim nazivom. Kneevski je porez u prirodu obuhvatao sve proizvode umske, poljske i rijene privrede. Porez se razlino odmjeravao: po glavi, po plugu (ralu), po ognjitu podimnoe). esto bi knez sam putovao zemljom, da ubere porez, narod bi tad morao hraniti i voziti kneza i njegove inovnike. Uz porez ubirao je knez i carinu na robu, sudske pristojbe i t. d, pored toga imao je, naravno, i svoja privatna imanja Dravni i kneevi privatni dohodci pritjecali su u istu blagajnicu, nije se razlikovalo to je dravno, to kneevo, jer je knez podmirivao sve dravne izdatke i uzdravao sve javne slubenike. Svojim je inovnicima preputao neki dio od dravnih dohodaka, koje su ubrali na svome podruju - dao im je to, da se prehrane, v kormlenie. Mjesto priroda mogli su porezovnici dati za kormlenie i novac, kako to ve za to rano doba spominje Ruskaja Pravda. Tako itamo (Goetz, 24, s. 261. 12): A to su bila podavanja za virnika u doba Jaroslavove vlade: virnik dobiva 7 vedara slada na sedmicu, jednoga ovna i jednu svinju ili 2 nogate (1 nogata = 1/20 grivne), srijedom jednu tunu ili sir, a petkom isto toliko, svakoga dana ima pravo na dvije kokoi i sedam hljebova, svake sedmice: i prosa sedam uboroka i graka sedam uboroka i soli sedam golvaznaja. To za virnika i njegova pomonika. Neke su odredbe vrlo nejasne, pa su ih inovnici svojevoljno tumaili i grabili korist iz naroda: Treba dati etiri konja i hraniti ih, koliko mogu pojesti, a za samoga inovnika: I namirnica, koliko virnici mogu pojesti, dok sabiru krvarinu (Goetz, 24, s. 257).U kijevskoj se Rusiji drutvo prema Ruskoj Pravdi ve prilino ralanilo. Pored kneza i njegove druine bilo je od davnine slobodnjaka (ljudi ili muzi), koji se otro razlikovali od neslobodnih holopa. Meu slobodnjacima se osobito isticao stale staroplemikih velikih posjednika, bojara. ini se, da taj naziv potjee iz nekoga turskog jezika, pa je bojarstvo stoga i drugoga porijekla, nije isto to i druina, koja se razvila iz 25. od 267 stranicanordijske kneeve pratnje. Mnogi su zemaljski bojari stupili u kneevu slubu, te su tako kao kneevi bojari stekli prvenstvo. Kako se u podruju oko Dnjepra razvila trgovina, to su i bojari postali trgovci: neposredno su prodavali proizvode svojih posjeda. Kao i zemaljski knezovi, okruili se i bogati bojari svojom druinom, s kojom su esto primali kneevu slubu. Ogniani su po red bojara bili drugi sloj otmjenih slobodnjaka. Imali su zemlje i robova, ali je njihov socijalni poloaj prilino nejasan, i ne mogu se otro razlikovati od bojara. Provincijsko se i druinsko plemstvo nije razlikovalo po ugledu, prijelazi su iz jedne klase u drugu bili esti, a pri tome nije prelaznik nita gubio. Srednji je stale bio trgovaki, i to gosti i kupci. Isprva su gosti bili trgovci, koji su dolazili na krai ili dulji boravak, bilo iz tuine, bilo iz kojega ruskog grada. To su upravo veliki trgovci, koji su se bavili izvanjskom ili meugradskom trgovinom. Tako se s vremenom razvio pojam velikoga trgovca, dok su rijeju kupac ili torgovec oznaavali domae lokalne trgovce. Time se ipak trgovaki stale nije razdijelio u dva sloja, ve su to bile razlike po imetku i subjektivnoj podhvatljivosti. I kao to je plemstvo trgovalo, tako je i trgovac mogao pravno biti i posjednik - tek se ipak uglavnom bavio trgovinom. Gradovi su bili prirodni trgovaki centri, i to je u nekom gradu bila trgovina razvijenija, to su ugledniji bili i njegovi trgovci, kako to dokazuje Veliki Novgorod - ne samo u kijevsko, nego jo i u moskovsko doba.Smerdi su bili slobodni seljaci. Kao slobodni mui sluili su u vojsci, to je teko optereivalo njihove male posjede, osobito, ako nisu bili vlasnici nego zakupnici. Seljaci su kao najbrojniji stale snosili i najvei dio poreskih obaveza. Veliki su posjednici prirodni protivnici slobodnom seljatvu, otimali su mu i zemlju i prava i sve se vie koristovali njegovom radnom snagom. Najtee je bilo zakupnik cima, jer su plaali gospodaru (gosudar) etvrtinu od priroda, a najamne su ugovore mogli prekinuti tek, kad bi ispunili neobino teke uvjete. Seljak je tako praktiki bio privezan uz zemlju - kasnije je potpuno izgubio svoju slobodu. Pored slobodnih seljaka bilo je u gradovima i slobodnih radnika i obrtnika, koje su zvali erni, ernie ljudi, crni ljudi, to e rei: ljudi niska porijekla. Njih je bilo znatno manje, to nije ni udo u to doba naturalnoga gospodarstva. Zbog siromatva ili povremene nevolje mnogi su se ljudi zaduivali, a vjerovniku su za to predavali svoju radnu snagu kao zakupi ili najmiti. Premda je takav zakup morao teko raditi, ipak je sauvao svoju linu slobodu i svoju imovinu, ostao je pravna osoba, pravo ga titilo i od samoga gospodara - tek je bio deklasiran. Ako bi pokuao da pobjegne i tako izmakne svojim obavezama, potpuno bi izgubio svoju linu slobodu i postao rob. Kad bi otplatio dug, postao bi i opet slobodan ovjek.Holopi su bili bez ikakvih prava i slobode, a bilo ih je vrlo mnogo. Radili su sve poslove za svoga gospodara u kui, dvoru i polju. Holopi su bili ratni zarobljenici i njihovi potomci, pa onda zloinci ili dunici, koje su zbog neplaena duga prodali kao roblje. I itava je obitelj prodanoga dunika pala u ropstvo, a mnogi su zbog bijede sami primili kmetstvo. Tko se oenio robinjom, izgubio je svoju slobodu. Zakupi su se prema tome razlikovali od holopa po tome, to su se mogli osloboditi i lino i ekonomski. Rob je bio stvar, prema tome i roba, koju su izvozili i prodavali. Mnogi su robovi popravili svoj ivot, ako su ih namjestili kao upravitelje ili inovnike u privatnim ili dravnim ustanovama. Ali i tad su bili bez ikakvih prava. Takvi su robovi stjecali linu imovinu, pa su se mogli otkupiti, pri emu im je pomagala i crkva. Crkva se sluila razlinim disciplinskim sredstvima, da pribavi robovima 26. od 267 stranicaneke olakice i da potakne gospodare, da ih oslobode. Osloboen je rob bio bez iije zatite, bio je izgoj kao oni razbatinjeni kneevski sinovi. Osloboenici su kao kao crkveni ljudi bili pod zatitom metropolitovom, koji je bio branitelj i itavoga klera, samostana i seljaka na crkvenim imanjima.Stari su poganski obiaji ostali u narodu jo mnogo vjekova poslije pokrtenja. Uzalud su bila sva nastojanja i teke kazne, da se narod odvrati od dvojake vjere, u kojoj se stopili izvanjski kranski oblici s poganskim sadrajem. Narod je primio kranstvo tek na oko, ali je ono ipak proelo itav ivot i poticalo unutranji razvitak. Crkva je podupirala knezove u njihovoj tenji, da sjedine dnjeparsku Rusiju i da uklone plemenske osobine i razlike, koje su smetale njenom irenju - a za tekoga je tatarskog jarma upravo ona nosila rusko dravno jedinstvo. Ruska je crkva isprva zavisila o bugarskom patrijarhatu u Ohridu, kasnije o ekumenskom u Carigradu, meutim je ipak brzo izgradila svoju hijerarhiju, imala svoga metropolita i u prvo vrijeme pet episkopa. Ruski episkopi nisu imali poloaja kao i zapadni biskupi, ali su ipak utjecali na javni ivot i svojom duhovnom slubom i svojom obrazovanou. Kako ih imenovao sam patrijarh, to su se mogli pouzdati u njegovu pomo i potporu. Na episkopske su stolice vrlo brzo doli Rusi, ali je metropolit u Kijevu i itavoj Rusiji jo dugo bio Grk. Tek iznimno bi Rus postao metropolit tako: Hilarion u XI i Kliment u XII vijeku. Nie je sveenstvo bilo rusko, ali vrlo neobrazovano, dok su monasi bili obrazovaniji i ugledniji, pa se stoga izmeu njih i biralo vie sveenstvo. Samostani i njihovi nadstojnici bili su podloni metropolitu. Osobito je bio ugledan kijevski peinski samostan Peerskaja lavra (Kronika s. 111. i d. god. 1051). Crkva, kler, svi njeni tienici i posjedi imali su svoje duhovno sudstvo, koje se dralo propisa grke crkve, kako su bili kodificirani u Nomokanonu. I svjetovnjaci su u crkvenim pitanjima (brak) dolazili pred duhovni forum. Kako je crkvi trebalo kolovanih ljudi, to se zauzimala i za kole i prosvjetu. S grkom crkvom dolo je i bizantsko crkveno graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo, premda je bilo i zapadnih i orijentalnih utjecaja. Rusi su preuzeli istoni ritual i svete knjige i tekstove na knjievnom crkvenoslavenskom jeziku, kojim su se sluili i balkanski Slaveni. Kad su se Rusi pokrstili, primili su i bogatu crkvenoslavensku knjievnost, a ta je bila odlina osnova teologijske, filozofijske, juridike i historijske obrazovanosti. Jezik je dodue bio junoslavenski, ali su ga Istoni Slaveni dobro razumijevali. S knjigama su primili i knjievni jezik neobino istanana i skladna izriaja, trebalo ga je tek neznatno primjeriti lokalnom govoru. U pastirskim je pismima crkva poesto isticala, da je slavenski jezik potreban i opravdan u bogosluju - tako npr. kijevski metropolit Nikifor (1104-1120). Nikifor je bio Grk i slabo govorio ruski, ali u svojoj poslanici o velikom postu ali, to nema jezinoga dara sv. Pavla, da se rijeima obrati svojim vjernicima, pa je stoga primoran pisati. To je svoje pismo sigurno sastavio grki i dao prevesti. itava ruska knjievnost toga doba nosi biljeg svojih duhovnikih autora, kao uglavnom i tadanja knjievnost u zapadnoj Evropi.I kronike odiu religioznim duhom svojih sastavljaa - duhovnika. Meu sauvanim kronikama najstarija je Nestorova. Poznajemo monaha Nestora iz kijevskoga samostana, koji je sastavio itija svetih muenika Borisa i Gleba i jo svetoga Feodosija. Stupio je kao mladi u taj samostan nekako u posljednjoj etvrti XI vijeka. Iako je Kronika sigurno nastala u tom samostanu, ne moe se dokazati, da ju je napisao Nestor. Na kraju se Kronike uz godinu 1116. potpisao neki Silvestar, koji je ovu knjigu, Kroniku, napisao, a to e rei prepisao i 27. od 267 stranicamoda preradio. Ali je Silvestar, iguman sv. Mihajla, nije napisao, jer nije bio lan toga samostana, koji se u Kronici toliko istie i hvali. Prikazi su u Kronici obinoga analistikog oblika, a svrha im je, kako se veli ve prvim rijeima: To su pripovijedanja o prolim godinama, o poecima ruske zemlje, tko je u Kijevu prvi vladao i odakle je nastala ruska drava. (Kronika s. 1). Ovo se pripovijedanje o prolim godinama zapoinje Noinim sinovima, koji dijele zemlju poslije opega potopa, a zatim pisac nie dogaaje kronologijskim redom do godine 1110, premda usput spominje i neto iz godina 1112. i 1113. Pisac se slui usmenom narodnom predajom, iskazima oevidaca, crkvenoslavenskom legendarnom literaturom i historijskim dokumentima kao: starim ugovorima s Bizantom i kratkim analistikim zapisima iz kijevskoga samostana. Vrela su mu i bizantski historici: Johanes Malalas, Georgios Monahos Hamartolos i Georgios Synkelos, koji su bili ve prevedeni na slavenski jezik kompilatornim samostanskim kronikama. Meutim ta ruska kronika nije suhoparna, kao to je Synkelosova, nije ni tako historijski oskudna kao Malalasova, ni tako jednostrano samostanska kao Hamartolosova - premda se svagdje osjea, da je autor redovnik. Biblija i legende utjecale su na pieve historijsko-filozofijske poglede, na oblik, u kome izlae tekst, pa i na sam stil. Nestor se ipak odlikuje saetim, jasnim jezikom, ivom zornou i narodnim ponosom. Meutim narodno i duhovniko stajalite zasjenjuje historijsku vjernost, za kojom oito tei, jer upotrebljava isprave i dravne ugovore. Ne valja mu zamjeriti, to su se potkrale netonosti i protivurjeja, jer je materijal vrlo opsean, a vrela oskudna i esto nepouzdana. Ponegdje nije mogao dogaaje nanizati u kruti kronologijski red, pa je mnoge obiljeio netonim godinama. Kronika je narodna, ali je shvaanje kijevsko i kijevskih knezova, kronist prema tome izvjetava ili preuuje. Piscu je pored toga jednako na srcu da prikae, to znai Peerskaja lavra, njegov samostan, za Rusiju.Prikazivanja se zapoinju s drugim desetljeem XII vijeka, a posluila su kao osnova kasnijim kronikama, koje prihvaaju kod Pripovijedanja o najstarijim vremenima i redom navode kasnije dogaaje. Pripovijedanje o najstarijim vremenima se nije sauvalo kao samostalno djelo. Kod XIII se vijeka udaljuju pisci od svog uzora i iznose zgode iz svoje ue domovine, pa prema tome zanemaruju zbivanja u itavoj ruskoj zemlji. Tako se u kronistici ogleda razvitak pojedinih ruskih krajeva. Ve se u XII i XIII vijeku istiu pored Kijeva Novgorod i Perejaslavlj, pa onda Hali i Volinj, Suzdal, Vladimir, Rostov, Pskov i Tver. U XIII se vijeku sjeverna analistika posve odijelila od june, i to ne samo po svom sadraju, nego i po stilu. Tek kad je u XV vijeku Moskva zapoela skupljati rascjepkanu zemlju, zahvaaju i povjesnici svojim pogledom itavu Rusiju.Sve su kronike na crkvenoslavenskom jeziku, ali se kod autora osjea jezini utjecaj njihove ruske domovine.Ve i najstariji spomenici imaju podosta rusizama, a crkvenoga su karaktera, kako to pokazuju i spomenute Nestorove legende. Meu tim najstarijim djelima ruske knjievnosti treba spomenuti Ostromirovo evanelje, koje je sastavio akon Grigorij u godinama 1056/57. za Ostromira, novgorodskoga posadnika i roaka kijevskoga kneza Izjaslava Jaroslavia. To je evanelje upravo aprakos, pa sadri samo nedjeljne i svetake odjeljke, koji su svrstani prema crkvenoj godini. Rukopis je bogato ukraen ornamentima bizantskoga stila. Sauvalo se i mnogo starih tekstova Novoga i Staroga zavjeta iz XI vijeka na ovamo, i to itavi, ili u ulomcima. Duhovna literatura toga doba ima i drugih djela, ali se ugledala u 28. od 267 stranicaBizant kao nauni izvor, te je stoga prilino nesamostalna. Ima tako propovjedi, pastirskih pisama i polemika protiv Latina. Novgorodski je episkop Luka idjata, Rus, napisao Pouku svojoj duhovnoj brai. Osobito je bio plodan Ilarion, kijevski metropolit (1051), koga je pozvao vrlo obrazovani veliki knez Jaroslav. Ilarion je prvi Rus, koji trai, da ruska crkva povede misijsku akciju kod nekranskih naroda. Jaroslav i metropolit Ilarion sudjelovali su kod osnutka kijevskoga peinskog samostana, o emu Kronika opirno pripovijeda. Taj je samostan uskoro postao duhovno i kulturno sredite u staroj Rusiji. Ve je Jaroslavov sin Izjaslav traio u svom burnom ivotu njegovu pomo. Za igumana Feodosija (1062-1074) uveli su tu pravila o studijama, a sam se iguman borio protiv praznovjerja, kako to prikazuje Nestor u svoj kronici: Jer gle! Ne ivimo li kao pogani, kad vjerujemo u zloslute susrete. Kad netko naie na redovnika, nerasta ili svinju, tad se vrati. Nije li to poganski? (Kronika s. 122. up. s. 246). Kao to idjata daje savjete, tako taj iguman, koga Nestor prikazuje kao sveca, pouava narod, knezu Izjaslavu savjetuje, kako e postiti, a svoje monahe opominje i upuuje na pravi redovniki ivot. Ilarionu se pripisuje i polemiki spis protiv Latina, ali nije sigurno, da ga je on napisao. I u najstarijoj Kronici ima takva polemika (s. 81. i d) nepoznata pisca. Kako su metropoliti i episkopi ponajee Grci, to se nisu vazda neposredno obraali svojim vjernicima, jer nisu znali fizika. Spomenuti se ve metropolit Nikifor poalio, to ne govori ruski. Ali episkopi, roeni Rusi, razvili su pored jednostavnoga i praktikog stila i umjetniku prozu prema bizantskim ugledima.Pobonost je ve zarana nagonila ljude, da pohaaju sveta mjesta, a o tim se hodoaima sauvalo i dosta putopisa. Tako se u poetku XII vijeka uputio iguman, nedostojni sluga Daniil, da vidi sveti grad i obeanu zemlju. Svoje je hodoae opisao kao gorljiv, zanesen redovnik. Ne zaboravlja on nijedno svetite ili crkvu, udotvorne slike i relikvije, dok se za sve ostalo malo zanima. Ipak doznajemo, da ga je kralj Balduin ljubazno primio i dopustio mu, da postavi na Sveti grob svjetiljku iz ruske zemlje. Na iroko pripovijeda o tom inu, kako je svojim grjenim rukama stavio svjetiljku do nogu, jer je do glave stajala grka, a sa strana svjetiljke Sava-samostana i drugih. Njegovo se djelo mnogo italo, premda je tada krug obrazovanih svjetovnjaka bio vrlo malen. U to su doba u Rusiji, kao i drugdje, bili obrazovani samo vii sveenici, redovnici i oni dvorjani, koji su ivjeli s knezovima i velikaima. Vladimir Monomah je i sam napisao Pouke mojoj djeci, koje se djelo sauvalo u Laurencijevoj kronici o godini 1096. (Kronika s. 194. i d). Monomah se ugledao u biblijske i klasine uzore, koji su bili prevedeni u Zborniku (Izbornik ili Zbornik) od 1076. Taj se Zbornik drao bugarskoga prijevoda s grkoga originala. Ima i jedan stariji Izbornik iz godine 1073, koji je napisao akon Joan za velikoga kneza Svjatoslava Jaroslavia. Ovaj je zbornik drugi po redu meu datiranim ruskim spomenicima, prava je enciklopedija teologijskih i naunih lanaka. Rukopis je osobito vrijedan zbog svojih slika, meu kojima je i slika Svjatoslavova, njegove ene i pet sinova. Zbornik iz godine 1076. sadri teologijske, filozofijske i pedagogijske lanke, prvi govori o koristi, koju donosi itanje knjiga. Sumnja se, da je taj Zbornik nastao u Svjatoslavovo doba. Tako su u Rusiju ve rano prodrle duhovne nauke bizantskoga tipa, to e rei: enciklopedijsko i eklektiko skupljanje steenih spoznaja i znanja. Iz takva je zbornika, Pela, crpao i svjetovnjak Daniil Zatonik (Prognanik), o kome inae ne znamo gotovo nita.Iz tadanjega se doba sauvala jedina umjetnika pjesma O Igoru. Nepoznat pjesnik, 29. od 267 stranicasvjetovnjak, pun je ruskoga nacionalnog osjeaja i dobro poznaje ratniki zanat. Iako je pjesma srodna narodnom epu, razlikuje se od njega plemenitijim jezikom, stilom i drukijim ritmom. Narodna epika, kako odjekuje u mnogo poznijim bilinama, osobita je jezika, ritma i naina kako prikazuje dogaaje i radnju. Nedavno su pronali ostatke te narodne junake epike na ruskom Sjeveru, epike, koja se po izriaju potpuno priljubila svojim seljakim sluaima. Narodni su je pjevai predavali jednolinom melodijom, a ona se i nenapisana sauvala pokoljenjima. Naziv su biline (dogaaj) preuzeli iz pjesme O Igoru, i tek u novije vrijeme tako prozvali te narodne junake pjesme. Ukoliko narodne pjesme govore o historijskim dogaajima, rado spominju Vladimira i njegove vitezove okrugloga stola, od kasnijih vladara, Petra Velikoga. Ima i mnogo duhovnih i svjetovnih pjesama.Prvo je razdoblje ruske povijesti doba bujnoga razvitka u unutranjoj i izvanjskoj politici, i mnogostrukih, razgranatih duhovnih nastojanja. To treba osobito istaknuti, jer mnogi jo dre, da je tada u Rusiji bila duhovna pusto. Prirodni je uitelj i ugled Bizant, i to jednako u knjievnosti, kao i u likovnoj umjetnosti: kiparstvu, slikarstvu i graditeljstvu. Poneto je utjecao i Zapad. Tatarsko je gospodstvo presjeklo put dotadanjem kulturnom i duhovnom stvaranju, a ponovni se razvitak zapoeo na Sjeveru, gdje se meutim zametnulo novo politiko sredite.Drugo razdoblje - Moskovska drava 1. Poeci MoskveMoskvu se pominje prvi put u polovini XII vijeka (1147), a najmlai Monomahov sin Jurij Dolgorukij se navodi kao njen osniva. Isprva je pripadala vladimirsko-suzdalskoj kneevini kao juna pogranina utvrda na rijeci Moskvi. Tek je poslije smrti novgorodskoga kneza Aleksandra Nevskoga postala samostalna kneevina. Aleksandar Nevskij je vodio uspjene ratove protiv veda na Nevi, odatle Nevskij (1240), a kako je time pobijedio Zapad i rimski katolicizam, to ga je istona crkva proglasila svetim. Njegov je najmlai, maloljetni sin Daniel dobio Moskvu poslije oeve smrti (1263) kao udjelnu kneevinu. Daniel je dugo vladao ( 1303) i spretnom politikom stekao Perejaslavj. U tom je podruju i gnijezdo Danilovia kao sporedne i samostalne grane normanskih Rjurikovia. I njegov je sin Jurij ( 1326) bio sposoban i bezobziran vladar, koji je poveao svoju oevinu tako, to je Smolensku na vjeru oteo Moajsk na gornjem toku rijeke Moskve, te kod njena utoka Rjazanu grad Kolomnu. Tako je zavladao itavim moskovskim podrujem, kojim su prolazili trgovaki putovi u Novgorod i prema Volgi. Njegova je kneevina postala posrednikom, a budui da je imala centralan poloaj, to je bila sigurna od izvanjskih neprijatelja. Slaveni su se tu naselili prilino kasno, i u prvo se vrijeme bavili umskim, poljskim i rijenim gospodarstvom. Prema tome u tim krajevima nije bilo trgovine kao u staroj dnjeparskoj Rusiji, ali e kasnije kraj oko Moskve zagospodariti trgovakim putovima, koji su se prekrtavali u tom sredinjem dijelu prostrane ruske ravnice. Budui da je Jurij umro bez sinova, naslijedio ga je brat Ivan Danilovi Kalita (Kesa). Kalita je omilio kanu, jer je pokorio buntovniki Tver, pa je tim inom stekao i naslov moskovskoga velikog kneza (1328-1341). Zlatna mu je horda dopustila, 30. od 267 stranicada sam ubire tatarski porez, to mu je pomoglo, da se oslobodi kanovih inovnika. Crkva je priznala taj politiki uspjeh moskovskoga kneza osobito stoga, to joj je Kalita bio odan, i to ponajvie to je namjerio, da Moskvu uini i crkvenim sreditem. To mu je i uspjelo, kad se metropolit Makarij preselio iz Kijeva u Vladimir (1300). Moskovski je knez eljeznom rukom drao unutranji red i progonio zloince i buntovnike. Tako je zemlja ojaala i gospodarski, te je mogao bez ratova stei nova podruja. Meu ostalim kupio je Uglji sjeverno od Moskve, Beloeozero na Volgi, Hali i jo neke manje posjede. Red i mir privukli su puanstvo iz drugih krajeva, a i mnogi su bojari stupili u njegovu slubu. Kalita se ve nazivao velikim knezom itave Rusije, i gotovo je i to postao, jer je uspjeno skupljao rusku zemlju. Meutim je i on smatrao, da je drava njegova privatna svojina, i testamentarno je podijelio meu sinove, a neke je krajeve dao i svojoj eni. Ipak je najvie ostavio najstarijem sinu Simeonu, ali je odredio, da sama Moskva bude zajedniko vlasnitvo trojice brae: Simeona, Ivana i Andreja.Simeon Ponosni (Gordij od 1341-1353) je postao veliki knez, premda su ga drugi ruski knezovi opadali kod kana. to vie, uspjelo mu je, da im se tatarskom pomoi nametne kao vrhovni gospodar. I Simeon je poveao svoj posjed kupnjom i vrstom rukom drao unutranji mir. U njegovu je slubu dolazilo sve vie bojara, osobito s Juga, a to je jaalo njegovu vojniku mo i ugled njegove prijestonice. Kako ga je kan volio, to mu je pomogao, da odbije opasnoga litvanskog kneza Olgerda, koji mu je bio nezgodan zapadni susjed.Njegov brat Ivan II Lijepi (1353-1359) bio je slab i nemoan vladar, ali je na sreu imao odlina savjetnika, metropolita Alekseja, ije je savjete rado posluao i Simeon. Metropolit je vodio osobito spretnu tatarsku politiku, i tako osigurao vlast svome knezu. Moskovsku hegemoniju nije priznavao samo kler, nego i bojari, koji su rado primali slubu najuglednijega i najmonijeg ruskog kneza. I ne samo to su se knezu pokoravala ta dva stalea, nego i narod, jer je u Moskvi bio ivot najsigurniji. Tako nije bilo nikakvih buna ni nereda, kad je umro Ivan II, drava je bila dovoljno jaka, da bez ikakvih potresa primi Ivanova sina Dmitrija kao kneza.Dmitrij Ivanovi Donskoj (1359. odnosno od 1362-1389) bio je maloljetan, kad mu je umro otac, navrivi tek 30 godina. Mjesto Dmitrija vladao je iskusni metropolit Aleksej. Suzdalski knez Dmitrij je isprva svojatao naslov velikoga kneza, ali je podlegao u borbi s jaim moskovskim snagama. Tako je vladimirsko podruje, a prema tome i velikokneevska ast konano pripala Moskvi. Dmitrij se Donskoj oenio kerkom suzdalskoga Dmitrija, to je bio izvanjski znak njihova izmirenja (1365).Otkada je postao punoljetan (1362), branio je sve do godine 1375. svoju ast velikoga kneza i protiv S uzdala i protiv Tvera. Bojevi su bili teki, ratna srea promjenljiva, pa je esto i sama Moskva bila u opasnosti, ali ju je svagda spasio kameni zid, koji se tek nedavno sagradili. Konano je Dmitrij pobijedio i mirovnim ugovorom primorao suzdalskoga i tverskoga kneza, kao i ostale samostalne vladare, da mu poalju vojniku pomo za rat protiv Tatara i Litvanaca.U Litvi su meutim izbili unutranji nemiri, to ju je oslabilo, pa nije vie bila opasan neprijatelj. Neredi su se zapoeli poslije Olgerdove smrti (1377). Olgerd je kod diobe Litve dobio istone krajeve i snanom politikom stekao Smolensk, krajeve oko Dnjepra i Desne, itavo rusko jugo zapadno podruje s Kijevom, dok se na Sjeveru osjeao njegov utjecaj u Novgorodu i Pskovu. Moskva je bila najjai protivnik njegove ruske politike, a da je oslabi, 31. od 267 stranicapodupirao je tverskoga kneza u borbi za velikokneevsku ast. Olgerd je zatraio i metropolita za Kijev, Litvu i itavu Rusiju, da bi tako i crkveno osamostalio krajeve, kojima je zavladao. Bizant je tek godine 1376. priznao metropolita za Kijev i itavu Rusiju, ali je ve bilo prekasno, jer je Olgerd uskoro zatim umro (1377). Njegova je politika proirila Litvu, primakla je podruju Zlatne horde, a sukobom e se tih dvaju neprijateljskih susjeda okoristiti moskovski veliki knezovi.Tatari ve odavna nisu bili jedinstveni i moni kao nekada - i kod njih se javljale unutranje razmirice, pa su rasputene i divlje tatarske horde pljakale Rusiju. Kako je poslije Olgerdove smrti Litva oslabila i nije bila opasna, to je Dmitrij krenuo protiv Tatara. Bila je krvava bitka na Voi izmeu velikoga kneza i bezbonoga Mamaja, i Bog je pomogao velikom knezu. (Kronika o godini 1378). Ta bitka u rjazanskom kraju nije donijela odluke. Snani je uzurpator Mamaj skupio sve sile, sklopio savez s Litvom i pridobio rjazanskoga kneza, da s njim krene protiv Moskve. Tako je Mamaj skupio veliku vojsku i zapoeo rat protiv Dmitrija, kome su prema mirovnom ugovoru poli u pomo ruski knezovi sa svojim etama. Poli su preko Oke i dalje preko Dona. Do odlune je bitke dolo na Kuljikovu polju, kraj utoka Neprjadve u gornji Don (8. septembra 1380), i to prije nego su Tatarima stigli u pomo spori Litvanci. U poetku se ratna srea priklonila Tatarima, a sam je Dmitrij pao s konja i onesvijestio se. Ipak ih je konano porazio, jer je iznenada navalila ruska rezerva, koju je spretno sakrio u umi. Ta je narodna i vjerska pobjeda podigla ugled Moskve i njene dinastije, a Dmitrij je dobio nadimak Donskoj. Slavu mu nije potamnio ni ponovni ratni pohod novoga kana Tohtamia, koji je godine 1382. opustoio moskovski kraj i spalio samu Moskvu. Dmitrij je pobjegao, pa je kasnije morao dati svoga sina Vasilija kao taoca i plaati poveani danak. Meutim narod nije zaboravio njegove pobjede na Donu.Vasilij I je naslijedio svoga oca i vladao dugo (1389-1425). Kao i otac pazio je lijepo bojare i sluao njihove savjete. Proirio je moskovsku kneevinu, dobio Murom, Suzdal i Ninij-Novgorod. Tako je njegova vlast dopirala sve do srednje Volge. Domogao se i Dvine, a dugim je ratovima pritisnuo i Veliki Novgorod (do 1417), koji se naao u velikoj stisci, osobito stoga, to je Pskov za tih ratova priznao vlast moskovskoga kneza. Kad se kan Tohtami zavadio sa svojim vrhovnim gospodarom Timur-Lenkom, zatraio je Vasilijevo prijateljstvo, jer je htio, da se osigura s ruske strane. Vasilij je Tohtamiu poslao bogate darove i molio ga, da ga prizna velikim knezom. Timur-Lenkov je pohod protiv Tohtamia (1395) dodue opustoio moskovske krajeve, ali je potedio Moskvu, tovie, knez nije htio vie Tatarima plaati danka. U to je litvanski knez Vitold poveo kriarski rat protiv Tatara, meutim je izgubio odlunu bitku na Vorskli kraj Poltave (1399). Tako nije ni Vitoldu polo za rukom da oslobodi ruske krajeve od tatarskoga jarma. Mo e tih nomada ipak opadati, jer e je oslabiti unutranje razmirice. Godine su 1408. i opet provalili u Rusiju, pa je Vasilij morao pobjei. Ipak nisu osvojili Moskve, a nove su ih svae njihovih voda primorale da se vrate. Moskva se i ovoga puta spasila, jer je platila veliku otkupninu.Kako se oko Moskve okupile sve zemlje do Dvine i Dnjepra, to se morala sukobiti s Litvom, to nisu mogle sprijeiti ni rodbinske veze njihovih vladara. Vasilijev je tast Vitold poveo istonu politiku svoga ujaka Olgerda, ali su mu planove ometale dinastike suprotnosti i poljsko takmienje, koje se pojaalo, otkada se njegov brati Jagielo oenio poljskom nasljednicom Jadvigom. Vitold je branio litvanske interese u Rusiji i od Tatara, svojih 32. od 267 stranicajugoistonih susjeda, i od Moskve, koja je sve vie nadirala. Ipak se tast i zet nisu zaratili, nego su mirno rijeili svoje sporove sporazumom. Po tom je ugovoru (1408) granica njihovih podruja bila rijeka Ugra, koja utjee u Oku kraj Kaluge. Litva je dobila Smolensk, ali time nisu bila rijeena sva sporna pitanja.Vitold je prihvatio i Olgerdovu crkvenu politiku i nastojao, da svoje ruske krajeve odkine od moskovskoga utjecaja. U to je umro metropolit Kijeva i itave Rusije, a Vitold je zatraio od patrijarha, da imenuje novoga metropolitu u Kijevu mjesto u Moskvi. Meutim se Vasilij opirao, i konano pobijedio pa je novi metropolit Focije introniziran u Moskvi. Mnogi pravoslavni episkopi nisu bili zadovoljni tim izborom, pa su posluali Vitolda, koji ih je nagovorio, da izaberu Bugarina Grigorija Samblaka (1415) kijevskim metropolitom. Episkopi su istaknuli, da Bugarska i Srbija imaju svoje metropolite, to su traili i za litvansku Rusiju. Kako su tada svi ruski krajevi bili vjerski jedinstveni i Moskvu smatrali svojim duhovnim sreditem, to je taj izbor znaio rascjep u ruskoj crkvi. Samblak se u Kijevu gorljivo zaloio za uniju s Rimom, to je i razumljivo, ako ocijenimo tamonje vjerske i politike utjecaje, a jednako je razumljivo, to je Focije u Moskvi otro pobijao svako pribliavanje zapadnorimskoj crkvi. Kad je 1419. Samblak umro, nestalo je za dulje vremena i zapadnoruske metropolije, pa je Moskva ostala najvanijim crkvenim sreditem.U moskovskoj je dinastiji ve Kalita odredio, tko ima pravo na prijesto, a budui da su taj red dosada svi potivali, to nije dosada bilo nemira i svaa za nasljedstvo.Ali kad je umro Vasilij, podigao se njegov mlai brat Jurij, galiki knez, i zatraio prijesto po pravu svoga starjeinstva.Malodobnoga su Vasilija II Vasiljevia (1425-1462) podupirali metropolit Focije, njegova majka Sofija i djed Vitold, koji je umro 1433. kao osamdesetogodinji starac. Obje su stranke okrutno ratovale (do 1450), ali bez trajna uspjeha. Kan se priklonio Vasiliju, jer je moskovski bojar Vsevolodskij vodio vrlo spretnu politiku. Tako se konano ipak utvrdilo, da sin nasljeuje oca, a taj je red bio povoljan i za dravu i za narod.U tom je ratu izmeu predstavnika sinovskoga i senioratskoga prava Vasilij II oslijepio svoga bratia Vasilija Razrokoga (Kosoj), kad je taj lukavo podigao bunu god. 1435; Za osvetu oslijepio je njegov brat, knez Dmitrij emjaka, Vasilija II (Slijepi) i protjerao ga s prijestolja. Ali se Vasilij i opet doepao vlasti i otrovao emjaku u Novgorodu (1453) i tako sebi osigurao oev prijesto. Zbog dinastikih borba u Moskvi nisu se Tatari bojali ruske moi, iako se Zlatna horda ve odavna u sebi raspadala. Pojedini su tatarski voe pljakali na svoju ruku ruske zemlje, pri emu je stradala i Moskva. Tatari su jednom zarobili i samoga Vasilija II, koji je morao platiti teku otkupninu. Kad je sad Vasilij poeo surovo od naroda skupljati taj novac, izbila je buna, koju je vodio emjaka. Velikoga su kneza svrgnuli, a emjaka ga oslijepio - ali je to kasnije platio svojom glavom.U tim se borbama najvii crkveni dostojanstvenici stavili na sinovu stranu i uputili narodu otro pismo protiv kneza emjake. Uz crkvu i velikoga kneza pristali su i svi moskovski bojari. Tek je velikonovgorodski episkop pristao uz emjaku i istaknuo tenju svoga grada, da ne zavisi o Moskvi. Kad je sebi osigurao prijesto, napao je Vasilij Slijepi Novgorod i oduzeo mu samostalnost. Tako je i taj knez skupljao ruske zemlje i teritorijalno i crkveno.Kao zatitnik nacionalne ruske crkve odupro se svim prijedlozima florentinskoga 33. od 267 stranicakoncila (1439), da doe do unije sa zapadnom crkvom. Focijev je nasljednik Izidor (1437) pristupio uniji protiv Vasilijeve volje, ali je pobjegao u Rim, kad je knez zatraio od patrijarha, da ga svrgne. Izidor je posljednji Grk na moskovskoj metropolitskoj stolici, a Bizant ga je poslao, da radi za uniju, jer je oekivao, da e ga Zapad pomoi u borbi protiv sve opasnijih Turaka. Meutim se Vasilije nije osvrtao na te bizantske politike razloge, nego je sazvao ruske episkope, da izaberu novoga metropolita. Otada su ruski episkopi sami birali svoga metropolita, a taj je postupak konano odobrio i carigradski patrijarh Genadios II (1453-1459). Na Izidorovo su mjesto izabrali rjazanskoga episkopa Jonu. Uredba carigradskoga patrijarha o biranju metropolita nije vrijedila za kijevsku metropoliju, pa se stoga jugozapadna ruska crkvena organizacija otro odijelila od sjeverozapadne. Jugozapadna je crkva pae jo neko vrijeme pristajala uz uniju. Vasilij je tako i pored svih nemira sauvao mo i ugled ruske drave i svojom nepopustljivou u vjerskim pitanjima ojaao Moskvu i moralno. 2. Poeci carske autokracijeTeke su godine oeva vladanja dobro pouile njegova najstarijega sina Ivana III Vasiljevia (1461-1505). Taj je Rjurikovi bio neobino ilav, lukav i mudar, a budui da je jo za oeva ivota upravljao zemljom i imao naslov velikoga kneza, to je za svoje veoma duge vlade jo vie podigao moskovsku kneevinu. Po ocu je dobio mnogo zemlje, vie nego njegova mlada braa, pa je bio od njih i jai. Koliko se u to doba ve podigla mo moskovske drave, vidi se i po tome, to je rjazanski knez poslije svoje smrti ostavio Ivanu III vei dio svojih posjeda. I taj je veliki knez sabirao ruske zemlje i stekao to nasljedstvom, to kupnjom ili ratom: Jaroslavlj, Rostov, Tver i Novgorod. Iz tih su krajeva nekadanji njihovi gospodari i dalje primali svoje prihode, ali vie nisu bili samostalni knezovi, nego su postali lanovi visokoga moskovskog plemstva.Ivanu je konano uspjelo da skri otpor Velikoga Novgoroda. Taj se grad u posljednje doba tek s mukom odupirao svojim jaim susjedima, a osobito je stradao u borbi s Vasilijem II Novgorodski su bogati trgovci i njihov posadnik Boreckij drali, da je od dva zla susjeda Litva ipak manje opasna, pa su se priklonili Zapadu, da odre svoju krutu vlast u gradu. Kad je veliki knez uhvatio Boreckoga i dao ga smaknuti, povela je stranku bogatih posjednika njegova udovica Marfa, koja je Novgorod potpuno oslonila na Litvu (1471). Ali nije odabrala najzgodniji as, jer je tadanji poljski i litvanski vladar Kazimir Jagelovi bio zaokupljen na Zapadu i nije mogao dovoljno pomoi Novgorodu. I unutranje su politike prilike u tom trgovakom sreditu bile vrlo napete, jer su se mali ljudi oduprli politici svojih patricija, s kojima su bili u stalnoj socijalnoj borbi. Odluan je bio i vjerski moment, jer se novgorodski puk nikako nije slagao s katolikim Litvancima, radije je podupirao politiku moskovskoga velikog kneza. Kazimir je meutim pobijedio Njemaki viteki red i tako se probio na Baltiko more. Pored toga su u litvanskim rukama bila prostrana ruska podruja tako: Bijela Rusija, dijelovi Velike Rusije, Smolensk, Kaluga, Tula, Orel, Kursk i juna Rusija s kijevskom metropolijom. Moglo bi se prema tome oekivati, da e na Moskvu baciti jake snage. Ali se Kazimir nije upletao u ruske poslove.Razdor se novgorodskih stranaka pokazao i kod izbora novoga episkopa. Bogati su trgovci drali s Kijevom, a njihovi protivnici s Moskvom. Poslije nekoliko ratnih pohoda 34. od 267 stranicamorao je Novgorod konano u januaru 1478. priznati moskovsku vrhovnu vlast. Istina, druge su godine novgorodski posjednici podigli ustanak, jer su raunali na pomo sa Zapada. Ali uzalud. Ivan III je sad jo jae stegnuo povlastice novgorodskih trgovaca i pojedince otro kaznio. I kasnije je bilo manjih nemira, to je jo vie razgnjevilo velikoga kneza, koji je sad udario i po novgorodskoj trgovini. Da bi otetio taj buntovni grad, podupirao je danske trgovce, zbog ega je Novgorod sve vie propadao. Godine 1494. silom je potisnuo njemaku trgovinu, pa su se time prekinuli svi odnosi s Hansom. Ivan je uzeo i novgorodske kolonije: Vjatku (1489) i Perm na Kami i tako proirio svoje podruje do Urala. Ni tu se taj moskovski knez nije zaustavio, nego se na as probio i preko Urala do Irtia i Oba.Tom je monom vladaru dopao i zadatak da konano protjera i Tatare, kojih se mo sve vie raspadala. Od sredinje se tatarske vlasti u XV vijeku odijelili kazanski i krimski kanat, pa je krimski kan Mengli-Girej podupirao Ivana u borbi protiv Zlatne horde. este su razmirice u hordama u posljednje doba olakale poloaj velikih knezova, a Ivanov su sad i ojaale. Ivan je primorao kazanskoga kana, da mu plaa tribut (1487), a odluno se umijeao i u razmirice o tatarski prijesto. S krimskim se kanom udruio, jer je i on bio protivnik Zlatne horde, pored toga je Ivan traio njegovu pomo protiv Litve. Tako se veliki knez posve drukije odnosio prema krimskorn kanu nego prema kazanskom. Kad je Mengli Girej morao priznati tursku vrhovnu vlast, ostali su prijatelji, jer je Girej u Ivanu imao neki oslonac protiv Turaka, a ovaj je preko kana izgradio gospodarske odnose s Turskom. Ipak Ivan nije estoko nastupio protiv Zlatne horde. Dodue, nije kanu platio danka i nije ga pohodio, ali se kan osvetio i dva puta opljakao njegovu zemlju. Ivan se ve pobojao, da e Tatari navaliti na Moskvu, pa je i protiv savjeta visokoga sveenstva i pored narodnoga nezadovoljstva otposlao svoju obitelj na Sjever. Ali kako se i kan bojao ruske vojske, to nije dolo do vee bitke. U meusobnim je tatarskim borbama nadjaao krimski kan, to je znailo kraj Zlatne horde (1502). Njeni se slabi ostaci sauvali u astrahanskom kanatu.Ivan je vodio vrlo opreznu politiku, i to stoga, to su Tatari raunali s litvanskom pomoi i to su mu mlada braa i bratii bili potajni neprijatelji. Litva je meutim ostala po strani, jer se Kazimir posve dao na svoju zapadnu politiku. Zbog toga su rusko-litvanski velikai sve vie prilazili Moskvi, koja se razvijala kao centar Rusije i pravoslavlja. Ali je time sve vie rasla i protivnost izmeu Moskve i Litve. Kad je poslije Kazimirove smrti zasjeo na poljski prijesto njegov sin Ivan Albert, a na litvansko njegov brat Aleksandar, zatraio je Ivan, da ga priznaju kao vladara itave Rusije i da mu predaju sve zemlje onih rusko-litvanskih bojara, koji su preli u moskovsku slubu. Taj sukob nije mogla izgladiti ni enidba Aleksandrova s Ivanovom kerkom Jelenom (1495). Ivan nije mirovao, nego se posluio nezadovoljstvom svoje kerke, kojoj su kod udaje zajamili, da e slobodno ispovijedati svoju vjeru. Poljska je religiozna propaganda zaotrila protivnosti na Istoku, pa se Jelena osjeala vjerski povrijeena. Budui da su uz to zapadno ruski knezovi i dalje prilazili Moskvi, to je opet izbio rat. U ratu od god. 1500-1503. podupirali su Ivana krimski Tatari, dok je metar livonskoga reda von Plettenberg poslao pomo Aleksandru. Ivan je konano pobijedio i mirovnim ugovorom postigao sve, to je traio.Izvanjski su ga uspjesi ojaali i iznutra. Uklonio je ve ruske udjelne knezove, slomio svoju brau i oduzeo im sve povlastice, jer su se oduprli i nisu ga htjeli priznati vrhovnim gospodarom. Veliki se knez protiv najbliih roaka posluio i lukavstvom i silom, a oni su se 35. od 267 stranicaudruivali s neprijateljima svoje zemlje: Tatarima i Litvancima. U neprestanim je borbama konano, nekoliko godina prije svoje smrti, postigao cilj, jer je tad Moskva bila u njegovoj neogranienoj vlasti. Za njegove je vlade Rusija dola u dodir s mnogim zemljama: s Danskom, Turskom, Ugarskom, Venecijom i Njemakom. Godine 1490. sklopio je pae savez s Maksimilijanom I protiv Poljske i Litve. Mnogi su vitezovi sa Zapada stupili u opasnu Ivanovu slubu, a u Moskvi se naselilo i mnogo obrtnika. Tako se Moskva uputila da postane evropskom silom.Pad Bizanta (1453) jo joj je i olakao da razvije svoju mo. Bizant je zatekla zasluena kazna, jer je izdao pravoslavlje, pao je u turske ruke zbog svojih grijehova. Propao je Drugi Rim, da bi se uzdigao Trei Rim, Moskva, koja e obraniti pravo kranstvo. Metropolit Zosima (1491-1494). propovijedao je o putu, koji vodi od osnivaa Novoga Rima, Konstantina Velikoga, preko sv. Vladimira, drugoga Konstantina, vjesnika i zatitnika prave vjere, do novoga cara Konstantina, u novo osnovanom Konstantinovom gradu Moskvi - Ivana III Ruski je car boji zamjenik na zemlji, njegovoj se moi ne smije oduprijeti nitko, jer je apsolutna, jer potjee od Boga. To su misli i tadanje literature. Kad je Ivanu umrla prva ena (1467), uzeo je Sofiju, neaku posljednjega bizantskog cara i kerku moreanskoga despota Tome. Sofiju je odgojio kardinal Besarion, a kako je bila unijatkinja, to je tu enidbu preporuio i papa Pavao II Ivan nije mario za vjersku stranu svoje enidbe, nego je iz nje izbio politiku korist, jer je time legitimirao Moskvu kao jedinu batinicu istono-rimskoga carstva (1472) Moskva je kasnije preuzela i bizantskoga dvoglavog orla i dvorski ceremonijal. Sofija je jo pojaala Ivanovu autokratsku volju. U Moskvu se sad naselili Grci i Talijani, koji su donijeli zapadne tekovine, osobito u graditeljstvu i ratnoj tehnici. Stari su se Rusi opirali svim tim novotarijama, a kako ih je Ivan sve vie zapostavljao, to su zamrzili i Sofiju. Ivan je stegnuo i slobodno kretanje onih bojara, koji su stupili u njegovu slubu. Primorao ih je, da mu slue, a nagradio ih je tako, to im je dao posjede na lino uivanje (pomjestie). Te posjede nisu mogli bojari ostaviti svojim potomcima, kao to su ostavljali svoju oevinu. Da bi namaknuo dosta zemlje za ta lena, sekularizirao je crkvena imanja, to je izazvalo estoke polemike (1500). Razvitak je zemlje traio, da se ponovno uredi uprava i sudstvo, jer stari zakonik nije vie odgovarao novim sloenijim pravnim odnosima. Tako je u Sudebniku kodificirano novo pravo. Ivan je autokratski odredio, tko e ga naslijediti na prijestolju. Isprva je uzeo svoga unuka Dmitrija, ali se tome usprotivila njegova druga ena, koja je htjela osigurati nasljedstvo svome potomstvu. Meutim je Ivan okrunio Dmitrija kao cara (car = Cezar). Tim se naime naslovom Ivan ve odavna sluio, pa i u odnosima s inozemstvom. Carica je ipak s vremenom pridobila svoga mua, polo joj je za rukom da svom sinu Vasiliju (1479) osigura i nasljedstvo i zajedniku vladu s ocem. Na dvoru se javile stranke, koje su ivo spletkarile, prolila se i krv, a Dmitrija su bacili u tamnicu. Kad je Ivan III umro, naslijedio ga je Vasilij kao apsolutni vladar. Prema oevoj su mu oporuci pripala sva vladarska prava, koja e odsada ostati samo jednom nasljedniku. Vasilijeva su braa dobila manje udjele kao privatnu svojinu, ali bez ikakva suvereniteta. Tako je dravna misao pobijedila sva dotadanja privatnopravna shvaanja.Vasilij III (1505-1533), je vladao kao i njegov otac i nastojao, da nekadanju moskovsku udjelnu kneevinu uini sreditem itave Rusije. Tako je uzeo i Pskov (1500), a da bi taj vaan grad to vre vezao s Moskvom, izmijeao je puanstvo: preselio je uglednije obitelji iz 36. od 267 stranicaMoskve u Pskov i iz Pskova u Moskvu. Bio je to ve prokuani nain, kojim se posluio i njegov otac, kad je zauzeo Novogorod. Silom je oteo i ostatke rjazanske kneevine i mala samostalna podruja Starodub i Novgorod-Sjeversk, kojih su gospodari nekada preli iz litvanske slube k njegovu ocu. Nestalo je i samostalnih udjelnih knezova, i najstarije su kneevske porodice izgubile vlast, pokorile se moskovskim velikim knezovima kao njihovi vazali. Crkva je podupirala i opravdavala careva nastojanja, da ujedini itavu Rusiju, a za takvu se politiku osobito zauzimao metropolit Daniel. Moskva nije vie graniila s drugim ruskim kneevinama, nego samo sa stranim dravama. Mo je te velike drave i dalje privlaila ruske bojare, koji su ostali pod litvanskom vlau. Kako je car drao, da je itava Rusija njegova votina, to je dolazilo do estih sukoba s Litvom, drugom ruskom velikom vlasti. Ve je za Aleksandrove vlade knez Mihajlo Glinskij stekao osobitih zasluga u borbama s Tatarima. Bio je gord i nabusite udi i imao mnogo neprijatelja, koji su ga osumnjiili kod novoga poljsko-litvanskog vladara Sigismunda I Glinskij je pobjegao Vasiliju, koji je traio Litvu kao Aleksandrov urjak. Ratovi su trajali od 1507-1509. i od 1512-1522. U toj su se borbi obje strane oslanjale na svoje saveznike.Njemaki viteki red, kojim je upravljao Albert Hohenzollern, livonski red i Bogdan III, gospodar Moldavske, prili su i pomogli Vasiliju, jer im je prijetila Poljska. I car je Maksimilijan neko vrijeme pristao uz Moskvu i sklopio s Vasilijem ugovor (1519), jer mu Sigismund nije priznavao prava na eku i Ugarsku. Maksimilijanov je poslanik Sigmund barun Herberstein stigao u Moskvu 1517. i pokuao, da izmiri protivnike. Svoje je utiske o Rusiji opisao u knjizi: Rerum Moscoviticarum Commenarii, koju je tampao u Beu 1449. Uz Sigismunda su pristali jedino nepouzdani krimski Tatari. Mihajlo Glinskij je iz linih razloga podbadao cara, a ini se, da je drao, da e mu Vasilij dati Smolensk kao vojniki najvaniju toku, zbog koje su se obje strane prepirale. Kad je vidio, da mu car nee ispuniti elje, poeo je pregovarati sa Sigusmundom, ali su ga izdali Vasiliju, koji ga je bacio u tamnicu. Litvanski se rat zavrio primirjem (1522), kojim je Rusiji privremeno ostao Smolensk. Tako je Vasilij zagospodario tim vanim strategijskim mjestom.Car je ratovao i s krimskim i kazanskim Tatarima, koji su esto pljakali njegovu zemlju. Ruska je kolonizacija teko napredovala preko Oke, smetali su joj Mordvini i eremisi, kojima je gospodario kazanski kan. Da bi sprijeio provale i pljake, utvrdio je car granicu i ojaao tvrave, osobito Tulu i Kalugu, jer Tatari kao konjanici nisu mogli opsjedati jaih gradova. Poslije smrti krimskoga kana Mengli-a zavladao je tom tatarskom dravom njegov sin Muhamed (1521), koji je i opet na as podigao svoju mo i ve pokorio Kazan. Moskva je stoga nekako napola rijeila litvansko pitanje i krenula protiv Muhameda, da mu oduzme Kazan (1531). Protiv krimskih Tatara nije Vasilij poduzeo nita, jer su mu bili predaleko, pa je samo bolje uvrstio granicu.Vasilij nije sa Solomonijom Saburov, svojom enom, imao djece, pa se njegova braa ponadala, da e stei pravo na prijesto. Kako se s braom nije slagao, to se razveo i oenio po drugi put. Iako je taj carev in izazvao ope negodovanje, odobrio ga metropolit Daniel, jer je drao, da je to u interesu dravnoga jedinstva. Vasilij je uzeo Jelenu, neaku ponosnoga kneza Mihajla Glinskoga, koji je jo bio zatoen. Jelena mu rodila sina Ivana (1530) i kasnije Jurija. Kad je Vasilij umro, bile su Ivanu tri godine.Jelena je preuzela regentsku vladu za malodobnog Ivana IV Groznoga (Groznij) (1533-37. od 267 stranica1584). vrstom je rukom uguila sve nemire, pri emu joj je pomagao njen ljubimac Obolenskij, protiv koga je uzalud ustao i njen ujak Mihajlo Glinskij. Buntovnu je Vasilijevu brau bacila u tamnicu, a ta je sudbina ponovno zadesila i njena ujaka Mihajla. Iako je nestalo suverenih udjelnih knezova, ostale su njihove raspre i nadmetanja, tako osobito izmeu knezova ujskih, od Rjurikova roda i knezova Bjelskih. Kneevske su se obitelji izmeu sebe gloile i pobijale, premda ih je jednako pritjenjavalo carsko samovlae. Na nesreu je Jelena ubrzo umrla (1538), Herberstein dri, da su je otrovali. Prema Herbesteinovu pripovijedanju imala je ta ena mnogo poroka, a u borbu je zagazila grubo i surovo.Poslije njene su smrti najotmjenije starokneevske obitelji redom preuzimale regentsku vladu i meusobno se unitavale. Sam Ivan IV pripovijeda kasnije o tim borbama i o stranim utiscima iz svoga djetinjstva. Od toga je bojarskog zuluma stradao i narod i crkva, a ne samo mladi car i njegov brat. Oba su carevia ivjela na dvoru vrlo bijedno, nitko nije za njih mario, pa nisu imali ni ono najnunije, da zadovolje tjelesne potrebe. Bojari su pred njima poinjali najgadnija nasilja, djeca su vidjela, kako su knezovi ujski oplijenili carsku riznicu i odnijeli stari obiteljski nakit. Tek u sveanim bi zgodama obukli Ivana u sjajne carske haljine i pred narodom mu se duboko i ponizno klanjali kao svom gospodaru. I ne treba se uditi, to je taj Ivan postao osvetljiv i straan - ta u djetinjstvu je vidio samo nasilje, prezir, nemilosre, pretvaranje, surovost i la. Bio je veoma nadaren, ali je bio preputen sam sebi, razvijao se slobodno i postao fantast. Meutim nije izgubio tla pod nogama, jer ga je nuda natjerala, da bude lukav laac i spretan raundija. Po prvi put je izbila ta njegova neobina, dvojaka priroda, kad mu je bilo trinaest godina. U djeaku se nakupila mrnja, pa se strano osvetio Andreju ujskomu: iznenada je naredio svojim psetarima, da ga uhvate i umore. Kad mu je bilo esnaest godina divili su mu se i iskusni dravnici zbog mudrih politikih nazora. Iako je bio nadaren politik i nepovjerljiv autokrat, esto se priklanjao savjetima neodgovornih ljudi, ali bi ih odmah odbacio, im bi mu se uinili sumnjivi. Palom bi se ljubimcu okrutno osvetio, jer ga je vrijealo, to je bio orue tuega doaptavanja, to je ma i na as zaboravio, da je samovladar i drugi se posluili tom prolaznom slabou. Iz djetinjstva je ostala otvorena duevna rana, ponienja su se duboko usjekla, a sve podmuklija je sumnjiavost u svakoj rijei, u svakom inu nasluivala spletku, uvredu, urotu. ujskima je strano sudio, ali ipak jo nije dobio svu vlast u svoje ruke. Vladu su preuzeli knezovi Glinski, koji su ga i potaknuli, da ubije ujske. Ivan je i dalje provodio svoj slobodan nagonski ivot. Metropolit Makarije, Ivanov iskren pomonik i uitelj, zadojio ga je milju o Treem Rimu i pravoslavnom carstvu. Kad je Ivanu bilo sedamnaest godina, nagovorio ga je Makarije, da se oeni i sam preuzme vlast. Ivan se sveano krunio 16. januara 1547. i slubeno uzeo naslov cara i samodrca itave Rusije. Time je pokazao tenje moskovskih velikih knezova, da osnuju Trei Rim i da brane sva prava svoga carskog poloaja. Ujedno je istaknuo, da trai sve ruske zemlje i da odbija svaki tatarski, prigovor. Za enu je uzeo priprostu bojarku Anastaziju Romanovnu Zaharjinu-Jurjevu.Nedugo je zatim u Moskvi buknuo golem poar, koji je unitio i grad i Kremlj, a stradalo je i mnogo ljudskih ivota. Neuki je svijet to smatrao kao boju kaznu, koju su navukli bojari, pa se narodni bijes svalio na Glinske, jer su bili sebini i nasilni kao i ujski. Sve je to duboko dirnulo Ivana, dogaaji su ga uznemirili to vie, to je na njega utjecao Silvestar, duhovnik dvorske crkve i metropolitov prijatelj. Silvestar je caru prikazao poar i 38. od 267 stranicanarodni sud kao Boju volju, koja trai da se jae prihvati dravnih poslova. Privukao je i dvorskoga inovnika Adaeva, pa su obojica stekli osobito Ivanovo povjerenje i utjecaj na vladu. Skupili su i druge savjetnike svojih nazora, ponajvie nie bojare, koji su preuzeli upravu i potisnuli velikae. Kako se Silvestar brinuo za careve interese i za dobrobit itave zemlje, to je zapoelo doba sreivanja opih prilika, nestalo je bojarske samovolje i njihovih nasilja. Te su prve godine (1547-1553) Ivanove vlade sa Silvestrom, Adaevom i knezom Andrejem Kurbskim, lanom Izabranoga savjeta, najdjelotvornije i najplodnije.Godine 1550. sazvao je Ivan sobor bojara i sveenika, da utvrde nov red na svjetovnom i duhovnom podruju. Oskudan je Sudebnik iz godine 1497. ve tada zastario kao zakonik i imao dosta nedostataka, naroito procesualne prirode. Sastavljai su Sudebnika za vlade Ivana III preuzeli i mnoge uredbe materijalnoga i kaznenoga karaktera iz Ruskaje Pravde. Trebalo je dakle temeljite revizije toga zakonika. Car je najavio saboru svoju vrstu volju, da e pobijati svaku samovolju, pravnu ukratu, - odgaanje i odugovlaenje parnica - i podmiivanje, koje dotadanji Sudebnik nije mogao ukloniti. Novi je zakonik meu ostalim odredio, da kod suda pored sudaca sudjeluju i mjetani. Idue se godine u Kremlju sastali crkveni dostojanstvenici, koji su po Ivanovoj elji vijeali o svjetovnom i samostanskom sveenstvu, o njegovoj pokvarenosti, neobrazovanosti, nedostojnu ivotu, a raspravljali su i o svim crkvenim pitanjima, kolama, praznovjerju itd. Na tom su saboru uglavili nov crkveni red u 100 odjeljaka, glava, pa se stoga i prozvao Stoglav.Ivan je popravio i upravu. inovnici su zlo upotrebljavali uredbu o priselici, kormleniu, globili su narod, koji im je morao dati hranu i podvoz, kad bi slubeno putovali. Tu je nezgodnu i nepravednu uredbu Ivan ukinuo i odredio, da e inovnici primati novanu naknadu za svoje trokove. Mjetani su dobili pravo, da sami izaberu lokalne inovnike i sudce. Tako sad plemstvo nije vrilo graanske slube, pa je nagrnulo u vojsku. Opine su morale plaati namet, okup, da namire svoje inovnike, ali su slobodno birale i starostu, kome su pomagali zaprisegnuti prisjednici, da sprijee samovolju lokalnih sudaca. Okruni se starosta brinuo za privredu svoga kraja, a glavni mu je zadatak bio, da skuplja poreze. Njegova je administrativna i sudska funkcija bila vie sporedna, ipak je vrio i te poslove, da se nekako zaokrui lokalna samouprava. Posebnih je mjera trebalo protiv zlih ljudi, zloinaca i tatova, koje kormleniki nisu mogli dovoljno pobijati, jer nisu imali nikakvih izvrnih organa. Osnovani su tako naroiti kriminalni okrui, gubi, kojih se granice nisu svagda podudarale s opinskim podrujem. Na elu je javne sigurnosti bio okruni starosta-kriminalist, plemi, koga je izabrao okrug. Katkada su u jednom okrugu bila i po dva staroste, koji su imali i podosta policijskih inovnika. Sad je drava progonila sva zloinaka djela, a gradske su i seoske opine dobile vane samoupravne funkcije u pravosuu i opoj upravi. Time se odteretila vlada, jer se u Moskvi rjeavala samo krupnija pitanja. Vojne zapovjednike, vojvode i upravitelje dravnih imanja u pojedinim mjestima, (prikaike), imenovala je i nadalje centralna vlada, dok su lokalno inovnitvo birali sami mjetani. Po tom je novom redu plemstvo izgubilo poloaje u civilnoj upravi, bilo je primorano, da stupi u vojsku, a ini se, da su ba ratna iskustva poslije 1550. ponukala cara, da uvede jau samoupravu i biranje lokalnoga inovnitva, kako bi to vie plemia stupilo u vojsku.I tu, u obrani dravnih granica, trebalo je temeljitih promjena. Kako je plemstvo imalo 39. od 267 stranicasvoje stepene prema otmjenosti i posjedu, to e rei, da se dijelilo prema ugledu svoje votine, to su pojedinci u upravi imali pravo na slubu odreena ranga, a u vojsci na odreen in i zapovjedniki poloaj. Ti su zahtjevi na neko mjesto, mjestniestvo, bili duboko uvrijeeni, plemstvo ih je ilavo branilo, premda su se upravo zbog tih rangova u kritinim asovima prepirali i nadmetali. Ivan se nije mnogo osvrtao na staro plemiko pravo, uzimao je svoje suradnike i ne pitajui o njihovu rangu, ali se ipak nije usudio, da ukine to nesuvremeno mjesniestvo. Vojsku je podijelio na satnije (sotnije) pa je tako sad njena organizacija bila jasnija, jedinstvenija i pokretljivija. Zapovjednike je imenovao car. U oktobaru je 1550. osnovao gardijsku trupu od 1000 ljudi i svakom vojniku dao u okolici Moskve posjed, pomjestie, po emu se ta jedinica bitno razlikovala od provincijskih pukovnija. Bojna se snaga ruske vojske pojaala i time, to je uveo topnitvo i osnovao vie pjeakih jedinica, strijelaca, koje je naoruao pukama. Ivan je uredio i obaveznu slubu u vojsci. Kronika (o god. 1556) pripovijeda o carevu ukazu, u kome je zapovjedio, da se izmjere plemika imanja i odredi opravdan posjed - sav suviak morat e vlasnici predati dravi za siromane plemie kao nagradu za slubu u vojsci. Mnogi su imali pomestie, a nikako nisu vrili svoje vojnike dunosti, nova je odredba traila, da plemi prema veliini pomjestia ili votine daje odreen broj opremljenih konjanika i za svakoga konjanika za daleke ratne pohode i po dva konja. Ratnici e dobivati i plau. Sve te reforme ne bi car mogao provesti, da puanstvo nije bilo tono popisano i da vlasti nisu utvrdile veliinu plemikih posjeda. Nova je dravna organizacija pokazala svu carevu mo, Ivan je vladao bez dume i sobora, ali nije nametnuo svoju volju samo plemstvu, novi je poredak zahvatio i trgovce i obrtnike i seljake.Na mnoge su ga reforme, a osobito vojnike, ponukale izvanjske prilike. Rusija je oslabila u doba unutranjih trzavica i plemike samovolje. Dok je bio maloljetan, plemike su se obitelji meusobno pobijale i proganjale, traile svoju korist, za izvanjske je neprijatelje malo tko mario. Tatare nisu skrili, nisu oslabili njihovu mo, pae je kazanski i astrahanski kanat i opet ojaao. Oko godine 1550. zapoeo se konani obraun i s tim starim neprijateljem. Ruski su naseljenici nali na Istoku prostranu i plodnu zemlju, rairili se golemom ravnicom i tako oteli Tatarima Volgu. Kazan je pao poslije ogorenih bojeva (1552). U tom su ratu Rusi po prvi put upotrijebili zapadnu ratnu tehniku. Finska i mongolska plemena, dotada pod vlau kazanskoga kana, priznala su ruskoga cara. Kad je ruska vojska osvojila Astrahan (1556), pripalo je Moskvi i ue Volge, to je olakalo trgovake veze s Azijom. Ti su uspjesi podigli Ivanov ugled i popularnost, narod je osjeao, da car vodi pravu politiku, pa nije zamjerao, kad mu je ponesreio pohod protiv krimskoga kana (1556).Meutim su se od 1553. izmijenili Ivanovi odnosi prema Silvestru. Te je godine car teko obolio, pa se sumnjalo, da e ostati iv. Na samrti je htio osigurati prijesto svome malom sinu Dmitriju. Od bojara je traio, da prisegnu, da e njegova sina priznati carem. Meutim su se mnogi dostojanstvenici opirali, a meu njima i Silvestar. Ne dolikuje nam, da sluimo Zaharjinima, odgovarali bi caru, a Silvestar se zauzimao za starikoga kneza Vladimira i traio, da on bude Ivanov nasljednik. Car je tekom mukom proveo svoju volju. Meutim se iznenada njegovo zdravlje popravilo, ali se narav posve promijenila. U pismima knezu Kurbskomu govori s gorinom o dranju mnogih uglednih velikaa: Htjeli su kneza Vladimira, koji je na daleki roak, a naega bi Bogom dana djeaka ubili, kao to je ubijao Herod. Dodue, prolo je jo sedam godina, dok se Ivan potpuno oslobodio Silvestra i 40. od 267 stranicanjegova mona kruga, ali je kroz itavo to vrijeme vrebao svaku priliku, da nametne svoju volju protiv Silvestrove. Carica Anastazija je tu mrnju jo vie raspirivala. Ve se za pohoda protiv krimskoga kana car nije sloio sa Silvestrom, a jo je odluniji bio u livonskom ratu. Ivanu se uinilo zgodnije i vanije da prodre sjeverozapadno prema Baltikom moru, nego da ratuje protiv dalekih krimskih Tatara, koje je podupirala Turska. Protiv tih je nomada htio podignuti tvravni pojas, koji bi ih sprijeio, da provaljuju u Rusiju i da pljakaju i pogranine i sredinje krajeve, vrsto je namjerio, da se domogne morskih obala i trgovakih pultova, pa je poveo livonski rat (god. 1558), ali je time povrijedio interese drugih sila. Meutim ipak nije uzmaknuo, ustrajao je kod svoje politike, jer je htio, da se to vie priblii zapadnim krajevima i da stekne podanika, koji su dobro poznavali tadanju modernu evropsku tehniku i kulturu. Tako je poao stopama Ivana III i utro put Petru Velikomu, koji je izvrio, to su njegova dva prethodnika zapoela.elio je, da razvije trgovake odnose s Engleskom, pa je pozvao u Moskvu engleskoga kapetana Chancelloura, koji se 1553. iskrcao na uu Dvine, kad mu se izjalovilo da nae sjeverni put u Kinu. Ruska bi trgovina sa Zapadom prolazila Livonskom: morao je prema tome dobiti tu zemlju. Otkada su Poljaci skrili mo Njemakoga reda, ostala je Livonska sama, bez ikakva oslonca. Livonski se viteki red stalno sukobljavao s biskupom u Rigi, a protiv vitezova i biskupa bili su gradovi, koji su prigrlili reformaciju i teili, da se potpuno osamostale. Tom se unutranjom neslogom posluio Ivan, da oslobodi rusku prekomorsku trgovinu livonskoga nadzora. Vitezovi su caru obeali, da e plaati danak, drali su, da e time sauvati svoju vlast, ali kako se ipak nisu iskupili, to je izbio rat (1558-1583). Rusi su prodrli do Revala (Kolivan) i Rige i opustoili itav kraj. Osvojili su i Narvu i Dorpat (Jurjevo). Livonska je zatraila pomo izvana: biskup kod Poljaka, a vitezovi su se razdijelili: neki su bili za Ruse, drugi za Poljake. Sad su se u rat umijeali i vedi, koji su zauzeli Estonsku (1559-1561) i Danci, koji su se iskrcali na otoku selu i provalili u Kuronsku. U toj je najveoj stisci meu vitezovima nadjaala poljska stranka. Dvinski se kontur Gotthard Kettler pribliio voi litvanskih protestanata, knezu Radzivillu. Kad ga je red izabrao svojim velikim metrom, zatraio je u dogovoru s nadbiskupom poljsku zatitu. Kuronska i Semigalija su postale svjetovne kneevine, a Kettler knez tih podruja i vazal poljskoga kralja. Iako se Rusija i Danska nisu slagale, nastojale su, da u tom pitanju zajedniki potrae drugo, za njih povoljnije rijeene. Godine 1563. zauzeli su Rusi Polock i probili se i do Vilne. Litva je zatraila mir, ali je ruski sobor odbio ponudu (1566). Rat se nastavio, kako meutim nije bilo odlunih uspjeha, to su konano 1570, zapoeli pregovori. Sklopljeno je primirje na tri godine, po kome su sve zaraene sile zadrale, to su osvojile.Turski se sultan okoristio tim sjevernim ratom, pa je s krimskim Tatarima pokuao obnoviti kazanski i astrahanski kanat. Provalio je u Rusiju i razorio Moskvu (1571), ali ga je knez Vorotinskij uskoro protjerao. Sad je car zapoeo planski utvrivati liniju na Oki, pri emu su mu pomagali ruski naseljenici, koji su ivjeli u tim pograninim krajevima, t. j. u Ukrajini. Slobodni se stanovnici iroke stepe - Divljih poljana - Kozaci, borili tu ve odavna protiv Tatara, branili se i napadali, a u tim su ih bezbrojnim okrajima vodili atamani, koje su sami birali.Livonski se rat sa vedima nastavio sedamdesetih godina, ali kako nisu mogli izvojevati odlune pobjede, to su se vedi konano umorili i htjeli napustiti Reval. Ivan se 41. od 267 stranicameutim nadao, da e dobiti Estonsku i itavu Livonsku, koju su drali Poljaci. U Poljskoj je poslije Sigismundove smrti doao na prijesto Stjepan Bathory (1576-1586), koji je nastavio baltiku politiku svoga prethodnika. Bojao se ruskoga prodiranja na Zapad, pa se udruio s Danskom i Finskom - koje se knez Ivan oenio njegovom sestrom Katarinom - a obratio se i papi i njemakom caru. Poljska je bila iskljuivo kontinentalna sila bez ikakva pomorskoga znaenja, nije imala ni mornarice, kojom bi osigurala svoju mo u sjevernim krajevima. Unutranje su prilike u Livonskoj oslabile poljski utjecaj, carev je ugled porastao, ali kad je Bathory 1577. uvrstio svoju vlast u Gdansku, poao je protiv Rusije (1578.}. Bojite je prenio na rusko podruje, zauzeo Polock i prodro do Pskova (1581). Dva su kneza ujska, Ivan i Vasilij, obranili Pskov, ali su vedi zauzeli Narvu i Ivangorod, koji je sagradio Ivan III, da unaprijedi rusku trgovinu na Sjeveru. Car se Ivan u tekom poloaju utekao diplomaciji i zamolio papu, da posreduje u tom sporu. U Rimu se prikazao kao pristaa unije, pa je papa odaslao isusovca Antonija Possevina, da kao njegov legat zapone pregovore. Kako su u poljskoj vojsci izbile bolesti, a i plemstvo bilo nezadovoljno, to je Bathory bio sklon, da zakljui mir. Taj je mir u Jamu Zapolskom (u pskovskom kraju) osigurao primirje za deset godina: car je izgubio Polock i Livonsku (1582). Meutim nisu ni vedi mirovali, uzeli su Narvu, provalili i na rusko podruje i zaposjeli gradove: Jam, Koporje i Korelu. Godine 1583. sklopila je Rusija mir i sa vedima, odrekla se Estonske i napustila svoje gradove. Tako su Poljaci i vedi potisnuli Rusiju i Dansku iz tih krajeva oko Baltikoga mora.Iako Ivan nije mogao osvojiti sjevernih krajeva, koji su bili tako vani za gospodarski i trgovaki razvitak moskovskoga carstva, znaajno je, to je upravio rusku politiku tim pravcem i nastojao, da Rusiji osigura morsku obalu. Sto je izgubio na Sjeveru, obilato je naknadio na Istoku. Bogata trgovaka obitelj Stroganova stekla je pedesetih godina XVI vijeka s carevim doputenjem golema podruja na Kami i srednjem Uralu. Stroganovi su dobili i privilegij, da izgrade utvrde i dre vojsku, kojom e te krajeve braniti od neprijatelja, osobito od Tatara tobolskoga kanata. Stroganovi su proirili svoju oblast i preko Urala, gdje su se Rusi naseljavali ve od XIV vijeka tako npr. Veliki Novgorod, koji je imao svoje naseobine ak na Obu. Stroganovi su u svoju vojsku uzimali donske Kozake, koje su 1582. odaslali protiv sibirskoga kana Kuuma. Tu je kozaku ekspediciju vodio ataman Jermak Timofejev, koji je provalio u Sibir, doao do Oba i Irtia, osvojio glavni grad Sibir i itav kanat. Osvojeni je Sibir preuzeo car (1584), jer su Stroganovi bili preslabi, da upravljaju tako velikim podrujem.Za to su se vrijeme dogodile znaajne promjene u samoj prijestonici. Kad je umrla carica Anastazija (1560), nestalo je Ivanu posljednjega uporita. Novi su carevi miljenici bili mahom niskoga roda, ulagivali se, a da utvrde svoj poloaj, raspaljivali su nagone neobuzdanoga cara. Njegova je okrutnost sad prevrila svaku mjeru. Nemilosrdno je progonio i unitavao svoje roake, prijatelje, pristae i poznanike, koji su pali u nemilost. Novi su miljenici oklevetali Silvestra, pa ga je Ivan prognao u samostan Soloveckij na Bijelom moru. Adaeva je zatekla slina sudbina, bacili ga u tamnicu u Jurjevu. Ivan se po drugi put oenio nekom erkeskom kneginjicom, ali se ubrzo razveo. Crkvene je propise vrlo vjeto obilazio, pa se u deset godina oenio jo est puta. Kao da je traio onu pravu, nijedna nije na njega djelovala tako blago kao Anastazija. Kneevske je velikae progonio upravo sistematski, nikako se nije htio s njima sroditi: oito se sjeao njihova dranja, dok je jo bio djeak, car-beskunik. Knezovi su se spaavali bijegom ponajvie u Litvu, a meu njima je bio i knez 42. od 267 stranicaAndrej Mihajlovi Kurbskij (1564). Knez se Andrej odlikovao u ratovima s Poljskom, ali sad nije mogao vie izdrati, pobjegao je Sigismundu i borio se protiv Ivana. Kurbskij je Ivanu napisao otro pismo, u kome ga se odrie i otkazuje mu slubu. Na to se pismo nadovezala itava pismena polemika, To je cara jo vie ogorilo, progonio je magnate, da ih potpuno uniti i da im otme sve povlastice. Na kraju godine 1564. iselio se potajno sa svojom porodicom, dvorom i vjernim pristaama iz Moskve. Poao je u naseobinu (sloboda) Aleksandrovskaja, kasniji Aleksandrov u vladimirskoj guberniji. Lukavim se rijeima odrekao vlasti, jer je znao, da se narod ne e priklopiti novoj magnatskoj vladi. Kad ga je zateeno puanstvo zamolilo, da se vrati i da preuzme vlast, pristao je: postigao je svoj cilj. Sad je imao neograniene ovlasti i pravo, da se osveti svim izdajicama. Zatraio je i posebni posjed - oprininu. U staroj je Rusiji oprinina bila udoviki dio, koji je knez oporuno ostavljao svojoj eni, da bi od kneevskih posjeda, gradova i sela vukla svoje dohotke. Tako je Ivan svjesno oivio privatnopravnu ustanovu iz doba stare Rusije. Oprinina se od godine 1572. zvala i dvor, a karakter te ustanove nije potpuno jasan. Odsada se Rusija raspadala na dva dijela: na dravno podruje, Zeminu i carevu zemlju, Oprininu, koja je na Sjeveru bila ira, na Jugu ua i na mnogim mjestima presijecala dravni posjed. Oprinina je od godine 1565. sve vie rasla, jer je car protiv Zemine vodio prave ratove.Tako se Ivan mogao osloboditi svih protivnika svoje autokratske vlade, u prvom redu praplemikih velikaa. Oprinina mu je dobro posluila u toj borbi, jer je sad mogao osnovati novo dvorjanstvo, novo plemstvo i novu tjelesnu gardu: oprinike, kojih je isprva bilo 1000, a kasnije 6000.Heinrich von Staden, oprinik inostranac, pie: Knezove i bojare, koje su primili kao oprinike, svrstavali su prema rodu i porodu, a ne prema bogatstvu. Svi su morali prisei, da ne e suraivati sa zemskima i da ne e s njima prijateljevati. Iz tih se rijei razabira, kako je car otro razlikovao oprinike od izdajica.Velike alodijalne posjede, votine, mogao je car oduzeti sumnjivim kneevskim porodicama i predati ih oprinicima za njihovu slubu, dok bi izdajicama dao nova imanja u dalekim krajevima, gdje su bili osamljeni, bez ikakvih veza sa starom domovinom i prema tome neopasni. Prema Stadenovim su rijeima oprinici imali posebnu nonju i bili razdijeljeni po inovima prema svome rodu, dakle po mjestniestvu. Oprinici su nosili crne haljine i eire, a na tobolcu za strijele na tapiu neku kianku ili metlicu. Car je odabrao 300 najpouzdanijih oprinika i sastavio monaki red s pravilima, korskim molitvama i duhovnim itanjem, koje je obino provodio sam. Taj je red bio osobito razvratan i moralno propao, u njemu je Ivan naao pravi oduak svojoj udi, svojoj nastranosti, jer je, prema Stadenu, naginjao homoseksualnosti. Oprinici su poveli prave krvave ratove protiv svojih neprijatelja iz visokoga plemstva, i to ne samo po carevoj zapovijedi, nego i po svojoj volji. Krvav pohod protiv Novgoroda (1570) najbolji je primjer Ivanove zulumarske vlade, koja se zapoela oko 1560. god. Grad su optuili, da se priklonio Poljacima, pa su ga opustoili, nisu tedjeli ni crkava ni samostana. Jad i nevolja trajali su u gradu uzastopce est nedjelja (Staden).Filip, koga je sam car postavio metropolitom, uzalud je opominjao i korio, Ivan ga je teko kaznio i svrgnuo s asti. Na to je veliki knez nastavio kao i prije, dozivao je na dvor veliku gospodu i dao ih poubijati na razline naine, kako mu se ve svidjelo. Metropolit Filip 43. od 267 stranicanije to mogao dulje podnositi, prijateljski je upozorio velikoga kneza, da ivi i vlada, kao to su ivjeli i vladali njegovi preci. Tim je rijeima dobri metropolit na sebe navukao nemilost, veliki knez ga je bacio u teke okove, u kojima je i umro. Veliki je knez imenovao novoga metropolita, koji mu je bio po udi. (Staden). Taj je novi metropolit bio arhimandrit Troickaje lavre Kiril (1568). Kako su magnati morali sa svojim seljacima preseliti iz moskovskoga podruja, opustio je kraj oko prijestonice, a svakidanja su ubijanja samostalnih bojara oslabila vojniko vodstvo u ratovima. Car je, istina, progonima i unitavanjem ruskoga praplemstva utvrdio svoje samovlae, ali nije postigao osvajakih ciljeva na Sjeveru, jer je zbog postupaka u unutranjoj politici izgubio i rat s Poljacima i vedima. Moskovska se vlast za Ivana ustalila jedino juno od Oke, na Divljim Poljanama. Jug je branio rusko podruje, tu je bila glavna snaga, tu su bili i Kozaci - itava e se politika i udarna snaga moskovske drave obratiti na tu stranu. Pred kraj su toga vijeka bila podruja oko izvora Doneca i Vorskle vrsto u ruskim rukama, tek je donji tok Dona i Doneca ostao kao utoite onim Kozacima, koji su htjeli sauvati svoju slobodu i nezavisnost.Ivan je za svoje vlade oznaio putove budue ruske politike. Carsko samovlae, njegovo je djelo, a jo je znaajnije, to je uvidio potrebu, da se ruska politika obrati na Zapad. Bez Zapada, bez mora i primorskih krajeva, ne bi se ruska drava mogla razvijati i ojaati. Pokuaj, da dopre do Baltikoga mora, dodue je propao, propali su i napori, da osvoji rastoenu Livonsku, kojom bi vladao knez Magnus kao njegov vazal. Ali je poao pravim putem. Da je to inio svjesno i promiljeno, dokazuje i to, to je rusku trgovinu povezao s Engleskom, to je bio u prijateljskim odnosima s kraljicom Elizabetom, to je pozivao inozemce i davao im razline povlastice. Postepeno prodiranje na Jug i osvajanje Sibira pokazuju jasno, da je tadanja moskovska drava i pored izvanjskih ratova i unutranjih trzavica bila izvanredno jaka. Budui da je Ivan progonio samo visoko plemstvo, koje je bilo opasno carskoj autokraciji, to nije udo, to mu narod nije bio neprijatelj - ta ba su siromani plemii, sitni graani i seljaci preesto podnosili samovolju pustih velikaa. Narod mu je u neku ruku bio saveznik, kad je ponizivao te gorde kneevske rodove. Dranje se najirih slojeva pokazalo i u tadanjoj narodnoj pjesmi. Ipak ga mali plemii, graani i seljaci nisu mogli posve shvatiti, uinio im se demonskim biem (Groznij): bojali se, ali ga i potivali. Ivan je znao, da mu je ivot u toj borbi s izdajicama u stalnoj opasnosti, pa je zatraio od kraljice Elizabete, da mu obea utoite, ako bi morao bjeati. U potaji je drao i flotu, koja bi ga u nudi otpremila na sigurno mjesto. U drugoj polovini mjeseca marta 1584. podleglo je Ivanovo tijelo dugoj i tekoj bolesti, slomile ga i istroile strasti i razvratan ivot.Budui da je Ivanov najstariji sin iz prvoga braka Ivan umro od oeva udarca, to ga je naslijedio drugi Anastazijin sin Feodor Ivanovi (1584-1598) Feodor nije ni u emu nalikovao na svoga oca, bio je krljav i slabe inteligencije. Vrijeme je provodio u molitvama i duhovnim vjebama, blagom i bezvoljnom udi odudarao od oeve bezobzirne, divlje i sirove prirode. Meutim je ta mlakost bila na tetu, jer su se razlini ljudi domogli najvie i gotovo neodgovorne carske vlasti. Feodorom je upravljao njegov ujak Nikita Romanovi, Anastazijin brat. Car nije volio dravnih poslova, privlaila ga duhovna pitanja, zanosio se slutnjama mistikih obreda i gromotnom jekom crkvenih zvona, u koja je rado zvonio. Ipak Nikita Romanovi nije dugo sam utjecao na cara, javio se opasan takmac: spreman, pametan i energian Boris Feodorovi Godunov, brat Feodorove ene, carice Irene. Brzi je Borisov uspon 44. od 267 stranicaozlovoljio bojare, koje je vrijealo, da njima vlada plemi tatarskoga porijekla, bojar neznatna roda i niska mjestniestva. Javlja se jaka opozicija, koja je htjela oboriti nametljivoga tatarskog skorojevia. Mnogi su se, dodue tiho, bunili ve i prije, odmah poslije Ivanove smrti, jer su bili protiv slaboga Feodora i traili, da na prijesto doe Dmitrij, Ivanov sin iz braka s Marijom Nagajom. Kako je carica Irena bila bez djece, to su bojari, meu njima i ugledni knezovi ujski i metropolit Dionizij, nagovarali cara, da raskine brak s Borisovom sestrom, to bi oslabilo Borisov poloaj, jer bi izgubio sestrinu potporu. Ali je Godunov pomrsio sve planove nezadovoljnoga plemstva. ujske su prognali, a na Dionizijevo je mjesto doao Borisov prijatelj Hiob. Boris je sad bio jai no ikada, pa je gotovo oficijelno upravljao itavim carstvom (1587). U unutranjoj je i izvanjskoj politici ivo sudjelovala njegova sestra. Feodor je otada ivio samo za svoje molitve i vjerska vjebanja. Regent Boris je vodio mudru politiku, za njegove je uprave bio mir u itavoj zemlji, gradovi se razvijali, to je ojaalo i razmahalo gospodarski ivot. U tim je sreenim prilikama procvala trgovina i obrt, to je privuklo graanstvo, ali i male i srednje posjednike, jer je Boris izdao ukaz (1597), po kome su mogli sudski primorati da se vrate oni seljaci, koji su od registracije iz godine 1592. odbjegli s njihovih imanja. Tako je Boris ovim ukazom i jo drugim odredbama podupirao srednji stale, osobito male, neimune posjednike, kojima su mnogi veliki vlasteli primamljivim obeanjima vabili seljaku radnu snagu. Pridobio je i crkvu. Metropolit Hiob mu je bio lini prijatelj, a itavo je sveenstvo pristalo uz njega, kad je s doputenjem carigradskoga patrijarha pretvorio moskovsku metropoliju u patrijariju (1589). Tom se prilikom ruska crkva reorganizirala, njeno su podruje razdijelili na etiri metropolije. Hiob se sad zvao Patrijarh carskoga grada Moskve i itave Rusije, novoga Rima. to je Hiob postao patrijarh, bio je izvanjski znak, da je Rusija pravi zatitnik pravoslavlja, da ona predstavlja istono kranstvo nasuprot ojaanom rimskom katolicizmu. I jo neto. Carigradski je patrijarh izgubio ono znaenje, koje je imao, prije nego su Turci osvojili Drugi Rim - Konstantinov grad na razmei Evrope i Azije.Ali te je uspjehe pomrailo umorstvo kneza Dmitrija, careva polubrata, koga su odredili za nasljednika, jer Feodor nije imao djece. Smrt Dmitrova u mjesecu maju 1591. u Ugljiu, nije bila samo udarac Borisu Godunovu, nego i itavoj Rusiji. Rod je Nagaja bio protiv moskovskih vlastodraca i njihova predstavnika u Ugljiu, aka Bitjakovskoga, koji je jo s nekoliko prijatelja poginuo u meteu poslije kneeva umorstva. Iz Moskve su u Uglji poslali istranu komisiju, koju je vodio metropolit Gelazij i knez Vasilij Ivanovi ujskij. Komisija je pronala, da je Dmitrij, kome je bilo osam godina, sam sebi u epileptikom napadaju prerezao grkljan, i tako utvrdila, da je Bitjakovskij nevin, da ga s nepravom optuuju kao ubojicu. Vlada je prihvatila to miljenje i osudila neke buntovnike na smrt, a druge prognala u Sibir. Caricu Mariju Nagaju, Dmitrijevu majku, zatvorili su u samostan.Borisovo je regenstvo imalo uspjeha i u izvanjskoj politici. Poljska i vedska nisu se sjedinile zbog vjerskih razlika, pa je time nestalo velike opasnosti za rusko carstvo. tovie, Rusima je uspjelo, da provale u vedsko podruje i ponovno osvoje gradove: Ivangorod, Jam, Oreek i Korelu. vedi su s Rusima g. 1595. zakljuili mir i priznali im pravo na te gradove. S Poljskom je Boris sklopio primirje na dvanaest godina ve god. 1591, te tako nije ni s te strane bilo ratne opasnosti. Smrt Feodorova na poetku godine 1598. ne bi prema tome Godunovu nita naudila, da nije bilo nesretnoga pitanja o nasljedniku. Feodor I je umro bez mukoga 45. od 267 stranicapotomka, to je i sada poslije njegove smrti i jo mnogo kasnije potresalo itavom dravom i gotovo je dovelo do rasula. Zbog tih se trzavica, unutranjih borba i upletanja razlinih sila itavo razdoblje od 1598. do 1613. prozvalo doba velikih smutnja. Straan je gr oborio rusku zemlju, ali je opstala, ojaala je pokretom ivih narodnih snaga i uspravila se 1613, kad se na prijesto popeo prvi Romanov. 3. Raspadanje moskovske drave za smuteCar je Feodor, kako su mislili, ostavio dravu svojoj eni Ireni. Meutim je carica odbila sve molbe, da vlada sa svojim bratom Borisom i pola u samostan. Kako je patrijarh bio u asti prvi iza cara, to je preuzeo vlast zajedno s bojarskom dumom. Zapoele su spletke sa svih strana. Borisovo je regenstvo vrijedilo samo dotle, dok je car bio iv - sad, poslije Feodorove smrti, utrnulo je svako njegovo pravo, a po uobiajenom redu nije mogao niti traiti, da doe na prijesto. Patrijarh je sazvao izbornu zemaljsku skuptinu. Bila su samo dva ozbiljna kandidata: Boris Godunov i carev bratued Feodor Nikiti Romanov, neak carice Anastazije Romanovne. Sporedne su grane Rjurikove dinastije bile posve bez znaenja, izgubile su prava vladalakih porodica, pa se ve gotovo i zaboravilo, da su u srodstvu s moskovskim Daniloviima. Kako se na soboru okupilo sveenstvo i nie plemstvo, to je ta veina izabrala Borisa Godunova, koga je predloio patrijarh. Vie plemstvo nije imalo rijei. Boris se podugo opirao, ali je konano prihvatio izbor. U septembru 1598. patrijarh ga je sveano okrunio za cara.Boris Godunov (1598-1605) je provodio onu istu politiku, koju je uveo kao regent, nastojao je, da ouva izvanjski mir, unutranji red i da Rusiju to vie priblii zapadnoevropskoj kulturi. Ali se sveenstvo oduprlo, ustalo je protiv stranih utjecaja i zapadnih nazora, jer je u njima vidjelo opasnost za pravoslavlje. Car je znao, da mu visoko plemstvo nije sklono, da se ljuti, to ga je Feodor uzdigao i protiv starih obiaja, protiv svetoga mjestniestva, pa je stoga te svoje potajne, ali ilave protivnike otro nadzirao. Boris se trudio, da nekako legitimira svoj poloaj, da ispravi svoje nekneevsko porijeklo, traio je dinastiko srodstvo i htio udati svoju kerku Kseniju za nekoga nordijskog kneza. Ta mu namjera nije uspjela. Da bi utvrdio svoj prijesto, prihvatio se nasilnih sredstava kao nekada Ivan IV, a osobito je progonio Romanove, koji su propali na izborima. Romanovi su mu zaista bili neprijatelji, ali je neosnovano posumnjao u Feodora Nikitia i strpao ga u samostan. Tu se Feodor prozvao samostanskim imenom Filaret. Borisovi su protivnici vrebali svaku priliku, da ga zbace s prijestolja. I sam je narod u njemu vidio uzurpatora, istina, sposobnoga, ali ipak nametnika, koji nije imao nikakva naslijeena prava da bude car.U Borisovo su vrijeme drali, da ljudima pripada ast i mo po rodu, pa je prirodno, to je i puk smatrao, da mu porijeklo ima neizbrisivu manu. To se miljenje ogleda i u tadanjoj knjievnosti, koja nije pretjerala, ma koliko se u tim redcima i pokazala neprijateljska namjera, a ponekad i prava mrnja na cara - skorojevia. Tako je nedostajalo Borisu potpore u tekim danima, nije imao oslonca u ljudima, koji bi vjerovali, da sudbina, poziv i ope prilike naknauju visoki rod. Carevi su neprijatelji proirili u narodu glasine, da je Boris zaetnik ugljikoga umorstva. A tad je nadoao i glad (1601), koji je trajao tri godine. Tu su nesreu protivnici objasnili narodu, govorili mu, da je to boji sud i kazna za carevo 46. od 267 stranicanedjelo. Boris je organizirao javne kuhinje zapoeo javne radove, ali to nije sprijeilo, da se gladan narod dade na pljaku i otimanje. Meutim je sve to bila tek predigra onim sukobima, neredima i trzavicama, koje su se zapoele njegovim izborom za cara i to dalje, to se vie razvijale u pravu socijalnu borbu. Ipak je narodna snaga sve to izdrala, a kad se zavrio nuni unutranji proces, zapoelo je novo doba opega narodnog preporoda.Nedae i bijeda prodrmale su itav javni poredak i ugled dravnih vlasti, to je omoguilo, da su uzbudljive vijesti iz zapadnih krajeva ubrzo uhvatile korijena. Govorilo se, da je knez Dmitrij izmakao svojim ubojicama u Ugljiu i da sad trai, da se prizna njegovo pravo na carsko prijesto. I doista, u jesen je 1604. doao Lani Dmitrij iz Poljske, a pratila ga vojska poljskoga kralja Sigismunda III, koji je kao ono nekada Bathory teio za ruskom carskom krunom. Lanoga je Dmitrija primio poljski knez Adam Vinioviecki, i preporuio ga sandomirskom vojvodi Mnieku. Mniek ga je ugostio, pae ga je i vjerio sa svojom kerkom Marinom. I papa je podupirao Samozvanca, jer je preao na katoliku vjeru. Samozvancima su zvali sve uzurpatore, a osobito ovoga, koji je, ini se, zaista vjerovao, da je pravi Dmitar. U Rusiji je tom Samozvancu utro put pustolovni monah-bazilijanac Grika Otrepev. Mnogi misle, da je ba taj Grika Otrepev sam Lani Dmitrij, o kome potanje ne znamo nita. Stoji, da ga je Boris Godunov nazvao odbjeglim iskuenikom iz samostana udovo. Car je itav taj pothvat smatrao djelom svojih neprijatelja, osobito Romanova. Svi su pristali uz pustolova, ta Godunov je, konano, bio skoroveernjak, koji nije imao nikakva prava na carsku krunu. Grad ernigov je Lanom Dmitriju otvorio svoja vrata, ali Samozvanec, nije u prvi mah imao veih uspjeha, jer ga je Boris potukao kod sela Dobrinii, sjeverozapadno od Novgorod-Sjeverskoga. Lani je Dmitrij pobjegao u Putivl, gdje se oko njega sabrale nove ete, osobito s Juga. S tom je novom vojskom poao na Sjever do Kromira, gdje su se vodile dugotrajne borbe. itav je sukob iznenada dobio drugo lice, jer je 13. aprila 1605. Boris Godunov umro naglom smru.Poslije Borisove smrti podigli su patrijarh Hiob i visoko sveenstvo njegova sina Feodora Borisovia na prijesto, i to slino kao i njegova oca godine 1598. Feodor je preuzeo vlast sa svojom majkom Marijom Grigorjevnom, ali je vladao tek nekoliko sedmica. Mnogi su bojari otpali od mladoga cara i njegove majke, izdali ih i preli protivnicima, kojima je ilo u raun i to, to Feodor nije ni izdaleka imao sposobnosti svoga oca. Tako su ve 1. juna svrgnuli Borisovu dinastiju, protiv koje je bilo visoko plemstvo, a najvie knezovi Golicini i ujski. Dvije su sedmice zatim umorili mladoga cara i njegovu majku, na to su se njihove pristae razbjeali. Samozvanec je zbacio i patrijarha Hioba i na njegovo mjesto postavio rjazanskoga metropolita Ignatija. Novi je patrijarh bio Grk, koji je pred Turcima pobjegao iz svoje metropolije na Cipru u Rim i odavle u Rusiju. U Rimu se pribliio katolicizmu, pa je vrlo znaajno, to ga je Lani Dmitrij imenovao ruskim patrijarhom. Bojari su podupirali Samozvanevu akciju, ali ne stoga, to su vjerovali, da je pravi nasljednik, nego to su mrzili Godunove i to su se nadali, da e tako najbolje posluiti svojim interesima. Knez Vasilij ujskij je sad porekao svoju izjavu, koju je dao kao voa istrane komisije u Ugljiu i objavio, da se carevi Dmitrij nije ubio, ostao je iv i zasjeo na prijesto svojih otaca. Veliki se bojari nisu nikako zauzimali, da ojaaju i legitimiraju Samozvanevu mo, trudili se jedino, da obnove svoj prijanji utjecaj na dravnu upravu.I puk je pristao uz Lanoga Dmitrija, jer se nadao, da e skriti bojare i narod osloboditi 47. od 267 stranicanjihova pritiska. Samozvanec je pozvao Dmitrijevu majku Mariju, koja je primila samostansko ime Marfa, i doekao je kao svoju roditeljku. Marfa ga je priznala svojim sinom, i tako pred narodom potvrdila, da je zaista ugljiki carevi. Meutim se uzurpator brzo zamjerio visokoj aristokraciji, koja je teko podnosila njegovu mo. I opet su spremali urote i kovali izdajstva, a u tom se rovarenju osobito istaknuo Vasilij Sujskij, koga su otkrili i optuili, ali ga je vladar ipak pomilovao. Protivnici su govorili, da je uzurpator katolik i da prezire ruske obiaje, to nije bilo ni krivo, jer je Samozvanec doista inio sve, da se otui i sveenstvu i narodu. Posve je otvoreno zanemarivao red i obiaje svojih prethodnika, nije se drao vjerskih propisa, druio se najvie s inostrancima, potpomagao Poljake, a velike i ugledne bojare nije pitao za savjet u dravnim poslovima. Zbog takva su vladanja jo vie posumnjali, da je pravi carevi, a knezovi su ujski i njihovi privrenici potpirivali narodno nepovjerenje. Muno je djelovalo i uzurpatorovo vjenanje s Poljakinjom i katolikinjom Marinom Mniek. Na vjenanu je slavu u maju 1606. Samozvanec pozvao samo nekoliko Rusa i itavo poljsko plemstvo, koje se tada nalazilo u Moskvi, to je uzbudilo javno miljenje i ojaalo uvjerenje, da je vladar pravoslavne Rusije heretik. Ta je sumnja bila opravdana, jer njegova korespondencija s rimskom kurijom potvruje, da je Lani Dmitrij zaista bio katolik. Svojim je postupcima izgubio i posljednje simpatije i odbio sve, koji su se ponadali, da e uvesti red i pravdu. Uvrijedio je rusko plemstvo, koje je bilo naviklo, da carevi uzimaju ene iz starih bojarskih porodica, pozlijedio je i itav narod, koji je drao, da je Marina nekrtena, premda je sinod tek 1620. odredio, da se svi prelaznici iz drugih kranskih zakona moraju ponovno krstiti. Zapadnoevropski uzurpatorov nain ivota, njegovi neruski nazori i obiaji bili su narodu tako strani i neshvatljivi, da su smatrali, da i nije Rus, nego Poljak. Kad je mjesto staroga carskog naslova uzeo latinski: Serenissimus ac invictissimus imperator, izazvao je itavu Rusiju, ali je razljutio i svoje zatitnike Poljake.U izvanjskoj se politici nije osvrtao na ruske interese, nego je radio protiv veda, na to su ga potakli Poljaci, a okrenuo se i protiv Turske, da udovolji papinoj elji. Tako je bilo dosta povoda, kojima se okoristio Vasilij ujskij, da skuje novu urotu i u maju 1606. podigne narodni ustanak protiv Poljaka. U toj su krvavoj buni poginuli mnogi stranci i sam uzurpator, dok su Marinu i njena oca, vojvodu Mnieka, bacili u tamnicu.Vasilij Ivanovi ujskij (1606-1610) je tako u svojim pedesetim godinama postigao cilj, za kojim je teio - narod ga je kao vodu urote protiv stranaca proglasio carem. S visokim je plemstvom dugo pregovarao i konano ga pridobio, jer je obeao velike povlastice, koje su stegnule carevu vlast. Pourio se, da stavi carsku krunu na glavu, jo prije nego je stigao rjazanski metropolit Hermogen, koga je imenovao patrijarhom mjesto Ignatija. Da bi legitimirao svoje pravo na ruski prijesto, istaknuo je, da potjee od Rjurikovia Aleksandra Nevskoga. Kad je drao, da je dovoljno uvrstio svoju vlast, odrekao je, da iskupi svoja obeanja, koja je dao plemstvu. Svoga je prethodnika obliio kao varalicu i uzurpatora i odredio, da se ponovno istrai ugljiko umorstvo. Sad su svi svjedoci izjavili, da su maloga Dmitrija umorili Borisovi ljudi, a ujskij je zapovijedio, da se carevievo mrtvo tijelo sveano preveze u Moskvu i sahrani u crkvi. Vlada je razglasila posvuda u narodu, da je Dmitrij umoren, da je komisija u Ugljiu konano pronala pravu istinu, ali je svijet i dalje sumnjao. U mnogim su krajevima vjerovali, da Samozvanec jo ivi, da se sakrio pred progonima sebinoga plemstva, koje ga je napalo, kad je htio pomoi malome ovjeku. I zaista, visoko je 48. od 267 stranicaplemstvo i opet preuzelo vlast u dravi i nasilno provodilo svoju volju, to je izazvalo nove socijalne i ekonomske borbe, osobito u jugozapadnim stranama, gdje je nekada Lani Dmitrij privukao najvie pristaa. Podigla se Ukrajina, buna se irila i zahvatila itav Jug do Astrahana. I nisu se podigli samo Rusi, nego i strani narodi. Od Moskve je otpala gotovo polovina ruske zemlje. Pojavilo se nekoliko pretendenata, koji su izvodili svoje porijeklo od Ivana Groznoga i tako stvarali jo veu zabunu. Planula je itava zemlja, sve je ustalo protiv ujskoga, koga su zvali izdajnikom i carevim ubojicom. Najopasniji je carev protivnik i nepomirljiv neprijatelj dotadanjega poretka bio Ivan Bolotnikov, ovjek priprosta roda i voa najirih narodnih slojeva. U jesen 1606. podigao je ustanak, koji je podajario ahovskoj, putivlski vojvoda. Bolotnikov je sa svojim ljudima poao na Moskvu, a pridruila mu se i braa Ljapunovi s malim rjazanskim plemiima, koji su bili ogoreni i bijesni, jer su i njih pritisnuli moni velikai. Ljapunovi su se meutim brzo odijelili od Bolotnikova, jer je taj itavom pokretu dao biljeg socijalne revolucije, kojoj je bio cilj, da uniti plemiku i bogataku vladu i oslobodi otroke. Kad su rjazanski plemii opazili, da Bolotnikov radi i protiv njihovih interesa, preli su ujskome, koji je kod Tule njihovom pomoi pobijedio i rastjerao Bolotnikove ete. U Bolotnikovu se ustanku oituje socijalni karakter smute, upravo njene osnove struje, koja ima jasan politiki i ekonomski cilj: promjenu drutvenoga poretka i vladu potitenih i malih. Bolotnikov je kao voa toliko svjestan, da se nije izdavao za carevia i nije traio prijesto.Kad su ve Bolotnikova potisnuli na Jug, pridruio mu se novi Samozvanec, Petruka, koji je vodio pobunjene Kozake, ali je i on stradao, kad su konano unitili itav pokret. Ostaci su se Bolotnikovih eta pridruili novom Lanom Dmitriju, koji se pojavio u zapadnim krajevima i ubrzo skupio veliku vojniku pratnju. Taj se novi pretendent u ljetu 1608. probio na elu arene gomile razlinih pribjeglica do Staroduba (sjeverno od Novgorod-Severskoga) i onda do Moskve i Tuina. U njegovoj se vojsci skupili pustolovi, kojima je prijalo to burno doba, a bilo je i odbjeglih Kozaka, pae i poljskih i litvanskih plemia. Toga su vora (tat), koji nije ni sam vjerovao, da ima neko pravo na prijesto, podupirali mnogi ugledni ruski bojari, koji su se odbili od ujskoga. Meu njima je bilo i tatarskih knezova (npr. Urusov), koji su sa svojim etama pustoili pogranine ruske krajeve. U Tuinu, tik kraj Moskve, bila je sad druga rezidencija, tu je tat imao svoj carski dvor i svoga patrijarha Filareta. Filaret se morao primiti te asti, jer ga je tat primorao. Iako je u bojevima ujskomu sluila srea, teko se odravao u opkoljenoj Moskvi. Njegovi su ga ljudi pomalo naputali i prelazili u protivniki tabor, novom tatu, kako su sad zvali sve Samozvance. Najvjerniji mu je bio manastir Troickij, koji su Tuinci obsjedali godinu i po dana, ali se ta posljednja careva kula nije predala. Avramij Palicin, suvremeni publicist i kasniji vatreni pristaa nove dinastije Romanova, ivo prikazuje tadanju opu nesigurnost i bezvlae. U svojim zapisima pripovijeda, da su se zabrinuti lanovi mnogih porodica dogovarali, tko e od njih pristati uz ujskoga, a tko uz vora. Tako su neki ostali u Moskvi, dok su drugi poli u Tuino, jer se nije znalo, tko e na kraju dobiti igru. Ako pobijedi ujskij, zauzet e se Moskovci za svoje roake-izdajnike, ako pak nadvlada vor, spasit e Tuinci one svoje, koji su ostali uz cara. Taj je drugi Lani Dmitrij bio ovjek niska porijekla, vjerojatno Moskovljanin Bogdasko, koji je odrastao u Ukrajini i bio kolski pjeva. Nekada se pridruio prvom Samozvancu, stekao njegovo povjerenje i bio mu tajnik. Kad je Samozvanec poginuo, 49. od 267 stranicaumakao je Bogdasko u Poljsku, gdje je teko ivio kao koija kod nekoga plemia. Iz te je slube pobjegao i tad mu se zametnuo trag, sve dok se nije pojavio kao novi Dmitrij. I toga su Tuinskoga tata podupirali Poljaci, a caricu je Marinu, Samozvanevu udovicu, otac prisilio, da Bogdaska primi kao svoga prvog mua.Kad je Samozvanec oslabio svoje snage pred Moskvom - odaslao je mnoge ete na Sjever u pljaku - uputio je ujskij svoga roaka Mihajla Skopina-ujskoga k vedima, koji su se zabrinuli, to je poljski utjecaj u Rusiji toliko porastao. vedi su caru opremili pomone ete, ali su zatraili gradove, koje je osvojio car Feodor, ali ih Ivan Groznij morao ustupiti. ete su se skupile u Ninjem Novgorodu i protjerale Samozvaneve trupe iz Vladimira i Suzdala. Tuinci su se nali u stisci, digli su svoj logor oko samostana, a uzurpator je potajno pobjegao u Kalugu. Tako se Moskva na poetku 1610, rijeila opsade. Kad su se vedi umijeali u ruske prilike, pojavio se u septembru 1609. na popritu i poljski kraj Sigismund III vedi i Poljaci: stari protivnici, prenijeli su svoju borbu u nesretnu Rusiju. Sigismund je pozvao Poljake iz Samozvaneva logora, to je rastrojilo trupe i oslabilo njihovu bojnu snagu. Poljaci su opkolili Smolensk, koji je bio vana strategijska toka u rusko-poljskim ratovima. Uzurpator se i sam nije vie osjeao sigurnim, a njegov je bijeg obezglavio Tuince, koji su izabrali Filareta i kneza Saltikova, da povedu pregovore sa Sigismundom. Poslanstvo je u januaru 1610. ponudilo Sigismundu rusku krunu za njegova sina Vladislava, ali je trailo, da novi vladar potuje pravoslavnu crkvu i ne krnji prava bojarske dume i Zemskoga sobora. Sigismund je primio i krunu i uvjete.vedi su izgubili bitku s Poljacima, pa su uzmaknuti na Sjever u svoje gradove. Ti su dogaaji jo vie prorijedili careve pristae. ujskij je bio nemoan, nije se mogao oduprijeti napadajima rjazanskih plemia, svojih krvnih neprijatelja. Knez se Vasilij Vasiljevi Golicin ponadao, da e mu Ljapunovi pomoi, da se popne na prijesto. Tako se u Rusiji sve zamrsilo, svaki je vukao na svoje stranu: stranci su otimali, to su samo mogli, a domai su se mogunici sloili i grabili svoju korist. Careva je vlast bila bez ikakva ugleda (jun 1610).Moskovski su bojari ee pomiljali, da svrgnu ujskoga, koji je bio preslab, da vlada zemljom i dokraji opu nevolju. Sporazumijevali se s Tuincima, pri emu su bili osobito aktivni oni neopredijeljeni, koji su bili as kod cara, as kod tata, pa su ih stoga zvali ptice selice. Protiv ujskoga su bili i Romanovi, kojima je na elu bio Filaret, vorov patriarh. Kako Vasilij ujskij nije ima nikakve pomoi ni iznutra ni izvana, to su ga u julu 1610. zbacili s prijestolja i strpali u samostan.Vladu su u Moskvi preuzeli bojari, koji su osnovali vijee od sedam lanova, ali je i ono bilo preslabo, da smiri stranake borbe i revolucionarni pokret, koji se razmahao meu graanstvom. Kad se Samozvanec iznenada i opet pojavio pred Moskvom, bojari se prepali i stali pregovarati s Poljacima. Zbog ope se nesigurnosti nije sastao ni Zemskij sobor sazvali su tek skuptinu moskovskih okruga. inilo se, da samo Poljaci mogu obnoviti unutranji red i sprijeiti socijalnu revoluciju. Moskovski su bojari zahtijevali, da se uniti Tuinski tat i njegova buntovna stranka. Filaret i Golicin su i opet poveli poslanstvo Sigismundu, zamolili ga, da ugui revolucionarni pokret i izjavili, da e Moskva priznati Vladislava carem, ako prijee na pravoslavlje. Kad su poslanici u drugoj polovini oktobra prispjeli k Sigismundu, bili su Poljaci ve u Moskvi. Kako se bojarsko vijee bojalo, da tat ne ue u grad i ne okupi moskovske gomile, to su pristali, da Poljaci uu i u Kremlj. Tako su se 50. od 267 stranicasad Poljaci upirali na Smolensk i na Moskvu.Hetman je olkievski imao svu vlast u svojim rukama. Da bi osigurao poljski utjecaj, uklonio je sve protivnike, a ujskoga je izvukao iz samostana i otpremio Sigismundu u Varavu. Tu je i umro kao poljski zatoenik (1612). Protiv tih je hetmanovih postupaka protestirao i sam Filaret, to dokazuje, koliko su stranci povrijedili ruski nacionalni osjeaj. U Moskvi se zapoeo spremati otpor protiv neobuzdanih Poljaka. U to je u decembru 1610. neki Tatarin umorio Tuinskoga vora, to je razbilo itav njegov pokret i donekle olakalo ruske tegobe. Smirenja meutim nije bilo, jer su se uskoro javili novi pretendenti.Sigismund je potkupio ruske poslanike, da odustanu od svojih zahtjeva. Ostalo ih je samo nekoliko, koji su ustrajno branili rusku nacionalnu misao. Meu ovima je bio Ljapunov i Hermogen. Godine 1611. podigao je Hermogen svojom poslanicom ruski narod protiv Poljaka. Iako su Poljaci zaposjeli sva vanija mjesta, skupilo se za nepuna tri mjeseca mnotvo bojevna naroda sa svih strana, da se bori za pravoslavlje i da oslobodi rusku zemlju od stranaca. Ljapunov je za narodnu stvar pridobio i tulskoga hetmana Zaruckoga i Trubeckoga, vou zbunjenih Tuinaca. Pomalo mu je uspjelo, da privue i one grupe, koje su se nekada okupile oko Samozvanca. Tako se u martu 1611. poljska posada u Moskvi nala u velikoj opasnosti. Sigismund je zapovjedio, da se rusko poslanstvo u Smolensku uhvati i odvede u Poljsku. Bijesni su poljski vojnici u Moskvi stali klati puanstvo, a ruska je vojska pred Moskvom izabrala svoje delegate, koji su predstavljali Zemskij sobor. Bojarsko je vijee u Moskvi izgubilo svako znaenje i legitimitet, jer ga vojniki sobor nije priznavao i njegove lanove proglasio izdajicama. Delegati su ruske vojske pred Moskvom izabrali Ljapunova, Trubeckoga i Zaruckoga i povjerili im, da vode dravne i vojnike poslove. Kako se povjerenici nisu slagali - razilazili se u osnovnim nazorima - to su se domala otvoreno sukobili. U tom su se sukobu ocrtala razlina drutvena stseptembarja u samoj narodnoj vojsci, u kojoj su mali plemii bili protiv socijalno-revolucionarnih nastojanja, koja su i opet jae izbila na povrinu. Kad je u julu g. 1611. neki kozak umorio Ljapunova, osjetilo je plemstvo, da je u opasnosti, pa je istupilo iz opega pokreta, u kome je stala poputati stega. Zbog prepiraka je i nesloge oslabila udarna snaga ruske vojske, koja nije dovoljno pomogla ni Smolensku. Taj se grad hrabro branio 21 mjesec, a predao se konano Poljacima, jer su posadu prorijedile zarazne bolesti. U Rusiji je sad nastala prava anarhija. Moskovsku vladu nije nitko priznavao, a jednako ni onu kozaku pred zidinama same prijestonice. Patrijarh Hermogen se u poljskom zatoenitvu zauzimao svim svojim silama za osloboenje ruske zemlje, propovijedao je slogu i otro ukorio Kozake, koji su nakanili, da maloga Marinina sina proglase carem. S druge su strane monasi uvenoga Troickoga samostana raunali, da e Trubeckoj i Zaruckij spasiti zemlju od propasti. Tako se crkva, iako nije bila jedinstvena, borila u te dane za pravoslavlje i rusku narodnu misao.Poljski su uspjesi primamili vede, koji su izali iz svojih sjevernih gradova i zauzeli Novgorod. I u Engleskoj su pomiljali, da opreme ekspediciju, koja bi zaposjela obalu Sjevernoga mora i tako osigurala trgovake putove. U toj se najveoj opasnosti, kad je zemlja bila gotovo na rubu propasti, javio u Ninjem Novgorodu Kuzma Minin, gradski vijenik, koji je zapoeo pravi pokret za osloboenje. Opremili su novu vojsku, a za vojskovou su pred kraj mjeseca oktobra izabrali kneza Dmitrija Mihajlovia Poarskoga. Njegovo je Narodno vijee predstavljalo novu Rusiju. Novi je oslobodilaki pokret okrenuo i protiv 51. od 267 stranicaKozaka, koji su se ve poeli odvraati od Ivana, Marinina sina, nekom novom, Posljednjem Samozvancu, to se pojavio u Ivangorodu. Narodni se ustanak, koji su podigli Minin i Poarskij, borio za osloboenje Rusije od tuinske vlasti, ali je nastojao, da obnovi i carsku vlast i sredi itavu zemlju. U prvoj etvrti nove godine zapoeo je Poarskij uspjeno vojevati, na to su Poljaci ubili u Moskvi Hermogena glau (u februaru 1612), da se osvete. Narodni je pokret na njegovo mjesto izabrao Kirila, rostovskoga metropolita. Kozaci i Poljaci su u meusobnim borbama troili svoje snage, to je olakalo akciju narodnoga pokreta, kome se pridruivalo sve vie gradova. Poarskij je ubrzao svoje napredovanje, kad je doznao, da su Poljaci poslali novu vojsku, da oslobode moskovsku posadu. Kad se Poarskij pribliio Moskvi, pobjegli su Zaruckij i Marina u Astrahan, a kozake se ete stale razilaziti. Poarskij i Trubeckoj su sastavili zajedniku vladu, koja je imala zadatak, da izgladi sve protivnosti i uvede red i mir. Ruske su ete pobijedile poljsku pomonu vojsku, pa se moskovska posada morala predati (1612). Sigismund meutim nije mirovao, nego je otposlao nove ete, ali je narodni pokret toliko ojaao, da su sva kraljeva nastojanja bila uzalud.Izborna se skuptina sastala tek u januaru god. 1613. Tu se sabrali svi ruski stalei: vii i nii sveenici, svjetovnjaci, seljaci i Kozaci, da dokraje bezvlae i obnove red. Poljska je kandidatura propala, ali je bilo neto vedskih pristalica, koji su se pozivali na vedsku pomo protiv Poljaka i na nordijsko porijeklo stare dinastije. Meutim je golema veina traila, da car bude Rus, lan domaega plemstva. Najvie je pristaa imao Mihajlo Feodorovi Romanov, Filaretov sin, kome je bilo sedamnaest godina. 21. februara (3. marta 1613) proglasila je skuptina toga roaka Rjurikove dinastije carem. S tim su se izborom zadovoljili i Kozaci, jer je Filaret bio nekadanji tuinski patrijarh. Visoko bi se plemstvo moda i opiralo, ali je izgubilo svaki utjecaj, jer je njihovo moskovsko vijee sedmorice vodilo poljsku politiku. Mihajlo nije htio prihvatiti izbora, a i njegova se majka Marfa bojala unutranjih i izvanjskih tekoa. Bilo im je nezgodno, to je Filaret amio u poljskom zarobljenitvu. Konano se Mihajlo ipak odluio, iako teka srca. 4. Romanovi obnavljavaju carstvoMihajlo Feodorovi Romanov (1613-1645) bio je i suvie mlad i premalo nadaren, da bi se uspjeno mogao prihvatiti tekih zadataka, koji su ga ekali. Bio je dobroduan, blag i slaba zdravlja, a najvie se zanimao za vjerski ceremonijal, jer je odrastao meu duhovnicima. Uzdrmana carska vlast, teke unutranje nedae i izvanjske opasnosti, traile su odlunijega i borbenijeg ovjeka, no to je bio taj bljedolik mladi.Tako je u prvo vrijeme na njega utjecala majka i ljudi iz njegove blie okoline, osobito Saltikovi, koji su mu bili roaci po majci. Pored tih savjetnika ostalo je za prvih deset godina Mihajlova carevanja i narodno predstavnitvo kao savjetodavni i kontrolni organ. Prvih je godina bio najprei zadatak, da se u zemlji utvrdi red i mir. Ruske su ete pomalo unitavale pljakake kozake skupine i poljske jedinice, koje su jo ostale u Rusiji, i ivjele na raun siromanoga puanstva.Ruski interesi nisu podnosili, da Novgorod ostane u vedskim rukama, pa je vlada ekala samo zgodnu priliku, da otme taj grad i tako pomrsi sve vedske raune. Zgoda se nadala, kad se vedska zaplela u rat s Danskom, a Gustav Adolf bio jo mlad. Kad je sklopio 52. od 267 stranicamir s Danskom (1613), poao je vedski kralj protiv Moskve, koja je napala Novgorod i podruje oko Peipuskoga jezera. vedska je vojska nadirala prema Pskovu, ali ga nije mogla osvojiti. Kako ni jedna strana nije bila dovoljno jaka, da pobijedi svoga protivnika, to su Engleska i Holandija posredovale, da se zakljui, mir. Obje se zapadne zemlje zabrinute za svoje trgovake interese u tim stranama, gdje su imale povlastica jo od Ivana IV Groznoga. Mirom u Stolbovu na Ladokom jezeru dobila; je Rusija Novgorod, ali je vedska zadrala obalu od Narve do Korele, to je dobila od cara Vasilija Sujskoga, kad je zatraio pomo protiv svojih domaih protivnika.Tee je bilo s rusko-poljskim sporom. Vladislav je branio svoje pravo na ruski prijesto, pa nije htio priznati Mihajla carem, to vie, to je njegov otac Filaret bio zatoen u Poljskoj. Moskva je opet traila Smolensk i odbijala sve poljske zahtjeve. Tako je dolo do rusko-poljskoga rata, koji nije donio nikakva rjeenja, iako su Poljaci prodrli sve do Moskve (1618). Kod Deulina, sela kraj Troickoga manastira, sklopili su 1618. primirje na 14 i p godina. Stari su protivnici izmijenili zarobljenike meu ostalima i Filareta, careva oca, koji se vratio u Rusiju. Smolensk je ostao Poljacima, a kako se Vladislav nije htio odrei ruske carske krune, to nije moglo biti ni trajna mira.Filaret je 1619. postao suvladar i imao isti naslov (Veliki vladar) i ista prava kao i njegov sin. Kako su poslije Hermogenove smrti uvali patrijarku stolicu za Filareta, to je sad u svojim rukama imao i najviu svjetovnu i najviu crkvenu mo. Odluni je Filaret upravljao zemljom tako, da se samo formalno moglo govoriti o dva cara, ocu i sinu, u istinu je vrijedila samo Filaretova volja. Poslije oeva je povratka iz Poljske nestalo utjecaja razlinih ljubimaca, koji su se okupili oko Mihajla. Filaret se esto savjetovao sa Zemskim saborom, ime je uvrstio svoju mo na iroj osnovi i dao joj biljeg ope narodne volje. S pomou sobora proveo je mnoge promjene u upravi, vojsci, sudstvu i crkvi. Tim je reformama htio ukloniti sve zle upotrebe, koje su se uobiajile za vrijeme dugoga bezvlaa. Po novoj su uredbi vojvode u pojedinim okruzima i opet dobili upravnu i vojniku vlast, to je stegnulo lokalnu samoupravu, kako ju je uveo Ivan Groznij. Za smute se razmahalo bezakonje, uprava je izgubila mjeru i ugled, a samovolja odluivala o ivotu i imetka. Stoga je Filaret nastojao, da ukloni presezanja nesavjesnih i potkupljivih inovnika. Vlada je uredila i pitanje razlinih poreza i podavanja, da napuni prazne dravne blagajnice. Provale Poljaka i veda, razlini Samozvanci, nadmetanja monih bojara i narodne bune poremetile su sve pravne odnose - za tih je burnih vremena otimao jai slabijemu, pa su sad svi traili, da se povrati oteto ili izgubljeno. Da rijei i to teko pitanje, odluila je vlada, da obnovi katastre. Budui da su iz gradova i manjih mjesta mnogi iselili, to je pojedinac morao plaati vie poreza i nameta, jer je upravo opina bila poreska jedinica, koja je jamila za itavo podavanje. Mnogi su izmakli svojim dunostima tako, da su se upisali kao slubenici privilegiranih samostana ili monih bojara. Time bi takav poreski izbjeglica prestao biti lanom svoje opine, iako se iz nje nije iselio. Za smute su mnogi seljaci pobjegli od svojih gospodara, koji su ostali bez radne snage. Filaret je i opet uveo Borisovu odredbu, da se odbjegli seljaci mogu sudski primorati, da se vrate svojim gospodarima, a stari je rok za takav postupak produljio na deset, kasnije i na petnaest godina. Zbog tih se prilika nametnula nuda, da se osnuju slubeni registri i zemljine knjige.Bistru Filaretovu oku nije izmaklo, da obnovljena Rusija ne e napredovati bez 53. od 267 stranicazapadnih uredaba, osobito u vojsci. Pozvao je stoga strane asnike kao uitelje i inenjere za topnitvo i utvrde, municiju i proizvodnju oruja. Naseljavao je i strane tehniare i obrtnike, podupirao obrt i rudarstvo i pozivao lijenike i naunjake. Filaret je radije primao protestante nego katolike, a doljake je smjestio kraj Moskve u naseobini, koja se prozvala Nemeckaja Sloboda. Iako su Romanovi bili u rodu s Rjurikoviima - Ivan IV se oenio jednom Romanovom - drao je Filaret, da e podii ugled svoje dinastije, ako sina oeni nekom stranom princezom. Meutim su se enidbeni pregovori razbili, pa je Mihajlo uzeo Jevdokiju Strenjevu, plemkinju iz osrednje imune porodice.Filaretova su nastojanja urodila dobrim plodom: Rusija se smirila i ojaala, a narod je pomalo zaboravljao prola burna vremena. Moskva je za kratko vrijeme i opet bila toliko mona, da je poslije smrti Sigismundove (1632) zapoela rat s Poljskom, da joj uzme svoj Smolensk. Poljaci su zbog toga napada brzo izabrali Vladislava IV, koji je kao novi poljski kralj i pretendent na ruski prijesto krenuo, da obrani tu poljsku tvravu na ruskom zemljitu. U tom mu je pohodu posluila srea, pritisnuo je ruske ete i primorao ih, da se sramotno predaju (1634). Taj su poraz platila svojom glavom oba ruska zapovjednika - osudili ih na smrt i pogubili.Kako ni dalje ratovanje nije donijelo odluke, to su sklopili vjeni mir (1634), po kome su Smolensk, ernigov i Severija ostali u poljskim rukama, Rusija se odrekla Livonske, Vladislav ruskoga prijestolja. Filaret je mnogo uloio u taj rat, oporezovao je pae i crkvena imanja, a neuspjeh ga je toliko dirnuo, da se razbolio i u oktobaru 1633. umro.Uskoro su rusku vladu zaokupili dogaaji na Jugu, gdje su Donski Kozaci stalno pljakali turske krajeve. Godine 1637. opkolili su tvravu Azov, zauzeli je i poklali stanovnike. Sultan nije mogao poi protiv Kozaka, jer su u Turskoj izbili neredi, ali se i Rusija nije usudila umijeati u taj spor, iako su Kozaci zatraili carevu pomo i htjeli mu predati Azov. Moskva bi se rado okoristila, ali se osjeala vojniki preslaba, da se ponese s Tatarima, koji su bili sultanovi saveznici i prijetili, da e provaliti u Rusiju. Kozaci su tako morali napustiti Azov, od koga su ostale samo ruevine.Mihajlo je odrao odnose sa Zapadom i nastavio oevu enidbenu politiku. Svoju je kerku Irenu htio udati za Valdemara, sina danskoga kralja Kristiana IV, ali su vjerske razlike sprijeile, da se ostvari taj brak. Kad je car u julu 1645. umro, naslijedio ga je njegov sin Aleksej, kome je bilo esnaest godina. Skrbnikom je mladom caru bio njegov odgojitelj, bojar Boris Ivanovi Morozov.Aleksej Mihajlovi (1645-1676) se vrgao na oca, bio je dobroduan i poboan kao Mihajlo, ali mnogo bistriji i spretniji. U poetku je na njega utjecao Morozov, koji je narod nemilosrdno globio i ucjenjivao. Zbog samovolje sebina i nasilna Morozova i njegova kruga izbile su bune tako u Moskvi (1648), pa onda i u itavoj zemlji, Car je svoga skrbnika jedva spasio od narodnoga bijesa. Kad je Aleksej uzeo Mariju Miloslavskaju, oenio se Morozov njenom mlaom sestrom, da tako osigura svoj poloaj na dvoru. Pobune iz 1648/49. kao i zahtjevi plemstva, da se uredi zakonodavstvo, uklonili su konano Morozova i njegove prijatelje s vlasti, ma koliko se i opirali. Englez Samuel Collins, carev lijenik, zabiljeio je u svojim Moskovskim zapisima: Uprava im je samosiona, zakone tumae, kako im se svidi, a samo je malo uredaba kodificirano. Obino se dre starih sudskih odluka, ali je novac najbolji dokaz, koji potiskuje sva prijanja rjeenja. Car je sad naredio, da se od prava, kako 54. od 267 stranicaje tada vrijedilo, iznova sastavi zbornik. Bune je ve stiao time, to je po savjetu novgorodskoga metropolita Nikona proglasio iroku amnestiju i to je dokinuo nepopularne monopole. Kneza je Odojevskoga postavio predsjednik kom komisiji, koja je imala dunost, da sastavi novi zbornik, a sazvao je i opu narodnu skuptinu. Komisija je ve pred kraj mjeseca januara zavrila svoj rad, pa je zbornik odtampan ve u mjesecu maju. Novi se zakonik osvrnuo na propise staroga Sudebnika iz godine 1550, na uredbe crkvenoga Nomokanona i sistematizirao itavo dotadanje zakonodavstvo. Ruski su pravnici tu obavili golem posao, jer je bilo mnotvo zakonskih propisa, koje su carevi izdali u pojedinim prilikama, ali ih nitko nije sreivao i tono zabiljeio. Kako nije bilo jasnih definicija, pae ni jedinstvena teksta, razlini su sudovi u slinim sluajevima sudili razlino, pa se i pored najbolje volje nije mogla odrati pravna sigurnost i jednolinost sudskoga postupka. Bilo je i potajnih povlastica, koje su spreavale, da sud stvori pravednu odluku. Tako je npr. car Mihajlo osigurao visokom plemstvu pravo, da nijedan njegov lan ne moe biti osuen na smrt, ve jedino na progonstvo, makar zakon za njegov in i traio smrtnu kazan. Ti nepregledni i protivrjeni zakonski propisi nisu povrh toga uope bili tampani, nego su ih prepisivai zapisali u malobrojnim rukopisima, pa je stoga bilo vrlo malo ljudi, koji su ih poznavali. Novi Zakonik (Uloenie) iz godine 1649. ima 25 poglavlja, a svako poglavlje nekoliko lanaka. Komisija se pored domaih vrela posluila i stranim zakonikom: Litvanskim statutom iz godine 1588.Neprilini su i zastarjeli zakonski propisi bili meu glavnim uzrocima posljednjih nemira, to je natjeralo vladu, da odluno zahvati i promijeni pravno stanje. Iako je zbog toga komisija radila na brzu ruku i u neobino kratkom roku sastavila Uloenie, vrijedili su novo sroeni zakonski propisi sve do godine 1833. U novom su zakonskom zborniku obradili dravno pravo, sudsko ustrojstvo, sudski postupak, privatno i kazneno pravo. Posljednja su poglavlja razline dopune uz pojedine zakonske propise. Kod sastavljanja Uloenia nije u svim pitanjima sudjelovao itav sobor, nego se komisija savjetovala s pojedinim staleima, kad bi se radilo o propisima, koji su se odnosili na njihove interese. Protivne su interese razlinih stalea zagladili nagodbama. Svi su se stalei meutim sloili u tome, da se crkveni posjed ne smije vie poveavati. Sobor je pored toga zakljuio, da ni crkva ni plemii ne smiju vie primati ljude, koji bi im se zapisali, da se oslobode poreskih obaveza prema svojim opinama. Svi, koji su se dosada zaloili, moraju se vratiti u svoju opinu, a plemstvo je dobilo pravo, da bez ikakve zastare primora odbjegle seljake, da se vrate na njihova imanja. Seljaci su bili tim propisom nezadovoljni, pa su stoga poee izbijale bune.Puanstvo se bunilo i zbog drugih uzroka, tako zbog ope oskudice, neimatine i ratnih nevolja. Car se upleo u razmirice izmeu Poljaka i Kozaka, a u zemlji je harala kuga (1654-1655), koja je unitila promet i trgovinu i time oslabila vojsku u poljskom ratu. Dravni su prihodi pali - blagajnice su bile prazne. Da bi nekako sredila dravne financije, provela je vlada novanu reformu (1656). Dotada su kao sitan novac vrijedile kopejke, djenge i poluke. Rubalj je vrijedio 100 srebrnih kopejka ili 200 djenga ili 400 poluka. Bojar Fedor Rtiev savjetovao je Alekseju, da srebrn novac zamijeni bakrenim, a ime i vrijednost da mu budu kao i srebrnom novcu. Mnogi su privatnici meutim stali kovati sitan novac od svoga bakra - tako npr. carev urjak Miloslavskij - to je oborilo vrijednost dravnoga bakrenog novca, premda ga je vlada slubeno podravala. Dravne su blagajnice isplaivale bakren novac i primale 55. od 267 stranicasamo srebren. Ta je inflacija jo vie osiromaila narod, koji se pobunio i zatraio od cara, da otpusti svoje savjetnike. Ustanak je irokih narodnih slojeva uhvatio tako dubok korijen, da su ga tek tekom mukom uguili. Vlada je morala i opet uvesti srebrnu valutu, ali je time vrijednost bakrenoga novca jo vie pala (1663).Gospodarska je bijeda primorala mnoge, da napuste svoja mjesta, pa su tako kretale itave karavane na Jug - Kozacima na Donu. Kozaci su primali iseljenike i odbjeglice, ali im nisu htjeli priznati svojih privilegija. Iseljenici su postali sluge kod imunijih Kozaka. I polonizirani se moni bojari u poljsko-litvanskoj dravi tuili, to su seljaci bjeali s njihovih imanja dnjeparskim Kozacima, gdje su ivjeli kao slobodnjaci. Kako su velikai otimali seljacima slobodu - vezali ih za svoju zemlju - a idovski ih zakupnici varali, to su esto podizali krvave bune, da se osvete svojim tlaiteljima. U te je prilike zahvatila i poljska vlada, ali su Kozaci podigli opi ustanak, koji je poveo Bohdan Hmelnickij (1648). Pored ekonomskoga je uzroka toj buni bio i vjerski, jer su Poljaci silom unijatili pravoslavne Kozake.Poslije unije u Brest-Litovsku (1596) zapoeli su u Poljskoj progoni onih pravoslavaca, koji nisu htjeli odustati od svoje stare vjere. Uglavnom su nii slojevi, osobito Kozaci, ostali pravoslavni. Zbog tih su nasilja bjeali seljaci i sitni graani Kozacima, koji su bili u stalnim borbama s Tatarima. Poljska je vlada namjeravala, da tonom registracijom Kozaka utvrdi svoje june granice. Dopustili su, da registrirani slobodno biraju svoje atamane i sudce. Neregistrirani su izgubili svoje kozake slobode, pa bi ih odvukli na plemika imanja, da rade kao kmetovi. Na Dnjepru se razvilo sredite slobodnoga kozakog ivota. Tu je na brzicama (porogi) bila utvrena naseobina (Si) Zaporokih Kozaka. Zaporoki su Kozaci stvorili slobodnu bratsku opinu, u koju su primali svakoga bjegunca, a nisu ga pitali ni za ime ni za porijeklo. Glavni su im neprijatelji bili Krimski Tatari i Turci, protiv kojih su etovali po stepama i oko obala Crnoga mora. Na svojim su oruanim pohodima esto prodrli i do samoga Carigrada. Kako su poljski plemii nastojali, da skue slobodu i registriranih Kozaka, kako su pored toga progonili i pravoslavce, izazvali su pred kraj esnaestoga vijeka stalne kozake bune i nemire: u Siu je neprestano vrelo i buktjelo.Za Poljsku je ipak bila najopasnija buna sposobnoga i spretnog Bohdana Hmelnickoga, koga je teko uvrijedio neki poljski plemi. Kad je od vlade zatraio svoje pravo, nije ga dobio. Hmelnickij je pobjegao Zaporocima, koji su ga izabrali svojim hetmanom. Novi je hetman sklopio savez s Krimskim Tatarima i poveo bezobziran rat protiv Poljske. Vlada je najprije otposlala ete registriranih Kozaka protiv Hmelnickoga, ali su se i registrirani pridruili opem ustanku, u kome su pobunjenici nekoliko puta porazili plemiku vojsku. Bijednom su poljskom seljaku ustanici prili kao osloboditelji, to je privuklo hajdamake (hajdamak znai pobunjen seljak), koji su ojaali kozake redove. Najvie su se okomili na poljsko plemstvo u jugoistonim krajevima i na idove, ali nisu potedjeli ni katolikoga sveenstva.U to je teko doba umro kralj Vladislav IV, i naslijedio ga njegov brat Jan II Kazimir. Novi je kralj uvidio, da se ne moe oprijeti kozakoj moi, pa je u Zborovu (izmeu Lavova i Tarnopola) sklopio s Hmelnickim mir (1649). Tim je mirom Poljska priznala Hmelnickoga kozakim hetmanom i odobrila, da se povisi broj registriranih Kozaka na 40.000, Vojvodine Kijev, Braclav i ernigov bit e odsada bez poljske posade, u igirinu na Tjasminu, desnoj pritoci Dnjepra, rezidirat e hetman. Kozacima su ponovno potvrdili sve njihove slobotine i 56. od 267 stranicasloili se, da na njihovu podruju ne smije biti idova i isusovaca. U njihovim e trim vojvodinama sve dravne slube vriti pravoslavno inovnitvo, a kijevski e metropolit postati poljskim senatorom. Kozaci su se odrekli svojih seljakih pomagaa i prepustili ih njihovim plemikim gospodarima.Meutim Poljaci nisu ni pomiljali, da se dre mirovnoga ugovora, a i Hmelnickij nije bio zadovoljan. Peklo ga je, to je hajdamake tako runo ostavio na cjedilu. Ogledao se za novim saveznicima: u Moskvi, kao pravoslavnoj dravi, u Turskoj, vedskoj, u Sedmogradskoj i Moldavskoj. Moskva mu nije mogla pomoi, jer ju je vezao ugovor s Poljskom iz god. 1634. Mir nije potrajao dugo, nova je kozaka buna planula ve 1651. Ovaj put nije Hmelnickomu posluila srea, Poljaci su ga pobijedili kod Berestekoga, juno od Luka u Volinju, jer je krimski kan napustio Kozake i u kritian as pobjegao s bojita. Jan Kazimir se ipak nije mogao potpuno okoristiti tom pobjedom, jer su plemike ete otkazale posluh i ratovale za svoj raun. Kad su Poljaci osvojili Kijev, morao je Hmelnickij pregovarati. Krimski ga kan nije vie podupirao, provodio je svoju politiku ravnotee. U Bijeloj Crkvi kraj Kijeva ugovorili su nove odnose izmeu Poljaka i Kozaka. Registriranih e Kozaka biti tek polovina od onoga broja, koji je poljska vlada odobrila u Zborovu, dok o zahtjevima pravoslavaca nisu htjeli ni raspravljati. Zbog te nepopustljivosti obijesnoga plemstva nije ni taj mir donio trajna rjeenja, pa e Kozaci i dalje nastojati, da izau iz sklopa poljske drave. Car Aleksej i sobor posluili se kozakim nezadovoljstvom i dogovarali se, kako e sjediniti Ukrajinu s Rusijom, to je dovelo do rata s Poljskom.Ve je Ivan III smatrao, da je Ukrajina njegova zemlja - ta bila je batina sv. Vladimira, prava otina. Slino je mislio i Aleksej i konano prihvatio Hmelnickovu ponudu, da tu zemlju uzme u svoju zatitu: u svoju visoku ruku. Tako se Moskva odluila, da i pored svih opasnosti primi u Perejaslavlju kozaku zakletvu vjernosti (1654). Tek nedavno se otkrilo, da car tada nije s Kozacima sklopio neki ugovor, nego im je svojom milou dao samoupravu. Broj se slobodnih Kozaka utrostruio (60.000), a Rusi su im dopustili, da sami biraju svoga hetmana. Kozaki je hetman u Rusiji bio kao neki vladar, jer je pregovarao i sa stranim dravama, tek s Poljskom i Turskom nije smio podravati nikakvih odnosa.Sporazum je izmeu Rusa i Kozaka bio povod novom rusko-poljskom ratu. Rusi su osvojili Smolensk (1654), Vitebsk, Vilnu, Kovno i Grodno, a Hmelnickij je zauzeo Lublin. U to je Poljsku napao i vedski kralj Karlo X Gustav. Ve je u julu 1655. bila Velika Poljska u vedskim rukama, malo zatim pala je Varava i Krakov. Litvu su osvojili Rusi. Poljska je bila na rubu propasti, a car, vedski kralj i Hmelnickij na vrhuncu svoje moi. Meutim su nastale razmirice izmeu veda i Rusa, to je olakalo poljski poloaj i sklonulo cara, da u Vilni zakljui s Poljskom primirje (1656). Poljski su plemii Alekseju neslubeno obeali, da e ga izabrati svojim kraljem i Rusiji odstupili bjeloruska i ukrajinska podruja, koja je osvojila.Kad su vedi htjeli provesti personalnu uniju s Litvom, razljutio se car i demonstrativno uzeo naslov litvanskoga velikog kneza. Zajedno je s Poljacima provalio u vedsko podruje na Baltikom moru, Ingriju (Ingermanland), Estonsku i Livonsku (1656), gdje je Dorpat (Jurjev) osvojio, ali je Rigu bezuspjeno opsjedao. vedski je kralj uskoro ostao osamljen: napala ga je Danska, pruski ga izborni knez napustio i opet se kao vazal prikljuio Poljskoj, koju je pomogao i njemaki car. Karlo Gustav je brzo primorao Dansku na roeskildski mir, a s Rusijom je 30. decembra 1658. u Valiesaru kraj Narve utvrdio primirje na 57. od 267 stranicatri godine. Po tom su ugovoru obje strane zadrale, to su osvojile, pa je tako i Dorpat (Jurjev) ostao u ruskim rukama. S drugim je silama sklopio mir u Olivi (1660), po kome je ostalo dosadanje stanje. Sva baltika pitanja, koja su zanemarili za ukrajinskih zapletaja, rijeili su Rusi u konanom miru sa vedskom u Kardisu god. 1661, kad se car odrekao svega, to je osvojio u Livonskoj.Poljska je dobila pomo i u svom sporu s Rusijom. Moskva se nije trajno drala obeanja, koje je dala Kozacima, nije potivala ukrajinsko samodravlje. astoljubivi je Hmelnickij nekada sanjao, da e u Ukrajini stvoriti svoju nasljednu monarhiju, a sad je car pritezao njegovo podruje pod svoju vlast. Kozacima se uinilo, da im je u labavom poljskom dravnom sistemu bilo bolje. Kad je Bohdan Hmelnickij u avgustu 1657. umro, izabrali su Kozaci Ivana Vihovskoga (1657-1659), dotadanjega Bohdanova kancelara, ovjeka nestalna karaktera, vjetrogonju i samoivca, s koga teko, da e skoranji pokuaji nekih historika skinuti te prigovore. Vihovskij je za Hmelnickoga vrsto pristajao uz Moskvu, ali je ve 1658. sklopio s Poljskom ugovor. Tada se, naime, sastao poljski sejm, koji je odbacio ugovor s Rusijom (iz god. 1656) i kozakoj dravi u tri vojvodine: kijevskoj, braclavskoj i ernigovskoj, priznao isti poloaj, koji je imala Litva. Kozacima su Poljaci zajamili privilegije i slobodno ispovijedanje pravoslavne vjere, a njihovim su starjeinama podarili posebne povlastice - izjednaili su ih s poljskim plemiima. Iskonske je jednakosti i ravnopravnosti u to doba kod Kozaka ve nestalo, njihovo se drutvo ve znatno ralanilo, javila se ekonomska napetost, u gradovima se razvio graanski sloj, koji je traio sigurnost i mir. Poseban su poloaj meu Kozacima imali sveenici. Tako su se otro sukobila dva tabora - izmeu aristokratskih voa (starina) i demokratski orijentiranih kozakih masa nije bilo izmira. Hetman Vihovskij i gornji kozaki slojevi drali su s Poljacima, dok je nezadovoljno mnotvo vodio Bohdanov sin Jurij Hmelnickij. Jurij se oslonio na Rusiju, ali su ga poljski ratni uspjesi iduih godina primorali, da prizna poljsku vlast. Sad su u kozakoj dravi izbili veliki neredi, redom su nicale hetmanske kandidature, kod kojih je bila glavna izborna parola: za Poljsku ili za Rusiju. Ukrajina se raspala na dva podruja i jedno desno od Dnjepra, koje je dralo s Poljacima i drugo, koje se prikljuilo Moskvi i bilo lijevo od te rijeke. Rusko-poljski se rat zbog Ukrajine vukao nekoliko godina, meutim ni jedna strana nije mogla izvojevati odlune pobjede. Hetman se Doroenko ak pridruio Turskoj, da nekako rijei taj dugotrajni spor. Konano su se obje strane sloile i u Andrusovu izmeu Smolenska i Mohileva zakljuile primirje na trinaest godina (1667). Tim su primirjem odgodili konano rjeenje ukrajinskoga pitanja. Ruski je pregovara Ordin Naokin dobio: Kijev, podruje lijevo od Dnjepra i Smolensk za Rusiju - Poljacima je ostala zemlja desno od Dnjepra i gradovi Vitebsk i Polock. Tako se kozaka drava razdijelila na dva dijela. U ruskom su dijelu bune trajale jo nekoliko godina (do 1672).U doba se najteih bojeva za podruja oko Baltukoga mora i Dnjepra, pobunili Donski Kozaci, koje je vodio Stjenka Rain (1668-1671). Tu su na Donu starosjedjelakim i imunim Kozacima sa svih strana pridolazili bijednici, koje je potjerala nevolja iz domovine. Broj se toga proletarijata jo i poveao, kad su stali stizati i seljaci, koji su pobjegli svojim gospodarima, a ovi ih prema Uloeniju sudski progonili i hvatali. Kako ti bjegunci sad vie nisu mogli na Dnjepar, jer su se tamonji Kozaci izmirili s Moskvom, ostao je Don kao jedino utoite. Nekada su se stari naseljenici i ratnici na Donu mogli obogatiti pljakanjem 58. od 267 stranicatrgovakih karavana i mjesta oko Crnoga mora, ali otkako se Rusija odrekla Azova, nije vie bilo prilaza na more. Kozaci su sad krenuli prema Volgi od Saratova do Caricina i prema Kaspijskom moru. Stjenka Rain je organizirao nezadovoljne Kozake, a uspjesi su mu pribavili velik broj boraca (1667). Kad je ojaao, nije se Stjenka zadovoljio da pljaka brodove na Volgi, nego je zasnovao vee pohode. Tako je zauzeo Jaik na Uralu, potukao vojvodu Bezobrazova, spustio se Volgom u Kaspijsko more i opustoio perzijsku obalu izmeu Derbenta i Bakua. O Stjenki su slobodni Kozaci pjevali pjesme, oko njega se plele prie, bio je narodni junak, borac za prava i slobodu, pa su se stoga ruski vojni zapovjednici teko odluili, da na nj navale, to vie, to se nisu mnogo pouzdavali u svoje ete. Rain je i opet izveo sjajan pohod (1670), osvojio je Astrahan, Caricin, Saratov i Samaru. Njegov se pokret sad razmahao i poprimio posve socijalni karakter. Siromani su graani, pobunjeni seljaci i otroci u gomilama dolazili na Don, da se prikljue osvetnikom pohodu protiv bojara i bogatih trgovaca. I nisu prilazili samo Rusi, nego i mnotvo onih malih i najmanjih narodia, koji nisu imali nikakvih politikih prava. Konani je cilj bio, da se u itavoj dravi uvede jednakost svih carevih podanika, da se izvojte jednaka prava za sve, kao to je to bilo na kozakom Donu. Stjenka Rain je razglasio, da se u njegovu taboru nalazi carevi Aleksej i patrijarh Nikon. Ta je vijest jo vie zanijela njegove ljude, jer nisu znali, da je carevi Aleksej nedavno umro i da su patrijarha prognali na Bijelo more. Sudbina ga je meutim ekala kod Simbirska. Tu su Miloslavskij i knez Barjatinskij, vojvode carskih eta, zaustavili Razinovo napredovanje i uskoro ga u oktobaru 1670. potukli do nogu. Buntovnike su okrutno kaznili: popalili im sela i mnoge smaknuli. Kozako-seljake neorganizirane gomile morale su izgubiti tu bitku, jer ih je okupila samo Razinova linost, dok su carske ete bile dobro uvjebane i ratovale tadanjom modernom zapadnoevropskom tehnikom. Razbijena se Razinova vojska raspala, ali su njeni pojedini dijelovi jo dugo hajdukovali. U aprilu 1671. uhvatili su i samoga Stjenka Razina, odveli u Moskvu i udarili na muke. Stjenka je podnio sve junaki, nije molio milosti - konano su ga raetvorili. U mnogobrojnim pjesmama i priama sjea se narod jo i danas toga kozakog junaka i buntovnika.Osim tih ratnih zapletaja imala je Aleksejeva vlada i mnogo brige s crkvenim pitanjima. Kao nasljednika patrijarhu Josipu odabrao je car Nikona, novgorodskoga metropolita. Nikon je bio izvanredno nadaren, ali i astoljubiv i vrla odluan. Isprva je odbijao, da primi patrijarku krunu, ucjenjivao je cara, sve dok Aleksej nije pristao, da mu bude suvladar, kao to je to nekada bio patrijarh Filaret svome sinu Mihajlu. Tako je Nikon kao patrijarh ve za dvije godine vodio sve unutranje dravne poslove (1652), jer je car bio zaposlen u ratu s Poljskom. Novi je patrijarh shvaao svoj odnos prema caru i prema svjetovnoj vlasti slino, kako se to tvrdilo i u vrhovima rimokatolike crkve. Svoje je nazore iznio u poslanici god. 1662, u kojoj uporeuje duhovnu vlast sa Suncem, a svjetovnu s Mjesecom. Bog je u samom poetku stvorio obje nebeske lui, ali kao to Mjesec prima svoje svjetlo od Sunca, tako i car dobiva svoju svjetovnu vlast tek sveenikovim pomazanjem i krunjenjem. Patrijarh vlada ljudskim duama, ima vlast i nad carevom, pa mu moe i zapovjediti, da trgne ma u obranu pravoslavne vjere. Aleksej se i Nikon nisu slagali ve od godine 1658. a poslije se te poslanice zapoela otvorena borba.Odnosi se izmeu cara i patrijarha potpuno izmijenili Nikonovom teorijom o Suncu i Mjesecu. Prema dosadanjem je shvaanju i obiaju car bio najvia vlast bez pogovora u svim 59. od 267 stranicasvjetovnim i duhovnim pitanjima i pored toga, to je patrijarh bio neobino ugledan i utjecao na careve odluke. Careva je rije u crkvenim pitanjima bila tako odluna, da je sazivao koncile, odobravao ili odbacivao njegove zakljuke, a i sve se crkvene mjere provodile u njegovo ime. Ruska je narodna crkva bila posve vjerska institucija, pa nije imala ni svojih izvrnih organa, nego se sluila svjetovnom upravnom organizacijom. Ni poglavar ruske crkve ni sama crkva kao ustanova nisu prema tome bili samostalni, nisu imali ni onoga znaenja u kulturnom, politikom i gospodarskom ivotu, nisu imali ni one moi, koju je imala rimokatolika crkva. Prije Nikona su svi patrijarsi ivjeli edno i samotno kao monasi, a kad bi se pokazali u javnosti, nisu isticali svojega dostojanstva. Novi je patrijarh i tu sve izmijenio. Raskono je uredio svoj dvor, volio je sjaj i nastupao ceremonijalno u bogatim haljinama na nain bizantskih crkvenih dostojanstvenika. Taj se svjetovno velikaki ivot najviega crkvenog predstavnika nije sviao njegovim vjernicima, koji su mu zamjerali, to uvodi strane obiaje, to uplee crkvu u svjetovne poslove i odvraa je od njena istinskoga, duhovnog zadatka. Nikon nije ostao kod tih izvanjskih promjena, nego je zahvatio i u samu misu prema bizantskom uzoru, preinaio je npr. pjevanje i slikanje svetakih likova. O svemu se savjetovao s Grcima, a rusko je sveenstvo zapostavio. Na najvei je otpor meutim naiao, kad je bezobzirno odredio, da se proiste crkveni tekstovi i da se izbace sve pogreke i netonosti, koje su uvukli grki i kijevski sveenici. Petar Mohila je kao kijevski metropolit oko polovine XVII vijeka izmirio svoju crkvenu oblast s Bizantom, ali je unaprijedio i zapadnu obrazovanost time, to je podupirao kolu bratstva Bogojavljenske crkve i podigao je na akademski stupanj. Moskovski su sveenici bili protiv svake zapadnjake ili grke orijentacije - takva su nastojanja smatrali kao izdaju prave vjere - ali su i sami osjeali, da iz tekstova treba ukloniti razline nepravilnosti. Carev ispovjednik Stefan Vonifatev i njegov krug, u kome je bilo mnogo odlinih sveenika kao npr. Ivan Neronov i Avakum, traili su stoga, da se provedu potrebne reforme, ali da se kod toga ne prevri mjera i ne izazovu vjerske trzavice u zemlji. Svoje su nazore irili propovijedima, to je dotada bio nepoznat nain u pravoslavnoj crkvi. Iako su bili popustljivi, nisu ih tvrdokorni starovjerci razumjeli niti poduprli, jer su bili protiv svake promjene. Tom je starovjerskom krugu nekada pripadao i Nikon, i samo je njegovim utjecajem postao patrijarh. Kad je sad skrenuo s njihova pravca i poveo se za grkim uzorima, raziao se sa svojim starim prijateljima. Protivnost se grkoga i ruskoga miljenja pokazala i u pitanjima, koja nam se danas ine posve beznaajna, ali su u onim danima otrih duhovnih borba bila simbolima dvaju nazora na svijet i prema tome daleko sadrajnija, no to bi se to moglo zakljuiti iz njihova formalistikoga karaktera. Grci su se krstili s tri prsta i triput pjevali Aleluju, Rusi su je pjevali dva puta i krstili se s dva prsta. Nikon se i ovdje odluio za grki nain, odbacio je narodnu tradiciju kako ju je zabiljeio i Stoglav. Ruske su procesije polazile prema Istoku, prema Suncu: polazile su iz paklene tame prema svjetlu, dok su se grke kretale prema Zapadu. Duhovi se uzbuivali, svi su ivo raspravljali, da li treba uzeti pet ili sedam hostija, da li kod krsta treba krtenika poprskati ili ga uroniti u vodu. Ne e biti netono, ako ustvrdimo, da se u tim ruskim obiajima sauvao stari dualistiki nazor na svijet, a vjerojatno i jo poneka magijska tehnika iz poganskoga doba.Iako su Nikonu zamjerali, da se povodi za Grcima, nije ba sve slijepo preuzeo, odabrao je samo one oblike, u kojima se jasno oitovao dogmatski ispravan sadraj. U 60. od 267 stranicapitanjima se crkvene reforme savjetovao i s orijentalnim patrijarsima, koje je pozvao u Moskvu. Tako su na moskovskom koncilu god. 1666/67. bila i dva strana patrijarha, antiohijski i aleksandrijski. Nikon je iznio svoje reforme pred koncil ve 1654, ali kako se nitko nije usudio, da ih pred njim pobija, to je zbor ruskoga sveenstva primio i potvrdio sve patrijarhove promjene crkvenoga reda. Meutim tu nije progovorio pravi vjerski osjeaj, jer su to bili predstavnici slubene crkve, koja se svojim pogledima i svojim htijenjem otuila naroda. Starovjersko se sveenstvo pored toga nije pouzdavalo u tonost Nikonovih popravaka i izmjena, jer se za nov ruski ritual posluio grkim euhologijom, koji je tek nedavno (1603) izaao u Veneciji. Neki popravljai starih tekstova nisu bili ni ista religioznoga ivota, te prema tome i nezvani reformatori kao npr. Nikonov ljubimac, grki monah Arsenij, koji je ve nekoliko puta promijenio vjeru. Sveenici se oko Neronova otro usprotivili prvim Nikonovim liturgijskim reformama, koje je objavio godine 1653. Uz Neronova su pristali nii sveenici i itav narod. Ali patrijarh nije poputao, napao je svoje bive prijatelje, a posluio se i svojom svjetovnom vlasti: Neronova je zatvorio u samostan, Avakuma protjerao u Tobolsk. Protivnici reforama nisu meutim napadali samo patrijarha nego i cara, pa se sad umijeala i svjetovna vlast. Starovjerce, upravo pristae staroga ceremonijala, udario je patrijarh prokletstvom (1655), a kako je pred kraj te godine umro Vonifatev, to nije bilo nikoga, da izmiri obje zavaene stranke. I sam je Aleksej mislio drugaije, stvorio je svoj sud, koji se nije podudarao s Nikonovim nazorima. Patrijarhov je utjecaj sve vie slabio, svud je naiao na negodovanje, koje ga je potaklo, da se poslui starim prokuanim sredstvom vuhvenoga Ivana Groznoga i tako sauva svoju vlast: otiao je iz Moskve u oblinji samostan Voskresenskij. Ali ga car nije pozvao, da se vrati, nego je imenovao metropolita Pitirima zamjenikom i upraviteljem, pa je tako ruska crkva sve do godine 1667. bila bez patrijarha. Mlaki se Aleksej nije mogao odluiti, da odmah svrgne tvrdokornoga reformatora, nego je ekao, dok na to pristanu i ostali pravoslavni patrijarsi. Konano je moskovski koncil 1666. zbacio Nikona i prognao ga u bjeloozerski samostan. Bivi se patrijarh ipak ni sad nije pokorio, ustrajao je kod svojih nazora, a kasnije se pae izmirio s Aleksejem. Kad je Nikon 1681. umro, sahranio ga je Aleksejev sin i nasljednik vrlo sveano. Premda su Nikona uklonili s vlasti, ostale su njegove reforme, koje je slubena crkva prihvatila, iako se isprva estoko opirala.Od dravne su crkve otpali svi oni, koji su drali, da se s tim reformama naputa i stara ruska vjera. Protiv tih je starovjeraca, raskolnika ustala i crkva i drava, zapoeli su otri progoni, koji su, istina, na as osigurali izvanjski mir, ali su time taj vjerski oblik drutvenih problema potisnuli u podzemlje, odakle su vjekovima izbijale razline prevratnike struje. Raskolnici su imali mnogo muenika, meu prvima je bio protopop Avakum, koji je nepokolebljivo ustrajao u svojoj vjeri. Raskolnika je sekta imala svojih pristalica i u samoj carevoj obitelji, a Nikonove je reforme odbacio i uveni samostan Solovjeckij. Monasi su se toga manastira dugo otimali, da prihvate reforme, pa su nekoliko godina i orujem u ruci junaki branili svoje uvjerenje.Tako je mekan i blag Aleksej morao esto za svoga vladanja prihvatiti borbu, morao je odluivati o pitanjima, kojima nije bio dorastao. Kako je bio neodluan, to su velikai i suvie utjecali na njegovu politiku, sebini su magnati donosili dalekosena rjeenja, ali se nisu osvrtali na dravnu cjelinu, nego samo na korist svoga povlatena stalea. Iako je Aleksej 61. od 267 stranicaodrastao u staroj vjeri, nije bio protivnik reforama i napretka, dopustio je, da u njegovu zemlju pritjeu i zapadne kulturne i umjetnike tekovine. U Moskvi se na carskom dvoru sabralo oko Rtieva, bojara Naokina i Matvejeva podosta ljudi, koji su promicali zapadnu obrazovanost. Taj je krug utjecao i na odgoj careva najstarijega sina, carevia Fedora, koji je naslijedio svoga oca.Fedor III (1676-1682) je bio boleljiv i slabunjav mladi, to mu je smetalo, da odlunije zahvati u dravne poslove. Na prijesto se nije popeo bez spletaka dvorskih krugova. Naime, Alekseju je druga ena Natalija Kirilovna Narikina, Matvejeva pokerka, rodila snanoga sina Petra (1672), koga su neki poslije Aleksejeve smrti htjeli proglasiti carem. Nastale su dvije stranke: jedna se zauzimala za slabunjava Fedora, druga je traila, da na prijesto doe snaan Petar. Fedorovu su stranku vodili Miloslavski, Petrovu Narikini, a obje su obitelji nastojale, da proguraju svoga kandidata, kako bi ojaale svoj utjecaj na dvoru. Budui da se crkva odluila za careva najstarijega sina, to su Narikini i Matvejev izgubili igru i morali u progonstvo. Meutim pri tome nije sve ispalo onako, kako su to Miloslavski zamiljali: od mladoga su ih cara potisnula dva evropski obrazovana bojara, Jazikov i Lihaev, dok je u najvanijim dravnim poslovima odluivao Vasilij Vasiljevi Golicin, lan stare i vrlo ugledne kneevske obitelji.Za Fedorove je vlade jo vie porastao strani utjecaj - osobito se otmjeniji slojevi ruskoga drutva povodili za poljskom modom i kulturom - a posredovanjem je kijevske akademije zapadnoevropska obrazovanost uhvatila dublji korijen. Dvor nije ometao rad toga rasadnika zapadnih nazora, nego je to vie pomiljao, da i u Moskvi osnuje slian zavod. Pravoslavno je sveenstvo osuivalo novi duh na dvoru, opiralo se stranim obiajima i zapadnoj obrazovanosti, jer je u toj latinizaciji viih krugova vidjelo opasnost za pravoslavlje.I u obitelji i u javnom ivotu sve su vie naputali ruske obiaje, sve su vie odustajali i od starih ustanova, koje su izgubile svoj smisao i postale nesuvremene, pae i tetne kao npr. mjestniestvo. Ve se dva posljednja cara nisu povremeno osvrtali na te plemike stupnjeve, nego su imenovali vojne zapovjednike vie po sposobnostima, nego po linom pravu, koje su imali lanovi uglednih porodica. Fedor je imenovao Golicina predsjednikom komisije, koja je imala zadatak, da preuredi ustrojstvo ruskoga plemstva. Ta je komisija odbacila mjestniestvo (1682) i predloila caru, da uvede nove plemike naslove prema bizantskom uzoru. Tako se i tu pokazala tenja Treega Rima, da se to vie priblii starom istonom carstvu, koje je htio naslijediti. Fedor se bavio i milju, da sazove strunjake, koji bi preveli Corpus Juris na ruski jezik, ali kako je uskoro umro, to nisu uveli ni grke plemike naslove, niti se sastala pravnika komisija. Pored svega prodiranja zapadnih utjecaja drao se Fedor tradicionalnih nazora ruskoga dvora i uvao one dravne ustanove, koje su Rusi poprimili od Bizanta, jer je drao, da e time opravdati i politike tenje svojega carstva.Ukrajinski su nemiri trajali jo i za njegove vlade. Kad se Doroenko obratio Turcima za pomo, zapoele su borbe za irigin, hetmanovu rezidenciju. Zbog neprestanoga etovanja i ratnih pohoda, opustjeli su krajevi na desnoj obali Dnjepra, a car se mirom u Bahij-Saraju (1681) odrekao toga podruja izmeu Buga i Dnjepra i zadrao samo Kijev. Ta je naputena, u travuljinu zarasla i divlja zemlja sad bila neka neutralna zona. Za kratkoga Fedorova vladanja nije bilo unutranjih nereda i sukoba, ali su poslije njegove smrti i opet zaredale dvorske 62. od 267 stranicaurote i nemiri. Car Fedor nije ostavio mukoga nasljednika, pa bi ga po zakonskom redu morao naslijediti njegov boleljiv i slabouman brat Ivan. Meutim to nije odgovaralo utjecajnim dvorjanicima, koji su se jo za Fedorova ivota sloili s Narikinima, da e budui car biti Petar. Sad je za Petra bio i patrijarh Joakim, a njegovo je miljenje prihvatila i moskovska skuptina, koja se sastala mjesto Zemskoga sobora.Rod se Miloslavskih nije htio pokoriti tom saborskom zakljuku, proglasio je, da se protivi starom nasljednom zakonu. Za Ivanovo se pravo zauzela i njegova odluna sestra Sofija (ro. 1657), koja je sa svojim ljubavnikom knezom Vasilijem Golicinom pridobila i nezadovoljne moskovske strijelce. Natalija se nije mogla odluiti, nikako se nije snalazila u tim tekim prilikama. Sofija se spretno i lukavo posluila razlinim glasinama, tako osobito onom, da su protivnici nakanili ubiti Ivana, kako bi se rijeili nepoudnoga kandidata. Svojim je dranjem i irenjem izmiljenih vijesti razdraila narod, te su gomile moskovskih graana nalegle, probile se u Kremlj i traile, da im pokau Ivana. Iako se na balkonu carskoga dvora pojavila Natalija s Ivanom i Petrom, a Matvejev nastojao, da govorom utia raspaljene duhove, svjetina se nije stiala, nije se razila. Pobunjeni su strijelci navalili na dvor, ubili Matvejeva, nekoliko lanova roda Narikina i mnogo drugih bojara (15. (15) maja 1682). Ti su strijelci primorali i sobor, da izabere Ivana kao prvoga i Petra kao drugoga cara. Kako su oba cara bila premlada, to je Sofija preuzela regentstvo (29. maja,- 8. juna).Sofija (1682-1689) se morala osloniti na neobuzdane strijelce, koji su joj pomogli, da vlada mjesto svoje brae. Strijelci su postali u neku ruku pretorijanci, dvorska garda, kojom je zapovijedao Hovanskij. O tom su nesposobnom i astoljubivom Sofijinom ljubavniku govorili, da tei i za carskom krunom. Narikini su bili skreni, nije im bilo opstanka na dvoru, pa se Natalija s Petrom preselila u Preobraenskoje, odakle bi drugi car odlazio u Moskvu, kad bi bila kakva dravna sveanost. Strijelci su se umijeali i u crkvena pitanja. Budui da su bili puani, to su pristajali uz starovjerce i traili, da se odbace Nikonove reforme. Sofiju su primorali, da sazove zbor pravoslavnih teologa, na kome e se raspravljati o svim vjerskim pitanjima (jul 1682). Raskolnici su se oslonili na pomo dvorske garde i nastupili vrlo otro, ak su u svojim govorima napadali pokojnoga cara, Sofijina oca. Sad je regentkinja uvidjela, da strijelce treba slomiti. Posreilo joj je, da pridobije njihove asnike, a kolovoe je dala uhvatiti i smaknuti. Meutim se i opet pokrenulo vjersko pitanje, duhovi se uzbudili, gomile se iznova pokrenule, to je uzdrmalo Sofijin poloaj. Sad je potpuno zavisila o Hovanskomu, svome naduvenom ljubavniku. Zapovjednik je dvorske garde drao, da je nadoao najpovoljniji as, da ostvari svoje namjere. Sofija je zbog njegova dranja otila s dvorom iz Moskve, podigla opi plemiki ustanak, proirila glasine, da Hovanskij eli ukloniti carsku obitelj i sam se popeti na prijesto. Kad je regentkinja skupila plemiku vojsku, pozvala je k sebi na svoj imendan Hovanskoga i njegove sinove. Tu ga je uhvatila i stavila pred plemiki sud, koji je njega i njegova najstarijega sina osudio na smrt. Tako su moskovski strijelci ostali bez svoga vode. Mladi je Hovanskij pobjegao sa Sofijina dvora u Moskvu, gdje je dodue pobunio strijelce, ali ih je plemiki ustanak vrlo brzo svladao i primorao da se predaju. Sofija je tako prekinula vjerske rasprave, uguila bunu i proistila redove dvorske garde. Mnoge je ugledne strijelce dala smaknuti, dok je itavoj gardi oduzela privilegije. Kad je skrila mo buntovnih strijelaca, vratila se s carem Ivanom u Moskvu.Sofija je inae vladala prosvjeeno, a i sama je bila vrlo obrazovana. U njeno su doba 63. od 267 stranicanapredniji ljudi pomiljali na neke reforme u dravnoj upravi i socijalnim odnosima. Golicin je npr. izradio nacrte o vjerskoj toleranciji i oslobaanju zarobljenih seljaka, ali e sve te namjere provesti tek napori poznijih vjekova. Unutranja izgradnja ruskoga carstva nije doputala, da se provedu tako zamani planovi, bilo je svakako i prerano, pa je Golicin u Moskvi bio prilino osamljen. Njegovi su nazori bili neobini i obrazovanom Evropljaninu sa Zapada, bile su to sanjarije darovitoga, genijalnog ovjeka, kome je ipak nedostajalo smisla za stvarnost. Njegove e ideje donekle ostvariti silan i poluobrazovan Petar, koji se za itava svoga ivota borio s najosnovnijim pravopisnim pravilima. U izvanjskoj je politici Golicin imao vie uspjeha. Ugovorom je u Nerinsku (1689) Amur postao granicom izmeu ruskoga carstva i Kine, jer je ve tada ruska kolonizacija doprla do te rijeke, a zahvatila je i Kamatku. Sklopio je mir i s Poljskom, to se podudaralo s velikom evropskom politikom, koju je zapoeo i podupirao papa Inocencije XI (1676-1689). Papi je polo za rukom, da osnuje Svetu alijansu, kojoj su pristupili njemaki car, Venecija i Poljska. Zadaa je toga politikog sklopa bila, da potisne Turke i da ih uniti. Car i papa su se nadali, da e osnovati novo Istono-rimsko carstvo, osloboditi balkanske narode i provesti uniju Istone i Zapadne crkve. Kod tih je planova trebalo pomoi i ruskoga carstva, pa je poljski kralj Ivan Sobjeski odaslao u Moskvu poznanjskoga vojvodu Grzimultovskoga, da sklopi vjeni mir (1686). Taj se mir uperen protiv Turske gradio na stavkama andrusovskoga primirja iz godine 1667. Rusiji e ostati Kijev, Smolensk i ernigov, ali e za uzvrat pomagati zapadno kranstvo u borbi protiv Turaka. Intimniji dodiri sa Zapadom pojaali su katoliku propagandu u Rusiji, a ini se, da je Golicin jo i podupirao ta nastojanja, koja e i opet uznemiriti zemlju i oslabiti Sofijinu i njegovu vladu. Najugledniji su predstavnici pravoslavlja posumnjali u namjere regentske vlade, to ih je pribliilo Petru, u koga su se pouzdali, da e kao vladar braniti vjeru. Rusija se vjenim mirom obvezala, da e povesti rat protiv krimskih Tatara. Golicin je dodue namjeravao, da preuredi vojsku, ali je i to ostalo tek neostvaren plan, pa su u toj vojni (1687-1689) Tatari porazili nespremne ruske ete. Ratnim se neuspjehom posluili mnogobrojni neprijatelji Golicinove vlade i jo jae potpirili i onako veliko nezadovoljstvo.U to je Petar navrio sedamnaest godina i prema tome dorastao, da sam preuzme vladu. Svoju sestru Sofiju nije volio, jer ga je svagdje poniavala i sebi prisvojila carska prava i naslov. Sofija je precijenila svoju mo, drala je, da ima jo mnogo pristalica, koji e je poduprijeti, pa kao da uope nije nakanila da preda vlast svome bratu. Ljeti se 1689. brat i sestra otvoreno sukobili. U poetku mjeseca avgusta proulo se jedne noi u Preobraenskom, da je vlada s vojskom napala Petra, koji je pobjegao i spasio se u Troickom samostanu. Mnogi dre, da je taj dogaaj uzrokom, to se njegova batinjena nervoza otada javljala i u epileptikim napadajima. Meutim je Petrov strah bio neopravdan, Sofija nije ni izdaleka bila tako jaka, kao ono prije nekoliko godina. Njeni strijelci nisu vie bili pouzdani, i meu njima je bilo nezadovoljnika, koji su pristali uz Petra i pomogli njegovoj stranci da svrgne regentkinju. Petar je Sofiju zatvorio u samostan, a Golicina prognao na Sjever. Crkva se priklonila mladom caru, koji je sa svojim bratom Ivanom preuzeo vlast. 5. Razvitak unutranjeg dravnog ivotaMoskva se prvi put spominje za Monomahova sina Dolgorukoga. Isprva je pripadala 64. od 267 stranicavladimirsko-suzdalskoj velikoj kneevini, koja je zbog neprestanih dioba sve vie slabila. Odrao se samo grad Vladimir i njegovo podruje, jer se taj posjed nije dijelio, nego je itav pripadao velikim knezovima, iako su ovi obino ostajali na svojoj batini i nisu selili u glavni grad.Te su diobe u XIV i XV vijeku toliko rasparale zemlju, da se mnotvo sitnih kneevina nije moglo sjediniti u jau dravnu tvorbu, pa su ih redom grabili moniji susjedi. I moskovski se Danilovii od samoga svoga poetka koristili slabou susjednih kneevina i stalno poveavali svoj posjed. Tako je Moskva ve od Danila, osnivaa sporedne Rjurikove loze, okupljala ruske zemlje i pri tom se sluila razlinim sredstvima: orujem, kneevskim oporukama, rodbinskim vezama i smiljenim kupovanjem veih i manjih posjeda. Kalita je prvi moskovski knez, koga je njegovo vrijeme prozvalo sabiraem ruske zemlje, premda je i on dravu podijelio meu svoje sinove, jer ju je smatrao privatnim, upravo, obiteljskim vlastnitvom. Najstariji bi sin dodue dobio najvei udio, ali su neprestane diobe ipak usporavale, a katkada i ometale sabiranje samostalnih ruskih podruja u jedinstvenu dravnu cjelinu. I zaista je bila srea po dravno jedinstvo, to su mnogi knezovi imali malo potomaka. Time to su Donskoj, pa onda i svi njegovi nasljednici ostavljali Vladimir svojim najstarijim sinovima, podigao se njihov ugled i mo, jer su bili jai od svoje mlade brae. Prvo je razdoblje znaajno, to se Moskva i pored svih nedaa i povremenih neuspjeha ipak odrala, to je nadjaala sve ostale ruske kneevine i to je sjedinila itav ruski Istok.Zapadnim je dijelovima vladala Litva, kasnije Poljska-Litva kao druga ruska velika sila. Budui da su moskovski veliki knezovi smatrali, da je podruje oko Dnjepra njihova votina, to su se nuno sukobili s poljsko-litvanskim vladarima, koji su teili, da zavladaju itavom Rusijom. Osobito su se estoko borili za Smolensk, klju toga podruja - borba je za taj grad bila dugotrajna i zavrila se tek u iduoj epohi ruske i poljske povijesti. U Litvi je bio knjievni jezik ruski, a pored katolike je vjere imalo i pravoslavlje utjecajnu rije. Litva nije bila jedini protivnik, jer su Moskvi prijetili i Tatari. U toj su se borbi moskovski knezovi posluili nainima svojih tatarskih uitelja, i to tako dobro, da im se mora priznati, da su bili dobri uenici. Sirenju je moi moskovskih velikih knezova mnogo pridonijelo i sveenstvo, osobito otkada se u drugoj etvrti XIV vijeka metropolit preselio u Moskvu. Tako je Moskva postala vjerskim sreditem, to je mnogo otetilo druge ruske knezove, meu ostalim grad Tver, kako to spominje i Kronika. Crkva je podupirala velikoga kneza, ali nije bila posve samostalna, priznavala je grkoga patrijarha, koji je svakom prilikom isticao, da je bizantski car moniji i ugledniji od moskovskoga kneza. I pored toga neugodnoga pridodatka i zavisnosti o stranoj vjerskoj ustanovi bio je metropolit vaan politiki faktor, kako to najbolje dokazuje borba grada Tvera i Litve, koji su nastojali, da se dostanu svoje metropolije. Litvi je dodue polo za rukom, da osnuje u Kijevu drugu metropoliju, ali je njeno priklanjanje Zapadu i sklonost da sklopi uniju s Rimom, oslabilo njen vjerski utjecaj, pa je Moskva zadrala svoje znaenje kao zatitnica istinskoga pravoslavlja.Meutim to nije bila jedina korist. Moskva je kao sredite vjerskoga ivota bila drugo najvanije uporite Istone crkve, a postat e i jedinim, kad nestane Bizanta. Pad se Carigrada uinio pravoslavnim narodima kao zasluena kazna, otpao je od prave vjere, nije je jaao kao moskovski knez, koji ju je pae branio i od samih metropolita. Tako je Moskva kao najvjerniji grad naslijedila i bizantski cezaropapizam, koji je legitimirao Ivan III, kad je uzeo princezu iz 65. od 267 stranicadoma grkih Paleologa (1472). Zbog toga ga je i metropolit Zosima slavio kao cezara novoga Konstantinova grada - Moskve (1492).Nova je ast traila, da se veliki knez otrese tatarskoga gospodstva i da okupi pod svoje ezlo sve ruske zemlje. Tako se razmahala Ivanova politika ve poslije nekoliko godina njegova vladanja. Dosada se moskovska politika ograniila na najblie susjede - Moskva kao da se zatvorila u samu sebe - a sad je odjednom traila najdalje dodire tako: s Perzijom, pa i s njemakim carem. Za Ivana III postala je istonim ruskim aritem, natkrilila je ostale gradove i pokorila Veliki Novgorod i Tver. Te su dvije drave ugovarale s poljskim kraljem Kazimirom IV, dakle, Latinom, to je znailo, da su izdale pravoslavlje. I ono malo samostalnih podruja, to je jo preostalo, spojilo se doskora s Moskvom (Pskov, Rjazan, Vjatka i Rostov). Kad su se tako oko Moskve okupile sve istone ruske zemlje, ojaalo je sredite spretnih Danilovia toliko, da se osvrnulo i na Zapad, da prikupi jo i ona podruja, koja su prema Ivanovu shvaanju bila njegova votina. Tu je moskovskoj politici pomoglo jedinstvo jezika i vjere - ruski se Istok nije ni u emu bitno razlikovao od Zapada - to je omoguilo mnogim litvanskim velikaima, da pristupe moskovskim knezovima kao vazali. Mirom godine 1503. dobio je Ivan prostrana podruja na Zapadu, ali su Litvi preostala jo vana mjesta Smolensk, Vitebsk i Kijev. Znaajno je, to je Ivan odbijao, da sklopi vjeni mir sa svojim zapadnim susjedima, iako je priznavao, da su Poljska i Litva votina njegova litvanskoga zeta. Nije ni traio tih krajeva, ali je zahtijevao, da mu vrate ruske litvanske zemlje, koje su bile njegova djedovina, njegov posjed, koji su mu namrli predci, I eto, zbog tih krajeva nije pristao, da sklopi vjeni mir, jer bi se morao odrei svoga najsvetijeg prava - osnovnoga nasljednog principa u Rjurikovoj dinastiji. Moskovski su knezovi pomalo toliko ojaali, da su nadovezali na tradicije kijevske Rusije: preuzeli su batinu bizantskih careva i smatrali se jedinim zatitnicima i svjetovnim zastupnicima pravoslavnoga kranstva. Veliki su knezovi tad bili vrlo samosvjesni i ponosni, poznavali su dobro svoju mo i tono ocijenili svoj ugled, a to je i uzrok, to je Ivan III odbio enidbeni prijedlog njemakog cara Fridriha III Ivanova bi kerka, naime, morala poi za nekoga njemakog kneza, dok bi sam Ivan dobio od cara kraljevski naslov. Njegova bi se drava tako teoretski priklopila Svetom rimskom carstvu njemake nacije. Ruski je car odbio tu ponudu, odgovorio je, da ruske princeze ne polaze za markgrofe ili izborne knezove, nego za careve ili kraljeve, a njemu, Ivanu, ne treba kraljevskoga naslova, jer je milou bojom suvereni nasljednik svoje drave, kao to su mu bili i djedovi. Postavio je i svoj prijedlog: Maksimilijan, carev sin, treba da se oeni njegovom kerkom Helenom. Meutim se i taj brak nije mogao ostvariti, jer su postojale vjerske razlike - nitko nije mogao napustiti svoje vjere, jer bi izgubio i vladarska prava. Kad je Ivan umro (1505) izgradila se ve apsolutna monarhija u monom i silnom moskovskom carstvu.Kako su moskovski carevi drali, da vladaju po milosti bojoj i da su po svom roenju naslijedili samovlae, dolazilo je u izvanjskoj politici do prepiraka o prvenstvu, osobito s onim vladarima, koji su se popeli na prijesto po izboru kao npr. u Poljskoj, vedskoj i Engleskoj. Ruski se car smatrao najstarijim i najuglednijim plemiem meu evropskim vladarima. Zbog toga je bilo dosta tekoa u diplomatskim odnosima ve za Ivana IV Groznoga. Ruski je car u odnosima sa stranim vladarima traio svoje mjestniestvo, koje su ruski bojari, pa evo i sam njihov vrhovnik tako ilavo branili, premda je oteivalo i dravu i samovlae. Alt je u idealnoj jezgri toga uobiajenog prava bilo i najjae moralno opravdanje 66. od 267 stranicacareve vlasti - ta on ju je primio po svom porodu, dakle, po bojoj volji: svako je opiranje njegovoj vlasti upravo grijeh. Tu je ujedno bilo i ogranienje careve vlasti, jer kao to car nasljeduje dravu, tako bojar dobiva svoju votinu, jer je takav red, Boja volja i sveto pravo, koje ne smije pozlijediti ni sam car.Tako su tada mone moralne sile vezale carevu volju i apsolutnu vlast: jo nije silom provodio svoje namjere i nakane, jo su stari obiaji bili prejaki, da se odjednom ustali nova misao o carskom samovladu. Car je bio dovoljno moan, da ostvari svoje odluke u pojedinim vanijim pitanjima linim i stvarnim. U vjerskim shvaanjima nije uope mogao odluivati, jer su tu vrijedili zakljuci visokoga sveenstva. Car je dodue bio zatitnik crkve, zauzimao se za njene interese, osobito ako bi se podudarali s njegovim politikim ciljevima. U svojim odnosima prema Litvi i Poljskoj upotrijebio je ve Ivan III vjeru kao politiko sredstvo, ali se ni on nije mnogo mijeao u crkvene probleme. Nije ba previe otro pobijao razline heretike, iako ga je kler esto podsticao, opominjao i molio, da ispuni svoju dunost i da svjetovnom moi pomogne crkvi, li borbi protiv judaistike sekte, koja je poricala Kristovo boanstvo, zatraio je novgorodski arhiepiskop Genadios carevu pomo i pri tome ga prekorio i spomenuo, da se zapadni vladari mnogo vie za uzimaju za vjeru i njen probitak. Time je osudio Ivanovu nemarnost i nebrinost, zamjerio mu, to nije energino uguio tu nauku, koja je imala pristalica i na samom dvoru, pae i u samoj carevoj obitelji. Bilo je tako podosta jakih zapreka, koje su smetale, da se razvije carevo samovlade. Od tih se zapreka najdulje odralo mjestniestvo. Car je dodue nagraivao vjernu slubu posjedom i novcem, ali i najsposobnijemu i najzaslunijemu muu nije mogao dati drugo mjesto od onoga, koje mu je pripadalo po porodu. Vlada se morala strogo drati Popisa plemikih sluba, t. j. reda razlinih zvanja i poloaja, koji su pripadali pojedinim plemikim po rodicama, a morala je potivati i stupnjeve u samim pojedinim plemikim rodovima. Tako je mjestniestvo visokoga plemstva primoravalo cara, da najvanije dravne slube povjeri lanovima velikakih porodica, to je i te kako skuavalo carevu vlast. U teko ratno doba, ili za unutranjih nemira i trzavica, mimoilazili su mjestniestvo, tako da su imenovali sposobne ljude bez mjesta, da ne bi nikoga povrijedili i otetili od oca batinu. Ali i to nije sprijeilo, da na samom bojnom polju izbiju svae zbog poloaja, jer se lanovi starih rodova nisu pokoravali zapovijedima nepriznatih skorojevia. Takva se neprilika dogodila i samom Ivanu Groznomu, kad je poveo rat protiv Kazana (1549), iako se ba taj car netedimice oborio na naslijeena prava visokoga plemstva. Mjestniestvo je tek oslabilo, kad je Groznij uveo oprininu i kad su u doba velikih nemira poslije smrti Borisa Godunova izginuli itavi staroplemiki rodovi. U XVII je vijeku ve bilo mnogo novih plemia, a ti su lake prihvatili reforme, koje je zamislio Golicin (1681).Starim bojarskim porodicama, koje su stupile u slubu moskovskih knezova, jer su raunale, da e od porasta njihove moi i one imati neke koristi, pridoli su od XV vijeka i drugi plemiki rodovi, najstarijega i najuglednijega porijekla. Bili su to nekadanji udjelni knezovi, koji su bilo dragovoljno, bilo silom sjedinili svoje samostalne kneevine s Moskvom, ili se odrekli svih svojih prava, kao oni litvanski knezovi, koji su pristali uz Trei Rim. Ti su plemii ponekad bili starijega roda i od samih moskovskih careva. Ako je mjestniestvo bila zapreka carevu samovladu, to je u drugu ruku nastojanje moskovskih vladara, da skue velikaka prava, vrijealo sve lanove tih porodica i drailo ih na otpor, pa 67. od 267 stranicai na bunu. Tako je razumljiv i sukob, koji je izbio izmeu Ivana Groznoga i kneza Kurbskoga. Careva je stranka osuivala kneevske bojare, koji su branili svoje privilegije tako npr. pravo, da smiju slobodno napustiti slubu kod jednoga kneza i prijei drugome. Sada kad se ve razvio pojam o samovladu i jedinstvenoj dravi, smatrali su carevi tu slobodu kao izdajstvo i pobijali je svim sredstvima.Velikoga je kneza podupirao nadstojnik volokolamskoga samostana Josip Volockij ( 1515), koji je drao, da zavjet siromatva ne spreava samostanima da imaju posjed. Jozefiti, Josipovi sljedbenici, podupirali su za svoj probitak vladina nastojanja, a knez Kurbskij i njegove pristae otro su ih napadali, jer je ve za Ivana III samostanski posjed bio golem. Josip je pobijao novgorodsku sektu, koja se drala Staroga zavjeta i poricala sv. Trojstvo, to se podudaralo s njegovom svjetovnom politikom, gdje se zauzimao za carevo samovlae. Sunce ima zadau, da obasjava sva boja stvorenja, a careva je dunost, da se brine za sve svoje podanike. Primio si ezlo iz Bojih ruku, pazi, kako e zadovoljiti onoga, koji ti ga je dao. Car je prirodno ovjek kao i drugi, ali je po svojoj moi i svom pozivu ravan najviem Bogu. To su osnovni Josipovi nazori, koji se slau s njegovim zahtjevom, da vjernici moraju od rijei do rijei ispunjavati ritualne vjerske propise i bezobzirno potisnuti svaki izriaj slobodne misli i kritike. Dodue, bilo je i drugih miljenja o samostanskom ivotu, bilo je struja, koje su tvrdile, da e zemaljska dobra i suvie privui i vezati monahe i tako ih odbiti od carstva bojega. Josip je protiv takvih nazora iznosio, da bi tada nestalo monaha iz otmjenih drutvenih krugova, pa ne bi bilo ni obrazovana i i dobro odgojena podmlatka za visoke crkvene poloaje. Meutim se protivna stranka nije osvrtala na taj argument. Glavni su Josipovi protivnici bili pustinjaci iz sjevernih krajeva, koji su napustili gradsku vrevu i povukli se u samou, u svoje elije-samice, gdje su ivjeli asketskim i kontemplativnim ivotom kao isposnici na Atosu. Voa je tih asketa bio Nil Majkov, koga su po njegovoj eremitai na Sori kraj Bjeloozera prozvali Nil Sorskij. Nil Sorskij se protivio Josipovim crkvenim i politikim nazorima; crkva se kao slobodna vjerska ustanova ne treba mijeati u svjetska, politika, pitanja, ne treba da slui politikim dravnim interesima - prava vjera nije u bezvoljnom pokoravanju propisima i slovu Sv. pisma. Monahov je poziv, da duhovno, mistiki prodube vjersku spoznaju, da se odree ovoga svijeta, da raskine sve, to ga vee sa ivotom, pa prema tome mora odbaciti i zemaljska dobra i posjed. Godine se 1503. sastao crkveni sabor, koji je raspravljao o tim pitanjima i prihvatio Josipovo miljenje. Jozefiti su i dalje podupirali carevo samovlae, pa je vlada iz njihovih redova izabirala crkvene dostojanstvenike.Tako je bizantsko nauanje o boanskom porijeklu careva samovlaa utjecalo i u Rusiji, pa je upravo sveenstvo mnogo pridonijelo, to se iz iskonske kneevske vlasti razvila apsolutna, neograniena vlast miropomazanoga vladara. Sofija Paleologova, careva ena, nije toliko djelovala na samu sutinu autokratske vlade, nju su izgradile druge sile - ope prilike i razvitak ruske drave - carica je tek pazila na izvanjske simbole i ceremonijal nove moi. Grka rije autokrator tono je pretoena na ruski rijeju samodrec, a Trei Rim je u svemu naslijedio nekadanju prijestonicu istonoga kranstva. Ruski su carevi stoga toliko i nastojali, da se oslobode tatarskoga gospodstva, jer su samo kao slobodni vladari i zatornici poganstva mogli pomiljati, da e im itav svijet priznati zasluge, poziv i mo. Rije gosudar, koja oznauje gospodara neke imovine, dobila je za Ivana III osobito znaenje, jer 68. od 267 stranicase prozvao Gosudarem itave Rusije, to e rei: itava je Rusija carev posjed. Ivan je iz govora novgorodskoga poslanstva (1477), koje ga je pozdravilo kao gosudara, izveo i svoj zahtjev, da mu se taj grad preda, jer mu i pripada kao Rjurikovu nasljedniku. Odsada se nije moglo ni pomiljati, da bi narodna skuptina bilo o emu ograniila carevu vlast. Ruski su carevi gradili svoju mo na vjerskoj osnovi, to je njihovoj osobi i njihovim inima pridavalo osobit, uzvien znaaj, a taj su pridavali i svim svojim odnosima s inostranstvom. Zbog toga su esto izbijale potekoe i razmirice, jer su drugi vladari u tome vidjeli samo gordost i neopravdanu nadutost ruskih careva.Za carovanja Ivana III zapoeo se prema tome nov poredak, i to protivan onome, koji se dotada uvrijeio u javnom ivotu. Istina, taj novi red nije u to doba jo potisnuo stare navike i ustanove, bio je tek u zamecima, razmahat e se tek za Petra Velikoga. Neprestane borbe sa susjedima: Tatarima, Litvancima i Poljacima, traile su, da se i vojska bolje organizira, vre povee i utvrdi mo pojedinih zapovjednika. Tako su i opi dravni interesi potakli razvitak apsolutistikoga vladanja, odbacili utjecaj visokoga plemstva i ukinuli njegove povlastice. Ve je Ivan III primao samo one plemie, koji su se obvezali, da e mu doivotno sluiti, nije, dakle, priznavao njihova prava, da mogu otkazati ugovor i prijei drugom vladaru. Oko sredine se XVI vijeka smatralo, da je plemi obvezan, im je navrio svoju esnaestu godinu. Za svoju bi slubu dobio posjed, pomjestie. Time su ratnika vezali uz zemlju i primorali ga, da se bavi gospodarstvom. Pomjestie nije plemi mogao ostaviti svome potomstvu kao batinu. Posjed je bio samo njegov kao plaa za slubu, a drava bi ga opet uzela, im bi napustio svoje mjesto. Budui da su granice bile nesigurne, trebalo je mnogo ovakvih posjeda, da se namire svi, koji su sluili u pograninoj vojsci. Kad je ponestalo zemlje, uzeli su crkvena i samostanska imanja i podijelili ih meu plemie. Zbog estih promjena i pridolaenja novih slubenika osnovali su i poseban ured (prikaz), koji je rjeavao sva pitanja oko tih imanja. Tako su bile dvije vrste plemikih posjeda. Votina je bila porodina imovina, znaila je slobodnu slubu, koju je plemi, bar teoretski, mogao od kazati, ali im bi primio pomjestie, zavisio je o svom gospodaru. Bojarska djeca i bojari, a osobito nie, dvorjansko plemstvo sve je vie ulazilo u taj sistem, koji se utvrdio ve u XV vijeku. Nie se plemstvo kasnije podiglo i dralo mnoge vane dravne slube u svojim rukama, pa su stoga razlike izmeu niega i visokoga plemstva pomalo nestajale to vie, to su visoki plemii izgubili pravo, da mijenjaju svoje gospodare. Pomjestie je nadjaalo votinu. Dodue, ti su se dvorjani meusobno razlikovali, moskovsko je dvorjanstvo bilo vie i uglednije od provincijskoga, moda i stoga, to je bilo imunije i nije toliko nagrnulo, da dobije pomjestie. Car je moskovskim plemiima povjeravao vanije dravne slube i po svojoj volji davao asti, inove. Meu dvorskim su slubenicima bili najugledniji savjetnici, dok su od nekih drugih starih asti ostali samo naslovi. Te su razlike po inovima bile velike, plemiki stale nije bio jedinstven, osobito stoga, to su se stari kneevski rodovi odijelili i uvali svoje povlastice i svagda isticali svoje mjestniestvo. Visoko je plemstvo i u najtee doba nastojalo, da se i opet doepa svojih starih prava, prihvatilo je svaku priliku, da pojaa svoj utjecaj. Bio je to vanredno ilav stale, koji nisu oslabile ni teke borbe ni meusobno unitavanje i progoni.Carevi nisu pritegnuli samo plemstvo, nego i seljatvo, nisu oteli pravo slobodnoga seljenja samo svojim ratnicima, nego i slobodnim seljacima. Otroci i seljaci su naputali 69. od 267 stranicagospodare i posjede, bjeali su iz svoga zaviaja i u XVI vijeku naselili pustu stepu. Meutim je u XVII vijeku vlada toliko ojaala, da je sprijeila seljenje i primorala seljake da se vrate. Slubeni su plemiki posjedi trebali sve vie radne snage, pa su bojari i dvorjani vezali seljake uz svoj posjed, pomjestie. Bilo je prema tome u dravnom i plemikom interesu, da se popisu oni seljaci, koji su od gospodara primili majur u zakup i time izgubili pravo slobodnoga seljenja. Registriranim je seljacima ostao samo jedan rok, i to na urev dan (26. novembra), da otkau ugovor i odsele drugom gospodaru, ako su izvrili svoje obaveze i platili dugove. Protiv slobodnoga seljenja nisu bili samo posjednici, nego i opine, jer je itava seoska opina kao jedinica jamila za sve poreze i dae.Seljak je gospodaru plaao zakupninu i namet (obrok) odreenim prirodnim proizvodima kao npr.: maslacem, jajima i t. d, i to po oranici i od stoke. U drugoj polovini XVI vijeka traio je gospodar, da mu seljak isplati bar neto od dae u novcu. Seljaci su osim tih daa radili na gospodarevoj zemlji, ili na robotu, ve prema ugovoru, koji se osnivao na njihovim gospodarskim prilikama. Seljak je bio zakupnik gospodareve zemlje, a kako je dobio samo golu zemlju, to je trebao njegove pomoi, da nabavi inventar i orue, bez koga nije mogao raditi. Posjednik se tako po svojoj volji mogao okoristiti nevoljom i stiskoljem svojih seljakih zakupnika. Tu pomo nije seljak traio samo onda, kad bi preuzimao zemlju, nego se obraao vlastniku i za nerodica ili drugih nedaa. Tad bi posjednici za te usluge traili naplatu povrh ugovorenih daa. Budui da je namet bio vrlo visok (20%), to je seljak teko otplaivao svoj dug i zaduivao se sve vie, kao ono nekada zakupi u staro doba, to mu je oduzimalo jo vie radnoga vremena, koje je troio za gospodara. Seljake je dug prisilio, da zanemare svoje posjede, a kad su potpuno osiromaili, prikovali su ih na gospodarevu zemlju, a mnogi su izgubili i svoju slobodu, jer je gospodar imao pravo, da proda nemarna dunika kao roba. Drava je donekle ublaivala teko stanje seljakoga stalea i nastojala, da razlinim mjerama sprijei preveliko zaduivanje, koje je raslo iz dana u dan. inila je to u svom interesu, jer otroci i robovi nisu plaali nikakva dravnoga poreza, pa je prodavanje u roblje bilo na tetu carevih dohodaka. I nisu siromaile samo seljake obitelji ili pojedinci, nego i itave opine, jer su morale plaati isti porez, iako je oporezovanih bilo sve manje. Protiv takva je zarubljivanja i prodaje siromanih dunika ustala i crkva. Stoglav nije doputao ni svjetovnom sveenstvu ni monasima, da seljacima daju zemlju i od njih ubiru namet. Nevolju je i bijedu ruskoga seljatva isticao i Nil Sorskij, kad je ustao protiv one sveenike struje, koja se zauzimala za samostanske posjede.Seljak se mogao razduiti, ako bi njegove obaveze preuzeo neki drugi plemi. Time bi se dodue oslobodio zapisa, (kabala), kojim je obrekao, da e odraditi svoj dug, ali je uistinu tek promijenio vjerovnika. Tad ne bi vie radio za prvoga gospodara, nego za svoga otkupitelja, te se tako nije mogao niti ponadati, da e se ikada rijeiti tlake i nameta. esto bi seljak prelazio od gospodara gospodaru, da i sam nije znao zato. Posjednici su se izmeu sebe na urev dan dogovorili, uredili svoje raune, pa bi dunik mjesto u novcu ili proizvodima platio svojim seljakim dunicima. Bogatiji je plemi odvukao radnu snagu s imanja svoga siromanijeg susjeda. Te su prilike postajale sve tee i tee, a kako pomoi nije bilo ni odakle, to se nevoljni seljak oslobaao na svoje nain: bjeao je s imanja u iroku slobodnu stepu. Pomalo je to stanje seljakoga stalea utjecalo i na njegov pravni poloaj: obiajno ih je pravo sve vie vezalo uz gospodarevu zemlju, i to ne samo pridole, nove 70. od 267 stranicazakupnike, nego se s vremenom prenijelo i na starosjedioce. Seljak je na privatnim posjedima potpuno zavisio o svom vlastelinu, dok su ga na dravnim imanjima pritegnuli i sputili vie zbog toga, da se osigura plaanje javnih poreza. Ve u XVII je vijeku seljak bio toliko neslobodan, da mu se gospodar nametao i kao sudac u svim sporovima, kako se to razabira i iz Aleksejeva zakonika. Taj je zakonik zabranjivao posjednicima, da seljake kanjavaju smrtnom kaznom, da ih ranjavaju ili osuuju na smrt glau. Vladine su mjere na kraju XVI vijeka skrenule opi razvitak javnoga ivota u korist krupne vlastele i bogatih plemia, koji su tako sve vie odudarali od svojih siromanih, sitnih stalekih drugara. Na kraju XVII vijeka priznato je posjednicima pravo, da smiju po volji odluivati sudbinom svojih seljaka. Plemii su svoje seljake izmjenjivali, prodavali, zalagali, darivali, i to ne samo pojedince, nego i itave obitelji, a ponekad bi i raskinuli seljaku obitelj i neke njene lanove otposlali na druga imanja. Kako je vlastelin jamio za dravne poreze svojih seljaka, to se i drava sve manje za njih brinula: prepustila ih je posjednicima, koji su se koristili njihovom radnom snagom i kasnije stekli pravo da im sude. Tako su u XVII vijeku zarobili iskonski slobodnoga seljaka i izjednaili ga s neslobodnim holopom.Veina se graana nije mnogo razlikovala od seljaka, jer tada jo nije bilo ni velikih razlika izmeu seljakoga i gradskoga gospodarenja. Istina, trgovina i promet obiljeili su na svoj nain neke znatnije gradove kao npr. Novgorod, ali se zato preteno mnotvo drugih gradova nije odlikovalo nekim osobitim oblikom svoga gospodarskoga ivota, ve znaenjem, koje su imali kao upravna ili vojnika sredita. Obrtnici bi se i trgovci obino naselili na gradskoj periferiji ili izvan gradskih zidova. Takva se naseobina zvala posad, a obrtnici posadskie ljudi. Trgovina se razdijelila na neka odreena mjesta: trgovita i gradove, da bi drava lake nadzirala carine i druga trgovaka podavanja. Mnogi su veliki trgovci posuivali novac knezovima - neki su pae zbog svojih odnosa s inostranstvom utjecali i na politiku. Tim su utjecajnim ljudima esto davali i velike privilegije. Knezovi su iz trgovine vukli znatnu korist, jer su uveli monopole, i to ponajvie na robu za svakidanju potrebu tako: sol, pie, duhan itd. Posluili su se i bogatim praktikim iskustvom tih velikih trgovaca, pa su ih pozivali na suradnju i pitali za savjet u financijsko-tehnikim pitanjima. Najugledniji su trgovci bili gosti, to je bio poseban naslov i davao ga sam knez. Moskovski gosti nisu i poslije takva imenovanja naputali svojih starih boravita. Utjecajnih je i imunih trgovaca bilo prilino malo, ako uporedimo njihov broj s gomilom onih, koji su jedva ivotarili od svoga zvanja. Zbog razrezivanja javnih poreza po domu, kako se to uobiajilo u XVI vijeku, uvrstili su i obrtnike i trgovce u opinu. Kako su svi solidarno jamili za porez, to bi se teret pojedinih obrtnika poveao, ako bi ispao ma i jedan poreski obveznik. Da sprijei preveliko optereenje svojih lanova, vezala je opina i posadske ljude za njihove domove. Posadske je ljude osobito oteivala i Sloboda. Slobodom su zvali naseobinu u blizini nekoga grada, imala je posebne povlastice, pa njeni obrtnici i trgovci nisu plaali nikakvih nameta i po reza, ili su podavali mnogo manje od posadskih ljudi. Stanovnici su takvih Sloboda zatraili zatitu velikaa ili pojedinih samostana, naselili se na njihovu zemljitu ili predgrau i plaali mnogo manje nameta. Tako su neki gradovi imali tri dijela: jezgru, a to e rei vojniki i upravni kotar, posadsko podruje i Slobodu. Budui da su posadski ljudi plaali velike poreze, to se nisu mogli natjecati s obrtnicima iz Sloboda, jer su ti radili mnogo jeftinije. I tako su ve odavna zaredale albe protiv naseljenika, a i Stoglavski je 71. od 267 stranicasobor ustao protiv povlastica, koje su smanjivale dravne i zemaljske prihode. Ipak je jo i u XVII vijeku bilo Sloboda, koje su sauvale svoja prava i plaale manje od posada. Uloenie je konano rijeilo i to pitanje, ukinulo je sve povlastice u neku ruku privatnih Sloboda. Zabranilo je osnivanje novih i dalo pravo samo caru, da poziva obrtnike i trgovce u svoje naseobine. I kao to su u to doba vezali seljaka i oteli mu pravo slobodnoga seljenja, tako su prikovali i mase gradskoga puanstva za njihove posade.I zaista, u to je vrijeme u Rusiji bilo vrlo malo slobodnih ljudi. Uestale su bune, nemiri i unutranje borbe, opi su ustanci katkada poprimali socijalni karakter, kako to pokazuju dogaaji u doba Smute. Neslobodna se klasa seljakih holopa nije sad mnoila prilivom ratnih zarobljenika, jer je odredbom iz godine 1556. samo ratni zarobljenik bio robom, dok su njegova djeca postajali slobodni ljudi. Roblje su mnoili unutranji ratovi i nemiri, gospodarska bijeda i krut zakon, koji je progonio dunike. U XVI je vijeku zakon dodue omoguio dunicima, da odrade svoje dugove, ali su i novi zakonici doputali slobodnim seljacima, da se sami prodaju u roblje i tako rijee svakoga nameta na zemljite. Svoju su linu slobodu izgubili i oni seljaci, koji su morali odraivati svoj dug. Prema zalonom zapisu, kabali, zvali su tu mnogobrojnu klasu kabalski holopi. Bili su to doivotni robovi, dugovi su pae prelazili i na njihovo potomstvo. Kabalski su se holopi razlikovali od pravih holopa-robova jedino po tome, to su se teoretski mogli otkupiti, ali je bilo vrlo malo onih, koji su se okoristili tim svojim pravom. Tako su se pomalo zatrle te razlike, dunici su bili gotovo isto to i robovi, tek su se donekle odvajale njihove ene i djeca. Stvarno se otrotvo sve vie irilo. Prirodno, taj ropski ivot nije bio za sve jednako teak. Kao i u prijanjem razdoblju, bilo je i u ovome prilinih razlika. Gospodar bi nekim otrocima povjerio osobite dunosti u svom kuanstvu i prema tome i drukije s njim postupao. Mnogi su opet sebi olakali ivot, ako su imali svoga imetka.Naroit je bio sveeniki i samostanski posjed, o kome se mnogo raspravljalo. Vidjeli smo, kako su i sami sveenici ustali protiv gomilanja crkvenoga posjeda. Protiv takvih je imanja bila i drava i velikai. Crkveni su se posjedi stalno poveavali i mnoili, pored toga su po starom pravu imali velikih olakica kod plaanja javnih poreza i daa. Samostana je bilo mnogo, svaki je udjelni knez osnovao svoj samostan, da taj pobonou naspori kneevu rodu i potomstvu zemaljski napredak i vjeno spasenje. U sjevernim je krajevima od XVI vijeka vjerska revnost podizala i isposnike manastire. U tim se ustanovama ivjelo pustinjaki, monasi su obavljali teak i grub kolonizatorski posao, a odavle se podigao i onaj duboko religiozni duh, koji je proeo Nila Sorskoga i njegov pokret. Plemstvo se ljutilo, jer se nije moglo mjeriti s bogatim i povlatenim crkvenim posjedom, miliji su mu bili isposnici, ali su i pustinjaki samostani svojim kolonizatornim radom i osnivanjem mnogih sela prikupili velika imanja, to je oslabilo njihovu tenju za istim duhovnim ivotom. Kad bi veliki knezovi darovali nekom samo stanu zemlju i sela, obino bi ga rijeili i dunosti, da za svoje seljake i naseljenike plaa namet. Samostani su esto pojaavali ili smanjivali svoje zagovore i molitve ve prema naknadi i daru, pa su im stoga i prigovarali i prozvali ih duhovnim lihvarima i zakupima. Kad je crkveni posjed prikupio gotovo treinu itave zemlje, zahvatila je konano i drava, da ukloni te nezdrave prilike. Protivnika je samostanskih imanja bilo ve i u XIV vijeku, ali se oprena miljenja i struje pomalo sabirale, sve do kraja XVI vijeka. Protivnici crkvenoga posjeda nisu napadali jedino samostane, nego i bogato svjetovno 72. od 267 stranicasveenstvo, koje se pobojalo za svoja imanja i osudilo Nila Sorskoga. I Stoglav nije tu mnogo popravio, crvena imanja nisu sekularizirali, a vladari se utjecali nedovoljnim mjerama, da nekako utae glad sa zemljom.Meu svjetovnjacima bili su knez Kurbskij i njegovi sumiljenici najljui protivnici teoretskom apsolutizmu. Kurbskij je nekoliko puta napao Ivana Groznoga, zamjerao mu to je nestalo pravih sudova i zatite, zbog molbe i savjeta lukavoga Vasijana Toporkova iz podmukle Josipove rulje, koji ti je savjetovao i apnuo u uho, da kraj sebe ne dri mudrijih savjetnika (Pisma s. 124). Ipak car nije vladao sam, visoko je plemstvo dodue oslabilo, ali je postojala bojarska duma, premda nije svagda imali jednaki utjecaj. Za Ivana Groznoga je pored Oprinine, koju je osnovao, da skri i uniti kneevske bojare, bila i druga polovina carstva, Zemina, u kojoj je vrijedio stari ustav, u kojoj je i duma imala svoju rije. Car je odabirao svoje suradnike i savjetnike izmeu bojara, okolnia i bojarske djece, pozivao ih u savjet, pa su ih stoga i zvali dumskim dvorjanstvom. Iako se tako lanstvo u dumi nije prenosilo od oca na sina, utvrdio se ipak neki red po obiajnom pravu, oblikovao se stale, iz koga je car uzimao savjetnike, inovnike i djake.Kad je nestalo dobrovoljne plemike slube, kad plemi praktiki nije mogao prijei u slubu drugom knezu, nego samo neprijatelju, jer su se sve udjelne kneevine stopile s Moskvom - utjecalo je to i na slobodno miljenje i dranje pojedinih lanova careve dume. Dvorjanin nije vie bio slobodan plemi, koji je mogao promijeniti svoga vrhovnika, bio je vezan, dobio je zemlju, pa se i u svome miljenju, ili bar u svojim izjavama morao ravnati prema miljenju i eljama svoga gospodara. Taj se odnos izmeu gospodara i plemikoga sluge jo vie utvrdio time, to lanovi careve dume nisu bili samo carevi savjetnici, nego su vrili i razline dravne slube i poslanstva diplomatskoga karaktera. Broj tih savjetnika nije bio stalan. U pojmu je teokratskoga apsolutizma, da odluke, koje je donosila duma, nisu vezale vladara - car je davao inicijativu i donosio konanu odluku. Nije to znailo, da je pozvao savjetnike samo zato, da bez rijei i prigovora sasluaju njegovu volju, naprotiv, od njih se trailo, da reknu i svoje miljenje, ali se mora priznati, da mnogi carevi nisu podnosili slobodne rijei, da su samostalnije i slobodnije savjetnike ponekad i proganjali. Tako su pripovijedali o Ivanu III, da je volio slobodnu raspravu sa svojim savjetnicima, dok su savjetnici samovoljnoga Ivana IV Groznoga morali biti vrlo oprezni. Kad je oslabilo praplemstvo i izgubilo svoj utjecaj i na njegovu se mjestu pojavilo novo plemstvo po slubi, novo dvorjanstvo, dobila je i duma vie inovniko-strunjaki karakter. Tako je duma vijeala i donosila zakljuke i kad car nije bio nazoan. Budui da je duma imala razmjerno velik broj lanova, to se o nekim pitanjima nije raspravljalo pred itavim skupom, nego je car odabrao ui krug povjerljivih savjetnika, s kojima bi pretresao osobito vane dravne tajne. Meu tim je savjetnicima bilo uglednih i sposobnih mueva, koji nisu bili lanovi careve dume. Takva su savjetovanja, gdje se car zatvara u svoju spavaonicu u troje, bila vie privatna i informativna, premda se upravo tu esto odluivalo o vrlo vanim dravnim poslovima. Redovne su poslove rjeavale kancelarije, prikazi. Te su se kancelarije razvile iz uprave carskoga dvora, a u XV su vijeku bile upravna sredita itave drave, to meutim nikako ne znai, da bismo ih opravdano mogli uporediti s novovjekovnim ministarstvima. I to su se dravni poslovi vie granali, to su se i prikazi sve vie ralanjivali: bilo je posebnih prikaza za izvanjske poslove i razlina podruja unutranje uprave. Na kraju XV 73. od 267 stranicavijeka bilo je ve trideset takvih poglavarstava, u kojima se centralizirala dravna vlast. Na elu je svakoga prikaza bio djak.inovnitvo, ako bismo tako mogli nazvati namjetenike tih poglavarstava, nije bilo ba na visokome moralnom stupnju, jer je tada bio obiaj, da se iz javne slube izvlai to vie prihoda. Podmiivanje, izdaja slubenih tajni i korupcija na dnevnom su redu, obina su pojava, koju nisu progonili ni stroi vladari. Zemljom, koja nije pripadala dvoru, dakle privatnim i crkvenim posjedom, crnom zemljom, to e rei, gradskim i seoskim opinama, koje su plaale namet - upravljali su namjesnici i upravitelji volosti. Namjesnik je upravljao gradom i njegovim seoskim opinama, a upravitelj jednom volosti t. j. okrugom seoskih opina. Sudska se i upravna vlast tada jo nisu odijelile. inovnici su za svoju slubu primali kormlenie t. j. dio od pristojbi i globa, koje su ubrali na svom podruju. Pored toga su od opina dobivali podavanja u prirodu, mjesto kojih su obino uzimali ekvivalent u novcu. Car je kormlenie podjeljivao kao nagradu i odlikovanje - nije to dakle bilo pravo, koje bi inovniku nuno pripadalo po njegovoj slubi. to je posjed moskovskih vladara vie rastao, to se i uprava jae centralizirala, odluke su donosili inovnici, koji nisu poznavali prilike i ljude, bili daleko, pa je kormlenie postalo nesuvremeno. Konano su ga posve ukinuli. Sva je plaanja u dravnu blagajnicu od XV vijeka ubirao u gradovima sotskij, a u volosti seoske starjeine. Vanija su pitanja rjeavali moskovski prikazi, ime su stegnuli samovolju lokalnih vlasti. Zakonodavstvo onoga doba pokazuje jasnu tendenciju, da sprijei korupciju i popravi opu upravu i sudstvo. Meutim su to bili tek nedostatni pokuaji, opa se uprava temeljitije izmijenila tek poslije Smute. Uloenie je iz godine 1649. zavretak zakonodavnoga rada u ovoj epohi ruske povijesti.Najprije se lokalna upravna vlast promijenila u pograninim okruzima, gdje je svu vlast preuzeo vojvoda. Za Smute se ta sluba pograninoga vojvode prenijela i na unutranje oblasti. Tako je centralna moskovska vlada dala svojim inovnicima vlast, da upravljaju pojedinim okrujima, a ti su inovnici potisnuli dotadanje kormlenike i gotovo itavu lokalnu samoupravu. Meutim je takav moan vojvoda, koji nije primao kormlenie, ipak mogao vladati po svojoj volji, mogao je tumaiti propise i zakone kako mu se svidjelo. Pored vojvode bio je i guba-starosta, koga je od XVI vijeka birala okruna skuptina. Guba-starosta je rjeavao kriminalna pitanja, progonio zloince, brinuo se za javnu i privatnu sigurnost, a u XVII je vijeku dobio jo neke upravne funkcije. Isprva se i u toj slubi ogledala lokalna samouprava, jer su starostu birale okrune skuptine, ali su kasnije birai izgubili svaki utjecaj na vrenje policijske slube, jer se tada ve smatralo, da zloin pogaa itavu dravu, a ne samo uu, lokalnu zajednicu. Tako su malo pomalo inovnicima starih lokalnih samouprava oduzimali sve vanije poslove, osobito sudske i konano im ostavili samo najuu upravu pojedinih mjesta, u prvom redu utjerivanje poreza i skupljanje prihoda, kojima se uzdravala sama vojvodina. Izabrani su lokalni sudski prisenici ovjeravali isprave i iskaze pozvanih svjedoka, zatiivali stranke i pazili, da se sudski postupak odvija prema zakonskim propisima.Iako su okruja birala policijskoga starostu i njegovo inovnitvo, pokazuje ve sama injenica, to je dravna vlast osnovala posebne kriminalno-policijske okruge (guba), da prijestupi nisu vie bili jedino civilno-pravnoga karaktera, nego je sad zloin progonila i drava kao zatitnik povrijeenoga poretka. U to se doba ve dovoljno razvila svijest o 74. od 267 stranicaznaenju dravne vlasti, sloeniji gospodarski i pravni odnosi, na kojima se gradila njena organizacija, nisu vie doputali, da neki stari ratnik dobije za svoje zasluge upravni okrug i da iz njega vue korist, kao to se to esto dogaalo u ono vrijeme, kad su jo inovnici dobivali kormlenie.Za staroga su sistema bili vojni obvezanici razasuti po itavoj zemlji, kad bi buknuo rat, otili bi takvi nagraeni inovnici u vojsku, pa bi mnogi okrui ostali bez svojih upravitelja. Pomjestie je i to izmijenilo, inovnici su i u ratno vrijeme zadrali svoja mjesta, a skratilo se i vrijeme, koje je bilo potrebno, da se provede mobilizacija. Nestalo je lokalne samovolje i razlinih tumaenja zakonskih propisa, uprava je na veim podrujima postala jednolinija, jer su vojvode uvele postojanost upravnoga poretka. Ipak taj novi red nije odjednom uklonio sve pogreke staroga sistema, to vie, i sam je imao podosta nedostataka, meu kojima je bio najvei, to je uzdravanje samoga vojvode i njegova inovnitva nametnulo velike terete pojedinim upravnim okruzima. Izabrano se regionalno inovnitvo odsada brinulo uglavnom za financije, za dravne poreze i lokalne prihode. Budui da su vojvode imale velike ovlasti, to su esto traili vie no to im je pripadalo, i to: bilo u nametima, bilo u darovima - oporezivali bi po svojoj volji puanstvo svojih vojvodina, iako je to car svojim naredbama esto zabranjivao.Rat je primorao Mihajla, da u zapadnim, junim i jugoistonim krajevima osnuje u pojedinim vojvodinama posebne vojne okruge (razrjade). Vojvode su tih okruga imali i civilnu i vojnu vlast, bili su vii od ostalih vojvoda, koji su imali vei teritorij, ali samo civilnu vlast. Za Fedora su III tu instituciju jo i proirili.Zemaljska skuptina, Zemskij sobor, raspravljao je od doba Ivana IV o svim onim dravnim pitanjima, o kojima je trebalo sasluati miljenje najirih krugova. Sobor je isprva bio upravo crkveni koncil. Visoko sveenstvo i bojarska duma sudjelovali su punopravno u radu zemaljskih skuptina, koje prema tome i nisu bile pravo narodno predstavnitvo u dananjem smislu te rijei, iako su suvremenici smatrali, da se u njima izrie prava, istinska narodna volja. Tom su soboru pripadali i visoki inovnici centralnih poglavarstava, vojvode, dvorjanstvo i veliki trgovci. Tako je na zemaljskoj skuptini progovorila i provincija, a bilo je i strunjaka za sva administrativna, vojnika, zakonodavna, izvanjskopolitika, lokalna i gospodarska pitanja. Ipak tada jo nije bilo ope svijesti, nije bilo osjeaja, da treba pojedinane interese podrediti dobrobiti itave drave - predstavnici su pojedinih grupa naivno iznosili u javnost sve zakljuke i prijedloge, koje su sroili na svojim vijeanjima, zauzimali se za lokalne interese i interese svojih stalea, premda su pri tome stalno isticali, da sve to ine za cara, za koga bi rtvovali i svoje ivote. Sutina se autokratskoga sistema pokazuje i kod sobora, jer se car nije morao osvrtati na zakljuke zemaljske skuptine, kao to ga nije vezalo ni miljenje bojarske dume. Zemskij je sobor bio tek neko proirenje bojarske dume, da se car i vlada okoriste i onim jo neuloenim, potisnutim i neobjavljenim narodnim snagama. Car je sazivao sobor, kad mu se to uinilo zgodnim, kad je trebao pomoi, dakle obino za tekih vremena: za ratova, nemira, nerodice, gospodarskog zastoja itd. I nije tad okupljao samo svjetovne ljude nego i sveenike, koji bi odrali crkveni koncil.Sobor je dobio neko osobito znaenje poslije smrti Ivana IV Groznoga, kad je vijeao o njegovu nasljedniku, upravo izabrao novoga cara (1584). Ivan IV je bio krivac smrti svoga najstarijeg sina Ivana, koga je odredio sebi kao nasljednika (1572). Svoga drugoga sina Fedora 75. od 267 stranicanije oporukom imenovao nasljednikom, kako je to dotada bio obiaj, nego ga je izabrao sobor, to je bilo neto novo, to je potreslo dotadanje privatnopravno shvaanje, da je drava carevo vlasnitvo. Poslije smrti pak Fedorove, kad je nestalo posljednjega Rjurikovia, pomeo je izborni sobor sve dotadanje nazore o odnosu izmeu naroda i vladara, jer se inilo, da narod bira cara, da skuptina legitimira i potvruje nasljedni red.Za Smute je pao carski autoritet, to je podiglo ugled zemaljskih skuptina, koje su postale jo i znaajnije i monije, kad su primile vei broj lanova iz provincije i tako jo izrazitije predstavljale narodnu volju. Vei se utjecaj zemskih sobora pokazao i u tome, to je pored pozvanih lanova po slubi i zvanju sad bilo i izabranih predstavnika - pravih okrunih zastupnika. Meutim sobor ipak nije mogao prigrabiti vlasti, nije se mogao razviti kao odluan politiki inilac, koji bi zauzdao carevu volju, ve zbog toga, to je zemlja bila vrlo prostrana, te su kod soborskih vijeanja mogli prisustvovati samo neki okruni zastupnici tako npr. tek pojedinci iz itavoga Sibira za soborsko vijeanje u godinama 1612-13. I tu nije bilo neto principijelno novo, na zemaljsku se skuptinu tek primijenio stari izborni princip, koji je vrijedio kod popunjavanja inovnikih mjesta u lokalnoj samoupravi.Za Mihajla je Feodorovia zemaljska skuptina stalna ustanova, koja je bar u prvim godinama poesto savjetovala mladoga vladara (do 1622). Mihajlo je meutim i kasnije sazivao sobor (poslije 1632), jer se radilo o tome, da se uredi dravna uprava i odstrane sve tekoe, koje su jo preostale iz doba tekih smutnja. I doista je sobor zduno pomagao mladom caru kod obnove opustjele i rastrojene zemlje - nije bilo line opozicije, iako je bilo podosta suprotnosti, osobito socijalne prirode. Kod svih vanijih pitanja u izvanjskoj i unutranjoj politici sudjelovao je sobor, njegova se rije sluala. Pritisak je samovoljnih careva: Vasilija III i Ivana IV, pa i Borisa Godunova, dodue vrlo oslabio i prorijedio staro visoko plemstvo, ali kad su sad u sobor uli novi stalei: dvorjansko plemstvo, trgovci i novari, to je u XVII vijeku porastao njegov ugled i politiki utjecaj. Nova je dinastija morala i te kako raunati s tim nadolim politikim faktorom. Za Alekseja i Fedora sobor je i opet donekle izgubio svoje znaenje, rjee su ga sazivali, ali se vlada ipak savjetovala s predstavnicima pojedinih grupa, kad bi donosila odluke, koje su dirale njihove interese. Oba sobora u godini 1682. - kad su izabrali carevie Petra i Ivana - zavruju u neku ruku politiki znaajnu djelatnost zemaljskih skuptina. Nova se dinastija tada ve utvrdila, nije joj trebalo narodne potpore ni narodnoga predstavnitva, koje je po svom pravnom obiljeju bilo tek savjetodavno tijelo. Odsada e se carevi obraati pojedinim staleima, grupama i strunjacima, da uju njihovo miljenje o pitanjima, o kojima je nekada vijealo narodno predstavnitvo. Tako su carevi u XVI i XVII vijeku imali tri vrste savjetodavnih organa: sveeniki koncil za crkvena i vjerska pitanja, sobor i bojarsku dumu. Protiv sobora su u XVII vijeku ustali bojari i crkveni dostojanstvenici, jer se oborio na neke nemile pojave u dravnoj upravi i traio, da se provedu neke reforme, koje bi otetile interese visokoga sveenstva i plemstva. Ti su krugovi utjecali i na cara Alekseja, koji je skuio djelovanje zemaljskih skuptina.Sobori nisu imali konstitucionalno odreene funkcije, a naroito nisu imali nikakva utjecaja na razrezivanje javnih poreza i nameta, iako su ponekad odobravali izvanredne poreze kao npr. godine 1634. Za Smute su dravne financije bile optereene velikim izdacima, troilo se mnogo, iako su se smanjili svi dravni prihodi. Novi su teki tereti 76. od 267 stranicapritisnuli narod, kad je car Aleksej opremio nove pukovnije prema zapadnom uzoru i osnovao tri pogranina vrhovna zapovjednitva: protiv Poljske, Krima i vedske. Pored toga je rat na Zapadu dravu stajao mnogo novaca. Posredne su poreze ubirali zakupnici ili izaslanici, koji su se obvezali, da e dravi isplatiti odreenu svotu. I kod neposrednih poreza nije drava dolazila u dodir s pojedinim poreskim obvezanicima, nego s poreskom jedinicom npr. opinom, koja je kolektivno jamila za neku odreenu svotu. Poreski je teret bio vrlo teak, podavanja su ponekad iznosila i petinu itava imetka, pa nije udo, to se zbog toga narod esto bunio. Osobito su bili nezadovoljni razlinim financijskim eksperimentima i monopolima. Neprilino, ponekad i oajno gospodarsko stanje odjeknulo je i u tadanjoj literarnoj kritici, koja je traila temeljite reforme. Vlada je dobro poznavala sve nedae i narodnu nevolju, zajedno je sa soborom traila naine, kako da uvede nov red, ali nije imala dovoljno odlunosti, da odbaci prestarjeli sistem i uvede novi, suvremeniji.Crkvene je sobore sazivao car ili patrijarh, a vijeali su o crkvenim i vjerskim pitanjima. Na te su sobore dolazili crkveni dostojanstvenici, koje su odabirali izmeu crnoga sveenstva, monaha. Bijelo, svjetovno sveenstvo, nije na tim koncilima imalo svojih predstavnika. Svjetovno se sveenstvo i po svom ivotu i po svojoj obrazovanosti tek neznatno razlikovalo od potpuno neobrazovana puka. Golema se veina tih sveenika jedva snalazila u najosnovnijim pitanjima crkvenoga rituala i liturgije, opega teologijskoga znanja nisu ti boji slubenici tako rei niti imali. Zbrka i nejedinstvenost u liturgiji potakle su cara, da sazove koncile godine 1649. i 1651. O kultskim su reformama raspravljale sve crkvene skuptine, koje su se sastale poslije stoglavskoga sobora. Briga da se ouva isto pravoslavlje, koje su smutila razlina unionistika nastojanja, pridala je i mnogim toboe sporednim i izvanjskim crkvenim inima osobito znaenje. Katoliki nazori kijevskoga metropolita Petra Mohile jo su vie ukrutile i onako nepopustljive ortodoksne moskovske krugove. Nikonove su reforme tako nuno izazvale raskol. Ivan IV je sazvao stoglavski sobor, da pobija sve moralne nedostatke sveenikoga ivota i da ustane protiv svih onih tenja, koje su se ugledale na grku i latinsku crkvu. Kad se Nikon nije na to osvrtao, zbunio je due svojih vjernika, koji su navikli, da vjeruju u pismo od rijei do rijei i da u vrenju formalnih crkvenih propisa vide jezgru prave pobonosti i odanosti. Tko je s protopopom Avakumom i Neronovom kao i s itavim raskolom drao, da se ljudski razum mora ponizno podrediti, tko je s njima odbacivao avolsku oholost religiozne kritike, taj je morao porei svako stvarno opravdanje Nikonovim reformama. Starovjerci su se tjeskobili za budunost Treega i posljednjega Rima, pa je njihov krug i dao mnogo muenika za dobrobit izabranoga naroda i za pobjedu prave vjere.Crkveni je sobor u godini 1666/67. zakljuio, da e otro postupati protiv svih onih, koji se ne pokoravaju crkvenim vlastima. Tom su soboru prisustvovali i istoni patrijarsi iz Aleksandrije i Antiohije. Otada su se raskolnici posve odijelili od slubene crkve, ali je i Nikon, uzronik vjerskoga razvoda, platio svoju nepopustljivost, car mu je oduzeo patrijariju. Nikon je izgubio svoju bitku s carem, to je uguilo i posljednji pokuaj, da se u Rusiji crkvena vlast uzdigne iznad svjetovne. Nikonova teorija o dva svjetla konano je oslabila mo duhovne lui.U XVII je vijeku Rusija bila u prisnijim odnosima sa Zapadom nego ikada prije, ali se ipak odvratila od njegovih duhovnih pokreta: vjerske su razlike odudarale i stari obiaji bili 77. od 267 stranicajo toliko snani, da su i ruski poslanici u Evropi ivjeli istim ivotom kao i kod kue. Zapad se pravim Rusima inio pokvaren i neist, pa je car poslije sastanka sa stranim poslanicima prao ruke, da se raskui i sa sebe ispere dodir s neistim Frankom. Tek pod kraj toga vijeka poinju i Rusi ponekad poprimati zapadnu kulturu, koju e mnogi i revno braniti kao: npr. Matvejev, Ordin-Naokin i drugi. Taj je zapadni utjecaj pojaala Nemeckaja sloboda, koja je nastala u XVI vijeku. Za Smute je to naselje izgorjelo, a stranci se nastanili u Moskvi, gdje ih je kler poprijeko gledao, jer se bojao, da e pravoslavnom puanstvu nametnuti svoje vjersko miljenje. Da ne doe do nepotrebnih trzavica i sukoba izmeu domaih i stranaca, sagradio je car Aleksej ponovno to predgrae. Ve su u staroj naseobini bile dvije crkvene opine, protestantska i kalvinska, iz kojih se irila zapadna prosvjeta i drutveni obiaji. Ma koliko neki moskovski krugovi i prijeili, da se Rusi priblie Zapadu, ma koliko i odbijali strane utjecaje i traili od cara, da zabrani uvoz knjiga (ukaz iz godine 1672), ipak se zapadno miljenje polagano probijalo, ipak su mnogi itali latinske i poljske knjige. Razumljivo je, to su lake primali zapadne izvanjske oblike npr. nonju, tu i nije bilo toliko otpora da prihvate i zapadno miljenje, trebalo je od svoga neto i zaboraviti, trebalo je i vremena. Gornji su drutveni slojevi pomalo zamjenjivali staro s novim, prigrlili su i stranu umjetnost, pa se car Aleksej uzalud protivio plesu, svjetovnoj muzici i kazalitu.I ne treba se uditi - vii su drutveni slojevi uope priljubljiviji, prihvatit e i tue, da ouvaju svoje interese, odijelit e se od svoje sredine kao posebna skupina, a od stranih e srodnih grupa traiti priznanje i ravnopravnost, iako takav otmjeni krug dri, da je od stranaca i bolji i vredniji i odliniji.Staroruski su ivot branili sveenici, a njegove je osobine opisao nekadanji djak Kotoihin u svom djelu: O Rusiji za vlade Alekseja Mihajlovia. Pisca su izbievali, jer caru nije jednom zgodom dao prava naslova, kad je poinio i neku drugu pogreku, radije je pobjegao u Stockholm, gdje je napisao svoje djelo, koje mu je diktirala mrnja. U uvodu daje pregled careva, koji su vladali poslije Groznoga, a onda potanko opisuje krunidbene sveanosti i Aleksejevu enidbu. Prikazuje i ivot careve obitelji, njegovih sinova i keri, koji su stegnuti dvorskim obiajima, pa ive bez radosti i predani alosnoj sudbini. itamo o dvorskom ivotu, o primanju stranih poslanika u Moskvi, a u posebnom poglavlju, trinaestom, podrobno crta bojarske obiaje i otro grdi rusko plemstvo zbog njegove neobrazovanosti. Kotoihinovo je djelo dopuna Domostroju, koji takoer prikazuje stare ruske prilike i obiaje - ali oba spisa nisu ni izdaleka tako znaajna kao djelo: Rusko carstvo oko polovine XVII vijeka, u kome se oituje nov duh i iznose razlini reformni prijedlozi. To je djelo napisao hrvatski katoliki sveenik Juraj Kriani (ro. 1617), prvi panslavist, kako ga obino zovu. Kriani je boravio u Moskvi od 1659. do 1677. i radio za uniju istone i zapadne crkve. Pao je u nemilost i dugo godina proveo u Sibiru kao prognanik. Kriani je bio obrazovan i filozofijski i teologijski, kole je svrio u Zagrebu, Beu i Italiji (u Rimu 1640). Podaniku zemlje, koju su zarobili Turci, uinio se car jedinim zatitnikom svega slavenstva, koje je neobino volio, ali mu i zamjerao, da je nemarno, neobrazovano i umiljeno. Njemaku duhovnu pokretljivost nije prikazao ba povoljno, jer je taj narod mrzio. Kriani je poao dalje od Kotoihina i dao stvarne prijedloge, kako treba zahvatiti, da se prilike kod Rusa temeljito poprave. Moskva je odabrana da bude sreditem ujedinjenoga slavenstva, koje e jednom govoriti istim zajednikim slavenskim jezikom. Traio je, da se Rusija preporodi 78. od 267 stranicamoralno, kulturno i gospodarski, to ne e biti teko, jer je carska autokracija najzgodnije sredstvo, da se postigne taj cilj. Stoga se obratio neposredno caru Alekseju Mihajloviu ovim rijeima: U Tvojim je rukama, care, udotvoran Mojsijin tap, kojim moe ostvariti divna uda, u Tvojim je rukama sva vlast, Tvoji su Ti podanici potpuno odani i posluni. Ve odavna nije na svijetu bilo takva cara ili vladara, koji bi imao mo, da izvri uda, kao to ih Ti lako moe uiniti. Zbog njih bi Te blagoslivljalo itavo slavenstvo, zbog njih bi kod stranih naroda stekao neprolaznu slavu, a od Boga, poslije ovoga svjetskoga, nebesko carstvo. Kriani se nije samo teoretski zauzimao za svoje panslavenske ideje, nastojao je, da ih ostvari i svojim praktinim radom. Smislio je slavenski zajedniki jezik i sastavio njegovu gramatiku i leksikon. Sloio je i dravnopolitiki program, u kome je preporuio vladi, da unapreuje obrt i uvede samoupravu. Apsolutizam je donekle ublaio stalekim povlasticama. Krianievi su nazori bili tadanjoj Rusiji potpuno strani, nije ih shvatila, a ak su joj bili i sumnjivi.Iako je Kriani traio, da se slavenstvo potpuno oslobodi zapadnih utjecaja, osobito njemakoga, predloio je u svom nacrtu, da se zaostalo slavenstvo ugleda na zapadne narode, ako hoe, da se podigne kulturno i gospodarski. Nedovoljan je tehniki razvitak i ustrajanje kod starih ivotnih navika zapazila ve i ruska inteligencija - neobrazovanost se puanstva na svim podrujima pokazivala to nezgodnije, to se vie razvijali odnosi s inostranstvom. U Rusiji se obino obrazovali samo sveenici, i to jednostrano i prilino oskudno. Sveenik je bio i jedini uitelj mladei, ukoliko se kolovala, a taj je u psaltiru, liturgiji i uope u crkvenim i vjerskim spisima nalazio jedino vrelo potrebne pouke. U takvoj je koli odrastao jo i Petar Veliki. Ipak se ve i u to doba zapoelo pridizanje duhovne kulture. Tome su mnogo pridonijeli ivlji odnosi sa Zapadom, s Poljskom i Litvom, pa onda englesko-ruska trgovina, prodor prema Baltiku, bizantska nastojanja da se priblii Rimu i jo tota drugo. U Rusiju su pomalo stali nadirati novi, dotada nepoznati duhovni pokreti. I u to se jo doba pismenou i knjigom bavili sveenici, pa se meu mnotvom sauvanih literarnih spomenika nalaze uglavnom djela religiozna i duhovna sadraja: odlomci Svetoga pisma, razline pouke, pastirske poslanice, svetake legende itd. Knezovi i plemstvo, episkopi, sveenici i monasi jo su pod utjecajem tatarskoga gospodstva, ive surovim i pretvornim ivotom, crkva i samostani su istroili svoju unutranju duhovnu sr, a u svim je stranama procvalo sektatvo. Otkada je propala kijevska Rusija i raspala se na mnogobrojne udjelne kneevine, razvilo se mnogo novih malih sredita, u kojima se razvila lokalna analistika. Ta je, dodue, zabiljeila mnotvo sitnih dogaaja, ali je izgubila irok i obuhvatan pogled starih kronista, koji su mnogo izravnije ocijenili vladarske politike ine i razvojne smjernice ruske drave. Moskva je, istina, ve dugo bila politiko i duhovno sredite nove Rusije, ali je literarno znaenje dobila tek u XV vijeku.Ipak valja spomenuti moskovskoga metropolita Kiprijana (1376-1406) Srbina, koji je u rusku pismenost svojim spisima unio mnogo srpskih elemenata, koji su se podulje odrali, jer je iz svoje domovine prenio i mnogo rukopisa u Rusiju. Carigradski ga je patrijarh poslao u Kijev kao metropolita, odavle je 1380. doao u Moskvu, gdje je naslijedio metropolita Alekseja. Kiprijan nije imao politikih sposobnosti svoga predasnika, nije se umio priljubiti prilikama i nikako se nije slagao s Dmitrijem Donskim. Kad je 1382. Dmitrij morao pobjei iz Moskve, opljakale su tatarske horde glavni grad i crkve. Metropolit se tada zdruio s 79. od 267 stranicaDmitrijevim protivnikom, tverskim knezom Mihajlom i preselio se iz Moskve opet u Kijev. Tek kad je Dmitrij umro, vratio se u Moskvu, gdje je ostao do svoje smrti (1406). Kiprijan je nastojao, da uvede red i disciplinu u crkvi, da podigne sveeniki stale, svjetovni i monaki, a prihvatio se i pera. Obino je pisao duhovne spise, ponajee je prevodio s grkoga: ivotopise svetaca ili sluebnike, t. j. liturgijske knjige. U pogovoru, dakle dananjem uvodu, pie: Taj sam sluebnik preveo s grkoga na ruski jezik. Kiprijan, ponizni kijevski metropolit itave Rusije. Na uobiajen se nain preporua pobonim molitvama svih onih, koji e se posluiti njegovom knjigom, kad prinose nekrvnu rtvu Bogu. Izriito opominje prepisivae, da ne dodaju njegovu djelu ni jedne rijei i da ne ispuste ili promijene koji znak. Tu je opomenu izveo nairoko, jer je ve tada u liturgijskim knjigama bilo mnogo netonosti, koje su konano morali izbaciti i provesti temeljitu reformu crkvenih knjiga. Slino su upozoravali i zapadno-evropski prevodioci svoje prepisivae. Kiprijan se u svojoj literarnoj i prevodilakoj djelatnosti poveo za Studitima, u kojih je samostanu u Carigradu dugo ivio.Svjetovna se knjievnost stilistiki nije mnogo razlikovala od crkvene - bila ona historijska ili didaktika - formalno se drala istih principa, jer su i pisci svjetovnih djela bili uglavnom duhovnici. Sadraj bi obino uzeli iz grke ili bizantske knjievnosti, ali bi upleli toliko crkveno-moralnih razmatranja, da se jedva nazirala jezgra same radnje. Ima i pria, koje pripovijedaju o dogaajima iz tatarskoga doba npr. o kanu Mamaju, ima i pjesnikih epa, meu kojima se istie: S onu stranu Dona, Zadonina, koji se pjesnikim sadrajem i oblikom ugledao na Pjesmu o Igoru. Afanazije Nikitin iz Tvera opisao je svoje putovanje u Perziju i Indiju u drugoj polovini XV vijeka. Taj je putopis jedinstven spomenik staroruske knjievnosti. Autor prikazuje svoje putovanje preko tri mora, pripovijeda jednostavnim rijeima o pustolovnim doivljajima na tom dugom putovanju i iznosi opasnosti, koje su prijetile njegovoj vjeri. Kad su od slubene crkve otpali starovjerci, razvila se pouna i polemika knjievnost, koja je pobijala sektatvo. Novgorodski je episkop Genadije (1485-1505) pisao protiv sekte, koja je poricala sv. Trojstvo. Spoznao je, da je opa neobrazovanost, a esto i neznanje samih sveenika uzrokom, to su se razline sekte tako naglo irile i okupile velik broj sljedbenika. Svome je metropolitu javio, da klerici ne e uiti ni alfabeta, iako treba da se to vie obrazuju, kako bi dorasli sektaima, koji su esto bili vrlo ueni. Judaistika se sekta u svojim polemikama s pravovjernima pozivala na Sv. pismo, koje tada nije bilo potpuno prevedeno na ruski jezik - bilo je tek nekih dijelova za liturgijske potrebe. Genadije je zapoeo skupljati sve te odlomke (1499), ali kako nije bilo grkoga teksta, to su se njegovi suradnici posluili vulgatom i iz nje preveli one knjige Svetoga pisma, kojih dotada nije bilo na ruskom jeziku. Kod toga je ivo suraivao neki dominikanac slavenskoga porijekla. Kad se u Rusiji jae osjetili zapadni utjecaji, sukobili su se branioci staroga ruskog ivota i miljenja sa zagovornicima zapadnih ideja i obiaja. Zbog te je napetosti u ruskoj javnosti stradao i vrlo obrazovan Maksim Grek (Grk iz Albanije), koji je proveo trideset godina svoga ivota u tamnici. Grek je bio bibliotekar velikoga kneza Vasilija III, koji mu je naloio, da uredi i pregleda ruske knjige, osobito crkvene tekstove i da prevodi grka djela i Sv. pismo. Meutim se Maksim umijeao i u politiku, napao je zaostalost i neobrazovanost ruskoga sveenstva, a nije se sloio ni s novim kneevim brakom. Neprijatelji su ga optuili zbog nekih pogreaka i nedostataka u prijevodima crkvenih knjiga, to je bila izlika, da ga izvedu pred duhovni sud (1525) i osude na teku tamnicu. Meutim su svi njegovi zahtjevi uli u 80. od 267 stranicaStoglav.U to se doba odluio Ivan Groznij i metropolit Makarij (1553), da tampaju crkvene knjige, jer su se stalnim prepisivanjem sve vie gomilale pogreke, koje su bile osnovom razlinim tumaenjima i sektatvu. Tako je izala historija svetih apostola kao prvo djelo, koje je odtampano u moskovskoj tiskari (1564). I kasnije su izlazile gotovo samo crkvene knjige, meu kojima asovnik (Horologium) 1565. Praznovjerni su se moskovski graani pobunili i razbili tiskaru, a slagari su pobjegli u inostranstvo. Novu je tiskaru osnovao patrijarh Hiob, ali se i tad tampale samo crkvene knjige, jer ih je najvie trebalo, a kako se svjetovne nisu toliko traile, to su ih tampali tek u XVII vijeku. Meu prvim je svjetovnim knjigama otisnut Aleksejev zakonik (1649). Sad je knjiga bila jeftinija, mogli su je nabaviti i iri slojevi, to nije odgovaralo pisarima, koji su se pobojali za svoju egzistenciju i otro pobijali tu novotariju. Pisarski je ceh pobunio i narod i natjerao gomile moskovskih graana, da razvale prvu rusku tiskaru.Rusku su knjievnost potakla burna vremena, u kojima se razvio apsolutizam i religiozno-crkveno znaenje najvie dravne vlasti kao zatitnice istinskoga pravoslavlja. U njoj se ogledalo i raspadanje ruske drave za Smute, o emu smo ve govorili, a spomenuli smo i javno razraunavanje obrazovana kneza Ivana Kurbskoga s carem Ivanom IV Ta su dva dravnika u neobinim poslanicama ivo i jasno iznijeli svoj sukob i prikazali svoje nazore i politika htijenja. Knez Kurbskij je napisao i historiju Ivanove vlade, gdje u devet poglavlja opisuje njegovo djetinjstvo i ivot do godine 1578. U petom poglavlju pripovijeda o Silvestrovu i Adaevljevu padu, o promjeni Ivanova karaktera, koju tumai tekim i tunim doivljajima za djetinjstva i mladosti. Njegovo povijesno djelo prema tome nadilazi suho iznoenje dogaaja i injenica na kronistiki nain, jer trai unutranje motive careva dranja, ali se i on u svojim izlaganjima nije mogao otresti jednostranih, aristokratskih nazora. Kurbskij stoga i zamjera caru i smatra kao njegovu najveu pogreku, to je mjesto velikaa uzimao savjetnike niskoga roda, kao to je bio i sam Silvestar.Mnogo se prevodila razlina bizantska djela. Tako je i Kurbskij u sedamdesetim godinama XVI vijeka preveo Novu Margaritu (Biser) s latinskoga, ali se posluio i grkim originalom, to dokazuje, da je poznavao oba jezika. Pored tih neoriginalnih djela valja spomenuti jedinstven spomenik ruskoga duha iz toga doba, koji je napisao pop Silvestar. U njegovu se Domostroju uliio strog moskovski duh, koji je toliko protivan ivotnoj vedrini kijevskoga doba, tu nalazimo nazore, koji u svemu vide grijeh, tu avla izgone aranjem i formulama, mjesto da ga pobijaju unutranjim preporodom. U tom je prikazu ruskoga bojarskog kuanstva domain, otac i mu tvrd, strog i surov tiranin, pravo otjelovljenje krutih i skuenih obiaja ondanjega moskovskog drutva. Tek kad je u iduoj periodi ruske povijesti Petar Veliki otvorio prozor prema Evropi, prostrujao je i nov duh starom i ukoenom Rusijom.Tree razdoblje - Rusija kao evropska sila 1. Stara se moskovska drava pretvara u evropsku petersburku Rusiju81. od 267 stranicaPetar Veliki do svoga uspona na prijesto. Petar Veliki (1682. odnosno 1689-1725) pribliio je staru Rusiju zapadnoj Evropi i uveo mnoge tekovine, ime su zapoeli ve i njegovi prethodnici. Iako su odnosi s Azijom bili vrlo jaki i vezali Rusiju s Velikim Oceanom, pretegnuli su njeni prirodniji evropski interesi. Ali e Azija ruskom kulturnom razvitku utisnuti i svoj osobit biljeg, to je i razumljivo, jer je Rusija na razmeu dvaju kontinenata.Divljom je i iskonskom energijom Petar Veliki unitio ono staro i batinjeno, nemilosrdno je iupao staroruske ivotne oblike i mjesto njih uveo nove. U svom je prenagljenom radu poinio i mnoge pogreke, ali je znaenje njegovih reforama u tome, to nije kao njegovi prethodnici presaivao samo tehnike tekovine, nego i zapadni duh, koji ga je privukao, premda je sam bio prilino neobrazovan. to neki oduevljeno hvale njegovo djelo, a drugi ga jednako iskreno kude, nije toliko od toga, to bi prvi uzdizali zapadnu kulturu i civilizaciju, a drugi je zabacivali - koliko se u tim razlinim miljenjima oituju razline ocjene samih posljedica, koje se nekima ine povoljne, a drugima nepovoljne.U poetku se svoje vlade Petar drao dotadanjega reda, ekao je i muio se oronulim i tromim ustanovama, sve do kraja XVIII vijeka, s reformama je zapoeo tek na prijelazu u novi vijek. Petar nije u poetku uope pokazivao mnogo smisla za dravne poslove, premda je pokazao mnogo inicijative, kad se borio za prijesto sa svojom sestrom Sofijom. Njegov slabouman i boleljiv brat uope nije vladao, imao je tek carski naslov, jer je to traila unutranja politika. Kad je umro car Feodor, zavrilo se i Petrovo religiozno kolovanje. Poslije 1682. proveo je sa svojom majkom sedam godina u Preobraenskomu i Semenovskomu. Dogaaji su se te prevratne godine duboko usjekli u djeakovo pamenje, to vie, to je Sofija zanemarivala svoju majku i Petra, pa im esto nije dala ni ono, to je bilo najpotrebnije za ivot. Ta je nevolja svakidanjega ivota odudarala od poasti i potovanja, kojim su sustezali Petra u Moskvi za kakve dravne sveanosti. Petrovo djetinjstvo tako u mnogoem podsjea na teke dane, koje je u svojoj mladosti proveo Ivan Groznij, Srea je bila za Petra, to je Sofijino i Golicinovo zapadnjatvo uvrijedilo moskovske crkvene krugove, koji su napustili regentkinju i prili Petru i njegovoj majci carici Nataliji. Oko toga se kruga kao oko neke jezgre skupljali svi, koji su bili nezadovoljni Sofijinom vladom.Petar je proveo svoje djetinjstvo na selu, daleko od dvora i njegove etikete, drutvo ga nije stezalo, rastao je neposredno iz ruske zemlje - slobodan, moda i suvie slobodan. Druio se i igrao s djecom svojih plemikih susjeda, ali i sa seoskim djeacima. Najvie je volio ratne i vojnike igre, pa je svoje drugove u Preobraenskomu i Semenovskomu svrstao u dvije pukovnije, kojima je u Preobraenskomu izgradio i pravu tvravu - Pressburg. Ve je za rana pokazao iv interes za brodarstvo, a prvi mu je uitelj bio neki Holananin, koji ga je uveo u tu vjetinu na nekom starom amcu. Tako je Petar ojaao tjelesno, dok mu je ope obrazovanje bilo nedostatno, to mu meutim nije mnogo smetalo, jer je svoje neznanje naknadio prirodnom bistrinom i praktikim smislom. Najmilije su mu nauke bile geometrija, matematika, balistika i fortifikacija. Pouavali su ga stranci, koji su stanovali blizu kraj Preobraenskoga u Nemeckajoj Slobodi. U tom je naselju Petar rado provodio svoj veseo i pustopaan ivot naroito kod vicarca pukovnika Leforta i kota generala Gordona. Tu je esto sudjelovao u raspojasanim sveanostima i pijankama, iivljavao svoju silovitu ud, iz dna se due predavao svemu, to ga je privlailo, ali je na alost staroruskih krugova poprimio i zapadnoevropske nazore i navike. Njegov odgojitelj Boris Aleksejevi Golicin, 82. od 267 stranicabratued Sofijina miljenika, nije ni sam ivio urednije, nije mu mogao posluiti dobrim primjerom. Natalija je drala, da e obuzdati svoga razularena sina, ako ga oeni. Tako je Petar u poetku godine 1689. uzeo bojarkinju Evdokiju Feodorovnu Lopuhinu, ali se smirio samo na as, a onda se opet vratio svojim drugovima i jedrilicama. Kao da ga nisu morile nikakve brige, to se pribliavao dan punoljetnosti (maj 1689) - nije se odrekao svoga divljeg ivota, niti je mnogo mario za politike dogaaje. Trgnulo ga tek neprikriveno Sofijino nastojanje, da se sama doepa vlasti i proglasi caricom. Kad mu je zaprijetio novi zapovjednik strijelaca aklovitij i kad se one strane noi 7. (17) avgusta 1689. pobojao za svoj ivot i gotovo g pobjegao iz Preobraenskoga, energino je udario i oborio sestru s vlasti. Tako se Petar popeo na prijesto i sam preuzeo vladu, jer je njegov brat Ivan bio car tek po imenu i uskoro umro (1696).Petrova vlada do godine 1700. Iako je Petar od 12. septembra 1689. bio pravi samoderec prepustio je isprva vladu drugima tako: Borisu Golicinu, Narikinima i svojoj majci Nataliji (od 1689-1694), a sam je nastavio prijanji bezbrian ivot: zabavljao se svojim igrama i jedrenjem. Pomalo je meutim ta njegova igra postajala sve ozbiljnija. Za svoje je dvije gardijske pukovnije izradio pravi reglement i izgradio na Perejaslavskom jezeru flotu. Godine 1693. otputovao je u Arhangelsk, da sam jednom vidi more i holandske trgovake brodove. Luka i holandski brodovi ga potakli, da pohodi Holandiju. Ipak se jo tada vie zanimao za vojsku, planski je spremio velike ratne manevre dviju protivnikih grupa i potaknuo vojne strunjake, da napiu knjigu o ratnoj tehnici. Utjecaji su prijatelja iz Slobode upravljali njegovim miljenjem i proirivali njegov duhovni horizont vie no to je to odgovaralo njegovoj majci i patrijarhu Joakimu. Majka mu je prigovarala, to sramotno zanemaruju svoju mladu, lijepu enu, to neumjereno pijanuje i uputa se u razvratne ljubavne pustolovine. Petar bi s djetinjim potovanjem sasluao Natalijine prigovore, ali svoga prebujna ivota ipak nije naputao. Kad je carica 1694. umrla, nestalo je i posljednjih, iako posve izvanjskih obzira. Brzo se utjeio na drugom putu u Arhangelsk, odakle se na svojoj holandskoj fregati odvezao na poluotok Kolu.Petar je bio i suvie divlje i neiskrivljene prirode, da bi se drao patrijarhovih savjeta. Patrijarh se Joakim ( 1690) priklonio njegovoj stranci, jer se borio protiv Sofijina zapadnjatva i crkvenoga kijevskog pokreta, koji je sad progonio Natalijinom pomoi i konano ga otrim mjerama uguio. Njegov je nasljednik Adrian bio duhovno beznaajan, bio je preslab, da se nametne mladom caru savjetnikom u crkvenim, a kamoli u politikim pitanjima. U to se doba u kleru razmahala opozicija protiv zapadnjatva, pa su uklonili sve sumnjive institucije. Stjenjavali su i slavensko-grko-latinsku akademiju, koja je sve vie propadala, premda su je vodili vrlo ueni Grci. Tako prve godine Petrove vlade znae vraanje na staro, i to ne samo na duhovnom podruju, nego i na ostalim, osobito na politikom, gdje je blaga carica Natalija prepustila svu vlast svojim roacima i visokom plemstvu. Ali e uskoro Petrova vojnika igra postati zbiljom, njegova e se snaga srediti i udariti svojim putem - mladi e car pregnuti, da ostvari svoj politiki cilj, naime, da i pred inostranstvom podigne svoj ugled i dostojanstvo, kako ga je to uio prijatelj, pukovnik Lefort, koji ga je zadojio i mislima zapadnoevropskoga apsolutizma.Prilika je za vojniku akciju bilo dosta. Tatarske je horde odbijao prema moskovskom ugovoru s poljskim kraljem Sobieskim, a pored toga su ga poticale i tenje, da ispuni stare 83. od 267 stranicanade iz doba cara Mihajla. Petar nije poao protiv Krima kao Golicin, nego protiv Azova (1695), to mu se inilo lake i zgodnije. Tatare je prevario tako, to je otposlao eremeteva s plemikom vojskom niz Dnjepar, kao da e udariti na Krim. Ali ni ta varka nije pomogla, Petrov je ratni pohod propao. Njegovom su vojskom zapovijedali Gordon, Lefort i Golovin, a sam je car vrio toboe podreenu funkciju kapetana jedne bombardirske satnije. Vojska je bila manevrima dobro uvjebana, ali nije imala ratnoga iskustva: Azov se odrao, jer je imao dovoljno ivea i municije i bio dobro utvren s morske strane. Gordon je ubrzo spoznao slabosti ruske vojske. Taj neuspjeh nisu mogli prekriti ni sveanim ulaskom trupa u Moskvu. Car ipak nije izgubio sranosti, pozvao je razline tehnike iz inostranstva i na Donu sagradio brodove, kako bi Azov napao s morske strane i tako sprijeio, da mu alju pomone ete, hranu i streljivo. Drugi je pohod dobro spremio, pa su Lefort kao admiral i ein kao zapovjednik kopnene vojske primorali grad, da se u julu 1696. preda. Petar je osigurao tvravu jakom posadom i flotom, kasnije je naselio i pouzdano civilno puanstvo.Te je godine umro njegov brat Ivan, pa je Petar sad bio i formalno samovladar. Pred Azovom je jasnije spoznao to znai flota, bez nje ne bi mogao osvojiti grada, bez nje ne e moi ostvariti stari san: izbiti na more i otvoriti iroke svjetske putove. Odluio je, da sagradi veliku flotu, koja bi posluila u opem evropskom ratu protiv Turaka. Sva su svjetovna i crkvena imanja, koja su posjedovala odreen broj seljakih domova, morala sagraditi po jednu lau. Kako nije imao iskusnih brodara, to je izabrao sposobne mlade ljude izmeu dvorskoga plemstva i otposlao ih u inostranstvo, da naue tu vjetinu. Za taj je program trebalo mnogo novaca, Petar e ga istisnuti iz naroda i navaliti velike terete na sve drutvene slojeve.Petar se od godine 1695. stao pribliavati njemakom caru - upleo se u zapadnoevropsku politiku protiv Turske, jer se podudarala s njegovim ciljevima. U poetku je 1697. sklopio savez s Austrijom na tri godine, a tom se savezu pridruila i Venecija. Prema ugovoru, kako ga je saopio tajnik carskoga poslanstva Korb u svom Diarium itineris in Moscoviam, nije nijedna savezna drava smjela sklopiti posebnoga mira s Turskom tri godine. O posljednjim ciljevima te ruske politike ima nekoliko suvremenih miljenja. Neki tadanji publicist pie: Caru nije teko da osvoji Konstantinopol, sredite i prijesto turskoga carstva, pa se stoga mnogi Turci boje i slute, da e konano Moskva slomiti vrat njihovoj vlasti (Achtelmeier, Das Muscowittische Prognosticon Oder Der Glorwrdige Czaar Peter Alexowiz, Augsburg 1698. Dunkmeyer I, 3).Sva se dotadanja vladarska Petrova djelatnost usredsredila na izvanjsku politiku, koju je odluno obratio prema zapadnoj Evropi. Rusi su meutim bili nezadovoljni, jer su snosili velike terete za vojsku i flotu. Car kao da se i nije brinuo za unutranju upravu, tu su vladali samovoljni i sebini inovnici, koje je Petar rado uzimao iz niih slojeva. Privatan je carev ivot smuivao itavu zemlju, meutim se Petar nije osvrtao na javno miljenje, nego je dalje ivio burno i razuzdano. Brak ga nije vezao ni onda, kad mu se rodio nasljednik Aleksej (1690) i jo jedan sini, koji je uskoro umro. Plemstvo se uvrijedilo, a sveenstvo se i iroki narodni slojevi sablanjavali, jer je drugovao s Evropljanima i mislio kao zapadnjaci. Moralnim su se prigovorima pridruili i mnogo tei crkveno-religiozni. Car je odbijao pitomije ljude svojom strogom, okrutnom pravdom i muenjima, koja je esto sam vrio. Petar obino ne bi posluao dobronamjernih i iskrenih savjeta, pae se dogaalo, da je 84. od 267 stranicakanjavao svoje najbolje prijatelje. Tako se osvetio i monahu Avramiju iz Troickoga samostana, koji je Petru napisao poslanicu, gdje mu je prikazao ope narodno nezadovoljstvo. Spomenica, puna ozbiljnih opomena, (1690) proizala je iz maloga kruga oko znaajnog Ivana Tihonovia Posokova, koji se kasnije iz raskolnika i Petrova protivnika premetnuo u revna zagovaratelja njegovih reforama. Avramiju nije koristilo, to se nekada zauzeo za Nataliju i bio Sofijin protivnik, Petar ga je najprije svirepo muio, a onda ga s njegovim drugovima prognao.Zbog opega su nezadovoljstva neki pomiljali, da svrgnu cara, kad se spremao na put, da upozna evropski Zapad. Urotu je potaknuo Lefort, ali su urotnike otkrili dvije sedmice prije Petrova odlaska. Zikler, pukovnik strijelaca, i bojari Sokovnin i Pukin htjeli su cara ukloniti silom. Petar ih je osudio na smrt, a onda otputovao na Zapad, gdje je ostao godinu i po dana. Na put je poao 10. (20) marta 1697. s pratnjom od 200 ljudi. U njegovoj je pratnji bilo mnogo talaca, koje je uzeo iz uglednih sumnjivih porodica, da osigura unutranji mir. Putovao je preko Rige, Jelgave, Liepaje u Knigsberg, gdje se sastao s brandeburkim izbornim knezom i kasnije prvim pruskim kraljem Fridrihom III (I). Upravu je zemlje predao svom pouzdaniku knezu Romodanovskomu. Po starom je svom obiaju putovao kao kaplar Petar Aleksejevi Mihajlov, dakle se svrstao, toboe, meu najnie lanove toga poslanstva, koje su vodili Lefort i Golovin. Taj tobonji inkognito ipak nije prijeio, da Petar Mihajlov od zgode do zgode prisvoji povlastice, koje jedva da su pristajale caru, a kamoli kaplaru. Kakvo li je uenje pobudio u evropskim dvorskim krugovima svesilni vladar itave Rusije, koji se na tom putovanju pokazivao i najiroj javnosti kao topniki doasnik, bubnjar, truba i mornar?Putovao je u Holandiju i u Amsterdam stigao 7. (17) avgusta. Iz Amsterdama je krenuo u Zaandam, domovinu tolikih brodograditelja, koje je pozvao u Rusiju. Tu je radio kao tesar na nekom brodogradilitu. Kad se vratio u Amsterdam, prouio je za pet mjeseci iz temelja sve tehnike pojedinosti kod brodogradnje. Za to je vrijeme nekoliko puta prokrstario itavu Holandiju, da u svojoj nesavladljivoj ei za znanjem upozna zapadnu tehniku, koju u Rusiji uope nisu poznavali ili su za nju znali tek po uvenju. Na tim je putovanjima skupljao praktike i naunjake, da ih povede u Moskvu. Budui da ga u Holandiji nije zadovoljila jednostrano iskustvena brodogradnja, to je nakanio, da u Engleskoj usavri svoje znanje i da mu poda nauno-teoretsku osnovu.U London je doao u januaru 1698. Pored nautike studirao je i sve osobine engleskoga ivota - inkognito mu nije smetao, da pregovara i s engleskim kraljem Vilimom III U Engleskoj je ostao tri mjeseca, a tad je krenuo preko Holandije u Be, da pridobije Leopolda I za novi rat protiv Turske. Iz Bea je htio u Veneciju, ali nije krenuo, jer ga je zatekla vijest, da su se u Moskvi pobunili nezadovoljni strijelci. Na povratku se u poetku mjeseca avgustu susreo s poljskim kraljem Augustom Jakim u Ravi. Leopold je napustio svoju dotadanju tursku politiku i zanimao se za Zapad, stoga je Petar prihvatio prijedlog brandenbukoga izbornog kneza, okanio se rata s Turskom i zasnovao pohod protiv vedske. U Ravi su oba vladara pregovarala o toj novoj politici, koja je bila za Rusiju povoljnija, jer se prozor prema Evropi i nije mogao otvoriti na Crnom moru nego na Baltikom. To je putovanje bilo svakako neobino za vladara ruskoga carstva, ali mu je koristilo: izotrilo mu pogled i obogatilo iskustvo. Njegov je pronicav duh jasno razabrao politike odnose evropskih drava, 85. od 267 stranicaupoznao je njihovu snagu i njihove slabosti. Domovina mu se sad, kad je prouio zapadnu tehniku i ocijenio evropsku kulturu, uinila jo zaostalijom, jo ga je jae pozivala, da je uvede u kolo naprednih i monih zemalja.U mnchenskim: Ordentliche Wchentliche Post-Zeitungen (br. 43. od 25. oktobra 1689) javljaju iz Moskve 5. septembra: Njegovo se carsko Velianstvo .... konano na veliko veselje itava naroda i opet zdravo vratilo. Njegovo carsko Velianstvo .... nalo je zemlju mirnu i sad svi prireuju javne sveanosti, na kojima e narod pokazati svoju radost. Meutim se car ba nije radovao, a nisu se radovali ni oni, koji su ga pozvali, da se vrati kui. Ziklerovu su urotu uguili prije careva odlaska, strijelce su kaznili i otpremili iz Moskve u pogranina podruja i u Azov, gdje su vrili teku slubu i nisu ivjeli tako udobno kao u glavnome gradu. U svom su nezadovoljstvu povjerovali glasinama, da je car u tuini umro i da nasljedniku prijeti opasnost. Sofijini su i Golicinovi ljudi podbadali nezadovoljnike, da povedu neku akciju, da svrgnu Petra i dovedu na vlast Sofiju, koja bi vladala do nasljednikova punoljetstva. ini se, da Evdokija nije znala za taj plan. Strijelci su poli protiv Moskve, ali ih je Gordon na kraju mjeseca juna 1689. hametom potukao. Kad se Petar u septembru vratio u Moskvu, zapovjedio je, da se stave na strane muke, i poslije pogube. Tako je izginulo oko 2000 strijelaca. Strijelci su na mukama priznali, da su radili za Sofiju, pa ju je Petar spremio u samostan, gdje je ivjela pod stalnom paskom sve do smrti (1704). Pobonu je caricu Evdokiju vrijealo Petrovo zapadnjatvo, a kako ju je zanemarivao i poslije svoga povratka i u Slobodi ljubakao s bivom Lefortovom ljubavnicom, lijepom Anom Mons, to se potpuno od njega odbila. Car je na svoj brutalan nain raskinuo brak i Evdokiju zatvorio u suzdalski samostan.Istom se bezobzirnou sad dao na posao, da silom izjednai Ruse s Evropljanima, i to ponajprije izvanjski. Zabranio je, da nose duge brade, to je jo od starine bila ruska osobitost, koja se odrala vjekovima, jer su tako traili i crkveni propisi. Car je svojom rukom odrezao bradu starom einu i drugim dostojanstvenicima, a onima, koji su se opirali, zaprijetio je krvnikom. Stoglav se (glava 40). izriito pozvao na Sv. pismo i zahtijevao, da mukarci nose brade - zabranjivao je, da je briju ili podrezuju. Careva je zapovijed lomila tradiciju i izazivala grinju vjerske savjesti. Petar se meutim nije zadovoljio, to je skinuo brade, nego je traio, da se Rusi i odijevaju na zapadni nain, kao to je i on ve od 1680. nosio odijela zapadnoevropskoga kroju. Svi su dvorski dostojanstvenici i vii inovnici morali prihvatiti novu modu, a jednako su joj se morale pokoriti i njihove ene (ukaz od 1700). Nitko se poslije Nove Godine 1701. nije smio pojaviti na dvoru u staroruskoj nonji. Dopustio je, pae i preporuivao puenje, koje su dotada osuivali. Petar je kao prosvijeen vladar ukinuo i one stare ropske dvorske poklone do poda, kojim su ga pozdravljali kao svetoga cara, premda se taj nain pozdravljanja u narodu uvrijeio. Neuvena je reforma bila i promjena kalendara. Prvoga se septembra 1699. zapoinjala godina 7208, jer su Rusi raunali vrijeme od stvaranja svijeta, dakle, prema bizantskoj eri. Petar je odredio, da se s prvim januarom 1700. uvede julijanski kalendar.Sve su te mjere tek izvanjski pozapadile moskovsko vie drutvo, plemstvo i dvorske ljude, jer je Petar dopustio sveenicima i seljacima, graanima i niim inovnicima, da i dalje nose bradu i da se odijevaju na stari nain. Tko se nosio na stari nain, morao je plaati porez, a kao iskaznicu, da je udovoljio svojoj dunosti, dobio bi bronanu ploicu. irim slojevima 86. od 267 stranicanije branio, da ive kako su navikli, ali u svojoj blioj okolini nije podnosio ni kaftana ni brade. Mnotvo tih udnovatih propisa, koji se nagomilali u kratkom vremenu od Petrova putovanja 1697/98. do 1700, pobudilo je u narodu i sveenstvu vjerovanje, da je car Antikrist, da je blizu smak ovoga svijeta, kako su to starovjerci i oekivali jo od Nikona. Oko Petrove se osobe ve splele legende i prie. I nije to pravi Petar, govorilo se, njega je stockholmska kraljica utopila u moru, taj Petar, koji sada caruje, sin je Lefortov i neke Njemice. Narod nije mogao nikako shvatiti, da bi pravi moskovski car mogao traiti modu papistikoga Zapada, Bogu promjenom kalendara ukrasti osam godina i zanemarivati crkvene obiaje i svete postove. Razline su raskolnike sekte pozivale narod, da se iseli na daleki Sjever, gdje e doekati konac ovoga svijeta i posljednji sud. Ipak nezadovoljnici nisu pokuali, da dignu bunu, da se silom opru i uvedu staro stanje, jer je Petar vladao vrsto i nepopustljivo. Tek su poslije nekoliko godina (1705) izbili nemiri u Astrahanu, ali ne samo s religioznih razloga, nego jo vie zbog inovnike samovolje i njihovih pljakakih nameta. Idue je godine car uguio bunu, a kolovoama se nesmiljeno osvetio. Buntovnici su jo prilino dobro proli, jer su odabrali povoljno vrijeme, kad su cara morile druge brige, odabrali su teko doba, kad se zapoeo veliki rat sa vedskom.Nordijski rat (1700-1721). Usred tih unutranjih preobraaja i previranja zapoeo je Petar rat, o kome su na svome povratku iz Evrope dogovorio u Ravi s Augustom Jakim. Tad je promijenio svoju dotadanju izvanjsku politiku, napustio sve planove s Turskom i okrenuo se prema Baltikom moru, kao ono nekada Ivan Groznij. Premda pregovori njegova carigradskog poslanika s Visokom Portom nisu svrili onako, kako je oekivao, prikljuio se koaliciji, koju su osnovali August Jaki i Fridrih IV danski kralj, protiv vedske (u polovini avgusta 1700). Mladost vedskoga kralja Karla XII i labavost njegove kraljevske vlasti, kao da su pozivale saveznike, da dohvate lak plijen. Brandenburg se nije prikljuio tome savezu, i to pored ostaloga stoga, to je izmeu Saske i Brandenburga bilo staro takmienje.Meutim su se stvari razvijale drugaije, no to su to saveznici zamislili. Zaudnom je brzinom Karlo XII napao Dance i primorao ih, da ve prve ratne godine sklope mir u Travendalu kraj Lbecka. Kad je svrio s Dancima, smjesta je krenuo protiv Rusa, koji su u Ingriji s nedovoljnim topnitvom opsjedali tvravu Narva. U novembru ih je 1700. hametom potukao, premda su Rusi bili brojem jai. Petar je uvidio, da nije dovoljno spreman, pa je htio napustiti itav pothvat. Nekoliko je puta pokuao sklopiti s Karlom mir, ali vedski kralj nije pristao, drao je, da spor nije rijeen, dok Rusiju ne udari jo jae, dok je posve ne potisne od mora. Sad je Karlo krenuo protiv Augusta Jakoga, koga je smatrao kao svoga linog neprijatelja. Taj je protestantski asket mrzio lakomislena saskoga kralja zbog njegova rasputena ivota, zamjerao mu, to je promijenio svoju vjeru i vratio se u katoliku crkvu. Poljaci su drali, da je taj rat privatno poduzee njihova kralja, pa ga nisu pomagali. August je provalio u Livonsku i poeo opsjedati Rigu. U maju 1702. osvojio je Karlo Varavu i malo zatim i Krakov. U Poljskoj su bile dvije stranke: jedna je traila, da republika pomogne svom kralju, a druga ga je svrgnula s prijestolja. U julu 1704. izabrali su Poljaci s Karlovim odobrenjem velikopoljskoga magnata Stanislava Leinskoga svojim kraljem. Uzalud je August poslao svoju ljubavnicu, vedsku groficu Auroru Knigsmarck, Karlu i predloio mu, da podijele Poljsku. Kako vedski kralj nije nikako poputao, to se August u svojoj nevolji obratio i opet na Rusiju, pae i na Brandenburg i Dansku. I njima je ponudio, da zajedniki 87. od 267 stranicapodijele Poljsku. Sasima su u avgustu 1704. priskoili u pomo Kozaci, kojima je zapovijedao Mazepa. Tako je Poljska i protiv svoje volje postala ratnim podrujem. Karlo je protjerao Augusta iz Poljske i primorao ga mirom u Altranstdtu kod Leipziga (5. oktobra 1706), da se odree poljske krune i saveza s Petrom. Sad je i opet doao red na Rusiju.Poslije Narve imao je Petar dovoljno vremena, da preuredi vojsku, koja je po svom vodstvu, vojnicima i opremi bila preslaba, da odoli vedima. Kad je ono 1700. opsjedao tu sjevernu tvravu, opazio je, da nema dovoljno topnitva, pa je skinuo crkvena zvona i salio nove topove. S novim i svjeim se trupama uskoro probio do Finskoga Zatona i provalio u Estonsku i Livonsku. Konjanitvo je vodio Boris Petrovi eremetjev, koji je ve 1701. imao uspjeha u svojim navalama protiv vedske posade. Idue je godine Petar navalio na Nevi i Ladokom jezeru, osvojio tvravu Nteborg, upravo stari Oreek i tom morskom kljuu dao ime Schlsselburg. Tad je krenuo uz Nevu i 16. (27) maja 1703. na movarnoj obali osnovao grad: St. Petersburg. Taj je grad kasnije proglasio novom carskom prijestonicom (1715). Na otoku je kraj Nevina ua sagradio uporite Kronstadt za novu baltiku flotu. Kako je Karlo ratovao u Poljskoj, poao je Petar dalje na Zapad i osvojio Jurjev (Dorpat) i Narvu. U Petersburgu je postavio Menikova kao guvernera tih pograninih sjevernih krajeva.Kad je Karlo provalio u Sasku i time povrijedio podruje njemakoga carstva, pobojao se Josip I, tadanji njemaki car, da e se iz nordijskoga rata i rata za panjolsku batinu razviti koalicija izmeu Ljudevita XIV, Karla XII i Turske, to bi jo pojaalo i onako neprilinu opoziciju u Ugarskoj. Tako su se na as podudarali interesi beke i moskovske politike protiv vedskoga kralja, koji je bio opasan i Engleskoj. Petar se ba nije radovao novom sukobu s Karlom, posvuda je traio posrednike, koji bi mu u njegovo ime ponudili mir. Meutim se spremao, da obrani zemlju od napadaja vedskoga kralja, koji je jo ekao u Saskoj i kao strogi protestant odbijao svaku pomo i potporu najkatolikijega francuskoga kralja. Karlo bi sklopio s Petrom mir, ako Rusija vrati sve, to je osvojila, dok je on ratovao s Augustom. Kad je sad unitio slabije ruske saveznike, morao se konano ogledati i sa samim carem, koji se poslije poraza kod Narve tako brzo oporavio.vedski je kralj raunao s unutranjim nemirima u Rusiji. Petar se dotada brinuo gotovo iskljuivo za vojsku, dravne je prihode troio za njenu opremu, to je teretilo narod, koji je i inae teko snosio neprestano ratno stanje. U osam je godina od 1700. do 1707. bilo jedanaest novaenja. Petrove su blagajnice bile stalno prazne, punio ih je novim porezima, jer mu je trebalo novaca, da uzdrava vojsku, da ratuje i da prema ugovoru potpomae svoga saveznika Augusta Jakoga. Dravni su izdaci rasli iz godine u godinu, a od 1700. do 1706. su se udvostruili. Car ih nije mogao vie pokriti ni neobino visokim porezima ni unutranjim zajmovima. Na razline je naine kvario kovan novac i tako se u najteim vremenima nekako izvlaio. Meutim kad bi dobio neki pretiak, poskoile bi zbog loijega novca cijene razlinoj robi, to je uzbuivalo narod, koji se stao buniti. Poreznici nisu potedjeli ni sveenstva, sva je imanja i dohotke zahvatio novo osnovan ured pribilika (dobitnika), kojima je bila zadaa, da izmiljaju nova vrela dravnih prihoda. Ljudi su se meusobno uhodarili i prijavljivali, to je jo i pojaalo osjeaj ope nesigurnosti.Tako je izvanjsko politiki poloaj i neprestano ratovanje uzbudilo sve duhove, pa ne samo to su izbili nemiri u Astrahanu, nego se jo za samoga nordijskog rata pobunili Bakiri i podigli Donski Kozaci, koje je vodio sotnik Kondratij Bulavin. Nevolja je pritisnula ljude, 88. od 267 stranicabjeali su iz gradova i sela, da izmaknu vojnikim, administrativnim i poreskim obavezama, a bilo je i zloinaca, koji su pobjegli, da izmaknu kakvoj kazni. Svi se ti bjegunci svrstali u redove pobunjenih Kozaka. Godine se 1701. pojavio u nekadanjem Stjenkinom podruju Lani Ivan, koji se izdavao za Petrova brata. U tom se pokretu jasno pokazala socijalna tendencija, jer su Petra prikazivali kao prijatelja bogatih bojara, a Ivana zatitnikom siromanoga naroda. Bilo je to jo prije astrahanskih nemira, ali se Donski Kozaci tad jo nisu odazvali pozivima, da se prikljue pokretu. Ali uskoro je poslije toga zatraio Petar, da se bjegunci vrate svojim kuama, prijetio je najteim kaznama i otposlao kneza Jurija Dolgorukoga, da oruanom rukom kazni neposlune Kozake. Sad su tek ustali i Donski Kozaci, da obrane svoje povlastice. Bulavin je potukao moskovske ete, koje su se razbjeale. U okraju je pao i sam knez Dolgorukij. Voda je pobunjenih Kozaka u svojim proglasima crtao slobodan ivot u stepi i time primamio ne samo pustolove, nego i mnoge vjerske pobornike i njihove sljedbenike, koji su u Petrovim reformama vidjeli Antikristovo djelo. Donski su Kozaci zatraili pomo kod Kubanskih Kozaka i obratili se i samom sultanu. Ustanak se irio s obala Azovskoga mora prema Sjeveru i doskora zahvatio Tulu i Tambov. Ataman se Maksimov nije pridruio pobunjenicima, vodio je vjerne Kozake, ali ga je Bulavin napao jakim silama i pritisnuo tako, da ga nije mogla spasiti ni nova carska vojska, kojom je zapovijedao knez Vasilij Dolgorukij, brat poginuloga Jurija. Na sreu su Kozaci postupali vrlo grubo s puanstvom, koje se prevarilo u svojim nadama, a Bulavinove se ete razuzdale i nisu vie sluale svojih zapovjednika. Bulavin je uvidio, da ne e moi dugo izdrati protiv careve moi, pa se u julu 1708. ubio. Time sam pokret nije prestao, ali je oslabio, nije bio vie tako opasan, jer nije imao jedinstvena vodstva, to je olakalo carskoj vojsci, da u septembru u estokim okrajima rastjera Kozake i ugui bunu. Car se i opet strano osvetio, dao je smaknuti vienije vode i ukinuo sve kozake povlastice.Bakirski je ustanak (1707) zahvatio krajeve od Kavkaza do Volge i prikupio sve muhamedanske strane narode, koji su povjerovali, da je nadoao pravi as, da se otresu ruskoga gospodstva. Ti su narodi zamolili krimske Tatare i turskoga sultana, da im poalju pomo. Petar se naao u neprilici, pa je pokuao mirnim putem, diplomatski je potpirivao razline protivnosti meu pobunjenicima i njihovim pomonicima, ali mu ni to nije koristilo - morao se konano prihvatiti oruja. Bezobzirnim je sredstvima konano godine 1709. svladao i tu bunu.Protiv Petra nisu bili samo nii slojevi: seljaci i graani, monasi i sveenici - mrmljalo je i plemstvo, jer je car davao najvie dravne slube ljudima niskoga porijekla kao npr. Menikovu. Jo ih je vie ozlovoljilo, to su sad i plemika imanja snosila teke ratne namete. Mnoge je meu njima odbijao i surov ivot i pusti obiaji na carskom dvoru. Ti su se nezadovoljnici okupili oko carevia Alekseja, koji je naslijedio vjerske sklonosti prvih Romanova.Rusko carstvo nije prema tome bilo naroito jako i jedinstveno, kad su vedi pred kraj godine 1707. i opet odlunije krenuli protiv Petra. Sva je prilika bila, da e se u rusko-vedski spor umijeati i Tatari i Turci. vedski je kralj stavio teke uvjete: sklopit e mir, ali car mora vratiti sve, to je osvojio na Baltiku, dakle i Petersburg. Povrh toga je Karlo traio, da Rusija plati i ratne trokove. Sad je ve poao protiv Grodna, osvojio ga i udario na Minsk. Karlo je navalio s jakom vojskom, namjeravao je, da svrgne Petra i u Rusiji osnuje plemiku vladu s 89. od 267 stranicanekim slabim knezom, koji mu je smetao. Zima godine 1707/8. nije mnogo naudila vedskoj vojsci. Karlo je zapovjedio svome generalu Lewenhauptu, koji je operirao u Livonskoj, da se pridrui glavnini. Prije nego su se obje vojske mogle sjediniti, izgubio je general bitku, pa je u Mohilev, gdje ga je kralj ekao, doveo jedva treinu svoga odjela, koji je isprva imao 16.000 ljudi. Petar je odluio, da e taj rat voditi defenzivno, na skitski nain: stalno je uzmicao i nemilice harao sva ona podruja, koja je preputao vedima. Karlo je pomalo prodro do Dnjepra, ali nije krenuo protiv Moskve, nego na Jug, prema Poltavi. Moda ga je na to skretanje potaknulo jo neodreeno dranje kozakoga hetmana Mazepe, koji je ve neko vrijeme (od 1705) pregovarao s poljskim kraljem Stanislavom Leinskim, a kasnije se pribliio i Karlu.Legendarni je i opjevani zaporoki hetman bio neobino astoljubiv, nije prezao ni pred im, samo da ostvari san svoga ivota, naime, da postane samostalan vladar. Mazepa je stekao carevo povjerenje, toliko mu je omilio, da je Petar odbijao sve, koji su mu govorili, da e ga Mazepa izdati. Mazepu je uvrijedilo, to ga je car podredio Menikovu, koji je teio, da svoju vlast protegne na junu Rusiju i da ukine kozaku samostalnost. Menikov je to radio u dravnom interesu, jer je ispravno spoznao, da samostalni Kozaci podbadaju svoje susjede: Ruse, Poljake i Turke jedne protiv drugih, kako bi u stalnim zapletajima i sporovima bili onaj odluni jeziac na vagi. Meutim nisu ni Kozaci bili jedinstveni, i tu je bilo stranaka, koje su se otro pobijale. Starjeine su imale sva prava, bili su plemii i pritiskivali kozaki narod, koji je drao s Moskvom. Mazepa se nadao, da e vedskom pomoi izvojtiti veu samostalnost i ojaati svoju hetmansku mo, koju je stezalo vijee kozakih starjeina. Evo, zbog toga je Karlo krenuo na Jug mjesto protiv Moskve. I nije to jedini razlog. Raunao je i s Tatarima i Turcima, tim starim moskovskim neprijateljima, koji e se sigurno prikljuiti njegovu pohodu. U pristalice se poljskoga kralja u tim krajevima meutim nije mogao pouzdati, jer su Poljaci zamrzili vede, koji su u njihovoj zemlji izvrili velika nasilja. Ruski je poloaj bio vrlo teak. Petar je bio bolestan, u zemlji su bili nemiri i bune, a vedi su prodirali sa Sjevera i Juga. Tek kad je svladao Donske Kozake, oslobodio je car dovoljno eta, koje je otposlao protiv Karla. vedski je napadaj na rusku baltiku provinciju propao, jer Karlov general nije bio dovoljno odluan. Petrova je pobjeda podigla duh ruskih eta i podigla vjeru u pobjedu. Karlu je dodue stigla kozaka pomo, pridruio mu se Mazepa s 2000 ljudi, ali je to bilo premalo, da ga vojniki ojaa i naknadi Lewenhauptove gubitke. Menikov je poslije otvorene Mazepine izdaje imenovao Skoropadskoga hetmanom zaporokih Kozaka, to je posve smelo Mazepine ljude, koji i onako nisu voljeli te protestantske sjeverce. Neobino je otra zima spreavala vojnike operacije obih protivnika, ali je vedski poloaj u tuoj zemlji bio daleko tei. Karlo je jo mislio, da e udariti na Moskvu, ali je vrijeme bilo najbolji ruski saveznik. Prodro je ipak do Vorskle i u aprilu 1709. opkolio malu tvravu Poltavu. vedski je kralj morao nekako svriti taj rat, ostao je tako rei sam, jer nije mogao raunati ni na tatarsku ni na tursku pomo. U to se pojavila i ruska vojska, jaa od vedske i ljudstvom i materijalom, i udarila utvren logor sjeverozapadno od Poltave. Zametnuli se manji okraji, u kojima je sudjelovao i Karlo i u jednom bio lake ranjen. Iako nije zbog rane mogao sam voditi glavne navale, nego se morao pouzdati u svoje generale - kojima je dotada zabranjivao svaku samostalnu akciju - odredio je, da se u noi 27. juna (8. jula) 1709. napadne ruski logor. vedi su izgubili bitku, Karlova se vojska razprhala. Ruske su ete progonile neprijatelja i potpuno ga unitile. Kralj i 90. od 267 stranicaMazepa jedva se spasili i pobjegli u Tursku. Mazepa je jo iste godine umro - kako se misli od otrova. Petar je meutim na veer poslije bitke slavio pobjedu, pozvao je i zarobljene vedske asnike i nazdravio vedskoj vojsci, od koje je, kako ree, mnogo nauio. I doista, Rusi su poslije Narve mnogo napredovali - Karlo im je dao dovoljno vremena, da temeljito proue ratnu vjetinu.Pobjeda je kod Poltave osigurala Petersburg i itavo podruje oko Baltikoga mora. Idue je godine (1710) Petar jo vie utvrdio Livonsku i Estonsku, jer je osvojio Wiborg (Wiipuri), Pernov i Reval (Kolivan). Te su se godine podigli i Danci protiv vedske, a August Jaki je protjerao Leinskoga iz Poljske. Tako su se opet zdruila tri saveznika. Car se u to vrijeme susreo i s drugim vladarima, meu ostalim i s pruskim kraljem.Tih je godina car esto putovao u inozemstvo i pohodio i Torgau, gdje se slavilo vjenanje njegova sina s princezom Sofijom od Braunschweig-Wolfenbttela. Brak je bio vrlo nesretan, jer se spor izmeu cara i carevia svakoga dana sve vie zaotravao. I careva neaka Ana, kerka njegova brata Ivana, udala se s politikih razloga za kuronskoga kneza Fridriha Vilima, koji je bio vazal poljske krune. Tim se brakovima utvrdio Petrov poloaj na Baltiku. Karlo je za to vrijeme boravio u Turskoj, gdje je svim sredstvima radio protiv Petra. Konano mu je uspjelo, da pokrene Turke i Tatare protiv Rusije. Car bi volio mir, jer je htio izgraditi svoj novi posjed i povezati sjeverne provincije sa sreditem svoje drave. Ali je ipak, iako nerado, prihvatio rat - raunao je, da e mu pomoi moldavski gospodar knez Kantemir i vlaki vojvoda Brankovan. I balkanski se narodi ve odavna pouzdavali, da e ih Rusija osloboditi od turskoga jarma. Kad se Turska u novembru 1710. odluila na rat s Rusijom, inilo se po svemu, da e ustanak balkanskih naroda poduprijeti Petra. Car je prepustio baltike poslove Menikovu, a eremetjeva je imenovao vrhovnim zapovjednikom vojske, koja je napredovala du Dnjepra. Petar je upravio manifest svim slavenskim balkanskim narodima, koje je pozvao, da ustanu protiv vjekovnoga neprijatelja. Taj je carev poziv balkanskim Slavenima - naroito Crnogorcima - prvi dokument ruskoga panslavizma. Meutim je to uznemirilo Poljsku, koja se pobojala, da e Rusija okupiti balkanske narode, i tako je obuhvatiti i s Juga. Car je nastojao, da umiri Poljake - izjavio je, da nikako i ne misli otetiti interese poljske drave, a da ih jo bolje uvjeri, odbio je i sve nove planove o diobi poljske republike. Ipak se Rusija za Petrove vlade razvila kao vrlo jak politiki faktor u svim evropskim i balkanskim pitanjima, njen je utjecaj bio tako moan, da se njim kasnije posluio i Napoleon I gradei svoje politike planove na tobonjem Petrovu testamentu (up. Bresslau u Hist. Zeitschrift 41, 385 i d).Pored svega toga nije Petar u tom ratu imao sree. Balkanski se ustanak nije pravo razmahao, eremetjev nije mogao sprijeiti Turke, da prijeu Dunav - Kantemir nije mogao pomoi, a Brankovan nije htio. Na svom pohodu niz Prut, okruila je petorostruka tursko-tatarska vojska Petrove armije, koje su jedva imale 40.000 ljudi (jul 1711). Car se spasio tako, to je potkupio velikoga vezira, koji se prestraio, kad je rusko konjanitvo osvojilo Brailu. Tako se sa svojom iznemoglom vojskom izvukao iz tee situacije, no to je bila Karlova poslije Poltave. Turci nisu traili previe: car je morao vratiti Azov i sruiti sve tvrave protiv Turske. Morao je obeati, da se nee mijeati u poljske poslove, da nee sprijeiti Karlov povratak u vedsku i da e dnjeparskim Kozacima vratiti samostalnost. Istina, ti uvjeti i nisu bili tako laki, ali ih je Petar odmah primio, ta Jug mu nije znaio nita - dao bi sam ruski 91. od 267 stranicaPskov, samo da ouva svoje tekovine na Baltiku, a osobito Petersburg. Prutskim je ugovorom 11. jula 1711. Rusija izgubila Azov i neka juna podruja, koja su stajala mnogo rtava i krvi. Turska je bila zadovoljna, to se tako rijeila opasne ruske flote, koja je sad izgubila svoja uporita na Crnom moru. Petrova je drava bila jo preslaba, da podnese rat na dvije fronte - u Azovu i na Baltiku - nije jo toliko ojaala, da bi s uspjehom mogla braniti svoje interese i na Jugu i na Sjeveru. Za Petrove su reforme sjeverni krajevi bili mnogo vaniji od junih, a kako je to car vrlo dobro znao, to je napustio Azov i u svojoj noti novo osnovanom ruskom senatu istaknuo veliko znaenje sjevernih, baltikih krajeva. to je Petar napustio svoju balkansku politiku, nije za ono vrijeme imalo nikakvih veih posljedica. Tu e jo podugo odluivati Habsburgovci - sve dok panslavenska misao ne uhvati dubljega korijena. Kad je car 14. jula poslije zakljuena mira poao sa svojom vojskom prema Dnjestru, odluio je, da to kasnije ispuni sve ono, na to se obvezao prutskim ugovorom. Iduih se godina, sve do konanoga mira u Drinopolju (1713), inilo, da e se Turci zbog toga i opet prihvatiti oruja. Karlo se XII meutim svojim vladanjem zamjerio Turcima, koji su ga otpravili u vedsku preko Poljske i ruskoga podruja. Car se konanim mirom obvezao, da e odazvati svoje ete iz Poljske: Kijev e biti u njegovoj vlasti, ali e Kozaci dobiti svoju nezavisnost. Postavili su i granice izmeu Rusije i Turske, a obje su strane pristale, da ne e graditi pograninih utvrda. Mir je sklopljen na dvadeset i pet godina.vedski je kralj krenuo kui u jesen 1714, i to preko Austrije. Meutim su se prilike u njegovoj domovini poslije poltavskoga poraza znatno promijenile. Godine se 1709. vratio svrgnuti poljski kralj August Jaki, koji je zapoeo s carem nove pregovore protiv vedske, a podigla se i Danska, koja je zaposjela Schonen. Engleska meutim nije to odobrila, nije mogla dopustiti, da se u sjevernoj Evropi izmjene politiki odnosi, jer bi time stradala njena trgovina, dok bi se ruska podigla. I Austrija se priklonila vedskoj i odbila carev prijedlog, da s Rusijom sklopi savez protiv Turske. to je Petar predloio takav savez, razabira se, da nije mirovao, da nije prealio Azova, nego se spremao na osvetu, iako je tek nedavno potpisao drinopoljski mir. Austrija se pobojala Rusije, i suvie ju je zapekao Petrov manifest balkanskim Slavenima. Tursku e opasnost poslije prutskih dogaaja radije ukloniti svojim snagama, nego s ruskom pomoi, a vedsko e prevlae radije oslabiti pruskom pomoi i tako sprijeiti, da Rusija ojaa i oteti austrijske interese. Rusija se meutim poslije Poltave dala na iv rad u sjevernim krajevima. Godine 1710. krenula je protiv Finske, uzela Wiborg i tako poveala svoj petersburki posjed. Osvojila je i Rigu, zaposjela Estonsku i Livonsku, ime je zaokruila svoje podruje na Baltikom moru. Obaveza da napusti Poljsku teretila ju je to vie, to je car s Dancima i Sasima operirao u Pomoranskoj i opkolio Stralsund, i to se poljsko plemstvo sloilo protiv svoga kralja Augusta Jakoga, koji je teio za apsolutnom vlau. Petar je uzalud opsjedao Stralsund, ali je idue godine pobijedio vede u Holsteinu, a Menikov je u septembru iste godine (1713) osvojio Stettin, koji je car prepustio Pruskoj. Petar se nije umijeao u poslove njemakoga carstva samo zbog toga, to je vodio rat sa vedskom, nego ga je potakla i namjera, da uda svoju najstariju kerku Anu za holsteinskoga vojvodu Karla Fridriha, o emu smo ve govorili. Karlo Fridrih je elio vedsku krunu, a car je svojim darom htio privui Prusku, da ga u tom nastojanju podupre. Godine 1713. udario je Petar odluno na Finsku i osvojio njenu itavu junu obalu i alandsko otoje. Ta je podruja smatrao kao dobar zalog kod buduih mirovnih pregovora. Rusija je tim uspjesima postala znaajan inilac u 92. od 267 stranicaevropskoj politici, s njom su odsada morale raunati i zapadne velike sile. Petar je postigao sve, za im je teio. Uz tu je ratnu politiku provodio i enidbenu, pa je 1716. predloio, da vojvoda Karlo od Mecklenburga uzme Katarinu Ivanovnu, njegovu drugu neaku, sestru Aninu. Ti su ga brani planovi uvukli u zakuastu mreu dinastikih odnosa i prilino odvratili od njegove politike protiv vedske.Kad se Karlo XII godine 1714. vratio u vedsku, imao je poloaj na Baltikom moru posve novo oblije. Mirom u Utrechtu (1713) i Rastattu (1714) zavren je rat za panjolsku batinu, a tim se mirovima izmijenili svi politiki odnosi, i to ne samo u srednjoj Evropi, nego i na cijelom kontinentu. Sve su poslijeratne prilike jasno pokazivale, da je Rusija postala prvorazredna evropska sila - car je mnogobrojnim diplomatskima pregovorima o Baltikom moru imao svagda odlunu rije. U novembru se Karlo naao pred Stralsundom, ali ga je idue godine (1715) morao ostaviti. Grad se konano pred kraj mjeseca decembra predao opsjedateljima. Pruska je sudjelovala u okrajima oko Stralsunda i u svim tamonjim bojevima. Barun von Grtz podbadao je i onako tvrdoglava Karla, koji je tom holsteinskom pustolovu povjerio, da upravlja vedskom i protiv volje visokoga plemstva. Grtzove diplomatske intrige nisu imale eljena uspjeha: nije se nagodio s Rusijom, a jednako mu nije polo za rukom, da uredi odnose s Engleskom i Hanoverom.Godine 1714. pridruio se engleski kraj uro dogovoru izmeu Rusije i Pruske, da bi odrao svoj Hanover. Tako se poveao broj Karlovih neprijatelja, iako uro nije pristupio savezu kao engleski kralj, nego samo kao hanoverski vladar. uro je imao svojih interesa, branio je Hanover, iako engleskim trgovakim interesima na Baltiku nije odgovaralo da Rusija ojaa. Kad je Karlo XII pobjegao iz Stralsunda i taj se grad konano predao, bilo je jasno, tko e u tom ratu pobijediti. Petar Veliki je svojom inicijativom stekao jake pozicije, premda se tome protivila Engleska i Danska, koja se odbila od Rusije, zbog careva dranja u holsteinskom pitanju. Petrova je enidbena politika, koja ga je i nagnala, da se umijea u unutranje njemake prilike, spreavala, da se nastavi nordijski rat. Karlo XII je pobjegao u Schonen, gdje je skovao osnovu, da Dansku oteti u Norvekoj. Kad je u aprilu 1716. pao Wismar, izgubila je vedska svoje posljednje uporite u Njemakoj. Ali se Petar zbog toga zavadio sa svojim saveznicima, jer je to podruje obeao Meklenburaninu, muu svoje neake Katarine Ivanovne. Sad se i Pruska pobojala ruske moi, a Austrija se otvoreno izjavila protiv cara, koji se upleo u meklemburke odnose, kad je plemstvo ustalo protiv svoga vojvode. Nesloga i nepovjerenje uzrokom su, to se u vedskoj nisu iskrcale saveznike ete, kako je to Petar predloio. Sve je to konano ponukalo cara, da u jesen, na svom drugom putu u Holandiju, povede diplomatske pregovore sa vedskom, a te je ve priredio ruski poslanik u Haagu, knez Kurakin. Meutim su intrige baruna Grtza protiv engleskoga kralja ure jo vie zaotrile politiki poloaj, jer je vedski ministar u tu svoju igru uvukao i careva tjelesnoga lijenika. Da izgladi spor, otputovao je Petar idue godine u Pariz (1717).Kad je umro Luj XIV, izgubio je Karlo XII svoga monog zatitnika. Car je sad pomiljao na savez s Francuskom, a i to bi novo prijateljstvo potvrdio vjenanjem. Njegova bi osmogodinja kerka Elizabeta pola za Luja XV, koji je bio istih godina. Pregovori su se o tom braku razbili, jer je Francuska morala paziti na svoje odnose prema Engleskoj i Holandiji. Meutim su knez Kurakin i Grtz pregovarali o posebnom miru izmeu Rusije i vedske. Petar je pristao, da sklopi mir sa svojim krvnim neprijateljem, jer su mu dodijale zapadne 93. od 267 stranicadiplomatske spletke, zbrkani meunarodni odnosi, meudravni tajni ugovori, a konano i prilike u samoj Rusiji. Njegovi su se pregovarai sastali u maju 1718. na alandskom otoju sa vedskim poslanicima. Pregovori su dugo trajali, jer su obje stranke tvrdokorno ustrajale kod svojih opsenih zahtjeva. vedi su raunali s tekoama u samoj Rusiji, drali su, da e se pokrenuti prigueno nezadovoljstvo, koje je careviev bijeg otkrio itavoj Evropi. Rusi su opet znali, da su Karlovi ratni pohodi posve iscrpili njegovu zemlju, da je na rubu propasti i da nema potrebnih sredstava, da nastavi rat. Tad se iznenada pogibijom Karlovom u opkopu pred Frederikshallom poloaj posve izmijenio. Grtza su oborili i smaknuli u martu idue godine (1718), ali to nije dovelo do mira s Rusijom, nego naprotiv - vedi su skupili sve svoje sile, da i opet dobiju Estonsku i Livonsku. Ruske su se trupe, kojima je zapovijedao grof Lacy, iskrcale u vedskoj, opustoile obalu i zaprijetile Stockholmu. S druge su strane, preko Norveke, provalili i Danci. vedi su se u toj opasnosti prikljuili Engleskoj, koja je htjela osamiti Rusiju, pa je stoga vodila razline diplomatske pregovore i traila saveznike. Austrija, Engleska-Hanover i dotadanji ruski vazal August Jaki, koji je htio Livonsku, udruili se 5. januara 1719. u beku alijansu. Te su sile primorale Fridriha Vilima Pruskoga, da 1. februara 1720. u Stockholmu sklopi mir, to je uskoro uinila i Danska (u julu 1720), a August II se ve u januaru sloio sa vedskom, koja mu je priznala poljsku krunu. Tako je Engleska doista u poetku godine 1720. osamila Rusiju i zauzela se za vedsku time, to je otposlala svoju flotu u Baltiko more. Petar se meutim nije dao slomiti, nije popustio, nego je odaslao svoje ete, da opustoe vedsku obalu. Sad su saveznici pokuali, da privuku i Tursku u svoje kolo, ali je Petar proirio drinopoljski mir i pretvorio ga u vjeni mir (u novembru 1720). Bilo je jasno, da Petar ne e odustati od borbe i da e braniti sve, to je osvojio u nordijskom ratu. vedskoj nije preostalo drugo, nego da povede neposredne pregovore s Rusijom (u avgustu 1720). Pregovori su se vodili u Nystadu i zavrili 30. avgusta 1721. Rusija je zadrala Livonsku, Estonsku, Ingriju (Ingermanland) i Wiborg, a vratila Finsku. Petar se pored toga obavezao, da e podupirati tadanje staleko ureenje vedske drave.Bio je to nenadan uspjeh, kome se Petar vrlo obradovao, pa ga je u Petersburgu i proslavio pijankama i sveanostima. Ipak se iz tadanje njegove korespodencije razabira, da je vrlo ozbiljno mislio o ruskoj budunosti. Senat ga je zamolio, da uzme istonorimski carski naslov, koji je utrnuo propau bizantske drave. Povodei se za klasinim uzorima, proglasio ga je i Velikim i Ocem domovine, to je svojom ustrajnou i neumornou zaista i zasluio.Nordijski je rat bio neobino teak i sloen, tadanje su velike sile mijenjale svoje odnose i gradile sve nove politike sklopove, da osiguraju ravnoteu i sprijee Rusiju, da vrstom nogom stupi na evropsko tlo i zahvati vaniji dio morske obale. LI toj je krvavoj ahovskoj igri Petar odluno branio ruske interese, koje su konano morale priznati i zapadne sile. Ruski je utjecaj ojaao i u Poljskoj, kad se u generalnoj konfederaciji u Tarnogrodu plemstvo sloilo protiv kralja Augusta (1715) i zamolilo cara za pomo, jer je samo bilo preslabo. Car je izmirio plemie s njihovim kraljem, ali je traio, da se smanje poljske i litvanske trupe. Tako mu je sad kao jamcu za unutranji mir i poredak bilo lake, da zahvati u poljske unutranje odnose. Petar se zanimao i za Daleki Istok, gradio je planove, s Kinom, ali mu nije posreilo, da s njom utvrdi trgovaki ugovor (1719). Prodirao je i u Srednju Aziju, osobito u Buharu i Hivu (od 1714), i spremio uspjean pohod protiv Perzije. Njegov ga je 94. od 267 stranicaposlanik knez Artemij Volinskij izvjetavao o prilikama u toj zaostaloj i slaboj dravi, pa se inilo, da rat s Perzijom ne bi bio ni teak ni skup. Ipak se Petar nije odmah odluio, jer je s Turskom upravo sklopio vjeni mir, a zaokupljao ga i nordijski rat. Tek je poslije Nystada poao s vojskom iz Astrahana protiv Perzije (1722) i osvojio Baku i Derbent. Turska je dodue protestirala, ali se Petar s njom mirno nagodio (1724). Tim je ratom Petar utvrdio ruski poloaj na Kaspijskom moru i otvorio put na Kavkaz.Petrove reforme. Nordijski je rat nametnuo civilnom puanstvu teke namete za vojsku, a pored toga se ba u to doba pokazali i svi upravni nedostaci i pogreke. Uprava je i onako bila nepregledna, a sad su se mnogi uredi jo vie ralanili. Ratne su potrebe traile, da se osnuju i novi prikazi, koji bi rjeavali sve sloenije dravne poslove. Dalekovidnija je unutranja politika nastojala, da izmijeni zastarjelu strukturu dravnoga ivota. Petar je isprva ostavio civilnu upravu kakva je bila jo za prijanjih careva, ali je ukazom u godini 1699. stegnuo vojvodsku sudsku i administrativnu vlast time, to je vratio najprije glavnom gradu, a onda drugim gradovima i konano opinama dravnih i domenskih seljaka sudsku i poresku samoupravu, koju su vrili izabrani inovnici. Tako su pod vojvodskom vlau ostali samo plemii - dvorjani i njihovi seljaci. Osnovao je Zemstvene komore, samoupravne ustanove, koje su vodili izabrani naelnici. Centralnim je uredom tih komora bilo za sve poreske poslove moskovsko poglavarstvo, vijenica (ratua), koja je primala sve poreske i carinske prihode i ujedno nadzirala rad svih pokrajinskih opina. Vrhovni je inspektor moskovske ratue bio Kurbatov, sin siromanih seljakih roditelja - poten inovnik i vrstan strunjak, koji se nije bojao, da iskreno i bez ikakvih obzira izloi caru teko stanje i nezadovoljstvo, koje su izazvali preveliki nameti. Kurbatov se jednako nije osvrtao ni na najuglednije osobe, nego bi ih prijavio caru, kad bi pokuali da izmaknu svojim poreskim dunostima. Golemi su izdaci za vojsku progutali gotovo sve prihode moskovske ratue. S financijskih je razloga Petar osnovao i gubernije, iako je Kurbatov bio protiv tih upravnih oblasti, jer je drao, da e nejednolina i rasredsreena financijska uprava, jo vie otetiti dravne interese. Gubernije su, kao i razrjadi, imale civilnu i vojniku vlast, jer se car u ta ratna vremena nije mogao podjednako brinuti za sve krajeve svoje zemlje, a pored toga je esto boravio u inozemstvu. Te su ustanove i same troile dosta novaca, pa su uzimale odreen dio lokalnih prihoda za svoje potrebe, to je opet smanjivalo prihode vrhovnih ureda, osobito same ratue. Dotada su sve prihode primali moskovski prikazi, koji su ih ve prema potrebama odailjali u blagajnice pojedinih pokrajina. Da bi se olakao prijelaz iz centralizma u decentralizam, osnovali su u Moskvi lokalne prikaze za mnoga provincijska okruja, tako npr. za kazansko. Gubernije su financijski jamile i odgovarale za sve civilne i vojnike izdatke na njihovu podruju.Time dolazimo do prvih Petrovih sistematskih reforama, koje je provodio od god. 1708. do 1712. Nacrt je za nova upravna podruja bio gotov ve prije 1708. godine, a Petar je nakanio, da ih najprije uvede u osvojenim sjevernim krajevima. Menikov je bio prvi guverner lisburga i lotburga, kasnije i St. Petersburga, konano gubernator generalis Ingermanladiae et Careliae (1705), Estonske i Iora (1707).Guverneru su pomagali visoki inovnici: vicegubernator kao zamjenik i pomonik, zemaljski je sudac bio na elu pravosua, nadintendant se brinuo za itna podavanja, a bilo je jo i nekih drugih namjetenika. Petar se osobno zanimao, kako rade te nove ustanove i u 95. od 267 stranicakasnijim godinama redovno sazivao sve guvernere u prijestonicu, da raspravljaju o dravnim poslovima. Na tim je vijeanjima car upoznao sve tekoe ruskih financija, koje su stradale, jer je gotovo sve prihode troila vojska, mornarica i diplomacija, dok se za sve ostale potrebe morala pobrinuti bojarska duma, koja je taj teret prebacila na guvernere. Ratua je tako sve vie gubila svoje znaenje. Gubernijske je blagajnice najvie teretilo, to su se u nekim krajevima nagomilale trupe, tako osobito u Petersburgu, Kijevu i Azovu. Te tri gubernije nisu mogle namiriti svih trokova, pa je bojarsko vijee moralo 28. februara (11. marta) 1710. raspisati u drugim gubernijama izvanredan porez, kojim su potpomogli ta tri najoptereenija okruga. Financijske su neprilike nastojali rijeiti na razline naine, meu ostalim i tako, to su kvarili kovan novac. Sve to meutim nije koristilo, jer se stanje popravilo tek poslije god. 1712. Razvitak je provincijskih gubernija posve potisnuo ratuu, pa je sam Kurbatov predloio, da njene poslove prenesu na pojedine gubernije. Ratua je otada bila lokalna ustanova, koja je primala prihode moskovske gubernije, ime je izgubila karakter dravnoga ministarstva finansija. Slino se dogodilo i s ostalim moskovskim prikazima i samim gradom Moskvom. Otkada je Petar osnovao St. Petersburg, spala je na rang pokrajinskoga gubernijskog grada. Koliko se to nekadanje politiko i kulturno sredite izmijenilo, najbolje pokazuje injenica, to je Kurbatov postao guvernerom u Arhangelsku.Petar se za itave svoje vlade najvie brinuo za vojsku, to je i prirodno, jer je od trideset i pet godina, to je vladao, bila samo jedna, u kojoj nije bilo nikakvih vojnih operacija (1724). Novi monopoli, tako meu ostalim i na hrastove ljesove, novi porezi npr. na brade, potpuno su iscrpli financijsku mo carevih podanika. U to se doba pojavilo i novo zvanje, nova dravna sluba i uredi, koji su izmiljali, kako e caru nabaviti sve nova i nova sredstva. Iz redova je tih pribilika proizaao i sam Kurbatov. Prvi dravni proraun za god. 1710. pokazuje velik gubitak i oajno stanje dravnih financija, jer su primici iznosili 3,000.000, a izdaci 4,000.000. Kad je vlada popisala puanstvo, otkrilo se, da je broj poreskih obvezanika spao za petinu, ni kasniji popisi nisu dali boljih rezultata. Plataca je bivalo sve manje, jer su se mnogi izvukli, nisu uli u popis poreskih obvezanika, a rat, izgradnja nove flote i drugi dravni javni radovi traili su goleme radne snage i otimali ih privatnom gospodarstvu. Trideset je vrsta razlinih nameta teko stegnulo sve drutvene slojeve, ali je poreski pritisak vie ogorio narod, no to je pridonio, da se obilnije poveaju dravni prihodi. Petar je poslije poraza kod Narve naredio, da se iz crkvenih zvona saliju topovi, a ukinuo je i sve dotadanje samostanske povlastice i oporezovao crkvena imanja. Temeljite je reforme itava poreskog sistema proveo tek kasnije. Kako se nekada zemljarina plaala samo od obraenih povrina, to su seljaci obraivali sve manje i tako mimoilazili poreske propise. Kad su u XVII vijeku uveli porez po domovima, izmicali su time, to se nekoliko domova sjedinilo u jedan. Vlada je napustila i taj sistem i oporezovala sve muke podanike, djecu, mueve i starce. Porez po dui - glavarinu - unijeli su u poreski proraun za god. 1724. Taj novi namet, koji pripada drugoj fazi Petrovih reforma, pokazuje ve svojim jednolinim oporezovanjem svih mukih stanovnika bez razlike, koliko se drava trudila, da povisi svoje dohotke. Tako se stari ruski birokratizam odrao i za Petra, koga je izvanjska politika natjerala, da prihvati svako rjeenje, koje je punilo dravne blagajnice, ma koliko ono i izviralo iz nepoznavanja, i nerazumijevanja stvarnih potreba.Podjela je itave zemlje na gubernije raskinula jedinstvo pojedinih upravnih podruja, 96. od 267 stranicagradovi nisu potpadali pod gubernatorovu vlast, nego su imali svoju upravu. Vrhovnu je upravnu i sudsku vlast vrio senat, koji je Petar osnovao godine 1711. Duma je kao cjelina izgubila svoje znaenje, jer je car pozivao samo pojedine njene odbore, da se posavjetuje o vanim pitanjima. Raunarski prikaz ( 1699) redovno je javljao caru o dravnim prihodima i izdacima i kao careva najblia kancelarija financijski nadzirao sve ostale prikaze. U tome se novom uredu odluivalo o svim veim dravnim pothvatima, to je jo vie oslabilo dumu, koju sad ne bismo ni mogli nazvati pravom bojarskom dumom. Izumrli su rodovi staroga plemstva - ono, to ih je jo preostalo, pokorilo se - mjesto ponosnih i samosvjesnih bojara, dolazili su ljudi careva povjerenja. Duma je bila tek izvrni organ, a senat je kao najvie upravno vijee za careva izbivanja i nosio svu odgovornost pred vladarom. Odreen je broj senatora vrio upravne poslove i izraivao zakone i uredbe, koje je car zamislio i pokrenuo. Tako je sad senat bio sredite dravne uprave, koja se granala u osam odijeljenih jedinica - gubernija. Petar je ukazom od 22. februara (5. marta) 1711. prenio upravu zemlje na vijee devetorice senatora i time obrazovao ured, koji je posredovao izmeu cara i gubernija. Sve tube protiv rjeenja, koje je donijelo vijee, podnijet e stranke i uredi tek poslije careva povratka. Ukaz od 5. (16. marta) 1711. jo je i ojaao kontrolnu vlast toga vijea, jer je njim car postavio vrhovnoga fikala, koji je imao dunost, da potajno nadzire i istrai sve financijske i pravne propuste i da ih javi senatu, koji e o njima vijeati i odluiti. Senat je birao vrhovnoga fikala bez obzira na porijeklo, pazio je samo na njegove sposobnosti. Vrhovni je fikal postupao u dravnom interesu protiv svakoga, pa bio on i najvii dostojanstvenik, a imao je i mnogo pomonika po itavoj zemlji. Ubrzo su poslije toga ukaza zaredale dostave i prijave, ali je bilo i mnogo zlih upotreba uredovne vlasti, jer su provincijski fikali dobivali dio novane globe, koju su plaali otkriveni prekritelji. Meu ostalim poslovima starao se senat za dravne prihode, upravo mu je to bila glavna briga, jer su izdaci neprestano rasli. Senatu su bili podreeni i guverneri, kojih je mo u upravno-tehnikom vidu bila neumjesna, jednako, kao to je bila nezgodna i zbrka novih i starih ureda, koje Petar nije ukinuo, nego ih ostavio pored novih. Zbog toga je uprava bila nepregledna i nejasna. Senat se esto morao boriti s gotovo nesavladljivim zaprekama, jer je car izdavao zapovijedi, a nije se obazirao, da li se uope mogu izvriti. Tako je bilo dosta smetnja i trvenja, koje su kasnije uklonili novim mjerama.Budui da je nordijski rat dugo trajao i u isto se vrijeme vodile i druge vojne operacije, to je bilo najpree, da se osigura vojska i zadovolje njene potrebe. Vojnika su pitanja bila ispred civilnih, to je esto smetalo, da se provedu potrebne reforme. Car je to jasno uvidio, znao je, da je nemogue ratovati i u isto vrijeme mijenjati dravnu organizaciju, a tu je svoju spoznaju i prikazao pred kraj svoga ivota, kad se spremao, da opie nordijski rat. Petar je evropeizirao rusku vojsku, koju su djelomino reformirali prvi Romanovi. Strijelce je raspustio poslije njihova ustanka, pa mu je preostalo jo, da modernizira plemiku miliciju, koja nikako nije odgovarala suvremenoj ratnoj tehnici. Plemstvo je ojaalo za carice Natalije i teilo, da i opet postane vanim vojnikim faktorom. U poetku Petrove vlade, za prvoga pohvata protiv Azova, bila je plemika milicija jo jezgra i glavnina ruske vojske. U vedskom je ratu Petar nabrzo skupio samo nekoliko pukovnija, a i te su bile slabe, kako se pokazalo kod Narve. Meutim nije trebalo vojsku samo bolje uvjebati i oruati, nego i poveati redovnim pukovnijama na zapadni nain, jer se bojite sve vie irilo i javljali se sve novi 97. od 267 stranicaprotivnici - izvanjski i unutranji. Gubici u bojevima, slabljenje redovnih trupa zbog ratnih napora, beskrajnih mareva, slabe prehrane, loih konaita i razlinih bolesti, traili su neprestana novaenja i neuvene rtve. 1705. davalo je dvadeset domova jednoga vojnika, a u posljednjim godinama Petrova carovanja uzimali su od 75 domova tek jednoga vojnika - toliko su ratovi prorijedili rusko puanstvo. U redovnoj su vojsci sluili svi drutveni slojevi, pa i plemii, osloboeni su uglavnom bili jedino sveeniki sinovi. Tako bismo mogli rei, da je Petar uveo opu vojnu obavezu. Novake su uvjebali na vojnim sabiralitima, a onda ih otposlali pojedinim pukovnijama. U posljednjim je godinama Petrova ivota ruska vojska imala 196.000 - 212.000 momaka, 110.000 Kozaka, baltiku flotu s 48 linijskih brodova, oko 800 galera i 28.000 mornara.Gubernije su uzdravale pojedine pukovnije, koje im je vlada odredila, pa su ih i zvali prema njihovoj teritorijalnoj pripadnosti npr. rostovska pukovnija, dakle ne vie imenom njihova pukovnika, kako je to bio dotada obiaj. Iako su se sad gubernije brinule za svoje vojnike, ostali su stari vojni prikazi, to i opet pokazuje, kako reforme, koje je na metnuo rat, nisu ukinule stare, nepotrebne ustanove, pa su se jedne mijeale u poslove drugih i tako poveale zbrku u javnoj upravi. Kad je zbog neprilika u vojnoj upravi stradala i vojska, morao je car preurediti sve vojne ustanove (1712-1717).Pravo su odvijanje upravnih poslova najvie remetili uporedni uredi, dakle ustanove istoga zadatka i guverneri, koji su u svojim podrujima vladali manje vie samostalno. Moskva nije u to doba bila prijestonica ruskoga carstva, jer ju je potisnuo St. Petersburg, u koji se 1715. preselio i senat.Petar je 1716/17. i opet otputovao na Zapad, a kui se vratio s novim idejama i novim, zrelijim politikim nazorima. S njegovim se povratkom zapoelo drugo doba reformne djelatnosti (1718-1722). U prvim mu je godinama bila glavna briga, da skupi to vie novaca, kako bi opremio vojsku i proveo svoje osvajake osnove. Kad je iscrpao sve mogunosti neposrednih nameta, uveo je mnoge posredne poreze. U drugo se doba meutim osjea, da je iskusniji, da je upoznao osnovne dravne probleme, pa tei, da podigne ope blagostanje. Taj cilj e otada biti glavnim pokretaem njegove unutranje politike. U svom se reformnom radu posluio mnogim stranim uzorima, njemakim, vedskim i holandskim, a osvrtao se i na spomenice i prijedloge, koje je primao s razlinih strana. Tako je npr. ograniio vlast pokrajinskih guvernera i imenovao zemaljske savjetnike, koji su kolegijalno raspravljali o svim poslovima i odluivali glasanjem. Takvih je savjetnika bilo ve i ranije u vedskim baltikim provincijama, koje su imale izvrsnu upravu, a Petar je tu slubu povjeravao bivim asnicima. Staru je podjelu na okruge (ujezde) i provincije ukinuo (1715. odnosno 1711) i osnovao (dolje), koje je odredio prema broju seljakih domova. Svaka je dolja imala 5536. gospodarstava i na elu joj bio zemaljski savjetnik, koji je upravljao tom financijskom jedinicom. Gue naseljene i prostranije gubernije imale su i vei broj dolja. Gradsko puanstvo u podruju pojedinih dolja nije potpadalo pod vlast zemaljskih savjetnika, koji su dodue bili podreeni guverneru, ali su mu kao lanovi gubernijskoga vijea bili ravni. Tako je taj kolegijalni sistem zamijenio nekadanje prikaze. Petru su kod tih reforma bili glavni pomagai Henrik Fick iz Holsteina i barun Luberas Pott. Ti su savjetnici posredovali i u inozemstvu i privukli velik broj stranih inovnika i strunjaka za pojedina upravna pitanja. Od god. 1719. osnovao je Petar 12 kolegija, meu kojima su bili najznaajniji: za izvanjske 98. od 267 stranicaposlove, za rat i mornaricu i za financije. Financijski su kolegiji bili za dravne prihode, za izdatke i za reviziju dravnih rauna. I za trgovinu i obrt bila su tri kolegija: trgovaki, rudarski i manufakturni. Konano je bio i kolegij za pravosue, vrhovni magistrat za sve gradske uprave i duhovni kolegij ili sinod. Vlast je tih kolegija obuhvatala itavo carstvo, dakle nije bilo teritorijalnih ogranienja kao kod starih prikaza, a kako su ti novi uredi rjeavali samo svoje odreene poslove, nije dolazilo do smetnja i zastoja. Gotovo da je u crkvenoj upravi bilo najvie promjena, tu je Petar temeljito preinaio stare ustanove i crkvenu organizaciju uvukao u nov kolegijalni sistem. Crkva je bila moan protivnik Petrovih reforma, protivila se njegovim nastojanjima, da Rusiju uredi na zapadni nain. Tako je patrijarh Adrian prigovorio caru, to uvodi bezbone novotarije i to trai, da svi ugledni i imuni moraju oiati brade. Petar je znao, da se svi njegovi protivnici kupe oko crkve, osobito oko samostana, koji su se pobojali za svoje posjede. Kad je 1700. umro patrijarh, imenovao je car jo iste godine zamjenika, rjazanskoga i muromskoga metropolita Stjepana Javorskoga, da upravlja Presvetom patrijarkom stolicom. Javorskij je bio ukrajinski monah, koji se obrazovao u Vilni, Lavovu, Lublinu i Poznanju. Kao izaslanik kijevske teologijske akademije doao je u Moskvu, gdje ga je Petar zadrao, jer ga je cijenio kao obrazovana zapadnjaka. Garev je postupak poslije patrijarhove smrti bio neobian, dokazuje, kolika mu je bila mo, kad je ne ekajui crkvenoga prijedloga stvorio odluku i mjesto patrijarha imenovao samo administratora. Dodue, Petar se prevario, jer se Javorskij prikljuio opoziciji, koja se okupila oko carevia, i u svojim propovijedima napao careve postupke. Kao patrijarhov zamjenik bio je samo duhovni poglavar, dok su itavu crkvenu upravu, osobito crkvena imanja, vodili svjetovni uredi. Kasnije je car naao Teofana Prokopovia, drugoga ukrajinskog monaha, koji mu je iskreno savjetovao u svim crkvenim pitanjima. Prokopovi je 1718. postao episkopom u Pskovu, gdje je nastojao, da ivom rijei i poslanicama obrazuje i prosvijetli svoje sveenstvo, da ga izvue iz neznanja i odvrati od tvrdokornoga zelotizma. Javorskij i Prokopovi su bili protivnih nazora u vjerskim pitanjima, Patrijarhov je zamjenik pobijao slobodniji duh, koji se stao iriti s novim promjenama, ali ga Petar nije podupirao u njegovoj borbi protiv Luterove i Kalvinove nauke. Prokopovi je naprotiv ustao protiv papistikog duha, pa mu je Javorskij predbacio, da ja Kalvinov pristalica. I doista se mnogi Prokopovievi nazori nisu mogli izmiriti s tadanjim naelima ruske pravoslavne crkve. Sveenstvo, rekao je jednom, samo je poseban stale meu ostalima, ali nikako drava u dravi. Svoje je miljenje jasno iznio u toj istoj propovijedi o Carevoj vlasti i asti na Uskrs 1718. Ima ljudi, koji dre, da e izmai svojim svjetovnim dunostima, a tako misle i sveenici i monasi, ali to je papistiki duh. Ti su ga nazori pribliili Petru, kome je bio najvjerniji suradnik i saveznik u borbi za sinodalnu upravu crkve, pa mu i pomogao, da obori monarhistiku patrijarhovu vlast. Prokopovi je u duhu carevih reforama sastavio i program o promjenama u crkvenoj upravi (Duhovni reglement u januaru 1721). Te je godine osnovan i Sveti sinod, pa otada nije vie mogao nikakav Fifaret ili Nikon ometati careve volje. Iako se Javorskij otimao, imenovao ga Petar predsjednikom duhovnoga kolegija i primorao ga, da vodi ustanovu, s kojom se nije slagao. Ojaen i ogoren umro je ve idue godine 1722. Prokopovi je kao njegov zamjenik u duhovnom kolegiju postao novgorodskim metropolitom. Cara je u sinodu zastupao vrhovni prokurator. Duhovni je kolegij raspravljao o crkvenim pitanjima, a imao je i svoje fikale, inkvizitore, koji su prijavljivali sve propuste 99. od 267 stranicai nerede u crkvi, kao to su i njihovi svjetovni drugovi nadzirali dravne urede i progonili svakoga, tko bi prekrio svjetovne zakone i propise. Poslove, koji nisu bili posve vjerski, rjeavao je samostanski prikaz, kojim se Petar poslije 1700. posluio, da prikupi za dravu prihode s bogatih manastirskih votina i imanja crkvenih dostojanstvenika. Godine 1721. podredio je taj prikaz sinodu, pa je tako crkva i opet upravljala svojim imetkom i dohocima. Ipak su i samostani i svjetovno sveenstvo smjeli pridrati samo odreen dio prihoda sa svojih posjeda. Petar je stegnuo i crkvene sudove i odluno spreavao, da se povea broj sveenika, osobito monaha, jer je znao, da su nepomirljivi neprijatelji njegovih reforama. Najvie se oborio na samostane, koji su od svojih monaha traili, da ive kontemplativnim ivotom - nije cijenio takva ivota, jer od njega drava nije imala nikakve koristi. Petar tako nije potedio ni crkve, nego je i tu proveo svoju volju.Te su reforme imale i znatnih socijalnih posljedica. Zbog neprekidnih je ratova privukao u vojsku sve stalee, pa i neslobodnjake, a plemii su morali tek zasluiti svoje asnike poloaje, to e rei, da su zapoinjali svoju karijeru kao regruti, da se nisu niime razlikovali od vojnika drugih, niih stalea. Plemiku je slubu car uzimao vrlo ozbiljno, i ne samo kao vojniku dunost, nego kao obavezu, da e za itava ivota raditi za dravu. Stoga je primoravao plemstvo, da se obrazuje u domaim kolama ili u inozemstvu. I nije to bila dunost samo starih, uglednih moskovskih rodova, kojih su lanovi bili najvii dvorski i upravni inovnici, vojskovoe i diplomati, nego i provincijskoga gradskoga plemstva i bojarske djece, koji su isprva bili srednji inovnici i sastavljali glavninu plemike milicije. Petrova je opa vojna obaveza nekako pribliila razline stalee i donekle premostila dotadanje klasne protivnosti. Ponajprije je nestalo razlika meu samim plemstvom - otestvo i mjestniestvo se nije moglo odrati za cara, koji je traio sposobne dravne slubenike ne osvrui se na stare zasluge i ugledan rod. Svaki je plemi imao pravo, da postane asnik, ali je car ukazom od 16. januara 1721. odredio, da sposobni i hrabri asnici - neplemii mogu postii vie rangove u vojsci. Budui da je asnika sluba bila plemika, to su i graanski asnici postali plemii. Zbog toga je zapovjedio, da se u Popisu rangova od 24. januara 1724. iznova razvrstaju sve slube, koje su sad dobile njemaka ili latinska imena. Vojnike, civilne i dvorske slube raspodijelili su paralelno u etrnaest razreda. Pripadnici su prvih osam klasa, dakle, do majora i prisjednika u nekom kolegiju, i njihovo potomstvo pripadali viemu plemstvu, i to bez obzira na rod i porijeklo - bili graani ili plemii, Rusi ili stranci. I oni, koji su bili u 14. inu, mogli su se uspeti u najvii. Nitko nije mogao naslijediti oev in, to je ojadilo stare rodove, a jo ih je vie razljutilo, kad je car zatraio i od svojih inovnika da se obrazuju. Svaki je slubenik morao znati geometriju, itati, pisati i raunati. Svi su dravni namjetenici dobivali odreenu plau u novcu - zemlja se vie nije dijelila kao nagrada za slubu. Stara su pomjestia ostala vlasnicima, pae je car pravno izjednaio pomjestie i votinu. Godine 1714. zabranio je, da nasljednici dijele zemlju, jer je htio sprijeiti, da se rasparavaju velika imanja. Kako je sad po novom redu oevo imanje dobio samo jedan sin, a to nije morao svagda biti najstariji, to su drugi htjeli nehtjeli traili dravnu slubu. Imanja su sad davala vee prihode i vlasnicima i dravi, koja je tako imala sigurne i redovne prihode, to je olakalo poslove financijskih kolegija.To je socijalno izjednaenje i ukidanje razlinih povlastica visokoga plemstva bilo posve u duhu tadanjega apsolutizma. I samo se malen krug osobito zaslunih mueva 100. od 267 stranicaskupio oko cara i od njega dobio posebne privilegije, po kojima se kao dvorski plemii razlikovali od svojih ostalih stalekih drugova. Zakon o jednom nasljedniku koji prima itavu batinu, odgovara ekonomskim nazorima onoga doba, koje je trailo, da se gospodarski osigura staro visoko plemstvo tako, da se imanja pretvore u majoratski posjed.S merkantilistikim se zapadnim sistemom Petar upoznao na svojim estim putovanjima, uinio mu se dobrim, pa se stoga i u Rusiji pobrinuo za gradski obrt i manufakturu. Ve se po svom praktikom smislu zanimao za proizvodnju, koja ne samo to je stvarala povoljnu trgovaku bilansu i davala lijepe prihode, nego jaala i vojnu snagu i razvijala graanski stale, koji je dotada bio gotovo bez ikakva znaenja. Dodue, njegova je monopolna politika bila protiv interesa privatne trgovine, ali je s trgovakim kolegijem ve 1712. pokuao, da uskladi dravne potrebe sa zahtjevima trgovakoga stalea. Time je donekle potisnuo fiskalna shvaanja, koja su prije toga odluivala o svim zahvatima dravne politike u privatne gospodarske odnose. Kad se Petar vratio sa svoga putovanja (1716/17), objasnio mu je barun Luberas sutinu merkantilistikoga sistema. Pozitivna je trgovaka bilanca traila to vei izvoz i to manji uvoz, a to se moglo postii, ako drava dopusti slobodan zamah privatnoj radinosti. Petar je prihvatio tu misao to radije, jer je s pravom oekivao, da e se time razviti i ruska trgovaka mornarica. I ne treba izvoziti sirovine, nego gotove produkte, koje e izraditi domae tvornice. Car je podupirao manufakture razlinim povlasticama, davao im i zajmove i pripomoi, pozivao iz inozemstva strunjake i kolovane radnike i odailjao ruske strunjake u inozemstvo, da se usavre u svom zanatu. Uveo je i visoke zatitne carine, da sprijei uvoz stranih proizvoda, koji bi preplavili domae trite i oslabili proizvodnju. Konano je odustao i od mnogih monopola i tako poticao gospodarski ivot prema merkantilistikim naelima. Gradovima je dao neku samoupravu, da bi se gospodarski i kulturno to slobodnije razvijali. Spomenuli smo ve izbor gradskih naelnika i ratue. Petar je po nagovoru svoga savjetnika Henrika Ficka naredio, da se izrade gradski reglementi (od 1718). Graanstvo su razvrstali u dvije gilde, od kojih je prva birala naelnika, upravo itav magistrat. U prvoj su gildi bili regularni graani, imuni i obrazovani ljudi (lijenici, ljekarnici i t. d), a u drugoj manji trgovci i obrtnici. Obrtnici su imali svoje cehove. Prost narod, radnici i nadniari, neregularni graani nisu imali izbornih prava, nego su ih kod magistrata zastupali desetnici ili staroste, koji nisu odluivali u samoupravnim poslovima, nego su bili savjetodavci. Magistrat je imao civilnu i kaznenu sudsku vlast i svoju policiju, starao se za tvornice, unapreivao gospodarski ivot i kolstvo.I seljaci su osjetili Petrove reforme, jer se porez po domovima pretvorio u namet po dui. Popis je mukih podanika iz godine 1718. trebalo nekoliko puta ispraviti. Revidirana dua i namet po dui postali su novi pojmovi. Taj je porez izprva iznosio 95, kasnije 74 kopejke, a bio je vrlo nesocijalan, jer je teretio siromane obitelji s mnogo sinova vie nego imunije, koje su imale malo muke djece. Ve pred kraj XVII vijeka oporezovali su pored seljaka i holope, koji nisu bili zaposleni u gospodarevu domainstvu, nego su radili na polju, pa su i stanovali izvan vlastelinova dvora. Budui da su revizijski popisi zahvatili jednako posjednikove seljake kao i holope, to se prvotno poresko izjednaenje pomalo pretvorilo i u pravno, nestalo je razlika izmeu ta dva stalea, pa je ba u tom vijeku nekada slobodan seljak postao otrok - vlasnitvo onoga posjednika, iju je zemlju obraivao kao 101. od 267 stranicazakupnik. Drava se tako rei odrekla seljaka i posve ih prepustila posjednicima. Preostao je samo malen broj dravnih seljaka, zakupnika dravne zemlje, kao ostatak slobodnoga ruskog seljatva. To zarobljavanje nije, istina, bio cilj Petrove politike, ali je razvitak gospodarskih odnosa poao tim pravcem i protiv njegove volje i namjere.Petrovi se merkantilistiki nazori ogledaju i u njegovoj prosvjetnoj politici. Vrhovni je zadatak tadanjih kola bio, da obrazuju to bolje strunjake, specijaliste za sve javne poslove. Za istu se nauku slabo marilo. Jo prije Petra obrazovali su podmladak za razlina zvanja posve praktiki, u pojedinim prikazima, to je bila sr ruskoga kolovanja, ako odbijemo onu duhovnu, vjersku nastavu, koju su vodili sveenici i monasi. Petrov je irok horizont i tu uklonio stare zapreke. Slao je sposobne mlade ljude u neke zapadne drave, da steknu praktino znanje, da ue, kao to je i sam uio. Nije se pri tome brinuo, da li e utjecajima strane kulture oslabiti vjera takvih pitomaca. Ipak je i Petar i pored svojih praktinih nazora cijenio i istu nauku kao osnovu kulturnoga ivota, a to je carevo potivanje naunoga istraivanja pojaao i utjecaj znaajnoga filozofa Leibniza, s kojim se dopisivao jo od godine 1711. Ve 1697, poslije svoga prvog putovanja, najavio je patrijarhu Adrianu, da e slavensko-grko-latinsku akademiju urediti, kao to su ureena sveuilita. God. 1705. pozvao je nekoga engleskog nauenjaka, koji je predavao matematiku i navigaciju. Kleru je i episkopima zapovjedio, da osnivaju kole, u kojima bi se pored religijskih predmeta poduavale i svjetovne nauke: historija, zemljopis, aritmetika, geometrija itd. Sveenstvo se bunilo protiv te odredbe, koja je traila laike kole. Drava je svojim sredstvima podupirala i privatne kole kao npr. kolu pastora Glcka iz Marienburga. Kad je Petar osvojio Marienburg (1702), doao je Glck u Moskvu i tu osnovao gimnaziju za djecu imunih roditelja. Kod Glcka je sluila kasnija Petrova ena Katarina.Petar se bavio milju, da osnuje akademiju znanosti i umjetnosti, ali ga je u tom sprijeila smrt. Da podigne Rusiju i kulturno, pozivao je strane umjetnike i graditelje (tako npr. Schltera), od kojih je oekivao, da e dati nov pravac ruskoj umjetnosti.Kako je sve nagonio da ue, a naroito je to traio od plemstva, to se morao pobrinuti i za knjige. Struna se i lijepa literatura dotada teko razvijala, jer je slavensko-grko-latinska akademija vrila strogu cenzuru s posve crkvenoga stajalita. Petar se nije poveo za takvim nazorima. Teko je crkvenoslavensko pismo prema grkom uzoru zamijenio lakom graanskom azbukom, koja je bila mnogo slinija latinskom pismu (1708) - Podupirao je prevoenje stranih udbenika iz praktikih disciplina, za medicinsku, vojniku i tehniku nastavu. Da pojaa interes za dravne poslove i zaokupi plemstvo i graanstvo, osnovao je u Moskvi novine: Moskovskie Vjedomosti, koje su izlazile od januara 1703. Meutim su se knjige irile vrlo polagano, jer je crkvenoslavenski knjievni jezik, kojim se sluila religiozna knjievnost, poznavalo razmjerno malo ljudi, a pored toga se na taj jezik teko provodili strani tehniki nazivi iz pojedinih struka. U poetku se crkvenoslavenski jezik nije priljubio novim potrebama, pa su prvi prijevodi stranih tehnikih knjiga bili gotovo nerazumljivi. Razliku je izmeu knjievnoga i govorenoga jezika oznaio Ludolf ovako: Loquendum est russice, scribendum slavonice (Grammatica russica, Oxford 1696. str. 2). Temeljite se jezine reforme nisu provele ni za Petrovo doba, nego tek kasnije. Usprkos svim nedostacima treba priznati, da je Petar svojim, iako jednostranim poticajima, unaprijedio rusku knjigu i udario temelje kasnijem razvitku svjetovne, nacionalne knjievnosti, koja se otresla crkvenoga 102. od 267 stranicaskrbnitva.Praktikoj su i pedagogijskoj svrsi trebale posluiti i novine, jer je Petar i u umjetnosti i u knjievnosti traio stvarnu primjenu, a manje se podavao estetskim uicima. Ta ga je trijezna namjera vodila, kad se zauzeo za kazalite, koje je poelo propadati, kad je umro car Aleksej. Teofan Prokopovi, Petrov savjetnik u crkvenim i duhovnim pitanjima, napisao je dramu Vladimir (1705), u kojoj je obradio doba, kad se prekrstio ruski narod. Prokopovi prikazuje, kako je veliki knez pobijedio tri glavna neprijatelja istinskoga kranstva: svijet, naslade i avla.Rusi se nisu pozapadili samo izvanjski, nisu prihvatili samo evropsko odijelo i iali brade, nego su promijenili i nain drutvenoga ivota i obiaje. U veer se vii krugovi naizmjence sastajali u kuama pojedinih velikaa, da se priviknu dobru i uglaenu vladanju, kako je to Petar naredio 1718. Na tim se sastancima i plesalo, pa je tako i ena izala iz svoga doma, oslobodila se orijentalne stege i ula u javni i drutveni ivot. Car se sam nije drao tih finih obiaja zapadnih dvorova, nego ostao grub i neotesan, kao to je to bio od mladosti. Od svojih je dvorskih plemia i visokih inovnika zahtijevao, da se odijevaju i vladaju, kao to je to bio obiaj na zapadnim dvorovima, moda stoga, to se ponadao, da e izvanjski oblici promijeniti i nazore, da e tako prihvatiti njegove reforme i iskrenije suraivati kod podizanja ruske drave.Sva loa iskustva i razoaranja, koja je doivio sa svojim najbliim suradnicima, pa i s Menikovom, nisu ga mogla odvratiti od njegovih osnova. Radio je prebrzo, nije dugo razmiljao, nego je svaku zamisao ostvario, jo prije nego se staloila i poprimila jasan oblik. Zbog toga je i bilo mnogo zapletaja i neuspjeha, a ti su irili krug njegovih neprijatelja. Od svih je svojih podanika traio velike rtve u krvi i novcu, a kako ratovi nisu prestajali i dravni zahtjevi bili sve tei i tei, to je raslo i nezadovoljstvo. Pored materijalnih uzroka bilo je tu i duhovnih. Zapostavljao je Ruse i okruio se inozemcima, koji su provodili njegove reforme, to je ogorilo plemstvo, a mijeanje je u crkvene poslove i njegovo zapadnjatvo odbilo kler i vjernike, koji su ga drali Antikristom. Ipak je i meu Rusima naao podosta naprednih i obrazovanih ljudi, i to u svim drutvenih slojevima - ali je to bila neznatna manjina, koja se gubila u mnotvu zakletih neprijatelja. I meu pukom je car imao svojih prijatelja, koji su shvatili znaaj njegovih napora. Meu ovima valja spomenuti seljaka-autodidakta Ivana Pozokova (1670-1726), koji je dodue odrastao meu pravovjernim raskolnicima, ali se kasnije priklonio Petru i vatreno se zauzimao za njegove reforme, premda je neke njegove postupke i osuivao. U svom je spisu O siromatvu i bogatstvu (1724) prikazao caru nevolju zapostavljenih otroka i traio bolju pravdu za svakoga i ispunjavanje dunosti. Predloio je, da se u Rusiji uvede ope obavezno kolovanje najirih narodnih slojeva i da se gospodarskom ivotu pusti slobodan zamah, ime bi se podiglo ope blagostanje. Kako je u tom djelu opisao i sve stranputice i spletke visokih slubenika, a naroito plemstva, to je tu svoju iskrenost platio poslije careve smrti: uhvatili su ga bacili u Petropavlovsku tvravu, gdje je umro 1726.Petar se morao boriti i protiv duhovnoga otpora i protiv otvorene bune. I u svojoj je obitelji imao neprijatelja. Evdokijin sin Aleksej, koji se rodio 1690. priklonio se majci, a po svom je neodlunom i slabom karakteru bio suta protivnost svom odlunom ocu. Petar je uzalud nastojao, da djeluje na sina, da ga obrati i pridobije za svoje politike i kulturne 103. od 267 stranicaplanove - dao mu je i evropske uitelje, jer zbog neprestanih ratova i dravnih poslova nije mogao sam odgajati svoga sina u onom duhu, koji bi mu dao snage, da nastavi oevo djelo. Carevi je meutim volio pobone knjige i teologijske razgovore, druio se sa sveenicima i monasima, meu kojima mu je najblii bio ispovjednik protopop Jakov Ignatjev. Po tome je mnogo liio na bive careve iz svoje dinastije. Otac se esto estoko razljutio na toga slabia, a kad je uvidio, da njegove upute ne pomau, oenio ga je s princezom arlotom od Wolfenbttela, jer se nadao, da e ga ona privui zapadnoevropskim idejama. Ali arlotu je odbijao mu, koji je bio i slabi i pijanica. Kad je u oktobaru 1715. rodila djeaka Petra i uskoro zatim umrla, spleo se Aleksej s nekom sluavkom. Carevi je javno govorio protiv svoga oca, vjerovao je, da e Petar uskoro umrijeti i ostaviti mu vlast: tad e on carski dvor preseliti u Moskvu i ukinuti sve oeve reforme. Zbog tih se nazora oko njega okupili svi reakcionari - crkveni i staroruski - pridruilo mu se i visoko plemstvo, koje je prieljkivalo staro stanje. Petar je dobro poznavao motive toga nezadovoljstva, pa je na dan arlotina pogreba po posljednji put ozbiljno opomenuo svoga sina. Zaprijetio mu, da e ga razbatiniti, ako se ne promijeni. Ta je prijetnja bila to ozbiljnija, to je Katarina rodila djeaka Petra. Aleksej se htio sam odrei prijestolja i poi u samostan, ali je Petar elio, da se promijeni i dao mu rok, jer je drao, da je njegova slabost posljedica lijenosti. Aleksej je meutim pobjegao svomu urjaku caru Karlu VI u Be, gdje je htio priekati, dok mu otac umre u kakvom epileptikom napadu. Petar je uskoro doznao, gdje se carevi krije, pa ga je nagovorio, da se vrati u Rusiju (u januaru 1718). U februaru ga je te godine razbatinio, a nasljednikom je imenovao njegova mlaega brata Petra. Alekseja su izvukli pred sud i muili, dok nije umro (7. jula). Sad je Petar udario na carevieve pristae i stranim progonima potpuno slomio mo svojih neprijatelja.Pitanje se o nasljedniku ponovno potaknulo ve idue godine, kad je umro mali Petar. Car je ukazom od 5. (16) januara 1722. sebi pridrao pravo, da po svojoj volji odredi, tko e vladati Rusijom poslije njegove smrti. U maju je 1724. okrunio svoju enu Katarinu kao rusku caricu. Carev drugi brak nije bio sretan, Katarina je ljubakala s grofom Monsom, koga je Petar u decembru te iste godine dao pogubiti. I sam je car ivio razvratno i neuredno, ali se ipak u januaru 1725, malo prije svoje smrti, izmirio s Katarinom. Njegovo se silno tijelo i krepko zdravlje dotrajalo i iscrplo, jer je pobolijevao ve od godine 1722. Iako je oslabio, priskoio je, da pomogne, kad su spaavali momad nekoga razbijenog broda. Tu se teko razbolio, legnuo i nije vie ustao. Po svemu se ini, da je prije smrti htio odrediti nasljednika, ali vie nije mogao niti pisati niti govoriti. Veliki je reformator ruskoga carstva umro 28. januara (8. februara) 1725. 2. Vlade raznih miljenikaKatarina I i Petar II Petar Veliki je umro, a nije slubeno odredio, tko e ga naslijediti. Najvie su prava na prijesto imala Aleksejeva djeca: Petar (ro. 1715) i Natalija. Knezovi Golicin i Dolgorukij zauzimali se za Petrova unuka, jer bi to zadovoljilo one krugove ruskoga drutva, koji su stalno radili oko toga, da se vrati onaj stari ivot, kakav je bio prije nego je Petar razgradio oronule ustanove. Menikov, Tolstoj i pristae novoga poretka branili su prava Petrove udovice Katarine, koju je pokojni car okrunio i tako u neku ruku imenovao 104. od 267 stranicasvojom nasljednicom. Pobijedila je Katarina, jer su uz nju pristale obje gardijske pukovnije - preobraenska i semenovska - ime su se po prvi put u ruskoj povijesti uplele u politiku.Katarina I (1725-1727) je potekla iz siromane livonske seljake obitelji (ro. 1684) i sluila kod pastora Glcka, koga smo ve spomenuli. S ostalim je zarobljenicima dola u Rusiju, gdje je bila ljubovca nekih vrlo utjecajnih ljudi. Petar ju je upoznao kod Menikova, uzeo k sebi, ali je Katarina i dalje bila u dobrim odnosima s Menikovom. Pravo joj je ime bilo Marta, a promijenila je ime, kad je prela na pravoslavlje. Bila je potpuno neobrazovana, ali vrlo razborita i odluna. Cara je osvojila svojom ljepotom i mnogo na njega utjecala, naroito poslije crkvenoga vjenanja 1712.Kad se Katarina popela na prijesto, nije bilo otvorene bune, ali je enska vlada izazvala ope nezadovoljstvo, i to najvie stoga, to carica nije bila Ruskinja. U njeno su ime vladali razlini miljenici, osobito oholi Menikov, a spletke su politikih stranaka ometale svaku ivlju i ozbiljniju politiku djelatnost. Menikov je radio protiv visokoga plemstva, to je ljutilo vojvodu Karla Fridriha od Holstein-Gottorpa, mua Katarinine kerke Ane, Vojvoda se nadao, da e po eni naslijediti rusku krunu, pa se upletao u dravne poslove i okupljao svoju stranku. Da bi se nekako uklonile zadjevice i sukobi, savjetovao je Tolstoj, da se osnuje Vrhovni tajni savjet, koji bi sprijeio samovolju utjecajnih pojedinaca (februar 1726) Vrhovni tajni savjet rjeavao je sve unutranje i izvanjske poslove i donosio zakone tako, da su senat i sinod izgubili svoje znaenje. Tajni se savjet moe donekle uporediti s bojarskom dumom, koju je ukinuo Petar.Dvor je ivio vrlo rastrono, premda su financijske prilike u zemlji bile vrlo teke i inovnitvo bilo slabo plaeno, to je jo i povealo korupciju i samovolju. Ni tajni savjet nije tu mogao nita promijeniti. Holsteinski se vojvoda dao birati u novi savjet, da bi potisnuo Menikova i smanjio njegov utjecaj. Meutim se Menikov spretno obranio time, to je vjerio svoju kerku Mariju s Petrom Aleksejeviem, koga je itav narod smatrao pravim nasljednikom, a i Katarina ga odredila kao buduega cara. Carica se savjetovala s najviim dostojanstvenicima i utvrdila red, kojim e pojedine grane carske obitelji dolaziti na prijesto, ako izumre starija loza. Ta je odredba znaajna dopuna nasljednom redu, kako ga je zamislio Petar I Iako su protiv Menikova mnogo rovarili, umio je sauvati Katarininu sklonost i svoj odluni utjecaj. Kad je 6. (17) maja 1727. carica umrla, drao je Menikov, da je kao otac careve vjerenice siguran svoje vlasti.Petar II (1727-1730) je postao carem, kad mu je bilo dvanaest godina. Budui da nije bio punoljetan, vladao je mjesto njega Vrhovni tajni savjet, upravo njegov staratelj Menikov. Ali Menikov je bio suvie naprasita oholica i kao diktator progonio sve ljude, koji su mu se uinili opasni. Grubo je postupao i sa samim Petrom. Mladi car nije volio svoje vjerenice, pa je nastojao, da se rijei Menikova. Sprijateljio se s Ivanom Aleksejeviem Dolgorukim, kojega je otac Aleksej Grigorevi bio voda Menikovljevih neprijatelja. Kad je Menikov obolio, prognali su ga u Sibir (u septembru 1727), gdje je za dvije godine umro u najveoj bijedi.Pad nekada monoga Menikova nije meutim nikako promijenio prilika u samoj zemlji. Car se, istina, oslobodio nasilnoga Menikova, ali je na njega tetno utjecao Ivan Dolgorukij i njegovi roaci, koji su sebino vladali i bogatili se na raun itave drave. Pijanevanje, rasko, blud i nasilja zamijenili su dotadanji red (erbatov). U upravi je zavladala samovolja, vojska i mornarica su propadale, to se zapoelo jo za Katarinine vlade. 105. od 267 stranicaDvor je i dalje ivio vrlo rastrono, a stranka ga je Dolgorukih prenijela u Moskvu, gdje su Petra sveano okrunili carem. Da bi osigurali svoju vlast, vjerili su Petra s Katarinom Dolgorukom, ali je mladi car teko obolio i umro u noi 19. (30) januara 1730. Sad je i opet nastalo pitanje, tko e biti carem. Knezovi su Dolgoruki krivotvorili carevu oporuku, po kojoj bi, toboe, prijesto pripao njegovoj vjerenici Katarini, ali su time uzalud pokuali da mimoiu red, koji je utvrdila carica Katarina I Dmitrij Golicin je predloio Anu Ivanovnu, kerku Petrova brata Ivana. Ana je ivjela u Jelgavi kao udovica kuronskoga vojvode. Prije svoga se izbora morala odrei apsolutne vladavine i obvezati se vrhovnom vijeu, da se nee udati, niti odrediti svoga nasljednika, da ne e sama odluivati o ratu i miru, da e zatiivati pravoslavnu vjeru, da e primati njegove prijedloge: o svim viim civilnim, vojnim i dvorskim inovnicima, o smrtnim kaznama, o zapljenama i darivanjima plemikih imanja. Vrhovno tajno vijee e nadzirati sve dravne izdatke i prihode. Ako carica prekri te izborne kapitulacije, ima vijee pravo, da je svrgne.Ana Ivanova (1730-1740). Ana je na osnovi toga ugovora preuzela vladu, ali je dotadanje savjetodavno vijee postalo odluan organ dravne uprave. Nii su plemii sad bili sigurni, da e vlada braniti njihovu ast, ivote i posjede, a stari se zahtjevi visokoga plemstva ispunili nekako sami po sebi. Uzore povlasticama, koje je dobilo vrhovno tajno vijee, i ne treba traiti u slinim ustanovama vedskoga ustava iz god. 1720. ili 1634.: Ana je prihvatila kondicije, koje su stjenjavale njenu linu slobodu - carski je apsolutizam oslabio, zavladala je bojarska oligarhija.Meutim je Vrhovno tajno vijee ubrzo izgubilo svoju mo. Provincijsko je plemstvo bilo nezadovoljno, pa se na svojim skuptinama radije odluilo za carsku autokraciju, nego za bojarsku oligarhiju, iako se inae u drugim svojim nazorima pocijepalo na vie stranaka. Ostermann mudri i savjesni dravnik Petra II, dodue se udaljio od politike poslije izborne kapitulacije i izmirenja dviju grupa visokoga plemstva - koje su vodili Golicin i Dolgorukij - ali je Ana ipak nala saveznika u metropolitu Teofanu Prokopoviu. Metropolit se borio za samovlae i okupio oko carice inovniko plemstvo, koje je stvorio Petar Veliki, visoki kler i gardu. Tako joj je polo za rukom, da ukine Vrhovni tajni savjet i senatu poda staro znaenje. Ispravu je o izbornim kapitulacijama javno poderala.Iako su joj pomogli nezadovoljnici, da obnovi staru mo ruskih careva, nije se oslanjala na te krugove, nego je uzela savjetnike iz Kuronske, meu prvima svoga ljubimca Ernsta Johana Birona (ro. 1690). Biron je potjecao iz plemike obitelji Bhren, koja se iselila iz Westfalske. Kad je Ana postala ruskom caricom, ostavila je svom ljubavniku naslov kuronskoga vojvode, koji je svoje njemako ime promijenio u Biron prema imenu francuske kneevske obitelji. Ana ga je pozvala i imenovala svojim vrhovnim komornikom i protiv volje kneza Dolgorukoga, a Karlo VI grofom njemake carevine. Svoj je utjecaj sauvao za itavo vrijeme Anine vlade, pa bi se to doba moglo s punim pravom nazvati i njegovim imenom.Osnovan je novi senat, ali je slabo utjecao na dravne poslove, koje su vodila tri ministra: Ostermann, Golovkin i erkaskij. Ostermann je upravljao zemljom jo za Petra Velikoga i tako u svim zapletajima i dvorskim intrigama odravao kontinuitet u vrhovnoj upravi. Taj se sposoban dravnik i sad brinuo o dravnim potrebama, a Ana i Biron su zgrtali novce, bilo za bizarne i skupe dvorske zabave, bilo da nakupuju imanja. Porezi su stoga bili veliki i pritiskivali narod to tee, to su ih inovnici nemilosrdno utjerivali. Kad bi se javilo 106. od 267 stranicanezadovoljstvo, bezobzirno su ga guili smrtnim kaznama i progonstvima u Sibir. Tajna Kancelarija je strogo nadzirala sve sumnjive pokrete. Ana je od kneginje bez zemlje postala preko noi caricom, ali je zbog dugotrajnoga siromatva, estih uvreda i ponienja postala nepovjerljiva, pa je ta nelijepa mukobanja doputala Bironu, da okrutno progoni sve one, koji bi mogli oduzeti vlast njoj i njenom ljubimcu. Oboje se bojali urota i prevrata i uveli straan teror protiv svih sumnjivaca, meu kojima su stradali i Golicin i Dolgorukij. Odrao se samo Ostermann, iji je savjet Biron vrlo cijenio. Uhodarenje je urodilo spletkama i denuncijacijama, a Rusi su zamrzili sve strance, osobito Nijemce, koji su podravali taj okrutan reim. Metropolit je Teofan Prokopovi bio najutjecajniji lan sinoda, ali kako su ga okrivili, da je sklon protestantizmu i da podupire vladu, to su zamrzili i njega i u javnosti ga sve ee napadali. Ana je isticala svoje pravoslavlje, pae se ukazom zauzela za strogo odravanje crkvenih propisa, ali je sve to bilo uzalud - stranci, a osobito Biron, toliko su vrijeali ruske obiaje, da je ogorenje protiv dvora i vlade raslo iz dana u dan.Anina vlada nije uvela nijedne novosti, koja bi koristila Rusiji kao cjelini. Dvor se 1732. i opet vratio u Petersburg, gdje je osnovan kadetski korpus, ali je taj pomogao samo mladim plemiima, koji su odmah poslije kolovanja dobili asnike slube. Plemstvu su skratili broj slubenih godina, to mu je olakalo, da se bavi svojim posjedima, a dobilo je i tu olakicu, da su se sinovi-jedinci mogli osloboditi svake dravne slube. Nove su kole podigle obrazovanost i spremnost plemikih inovnika. Vlada je ukinula i nasljedni zakon iz godine 1714, koji je zabranjivao diobu plemikoga posjeda, te su sad sva djeca dobivala svoj dio i od votine i od pomestia, koje je tako postalo nasljednim dobrom. Petrove su upravne reforme pojednostavili, ponajvie zbog tednje. itava je unutranja uprava bila u rukama Nijemca Birona, izvanjsku je politiku vodio Nijemac Ostermann, a vojsku Burhard Kristof Mnnich iz Oldenburga. Mnnich je bio roak Bironove ene, hrabar vojnik, koji je u svojini mladim danima proveo buran ivot i sluio razlinim gospodarima. Prema viima je bio ponizan kao i Biron, prema niima, slabima i neuglednima grub i neotesan. Taj je osrednji vojskovoa preuredio rusku vojsku na pruski nain i sagradio Ladoki kanal (1731). Vladino pritjenjavanje, teror i ope narodno nezadovoljstvo utrli su putove novom uzurpatoru, koji se javio u okolini Kijeva. Pustolov se prozvao Aleksejem Petroviem (1738) i podigao bunu, koju su meutim brzo svladali.Biron se u izvanjskoj politici oslonio na Austriju i nije sluao Mnnicha, koji je predlagao, da se Rusija priblii Francuskoj. Podruja, koja je osvojio Petar Veliki u Perziji, smatrao je cariin miljenik kao teret, pa ga je vratio, jer se nadao, da e se naplatiti u Turskoj. Kad je 1733. umro August Jaki, htjelo je poljsko plemstvo Piasta, dakle domaega sina, a ne stranca. Francuska je podupirala Stanislava Leinskoga, tasta Luja XV, ali su Rusija i Austrija nametnule Augusta III Saskoga (1735). Biron se zauzeo za Augusta, jer mu je car Karlo VI obeao ast kuronskoga vojvode. Tu je ast i postigao poslije smrti vojvode Ferdinanda (1737). I samo da Biron to postigne, pristala je Rusija, a to e rei carica Ana, na austrijsku pragmatiku sankciju, kojom je car Karlo VI htio osigurati nasljedstvo svojoj kerki Mariji Tereziji. Mnnich je s ruskim trupama opkolio Danzig, u koji se sklonio Leinski, i konano ga protjerao iz Poljske. Sad je izbio poljski nasljedni rat izmeu njemakoga cara i Francuske, a u tom su ratu, u bitkama na Rajni i Italiji sudjelovale i ruske trupe, koje je vodio Lacy.Da oslabi svoje protivnike, potaknula je Francuska Tursku, da napadne Rusiju, koja se 107. od 267 stranicanala u neprilici, jer su se pobunili i krimski Tatari. Perzija je bila uz Rusiju, jer je dobila svoja podruja, koja je oteo Petar Veliki. Francuska se uzalud nadala, da e u Rusiji podii otvorenu bunu protiv Ane i njene vlade, u kojoj su odluivali stranci. Turski se rat zapoeo u poetku ljeta 1735, kad se umijeao i Karlo VI Rusi su udarili protiv Krima, ali isprva nisu mnogo napredovali. Idue ga je godine meutim Lacy opustoio, osvojio Azov i uspjeno poveo krimski rat. Mnnich je osvojio Oakov. Austrijance nije pratila ratna srea, a i kod Rusa se ubrzo osjetio nedostatak ratnoga materijala, to je slabilo vojnike operacije i pothvate. Lacy se zadovoljio time, to je stegnuo Krim i vrsto drao Perekop - tvravu, koja je branila pristup na poluotok. Meutim je Mnnich morao uzmaknuti s Dnjestra i napustiti Oakov (1738), ali je ve idue godine preao u napad prema gornjem Prutu i kod Stavuanija (Hotin) izvojevao veliku pobjedu. Austrija je morala zbog svojih neuspjeha sklopiti jadan mir, to je primoralo i Rusiju, da odustane od daljega ratovanja, premda nije postigla svoga cilja: prilaz na Crno more. Dobila je tek Azov, i to kao neutvreno i neutralno pogranino podruje. Na taj ju je mir u Beogradu (1739) natjeralo i unutranje nezadovoljstvo i neprijateljsko dranje vedske, koju je podbadala Francuska.Ana je tako nastavila izvanjsku politiku Petra Velikoga, ali nije imala mnogo uspjeha. Umrla je ve u oktobaru 1740, a svojim je nasljednikom imenovala Ivana Antonovia, sina svoje neakinje Ane Leopoldovne, ene vojvode Antuna Ulriha od Braunschweig-Beverna. Kako je Ivanu bilo tek nekoliko mjeseci, to je dan prije svoje smrti odredila, da Biron bude regentom. Protivnici su silovitoga Nijemca raunali s knezom Artemijem Volinskim, ali je taj bio neodluan, a svoje je spletke platio glavom (u julu 1740).Ivan VI ili raunajui od cara Petra I Ivan I - po drugom raunanju, koje polazi od Ivana Groznoga, kao car Ivan III (1740. -1741) imao je stranu sudbinu. U poetku je vladao Biron, jednako nezgodno i oholo, kao to je za maloljetnoga Petra II upravljao Menikov. Biron je znao, da mu nije siguran ni poloaj ni ivot, ali ipak nije pokuao, da se sporazumi sa svojim neprijateljima, nego ih je poeo brutalno progoniti. Osobito je grubo susretao i poniavao oca maloga cara, to je jo vie ozlovoljilo njegove protivnike. Ustala je i garda. Tako Mnnichu nije bilo teko da ga obori s malim odjelom preobraenske pukovnije (u novembru 1740). Osudili su ga na smrt, kasnije pomilovali i prognali u Sibir. I poslije su njegova pada stranci ostali na vlasti, jer je nova regentkinja, Ivanova majka, povjerila Mnnichu da upravlja zemljom. To nije bilo po volji Ostermannu, pa je poeo rovariti protiv generala, koji se nije razumio u predenje finih diplomatskih niti. Ostermann je upozorio regentkinju, da se Mnnich ne slae s pragmatikom sankcijom, koju je odobrila carica Ana Ivanovna i ocrnio ga, da uruje s pruskim kraljem, premda je regentkinja bila sklona Austriji. Sad je izvanjsku politiku i mornaricu i opet preuzeo Ostermann, a Mnnich je dobio vojsku - ali su ga podredili vojvodi Antunu. Nezahvalnost ga je duboko uvrijedila, pa je zatraio otpust. Oekivao je, da e time dirnuti Anu Leopoldovnu, ali je dvor u polovini mjeseca marta 1741. prihvatio ostavku. Tako je sad Ostermann vladao itavom zemljom, jer je regentkinja, na alost, slabo marila za dravne poslove. Svoje je vrijeme provodila u drutvu s dvorskom damom Julijom Mengen ili sa svojim ljubavnikom, saskim poslanikom grofom Lynarom, zbog ega se Rusi pobojali, da e doi Lynarova era, da zamijeni Bironovu. Regentkinja Ana, meklenburka princeza, unuka Ivana V, dijelila je prve poloaje u zemlji strancima i zanemarivala rusko plemstvo, koje ju je i pored sve njene dobrodunosti uskoro zamrzilo. To 108. od 267 stranicaje nezadovoljstvo ruskih dvorskih krugova podjarivao francuski poslanik markiz de la Chtardie, koji je spletkario protiv Ostermannove austrijske politike. Francuska je traila, da se Austrija uniti, pa joj stoga nije odgovarala ruska izvanjska politika, koja je u svemu podupirala austrijske interese. Francuska se pri tome oslanjala na vedsku, staru neprijateljicu ruskoga carstva. Obje su se sile pouzdavale u Jelisavetu, kerku Petra Velikoga, premda se ona dosada nije zanimala za politiku i ivjela samo za svoje naslade. Kako je bila vedra, to ju je garda neobino voljela i ne bi joj bilo teko, da brzim zahvatom obori slabu regentsku vladu. Pogrijeila je, to je povela izdajnike pregovore s Francuskom i vedskom i pristala, da engleske trgovake privilegije odobri vedskoj i da joj vrati krajeve, koje je u nordijskom ratu osvojio njen otac. S Jelisavetinim je odobrenjem vedska zapoela u julu rat, ali nije imala nikakva uspjeha. Regentkinja je meutim doznala za Jelisavetine prevratnike namjere, to je potaknulo tu neodlunu kerku velikoga cara na brzu akciju. U noi od 24/25. novembra (5/6. decembra) uhapsila je garda regentsku obitelj i nosioce staroga reima: Ostermanna i Mnnicha.Jelisaveta (1741-1762). Jelisaveta je prognala oborenu braunschweig-bevernsku porodicu u Holmogori na sjevernoj Dvini. Tu je umrla Ana Leopoldovna 1746, a njen mu tek 1775. Mladoga su Ivana potajno odveli u Schlsselburg (1756), gdje ga je straa ustrijelila, kad su neki pokuali da ga oslobode (1764). Rusko je plemstvo povjerovalo, da je dolo njegovo doba i da je zavazda uklonjena vlada mrskih stranaca.Jelisaveta se ugledala u Versailles. Ceremonijal sjajnoga francuskog dvora nije odgovarao njenoj iskonskoj prirodnosti, a njegov je rasko iscrpljivao dravne financije. Iako je od prirode bila bistra, dobroduna i blaga, lako bi planula, a tad bi je zanio njen temperament. Katarina I je nije voljela, a Ana je u nju sumnjala. Tako nije poznavala politike prilike i dravne poslove, za koje se i inae malo zanimala. Bogato je nadarila sve, pa i obine grenadire, koji su joj pomogli da doe na prijesto. Progonila je predstavnike staroga reima: Ostermanna su osudili na smrt, ali ga je carica pomilovala, jer se zavjerila, da nee potpisati ni jedne smrtne osude. Bivega su ministra prognali u Berezov na Obu, gdje je umro 1747. I Mnnicha je protjerala u Sibir. Jelisaveta se oslanjala na plemiku gardu i na sveenstvo, koje je mrzilo tuince.Ali se carica jo nije osjeala dovoljno sigurnom. Bilo je nekoliko urota, tako odmah u poetku njene vlade, kad su urotnici pokuali dovesti maloga Ivana na vlast. Zbog toga su udara otpremili Ivana u Schlsselburg, gdje je konano stradao. Moda je tu imao svoje prste Fridrih Veliki, jer mu je smetalo, to je carica na poetku sedmogodinjega rata podupirala Austriju protiv Pruske. Zagovornicima pruske politike nije uspjelo, da se okoriste nezadovoljstvom starovjeraca i da ih pridobiju za pokret protiv carice, iako ih je ba sada stala progoniti slubena crkva.Jelisaveta je uklonila Anino ministarsko vijee, vratila senatu sva njegova prava i povjerila mu itavu upravu, da je vodi u duhu njena oca. Trudila se, da vlada kao i Petar Veliki, ali kako nije mnogo marila za dravne poslove, to je senat prigrabio svu vlast, pa i zakonodavnu. Imalo je to i svojih dobrih strana, jer je uprava dobila neku stalnost i nije bila podlona vladarevoj samovolji. Ni svojim ljubavnicima nije doputala, da rade protiv senata i njegovih odluka, zabranila je to i samom Alekseju Grigoreviu Razumu, koji je za Ane bio pjeva u dvorskoj kapeli. Elizabeti se ve tada svidio zavoljela ga i potajno se s njime vjenala 109. od 267 stranica(1742). Razum se sad prozvao Razumovskij, a carica ga imenovala vrhovnim lovnim metrom i dala mu grofovski naslov (1744). Razumovskij je u svemu morao poputati svojoj eni. Bio je u dui dobar ovjek, ali ogranien i kao svi erkezi (to e rei Kozaci) sklon piu. Svi su nastojali, da udovolje toj njegovoj strasti. Nije udo, to ga je gomila beskarakternih ulizica mamila svim moguim sredstvima.Izvanjsku je politiku mjesto Ostermanna vodio grof Aleksej Petrovi Bestuev-Rjumin, koji je pored svih svojih nedostataka i pogreaka ipak bio okretan i kolovan diplomat. Bestuev je bio kancelar od godine 1742. t. j. otkada se Jelisaveta krunila u Moskvi. Isprva je bio protiv Fridriha Velikoga, ali se kasnije priklonio Pruskoj, zbog ega su ga prognali. Sluio je u diplomaciji ve za Petra Velikoga, pa su ga stoga smatrali kao predstavnika Petrova sistema. Carica mu nije bila sklona, premda joj je pomogao, da se popne na prijesto. Otro je ustao protiv veda, koji su uli u rat, da pomognu Elizabeti. Odbio je njihove teritorij jalne zahtjeve tako odluno, da nije pomoglo ni posredovanje francuskoga poslanika de la Chtardie-a, koji je zbog toga neuspjeha morao otii iz Rusije. Ruske su se trupe borile vrlo uspjeno protiv veda i zauzele Helsingfors i Abe. Mir je sa vedskom u Abe-u (godine 1743) donio Rusiji dijelove Finske, Frederiksham, Wilmanstrand, Nyslott i Kymmenegard. Tako je i za Bestueva Rusija bila uz Austriju, a savez od 1726. jo je i proiren godine 1746. Malo zatim je carica potpisala i ugovor s Engleskom. Godine 1748. pole su ruske pomone ete na Rajnu, ali nisu sudjelovale u bitkama, jer su ve zapoeli mirovni pregovori, koji su zavrili austrijski nasljedni rat. Jelisaveta je podupirala Austriju i poslije ovoga rata, kad su se na Zapadu promijenili politiki odnosi i stvorili drugi sklopovi, jer je Francuska prila Austriji, a Engleska Pruskoj. Engleska je pridobila i Bestueva, koji se pribliio englesko-pruskoj politici i napustio staru liniju, kad je carica oboljela i svi ekali njenu smrt. Jelisaveta je isprva bila sklona Fridrihu Velikomu, ali mu je postala najogorenija neprijateljica, kad je doula, da se ruga njenu privatnom ivotu. Na ruskom su se dvoru i inae ve dugo pobijale i spletkarile dvije politike grupacije: jedna je bila za Austriju, druga za Prusku.Uz englesko-prusku politiku pristali su Elizabetin nasljednik i njegova ena. Carica je ve u poetku svoje vlade (1742) pozvala u Petersburg neaka Petra, vojvodu od Holstein-Gottorpa, sina svoje pokojne sestre Ane, i odredila, da e naslijediti prijesto ruskih careva. Petru je tada bilo etrnaest godina. Kad je Jelisaveta traila enu za mladoga vojvodu, preporuili su joj dvorski spletkari po nagovoru pruskoga kralja princezu Sofiju od Anhalt-Zerbsta, koja je bila godinu dana mlada od svoga vjerenika. Godine 1745. vjenao se Petar s anhaltskom princezom, koja je uzela ime Katarina Aleksejevna. Katarina se umjela omiliti carici, a kako je bila nadarena, to je ubrzo popravila svoje nedostatno obrazovanje. Petar se zabavljao s vojskom, sviala mu se izvanjska vojnika stega, jer je kao rano osirotjeli nasljednik u svojoj holsteinskoj domovini odrastao meu vojnicima. Isprva se nije znalo, da li e dobiti vedsku ili rusku krunu, pa su ga i u nauci i u religiji odgajali i za jednu i za drugu, a to je nejedinstveno obrazovanje jo vie pomelo i onako neozbiljna i duevno slabo razvijena mladia. Pored toga mu je ogoravao ivot grub i bezobziran guverner von Brmmer, koji je s njim doao i u Petersburg. Iako je mladi nasljednik bio slaba tijela i neugledna rasta, teio je za vojnikom slavom, to ga je moda i navelo, da se divi pruskom kralju Fridrihu. Na ruskom su dvoru na njega budno pazili, pa se sigurno zaelio slobodna ivota i vjerojatno bi se odrekao i carske krune, samo da moe u maloj holsteinskoj vojvodini vladati po svojoj 110. od 267 stranicavolji. Zbog dvorske je stege zamrzio Rusiju i Ruse, to nije ni prekrivao. Njegova se astoljubiva ena meutim odlino snala u novoj okolini, ispunjavala je sve cariine elje i pokorila se njenom strogom nadzoru. Brak je bio bez djece, to je slabilo njihov poloaj na dvoru, gdje se iznova pojavilo pitanje o buduem nasljedniku. Svi su vjerovali, da infantilni Petar vjerojatno uope nee imati potomstva. Katarina se pobojala, da e izgubiti ugled i utjecaj, pa se odazvala doaptavanjima dvorskih krugova, koji su je sveli s komornikom Sergejem Saltikovom (1752). U oktobaru 1754. rodila je poslije dva pobaaja sina Pavla. Kad joj se Saltikov iznevjerio, utjeio ju je Poljak Poniatovski (od 1755). Sad je odlanulo i Petru, nesmetano se igrao vojnika, ali je carica ve uvidjela, da je nesposoban i potpuno ga zanemarila. Katarina nije voljela svoga mua, nije s njim ni raunala, nego se mudro umiljavala carici i utjecajnim ljudima na dvoru, da stekne njihovu sklonost i potovanje. Iako su brani drugovi bili u svemu opreni, slagali su se u pruskoj politici, pa su ivo sudjelovali u svim spletkama, koje su bile uvod u sedmogodinji rat. 1 sami ruski dravnici nisu bili na istu, lomili se, i meu njima su bile dvije stranke: jedna za Austriju i druga za Prusku. Bestuev se pouzdao, da e Engleska dati novanu pomo za rusku vojsku, pa je bio protiv Pruske, iako to nije odobravao sposoban vicekancelar grof Mihajlo Larionovi Voroncev, mu cariine sestrine Ane Karlovne Skavronskaje. Kad se englesko-pruskim westminsterskim ugovorom (1756) politika situacija iznenada izmijenila, osjetio je ruski dvor, da je Bestuev igrao na krivu kartu.Utjecajni su ruski krugovi ve odavna zagovarali austrijsku politiku, eljeli su, da im saveznica ojaa, kako bi udarili na zajednikoga neprijatelja: Tursku. Ti su krugovi oko carice oekivali, da e Rusija dobiti neke politike i gospodarske koristi, ako Pruska oslabi. Fridrih bi morao Austriji vratiti leziju, Poljskoj Istonu Prusku, a Rusija bi za uzvrat dobila neke poljske krajeve na Baltiku, prvenstveno Kuronsku. Zbog tih bi se ciljeva inae miroljubiva carica najradije odmah zaratila s pruskim kraljem, ali je Austrija zatezala, jer nije bila dovoljno spremna. Meutim je carica oboljela, a spletke su na petersburkom dvoru dosegle svoj vrhunac. Katarina je bila u dogovoru s engleskim poslanikom Williamsom, koji je pod svaku cijenu traio rusko saveznitvo. Englesko-pruskom se krugu oko nasljednikoga para pribliio i Bestuev, im je cariina bolest krenula na gore i itav se dvor spremio na njenu smrt. Ali je Jelisaveta neoekivano ozdravila i navijestila Pruskoj rat.Pruskim se neprijateljima pridruila i vedska i Danska. Ruska vojska nije imala velike udarne moi, zanemarili su je, pa je uglavnom ostala onakva, kakva je bila jo za Petra Velikoga. Vodstvo je bilo jo loije. Mnnicha su uklonili, a vrhovno je zapovjednitvo preuzeo grof Apraksin, koji nije nikada samostalno zapovijedao i pored toga pripadao Katarininu krugu. Protivni su utjecaji obiju dvorskih struja i vijeanja ratnoga savjeta u Petersburgu takoer oteavali vojnike operacije. Ruska je vojska tako jae zahvatila tek u drugoj ratnoj godini (1757), kad je 30. avgusta Apraksin porazio pruskoga generala Lehwaldta na Pregeli kraj Grossjgersdorfa u Istonoj Pruskoj. Sad se meutim dogodilo neto neobino. U Knigsbergu su svi oekivali ulazak ruskih trupa, ali je Apraksin uzmaknuo ak iza Njemena u Kuronsku, izgovarajui se, da je vojska oslabila, da je iscrpljena i da ne moe napredovati. Apraksina su optuili zbog izdaje i stavili pred ratni sud, ali je umro, prije nego je pala osuda. Zapovjednitvo je mjesto Apraksina preuzeo Fermor, a Voroncev je rjeavao kancelarske poslove, jer je carica prognala Bestueva, kaznila ga, to je 111. od 267 stranicavodio dvolinu politiku. I Katarina se nala u tekoj neprilici, pruska je dvorska stranka oslabila, im je carica ozdravila. Meutim se snala: vjeto je spremila teatralni razgovor s caricom i opet stekla njeno povjerenje, pae ju je Jelisaveta jo vie zavoljela, jer je upoznala velike sposobnosti, koje e ta mlada ena uloiti za bolju budunost ruske drave.Rat se nastavio. Fermor je vodio ruske armije, osvojio Knigsberg (1758) i Istonu Prusku i prodro preko poljskoga podruja u Poznanj i Kstrin. Tu su Rusi kod Zorndorfa i pored hrabre obrane morali uzmaknuti zbog velikih gubitaka. Saveznici su se ljutili, to Rusi nisu i opet prihvatili inicijativu, pa je stoga Fermor izgubio zapovjednitvo, koje je carica u novoj ratnoj godini (1759) predala Petru Saltikovu. Saltikov se htio sjediniti s Laudonovim korpusom kod Frankafurta na Odri, to mu je i polo za rukom, iako su Prusi navaljivali, da sprijee taj pothvat svojih protivnika. Sad je navalio i sam Fridrih Veliki, ali je kod Kunersdorfa izgubio bitku, koja bi svrila katastrofalno, da su se Daun i Saltikov okoristili svojom velikom pobjedom. Prigovori iz Petersburga i kasnije iz Bea nisu pomogli, tavie, pokazalo se, da izmeu saveznika nema prave sloge. Uz to je iscrpljena Francuska eljela, da se to prije sklopi mir. Saltikov je i usprkos opomenama iz Petersburga oklijevao i idue godine, to je omoguilo Fridrihu da pobijedi Austrijance kod Liegnitza. Rusi mu nisu smetali, premda su bili u blizini. Zbog toga je meu saveznicima nastao jo vei razdor. Saltikov je obolio, a Fermor je privremeno preuzeo zapovjednitvo i otposlao generala Totlebena u poetku oktobra na Berlin. Taj je napad meutim ostao tek epizoda, koja nije donijela nikakve odluke. I grof Buturlin, novi zapovjednik, nije poduzeo nita odluna, nego se sa svojim trupama utaborio na Visli. Fridrihova je ponovna pobjeda kod Torgau-a potakla saveznike, da razmiljaju o miru, ali je Rusija htjela, da nekim vojnikim uspjehom ojaa svoj poloaj kod mirovnih pregovora. Tako su se saveznici odluili, da u godini 1761. zaponu novu snanu ofenzivu. Meutim je Totleben u Pomoranskoj na svoju ruku sklopio primirje, zbog ega su ga pozvali na odgovornost. Buturlin je provalio preko Poznanja u leziju, gdje se sjedinio s Laudonom. Saveznici su se sad nali pred utvrenim pruskim logorom. Prusi su ekali napad, ali se vojskovoe njihovih neprijatelja nisu mogli sloiti, pa je Buturlin s glavninom ruske vojske krenuo prema Liegnitzu i odavle u Pomorje. Tu je osvojio Kolberg, koji su Rusi tako dugo uzalud opsjedali. Fridriha su zatekli i novi udarci: ponestalo mu ratnoga materijala, a Laudon je osvojio Schweidnitz. U toj je neprilici zatraio pomo od Turske, jer je ostao bez potpore, kad je u Engleskoj pala Pittova vlada. Najbolje mu je ipak pomogla sama Rusija, na Boi je (5. januara 1762) umrla Jelisaveta, a novi je car zavrio rat i Fridrihu vratio sva podruja, koja je osvojila ruska vojska s toliko rtava.Petar je iz temelja izmijenio dotadanju izvanjsku i unutranju politiku. Jelisaveta je nastojala, da vlada u duhu svoga oca Petra Velikoga, ali je ostavila dravu u neobino tekim gospodarskim i politikim neprilikama. Revizije se nisu vrile od 1724, premda ih je trebalo provesti svakih petnaest godina. Ve je prvi popis poreskih obvezanika naiao na goleme zapreke kod svih slojeva: i kod plemia i kod graanstva i kod seljatva. Prihodi su stoga ostali neznatni, a vlada nije postigla vidljiva uspjeha ni onda, kad je utvrdila cijene za neke proizvode npr. za sol i rakiju. Drava nije imala novaca, senat se uzalud trudio, da pronae nain, kako bi se napunile dravne blagajnice. Njegovu su mo sad u ratno vrijeme ograniile sjednice civilnih i vojnikih dostojanstvenika, koji su odluivali o politikim i vojnikim pitanjima, ali se umijeali i u druge grane dravne uprave. Socijalna se politika brinula samo 112. od 267 stranicaza plemstvo, olakavala mu slubu i doputala da se u pukovnijske popise unesu i djeaci od 12 i 13 godina i da tako i bez sluenja dobiju asnike poloaje i dohotke. Pored toga su proirili bojarska prava na njihova imanja i na seljaku zemlju, po emu su seljaci postali vlasnitvom svojih gospodara. Seljaci su dizali bune, jer ih je ropstvo titalo to vie, to je vlada ukinula Petrov zakon, koji je osigurao seljacima slobodu, ako su se javili u vojsku. Ukaz iz godine 1760. ovlastio je plemie, da mogu prognati svoje seljake u Sibir, ako dokau, da su sposobni za teak kolonizatorski rad. Posjednici su imali pravo i dunost, da bdiju nad ivotom i vladanjem svojih seljaka (1758), to e rei, da su dobili neogranienu vlast - odluivali su o ivotu i imetku svojih otroka. Jelisavetina je vlada smanjila i glavarinu za otroke, plemii su sad plaali manje, to im je donijelo velikih koristi, ali je openitost stradala. Pored toga su dobivali i dravne zajmove i preuzeli monopol na rakiju, to ih je obogatilo, pa nisu teili za dravnim slubama. Bojari su prigrlili carski apsolutizam, koji im je donio toliko koristi, a za uzvrat su rado prepustili dvoru, da se brine za dravu, zadovoljili se, da zastupaju interese svoga uega, lokalnog podruja. I tu ih je vlada podupirala, jer je odredila, da staro plemstvo u pojedinim okruzima izmeu sebe bira i vojvode (1761). Tako je plemi svojom pojaanom gospodarskom djelatnou, svojim povlasticama i pravom da prodaje proizvode sa svoga imanja (1726) konkurirao ruskom trgovcu. Senator je Petar Ivanovi uvalov, koji je potekao iz siromane plemike obitelji i zanimao se za trgovinu i industriju, unapreivao gospodarski ivot razlinim mjerama. Tako je ukinuo unutranje carine, podizao banke, a 1754. potaknuo i reviziju zakonika iz godine 1649, koji je ve zastario i spreavao slobodni zamah ruskoga obrta i trgovine. Ali Jelisaveta nije htjela potpisati novoga zakonika, koji joj je ve idue godine predloila zakonodavna komisija, jer joj se uinio pretjeranim. Kad je u zakonodavnu komisiju uao cariin miljenik Roman Voroncev (1771) inilo se, da e se i pitanje novoga zakonika bre rijeiti, meutim je Jelisaveta umrla, a novi je car preokrenuo itavu dotadanju politiku i poao drugim putovima.Petar III od Holstein-Gottorpa (1762). Petar III, unuk Petra Velikoga, nastavio je i kao car svoj nedostojan ivot, zbog ega su ga svi prezirali jo kao nasljednika. Kako je bio nedozreo i nesposoban, to je Jelisaveta pred kraj svoga ivota nakanila, da prijesto ostavi malome Pavlu, mjesto koga bi do njegova punoljetstva vladala Katarina. Petar je grubo i neozbiljno vrijeao ruske nacionalne osjeaje, vjeru i sveenstvo i tako upravo odudarao od svoje ene, koja je promiljeno i namjerno cijenila i pazila sve, to je bilo drago Jelisaveti i naroito potivala crkvu i sveenstvo. Da bi prkosio sveenicima, zatiivao je starovjerce i htio zatvoriti neke crkve. Nije stoga udo, to su se uzbudili, kad je podredio crkvena imanja Ekonomskom kolegiju i sekularizirao crkveni posjed, napadali ga, premda je slino radila Jelisaveta, Petar Veliki, pa i car Aleksej Mihajlovi. Budui da su taj postupak smatrali kao udar na crkvu, protestirali su sveenici najotrije, ali je Petar ostao kod svoje odluke, pa je posve odbio stale, koji je imao velik ugled u narodu.Kad je vidio, da se zamjerio sveenstvu, pokuao je, da pridobije plemstvo. Manifest o plemikoj slobodi od 1. marta 1762. jo je i poveao povlastice, koje je plemstvo dobilo od Jelisavete. Plemii su sad slobodno odluivali, da li e stupiti u dravnu slubu ili e ostati na svojim imanjima. Car je dodue oekivao, da e plemii i dalje sluiti, ali je ostavio slubena imanja i onima, koji nisu htjeli da prime dunosti, iako su uivali sva prava. Bojari su se po tom manifestu pae smjeli iseliti iz zemlje, pa su oduevljeno pozdravili carevu odluku, 113. od 267 stranicakojom su potpuno zarobili seljatvo. Meutim to oduevljenje nije dugo potrajalo, jer je Petar drugim mjerama otetio plemstvo, koje je odbio i svojim nedolinim ivotom. Kad je odluio, da e raspustiti staru gardu i uvesti novu, obuenu na pruski nain, ogorio je i ozlovoljio dvorsku strau i ire krugove, koji su u tome vidjeli novotariju i vrijeanje ruskih ustanova. Javno je miljenje bilo nezadovoljno, to je tako sramotno dokrajio sedmogodinji rat i to je toliko cijenio pruskoga poslanika, koji je utjecao na izvanjsku i unutranju politiku. Pravu je buru izazvala careva namjera, da Danskoj navijesti rat zbog svojih posjeda u Holsteinu.Petar je u poetku svoje vlade, umio spretnom umjerenou stei privrenika: zadrao je visoke inovnike iz Jelisavetine ere, oprostio mnogima razline kazne, stari se Biron i Mnnich mogli vratiti u Petersburg, ukinuo je Tajnu kancelariju, i t. d, ali je svojim drugim nepromiljenim dranjem ubrzo proigrao sve simpatije. Osobitu je sablazan pobudio njegov ljubavni odnos s groficom Voroncev, kancelarovom neakinjom, s kojim se htio vjenati, kad je razvrgao brak s Katarinom. Carica ga nije nikada voljela, vrijeao ju je svojim postupcima, a kad je odluio, da je posve ukloni s dvora, natjerao ju je, da ga pretee i tako sauva poloaj, koji je osvojila s toliko samozataje i pretvaranja. Uz nju je bila garda, koja je u posljednje vrijeme odigrala vanu politiku ulogu, a sad se bojala, da ne izgubi svoj utjecaj, jer je Petar vie volio holsteinsku strau i njenoga vou, svoga ujaka uru Holsteinskoga.Katarina se na oko nije mijeala u dravne poslove, ivjela je osamljeno, ali je otro motrila, to se dogaa. Tek nedavno je rodila djeaka, kome je bio otac gardijski asnik Grigorij Grigorjevi Orlov. Orlov i njegova braa urotili se protiv cara i htjeli u neku ruku obraniti caricu, koja je ivjela u Peterhofu. Braa Orlovi su je nagovorili, da doe u Petersburg, gdje joj se poklonila garda, a kasnije senat i sinod. Petar je boravio u Oranienbaumu odakle se spremio u Peterhof, da sa enom proslavi svoj imendan. Orlovi su se pobojali, da e car otkriti urotu, pa su nagnali Katarinu, da odmah izvede dravni udar. Katarina je pola na elu gardijskih trupa i primorala Petra, da se na svoj imendan odree prijestolja. Car je bio toliko zateen, da se u svojoj potpunoj bezglavosti nije ozbiljno opirao. Orlovi su ga zatoili, a za nedjelju ga je dana uguio Aleksej Orlov 6. (17) jula. Po svemu se ini, da Katarina nije znala za taj zloin - teko da bi na nj i pristala, i to ne moda stoga, to bi je pekla savjest, nego s politikih razloga: bojala se, da e stradati njen ugled. U slubenom su saopenju o carevoj smrti naveli, da je umro od hemoroidalne kolike, od koje je esto patio. Ali je itav svijet optuivao Katarinu, da je najmila ubojice. 3. Jaanje ruskog carstva za Katarine II (1762-1796)Katarina u poetku svoje vlade. Katarina II je postigla, to je eljela i za to se tako ustrajno i spretno borila. Na ruski je dvor dola, kad joj je bilo petnaest godina, carica Jelisaveta joj nije vjerovala, njen budui mu ju je primio grubo i mrzovoljno, pae je protiv nje spletkarila njena roena majka - pa ipak je ta siromana, neznatna njemaka princeza svojim mudrim i gipkim priljubljivanjem stekla znatan poloaj na dvoru i ugled u ruskom narodu. Odgojitelj njena sina Pavla Nikita Ivanovi Panin, protivnik Grigorija Orlova, htio je, da njegov pitomac dobije prijesto, a Katarina regentsku vlast, ali se njegova namjera nije ostvarila, jer su dogaaji krenuli drugim smjerom. Katarina je sad morala dokazati, da je dorasla svim tekim pitanjima u unutranjoj i izvanjskoj politici. I doista, za njene je vlade 114. od 267 stranicaRusija ojaala i u meunarodnoj politici dobila ono znaenje, koje je imala nekada za Petra Velikoga. I u kulturno-prosvjetnim se nastojanjima priklonila zapadnjatvu, pa ju je Voltaire oduevljeno nazvao Sjevernom Semiramidom, Ruskom Minervom, koja je u toj golemoj zemlji zastupala ideje evropskoga prosvjetiteljstva. Dodue, Katarina se drala tih naprednih misli samo u teoriji, dok je stvarnost protivrjeila prosvjetiteljskom prirodnom pravu svakoga ovjeka na slobodu. U Rusiji je ostala i otra cenzura, koja je spreavala slobodnu misao i rije ruskim knjievnicima. Iako je govorila i pisala o slobodi, a vladala autokratski, umjela je prikupiti sposobne suradnike, meu kojima ve spomenutoga Panina za izvanjsku politiku, dok su se u unutranju preesto mijeali njeni razlini ljubavnici, i to ne svagda na korist dravne cjeline. Svoj je pomalo groteskni ljubavni ivot zapoela u dvadeset i treoj godini sa Saltikovom, a niz je od dvadeset ljubavnika zavrila u svom sedmom desetljeu s Platonom Zubovom. Meu tim je miljenicima ipak bio najznaajniji savjetnik Grigorij Aleksandrovi Potemkin, koji je podigao dravu i naroito unapredio njene june krajeve. Katarina je kao ljubavnica zaista bila vrlo temperamentna, ali je u politici hladno prosuivala i paljivo mjerila svoje postupke, da ih priljubi promjenljivoj stvarnosti. Mudro je postupala s palim odlinicima tako npr. s Bestuevom, pomilovala je sve one, koji joj nisu mogli vie nauditi. Svoje je protivnike, pristae umorenoga cara, oprezno udaljila i time im onemoguila svako djelovanje, koje bi otetilo njene interese. Sveenstvo je pridobila prijaznou i darovima, zavoljelo ju je, kad je crkvena imanja predala kleru, da njim upravlja i da ubire sve prihode. Ipak je bilo dosta nezadovoljnika, koji su joj poricali pravo na ruski prijesto - bilo je i nekoliko urota protiv nje i njena ljubavnika Orlova. Mnogo su joj brige zadavale i razmirice izmeu njenih najbliih suradnika, esto se morala s njima i boriti, jer su joj htjeli okrnjiti vlast ili su traili pretjerane nagrade za svoje usluge.Svojom je ilavou i mudrim svladavanjem konano prebrodila sve tekoe i zapreke. Zanimala se za sve dravne poslove, putovala je zemljom i promatrala ivotne prilike i odnose i sama odluivala, stvarno i tono, pa joj nije trebalo senata i njegovih savjeta. Na tim se putovanjima: u Moskvu na sveanu krunidbu, na Volgu, u Kazan, Jaroslavlj, Rostov itd. pribliila narodu i razabrala njegove potrebe. Meutim su ipak neke mjere bile nedostatne, pa ih je trebalo kasnije mijenjati. Tako je npr. ukinula Ekonomski kolegij i crkvi vratila imanja, ali je morala osnovati novu komisiju, koja e tonije ispitati prilike na tim posjedima i odrediti, koliko e sveenstvo smjeti troiti za sebe, a koliko e morati otpustiti dravi za osnivanje kola i za odravanje siromanih i bijednih. Tu joj je pomogao novgorodski metropolit Dimitrij, ali se javila i otra opozicija, koju je vodio rostovski episkop Arsenij. Taj je pokret odluno uguila: Arseniju je oduzela episkopsku ast i prognala ga. Po svojim bi naprednim nazorima popustila raskolnicima, ali ih je ipak progonila, jer su to traili predstavnici slubene crkve. Nije htjela da izgubi potporu monoga sveenstva, ugaala mu, premda je u drugu ruku nastojala, da je zbog njenih postupaka slavi prosvijetljeno inozemstvo i veliki duhovi u kulturnim sreditima na Zapadu. I s plemstvom je bila oprezna, nije isprva poduzela nita, da mu okrnji povlastice, koje je dobilo od prijanjih vladara.Katarina se sama bavila projektima o novom zakoniku, jer je uvidjela, da stari propisi spreavaju gospodarski, politiki i kulturni napredak ruske drave. Ve se odavna utvrdilo, da je Uloenie iz godine 1649. zastarjelo, ali su za Petra Velikoga, Ane i Jelisavete samo vijeali, to treba promijeniti, donosili se razlini prijedlozi, ali se nije nita uinilo. Katarina se 115. od 267 stranicaodluila, da nov zakonik to vie prome Montesquieu-ovim duhom, da prekine sa starim tradicijama i da se ne osvre na propise, koji su izrasli iz vjekovnoga razvitka gospodarskih i pravnih odnosa. Svi su njeni dotadanji propisi i promjene pojedinih zakonskih odredaba bili tek priprema za veliku reformu, koja e obuhvatiti sve grane javnoga i privatnoga ivota.Tako je 15. (26) decembra 1763. podijelila senat u est odjela, a svaki je dobio tono odreeno radno podruje. Odjeli su rjeavali svoja pitanja samostalno, tek ako se ne bi mogli odluiti, iznosili bi pitanje pred plenarnu sjednicu. Tom je podjelom senat kao cjelina izgubio znatan dio svoje moi, ali su se poslovi odvijali mnogo bre. Svakom je senatskom departementu predsjedao vii prokuror, a itavom je senatu kao i dosada bio na elu generalni prokuror.Idue je godine (1764) reorganizirala upravu. Omeila je vlast pojedinih gubernatora i neposredno ih podredila senatu i sebi, ime ih je oslobodila od utjecaja lokalnih organa. Katarina je nastojala, da upravu decentralizira, da uniti korupciju i pridigne inovnitvo moralno i materijalno.Potvrdila je i proirila plemike povlastice, to se protivilo osnovima prosvjetiteljskoga prirodnog prava, jer su ti novi privilegiji jo vie oteivali seljatvo. U januaru je 1765. ovlastila posjednike, da mogu svoje otroke otposlati na prisilan rad. Carica je ispunila elje plemikoga stalea, jer ga je htjela pridobiti, da tako osigura svoj poloaj i vlast.Katarina je dodue ozbiljno odluila, da seljatvu olaka teke prilike, u kojima je ivjelo, pa je odredila, da kod prodaje plemikih imanja prelazi samo zemlja u posjed novoga gospodara, a otroci, da se rjeavaju svojih dugova i dunosti i postaju slobodni seljaci. U praksi je meutim ta odluka naila na nesavladljive zapreke. Ve je Posokov objasnio seljako shvaanje, da je pravi i jedini gospodar samo car i da seljak prema tome ne moe biti otrok, rob svome posjedniku. To se shvaanje podudaralo sa starim pravnim propisima, po kojima je plemi za svoju slubu caru i dravi dobivao pomjestie i seljake, da ga hrane. Ako posjednik napusti slubu, gubi pravo na posjed, prema tome i na seljake. Petar III je ukinuo tu plemiku dunost, ali im je ostala zemlja i seljaci. Zbog toga je esto dolazilo do seljakih buna, koje su i Petar i Katarina uguivali oruanom silom. Posve je prirodno, to su se seljaci nastojali nekako izvui, pa su kao ono nekada u staro doba bjeali s imanja u krajeve, gdje je bilo slobodne zemlje, ili gdje ih nisu mogli stii progoni njihovih gospodara. Grof Jakob Sievers, novgorodski guverner, predloio je, da se osnuje Slobodno ekonomsko drutvo, koje bi imalo zadatak, da rijei agrarno pitanje. Kako se Katarina zanimala za taj prijedlog, to je njen miljenik Grigorij Orlov brzo osnovao drutvo i dao mu dravnu pomo u novcu. To je privatno drutvo vijealo svake sedmice, a naroito je, na cariin prijedlog, raspravljalo o seljakom pitanju - o gospodarskom i pravnom poloaju seljaka-otroka. Meutim se i tu nije otvoreno govorilo o potrebi, da se seljaci oslobode, nisu se iznosile sve tegobe seljakoga stalea, jer su se svi sustezali, da se ne zamjere monim posjednicima.Suvremene su fiziokratske ideje potakle vladu, da poduzme sve, kako bi se obradila neobraena, pusta zemlja. Ve je Jelisaveta u jugoistonim krajevima naselila Srbe izbjeglice i osnovala Novu Srbiju, a pomiljala je, da naseli i Nijemce na Volgi. Katarina je usvojila tu zamisao i osnovala Skrbniku kancelariju za useljene strance (1763). Kancelariju je vodio Grigorij Orlov, koji je privukao mnoge iseljenike iz Falake, Wrttemberga, Hessena i Elzasa. Do godine 1770. naselilo se oko Saratova, Caricina, Samare i u drugim pograninim 116. od 267 stranicapodrujima priblino oko 50.000 dua. Tako se u tim krajevima razvilo kolonizirano slobodno seljatvo, iz koga je kasnije potekao srednji stale.Katarina je u godinama od 1764. do 1766. izraivala upute, glasovit Nakaz, u kome je izloila svoje nazore o dravi, njenoj upravi i zadai. Svoje je misli crpla iz Montesquieu-ova djela Esprit des lois i Dei delitti e delle pene (1744) koje je napisao talijanski teoretik kaznenoga prava Beccaria. U Nakazu, o kome je esto raspravljala sa svojim pouzdanicima, prikazala je u 20 poglavlja i 526 paragrafa ruski shvaene nazore francuskih enciklopedista. Njene su upute filantropske i blage, odbacuju smrtnu kaznu i muenje i preporuuju toleranciju. Ipak i tu brani autokraciju kao nunu vladavinu u Rusiji.Carica je svojim manifestom od 14. (25) decembra 1766. sazvala komisiju, kojoj je povjerila, da preuredi rusko zakonodavstvo. Svi e stalei osim otroka i centralnih dravnih ureda birati svoje predstavnike, koji e u zakonodavnoj komisiji iznijeti elje i zahtjeve svojih biraa. Tako se Katarina nadala, da e upoznati pravo miljenje i raspoloenje svojih podanika. 30. je jula (10. avgusta) 1767. bila nazona prvom, sveanom zasjedanju Komisije za nov zakonik, koja je doista u tadanje doba predstavljala iroke narodne slojeve. Prvi je predsjednik (maral) toga zakonodavnog skupa u Moskvi bio Aleksandar Bibikov, plemi iz kostromskoga okruga. Kad su proitali cariine upute, pozdravili su skupljeni zastupnici caricu i zahvalili joj na radu za dobro ruske drave. Zastupnici su imali posebne privilegije, titio ih je i imunitet, a da se nekako odue, predloili su, da Katarina za svoje velikodune ideje, koje je iznijela u svom Nakazu, uzme naroit poasni naslov: Velika ili Mudra ili Majka domovine. Katarina je primila ovaj posljednji dodatak svome imenu. Uz samu je komisiju bila i Ravnateljska komisija, koja je vodila poslove, a jer ih je bilo mnogo, to su ih razdijelili meu vie potkomisija. Rad se odvijao sporo, zbog razlinih instrukcija - malih nakaza - koji su esto bili smueni, jer su ih sastavljali slabo obrazovani ljudi, pa ih je trebalo usklaivati s velikim cariinim nakazom. Ipak se u tim mnogim poslanikim instrukcijama nazire duh novoga vremena - u njima se trai, da se pridigne stale obrazovanih ljudi i da se osnuju nove kole - to je znak, da je sad prosvjeta postala opom potrebom i da su prola vremena, kad su slini vladini prijedlozi bili slabo primljeni ili neshvaeni. Naroito je teko bilo izmiriti zahtjeve pojedinih stalea, koji su uputili svojim zastupnicima posebne instrukcije, to nije ni udo, jer su se interesi razlinih klasa ukrtavali i meusobno pobijali. Tako su slobodni seljaci traili, da se smanje porezi i podavanja, da se poveaju njihovi posjedi, da im se podijeli neobraena dravna zemlja, to je izazvalo estok otpor trgovakoga i plemikoga stalea. Ali ni pojedini stalei nisu bili sloni. Staro je visoko plemstvo trailo, da se ukine popis rangova plemike slube, kako ju je uveo Petar Veliki, ali je protiv toga ustalo novo plemstvo, koje je tvrdilo, da je kod obrane zajednike domovine svaija krv jednako vrijedna. Konano su trgovci traili, da plemstvo i seljatvo ne smije prodavati proizvode sa svojih posjeda, a povrh toga su predloili, da se plemiima zabrani osnivanje industrija, jer je to posao, koji pripada jedino trgovakom staleu. Na itav je graanski stale neobino djelovala izjava bogatoga kneza erbatova, koji je izjavio, da trgovcima ne treba otroka, jer je slobodan rad produktivniji od rada neslobodnih ljudi. Katarina je u polovini mjeseca decembra premjestila komisiju u Petersburg, gdje je nastavila svoj rad u februaru 1768. Kod rasprave se o otrocima pokazale velike nesuglasice. Meu mnogim neopravdanim razlozima, kojima su plemii branili svoja 117. od 267 stranicastara prava, bio je i jedan odluan, jer je bio upravljen samoj carici. Plemii su branili otrotvo itavim dravnim poretkom, jer kao to car neogranieno vlada itavom zemljom, tako i plemii treba da vladaju svojim seljacima. I o drugim se plemikim povlasticama uno raspravljalo, jer su ih estoko pobijali predstavnici ostalih stalea. Zanimljivo je, to su se svi Rusi, i plemii i neplemii, oborili na privilegije baltikoga plemstva, na prava, koje je ono imalo jo iz doba, kad krajevi oko Baltikoga mora nisu pripadali Rusiji. Gotovo su svi strani narodi u Rusiji bili nezadovoljni, jer su ih zapostavljali - kako su to u svojim govorima i predstavkama iznosili njihovi zastupnici. Uzbudili se i Kozaci, jer vlada nije potivala njihove slobode, a krnjila je njihova prava i ustanove. Katarina je godine 1765. podijelila Ukrajinu na gubernije i ukinula hetmansku ast. Treba spomenuti, da je upravo meu Kozacima bilo najjaih socijalnih opreka.Tako su napetosti i razmirice izmeu pojedinih stalea uvjerile Katarinu, da s tom skuptinom ne e moi postaviti dravu na nove temelje. Zato je i premjestila komisiju iz Moskve u Petersburg, a kad je izbio rat s Turskom (1768), raspustila je i poslanike otpravila kui. Ostale su samo pojedine potkomisije, koje su radile sve do 1774. Iako sve te rasprave nisu donijele konanoga rezultata, pouile su caricu o pravim prilikama u zemlji i podale joj dovoljno materijala, kojim se mogla posluiti, kad je kasnije donosila nove zakone. Sad je upoznala razline elje svoga naroda i vidjela nevolje svojih podanika, ali je razabrala i granice svoga humanoga programa: u pitanje otroka nije smjela dirati - zapreke su bile prevelike.U izvanjskoj je politici Katarina teila, da stekne slavu kao miroljubiva carica. Turski joj rat nije bio po volji najvie stoga, to je svoju politiku upravila prema Sjeveru, Jug ju je manje zanimao. U posljednjoj je fazi sedmogodinjega rata ostala neutralna, ali se ipak morala latiti oruja, da uredi odnose u Kuronskoj i Poljskoj. Tu je potisnula Karla Saskoga, koji je 1758/59. dobio Kuronsku i Semigaliju kao samostalne kneevine, i dala ih svom miljeniku Ernstu Johanu Bironu, ime je i opet te krajeve podredila ruskoj vrhovnoj vlasti. U Poljskoj je potpuno oslabio dravni autoritet, jer se plemii nisu htjeli odrei svojih povlastica, to je izazivalo sve vei nered i bezvlae. Kako su Poljaci zapostavljali i progonili nekatolike (disidente), to su Rusija i Fridrih Veliki imali dovoljno povoda, da se umijeaju u unutranje poljske prilike. Poslije smrti Augusta III zapoele se iznova borbe za prijesto. Poljaci su uglavnom bili protiv svake vetinske kandidature, pa je plemstvo na Katarinin nagovor izabralo njenoga ljubavnika kneza Stanislava Poniatovskoga za kralja (7. septembra 1764). Poniatovski je vladao od 1764-1795. Paninov Nordijski sistem, po kome bi sjeverne drave: Rusija, Engleska, Pruska, vedska i Poljska bile protiv junih drava: Austrije, Francuske i panjolske, donekle je izmijenio Fridrih Veliki petersburkim ugovorom izmeu Rusije i Pruske 31. marta (11. aprila) 1764. kad su dokonali, da e se te dvije sile meusobno, podupirati i orujem, ako bi ih napadala neka trea sila, da e zatiivati disidente i spreavati, da se u Poljskoj provedu ustavne i upravne reforme. Tako je Fridrih razvodnio iroku Paninovu zamisao nordijskoga saveza, koji bi mu mogao biti opasan, i ustalio rusko-prusko saveznitvo. Knez Repnin, ruski poslanik u Varavi, zauzimao se kod poljske vlade, da izjednai katolike i disidente, to bi svakako ublailo unutranje razmirice i olakalo opu reformu, za kojom su teili mnogi Poljaci. Nikita Panin, voa ruske izvanjske politike, traio je poslije saveza s Pruskom, koji je odvratio Rusiju od Austrije, novoga saveznika 118. od 267 stranicaprotiv Turske. Poljska bi mu dobro posluila, pa je s toga nastojao, da stia njene unutranje trzavice. Meutim poljski sabor nije u vjerskom pitanju nikako poputao, to je ponukalo Rusiju, da silom provede jednakost izmeu katolikoga i disidentskoga plemstva. Repnin je osnovao plemiku konfederaciju, a ruska je vojska ula u Varavu. Tek je sad poljski sabor pristao, da se izjednae katolici i nekatolici (1768). Rusija je u novom ugovoru jamila Poljacima slobodu i zakone, ime je stekla pravo, da se jo vie umijea u njenu unutranju politiku. Protiv toga se ugovora digla velika opozicija, koja je u Mohilevu u februaru 1768. sklopila novu konfederaciju i povela ogorenu borbu. Mohilevska je konfederacija bila upravljena protiv ruskoga utjecaja, dakle i protiv kralja, a motivi joj nisu bili samo nacionalni nego i vjerski. Apraksin je s ruskim etama provalio u zemlju, gdje mu se pridruio Branicki s kraljevim pristaama.Sad su ustali i pravoslavni seljaci, jer su ih potaknuli vjerski, narodni i drutveni razlozi. Lecima su bunili potlaene seljake u poljskoj Ukrajini i prikazivali im sjajno doba, kad ih je vodio Hmelnickij. Konfederate su pritisnute ruske ete, pa nisu mogli uguiti ustanka i sprijeiti strana pustoenja seljako-kozakih hajdamaka. Uzalud su zatraili francusku i tursku pomo - Francuska je otposlala samo nekoliko asnika (Dumouriez), a Turska je promatrala dogaaje i vrebala priliku, da napadne svoje stare neprijatelje. Francuska je u Carigradu spletkarila protiv Rusije i poticala Tursku, da navijesti rat Rusiji. Kad su Kozaci, gonei poljske bjegunce, povrijedili tursku granicu kod sela Balte, i kad je Rusija odbila, da odazove svoje ete iz Poljske, kako je to traio sultan - koga su diplomatski podupirale Austrija i Francuska - izbio je u oktobaru 1768. rusko-turski rat.U tom su ratu (1768-1774) Turskoj pomagali poljski konfederati i udarili na Rusiju, koja je zbog svojih mobilizacijskih tekoa izgubila pola godine. Ali kako ni Austrija ni Francuska nisu ozbiljno pomiljale, da ugaze u taj rat, to je nespremna Rusija domala bila u boljem poloaju. Golicin je poveo snanu ofenzivu prema Dunavu, a Rumjancev je sa svojim etama ekao u Ukrajini. Grigorij Orlov je predlagao, da se rat prenese u podruje Sredozemnoga mora, da se pobune Grci i balkanski Slaveni i uope svi sultanovi kranski podanici. Carica se zanimala za taj ustanak, jer bi vrlo olakao rat i osigurao Rusiji itavo Crno more. Krimski je kan uzalud pokuao da prodre u Poljsku (u januaru 1769) na to je Golicin u aprilu preao Dnjestar i poao protiv Hotina, gdje je u septembru sjajno pobijedio Turke i zauzeo grad. Golicinov je nasljednik Rumjancev osvojio Jai i Bukuret, ali ih je uskoro morao napustiti. U avgustu 1769. isplovila je baltika flota iz Kronstadta u Sredozemno more. Flotom je zapovijedao Aleksej Orlov, koji je podigao grki ustanak, dok mu je propao pokuaj da pobuni i Crnogorce. 4. jula 1770. sukobile se ruska i turska flota u kioskom tjesnacu kod tvrave esme. U toj je bitki idue noi admiral Greygh spalio tursko brodovlje. Ta je sjajna pobjeda pribavila ruskoj dravi svjetsko znaenje, iako ruske jedinice nisu pokuale, da se probiju kroz Dardanele. Teite se vojnih operacija sad prebacilo na Dunav, gdje je Rumjancev ve s prilino oslabljenom vojskom izvojevao lijepe pobjede na pritocima donjega Pruta kod Large i Kagula (Halil-paa). Turci se nisu usudili, da prijeu Dunav. Drugom je ruskom vojskom zapovijedao Petar Panin, koji je mogao osvojiti Bender, ali su ga prije otpustili, jer mu je vojska imala velikih gubitaka. Njegov je nasljednik Vasilij Dolgorukij vrlo uspjeno operirao protiv krimskih Tatara i osvojio Ker. Kan je pobjegao, a Rusi su postavili novoga, koji je priznao njihov protektorat. Rusija se time osigurala na Azovskom i Crnom 119. od 267 stranicamoru.Zbog tih je uspjeha Katarina postavljala sve vee zahtjeve i traila, da joj Turska preda Vlaku i Moldavsku. To je nagnalo Austriju, da sklopi Savez s Turskom, a i Fridrih je ohladnio, jer se pobojao, da e Rusija unititi Tursku i tako previe ojaati. Sad su zapoeli diplomatski pregovori, koji su zaustavili ratne operacije.O diobi se Poljske ve dugo govorilo, osobito za kraljevanja Augusta Jakoga. Fridrih Veliki je usvojio tu misao, ali vrlo oprezno, jer je znao, da je Petersburg, a osobito Nikita Panin, ne e odobriti. Trebalo je premostiti suprotnosti izmeu Austrije i Rusije, jer Austrija ne bi nikako pristala, da Rusija dobije Vlaku i Moldavsku, trebalo je pored toga polako pripremati i susjedne dvorove na prvu diobu poljske drave. Pruska je izgladila svoj spor s Austrijom na sastancima izmeu cara Josipa i Fridriha Velikoga (1769). Tako je posve odgovaralo Fridrihovim namjerama, kad je car Josip zatraio svoje pravo na Zips (Szepes), koji je nekada pripadao Maarskoj, ali su ga za cara Sigismunda zaloili Poljskoj. Na Katarininu je dvoru tada boravio Fridrihov brat, koji je radio protiv Poljske i caricu ve toliko pridobio, da ne samo to nije prigovorila Josipovu zahtjevu, (koji nije odobrila ni carica Marija Terezija), nego se na nj nije niti osvrtala. I unutranje su tekoe nagnale caricu, da ublai svoje mirovne uvjete. Budui da se odrekla Vlake i Moldavske, to joj je bila pristupanija misao, da taj gubitak naknadi u Poljskoj. Turska je u decembru 1771. zatraila, da se povedu mirovni pregovori. Fridrih Veliki je tako ubrao plod svojih diplomatskih napora: dobio je bez rata poljska podruja, za kojima je teio. Pred kraj se mjeseca februara 1772. uglavnom ve sporazumio s Rusijom, meutim su se pregovori, kojima je pristupila i Austrija, ipak zategnuti jo nekoliko mjeseci. Po tom je sporazumu Pruska otkinula Zapadnu Prusku, bez Danziga i Toruna, Ermland i okrug oko rijeke Netze (9350 km2), dakle, prostorno najmanji dio. Austrija je uzela Galiciju, upravo podruje izmeu gornje Visle i Buga, dok je Rusija dobila najvei dio: poljsku Livonsku i Bijelu Rusiju, pa su sad Dvina i Dnjepar bile njene zapadne granine rijeke. Konfederati i kralj nisu mogli sprijeiti, da 13. septembra 1772. Pruska, Rusija i Austrija zaposjednu poljsko podruje, nije bilo ni diplomatskih tekoa, jer se na Zapadu nije podigao nitko, da zatiti Poljsku.Mirovni se pregovori s Turskom zapoeli u julu u gradu Foscani. Rusi su traili nezavisnost Krima, emu su se Turci opirali, jer su se nadali, da e doi do zapletaja izmeu Rusije i vedske, gdje je Gustav III uklonio plemiku oligarhiju. Da bi ojaala svoju rije na mirovnim pregovorima, naredila je Katarina Suvorovu i Rumjancevu, da uine posljednji napor i provale preko Dunava (jun 1773). Rumjancev je prodro do umle i Balkan-planine, a carica ga je za taj smjeli pothvat imenovala maralom i podijelila mu naslov Zadunajskij, to e rei: onaj, koji je prenio bojite preko Dunava. Dolgorukij je meutim zauzeo Krim. Turci su tako morali popustiti i sklopiti mir u ruskom logoru u selu Kk-Kainari na junoj obali Dunava (pred kraj mjeseca jula 1774). Krim je postao samostalno podruje, a Rusija je dobila naknadu za ratne trokove - tvrave na Azovskom moru, dakle: Azov, Ker i Jenikale i podruje izmeu ua Dona, Buga i Dnjepra. Crno se i Egejsko more otvorilo ruskim trgovakim brodovima, Moldavska i Vlaka su dobile amnestiju i vjersku slobodu, a Turska je morala zatiivati rusku trgovinu.Uskoro su Paninov Nordijski sistem potisnuli drugi interesi, a i Orlov je izgubio svoj utjecaj, jer se pojavio Potemkin, nov miljenik, koji je poveo osobito otru politiku protiv 120. od 267 stranicaTurske. Krimski je kanat sad bio u ruskim rukama. Kan ahin, posljednji regent Girejeva roda, zahvalio se na prijestolju, jer su ga primorale unutranje trzavice i spletke, koje Rusi nisu pobijali. Konano je Krim uao u sastav ruske drave kao provincija Tauris (1783). Ruske su june pokrajine poslije turskoga rata bile sigurne, trebalo ih je tek gospodarski urediti i podii. Sad su i Zaporoci izgubili svoje znaenje, otkada je nestalo tatarske opasnosti. Neki su Kozaci krenuli du Dunava prema Turskoj, dok su drugi udarili prema Kubanu. Si, staro kozako gnijezdo, zaposjele su cariine ete godine 1775. iroki se i pusti prostori mogli sad u miru obraditi i kultivirati. Potemkin je pozvao naseljenike iz svih ruskih krajeva, pae i iz inozemstva, osobito iz Njemake. Na uu su Buga i Dnjepra procvali gradovi Nikolajev i Herson, a Potemkin je na Dnjepru osnovao grad Jekaterinoslav kao glavni grad Nove Rusije. Sevastopolj su utvrdili kao ratnu luku za obnovljenu crnomorsku flotu. Tako je Potemkim mirnim radom, inicijativom i vrstom voljom uredio nova podruja. Njegovim se djelima divili svi, koji su pratili rusku caricu na velikom, fantastiki prireenom putovanju na Krim (1787). I zaista, nije trebalo onih opsjena, onih poznatih Potemkinovih sela, koja su podigli du Dnjepra i silom napuili. Sela su bila nabrzu ruku skalupljena, a izdaleka su, s rijeke, izgledala vrlo dekorativno. Kad je carica otila, propala su i ta prividna naselja, kojima je bio zadatak, da to plastinije predoe kulturni Potemkinov rad.Tad je ve minula teka unutranja kriza, upravo seljaki ustanak, koji je potresao i cariino prijesto i drutveni poredak. Udes je nevoljnih otroka bivao svakoga dana sve tei i nepodnoljiviji, jer su tereti i nameti oduzimali gotovo sve plodove seljakoga rada. I nije udo, to su uestali napadaji na vlasteoske dvorove, to su seljaci u paleu, umorstvu i lokalnim pobunama nalazili oduka svom nezadovoljstvu i oaju. Sve cariine odredbe, kojima je htjela olakati seljaki ivot, ostale su bez uinka, nisu ponitile ni seljakoga bespravlja, niti su sprijeile, da posjednici samovoljno nameu najstranije kazne svojim otrocima.Kozaci su se pobunili ve 1771, kad je ruska vlada ukinula njihove privilegije, ali su ih brzo pokorili i strogo kaznili, to je jo i pogoralo njihov poloaj. Iste je godine buknuo ustanak nezaposlenih gomila u Moskvi, kao posljedica kuge, a u toj se pobuni pokazalo i praznovjerje i gospodarska bijeda u stranoj slici. Narod se tako pokrenuo u mnogim krajevima, pa Emeljan Pugaev, donski Kozak, nije imao osobitih tekoa, da povede opu bunu. Pugaev se pojavio na rijeci Jaiku u Sibiru, gdje se izdavao za cara Petra III Tu se na Dalekom Istoku oko njega skupili svi nezadovoljnici: Kozaci, raskolnici, seljaci, strana plemena, Bakiri, Kalmici, Tatari itd. Redom je osvajao tvrave sve do Orenburga, a svaki je uspjeh jaao njegovu vojsku, koja je u arsenalima nala dovoljno razlina oruja. Ustanak je bio osobito opasan za samu Katarinu, jer je Pugaev, kao njen toboe udom spaeni suprug, razvio svoju buntovniku zastavu upravo protiv nje same. Ustanak se brzo irio, za kratko je vrijeme zahvatio zapadni Sibir i podruje oko Volge. Pobunjenici su pustoili zemlju, palili gradove i sela, a socijalni se karakter toga ustanka oitovao u tome, to su razvaljivali plemike dvorove i tvornice. Jao onom plemiu, inovniku ili asniku, koji je pao u njihove ruke.Vlada je isprva bila nemona, nije imala dovoljno slobodnih trupa, jer je tada ratovala s Turskom i u Poljskoj. General se Karr dodue sa slabim silama probio do Orenburga, ali je bio sretan, to je izmakao, kad su ga pobunjenici gotovo opkolili. Poslije toga neuspjelog pohoda, 121. od 267 stranicaobuzela je jo vea strava sve krajeve, koji su bili na dohvat pobunjenicima. Tek je Karrov nasljednik, Aleksandar Bibikov, poao s jaim snagama iz Samare prema Istoku i tako poeo potiskivati ustanike. Njegov je podzapovjednik, knez Golicin, pobijedio Pugaeva i primorao ga, da na poetku mjeseca aprila 1774. napusti opsadu Orenburga i pobjegne k Bakirima. Meutim je Bibikov iznenada umro, to je bio teak udarac za Katarinu, jer njegov kolebljiv nasljednik erbatov nije mogao suzbiti Pugaeva, koji je prikupio nove ete. Bakiri su mu dali pomo, a sad je Pugaev podigao seljake protiv vlastele. Na elu je svojih pristaa provalio na Volgu i spalio Kazan, ali same tvrave nije mogao osvojiti (jul). Istaknutije socijalno obiljeje Pugaevljeva pokreta nije samo povealo broj buntovnika, nego je i pustoenje bilo vee, pa su spaljeni gotovo svi plemiki dvorci oko Volge. Kraj je oko Ninjega Novgoroda bio u plamenu, Pugaev je bio gospodar Pense i Saratova. Zaprijetio je i Caricinu. U Moskvi su drhtali, ekali su napad, ali Pugaev nije posluao savjeta svojih pouzdanika, nije krenuo na Moskvu, nego je poao na Jug i prema Donu. Michelson je bio jedini ruski zapovjednik, koji je spreavao njegove akcije, i to vrlo oprezno, jer nije imao dovoljno eta. Kad je sklopila mir s Turskom, odaslala je vlada jae jedinice, da pokore pobunjene seljake. Petar Panin poao je u avgustu s velikim upravnim i vojnikim punomoima na Volgu, gdje je Suvorov poveo odlunu akciju protiv pobunjenika.Kad je Pugaev krenuo na Jug, nadao se, da e mu se pridruiti Donski Kozaci. Ali se Kozaci nisu interesirali za otroke tegobe, itav im se ustanak uinio bijesnim, besmislenim i nepromiljenim malim ratom, pa su odbili sva nagovaranja, da ustanu protiv carice. Anarhistiko je razaranje potpuno raspustilo pobunjenike redove, koji su pored toga izgubili vjeru u pobjedu, jer ih je Suvorov otro progonio. Michelson je kod Sarepte 24. avgusta (4. septembra) hametom porazio Pugaeva, koji je pobjegao na lijevu obalu Volge. Visoka je ucjena na Pugaevljevu glavu primamila neke njegove najblie suradnike, pa su ga pred kraj mjeseca septembra izruili Suvorovu, koji ga je otpremio Paninu u Simbirsk. Pugaeva i neke njegove drugove javno su pogubili u Moskvi 10. (21) januara 1775. itav se njegov pokret raspao, razbijeno se i zaplaeno selo utajilo i ponijelo jo tee terete i nepravde. Pobunjene su otroke otro kaznili, a Kozake su pretvorili u pogranine trupe bez ikakve samostalne organizacije. Katarina se ipak nije pouzdala u sve te mjere, drala je, da treba promijeniti i popraviti itavu dravnu upravu .... pa je rijeka Jaik dobila novo ime: Ural, da bi se tako izbrisala teka uspomena na strano doba toga ustanka.Katarinine reforme. Carica je na razline naine nastojala, da provede potrebne reforme. Posljednji ju je strani ustanak jo vie uvjerio, da se u Rusiji ne moe vladati na stari nain. Uvidjela je, da se njeni interesi podudaraju s interesima plemstva, koje je u toj socijalnoj revoluciji podiglo miliciju dobrovoljaca. Iskustva su pouila tu uenicu filantropskih prosvjetitelja, da sve promjene u dravnoj upravi treba da podu od samoga ivota i njegovih zahtjeva. Rado je pri tome posluala dravnike savjete Potemkinove, koji zaista nije bio varalica i opsjenar, kako to o njemu danas misle mnogi neupueni.Glavne je reforme izvrila u godinama izmeu 1774. i 1787. Najprije je uredila gubernijsku upravu (1775) novom uredbom, koja je uglavnom vrijedila sve do ezdesetih godina XIX vijeka. Carstvo je dotada bilo podijeljeno na 20 gubernija, koje nisu imale isti broj provincija i okruga. Okrui su se meusobno razlikovali i po veliini i po broju stanovnika, jer su se osnivali na starim udjelnim kneevinama ili slobodnim gradovima, koji su imali svoj 122. od 267 stranicaprirodni gospodarski prostor i svoja sela. Vlada je htjela decentralizirati upravu i pribliiti je narodu, pa je stoga smanjila gubernije, koje su tako bre otpravljale poslove, jer su imale i manje stanovnika. Carstvo je tako pred kraj Katarinine vlade imalo 51 guberniju.Upravne su reforme, kako ih je uveo Petar Veliki, ve bile zastarjele, pa je bilo potrebno, da se iznova urede lokalni uredi i otrije razgranie vlasti. Time se poveao upravni aparat, ali je ustanak pokazao, da su dotadanje upravne vlasti bile nemone, a lokalni inovnici nedorasli svakoj imalo teoj zadai. Zbog toga je carica u svakoj guberniji osnovala tri ureda: 1) za upravna pitanja - guvernerski ured, koji je vodio sam guverner, 2) za poreze, domene i financije - blagajniki ured, kojim je upravljao viceguverner i 3) vrhovni sud, koji je imao civilni i kriminalistiki odio, bio prizivni sud i nadzirao sve ostale sudove u guberniji. Pored toga je bilo i stalekih sudova: za plemie, trgovce i obrtnike i trei za slobodne seljake. Uredima su u gubernijiskim gradovima odgovarali paralelni uredi u okrunim gradovima: zemaljski sud - za upravu i policiju, okruna blagajnica i okruni sud - za lokalno pravosue. U toj je reformi ostvarila i neke prijedloge Zakonodavne komisije iz godina 1767/68, npr. prisjednike su u stalekim sudovima birali sami stalei u pojedinim okruzima. Sve su te ustanove uredovale po naelu kolegijaliteta. Vlada je imenovala upravitelje pojedinih gradova, (gorodniij), koji su se brinuli za javni red i sigurnost. U duhu je tadanjega doba osnovan i poseban ured za narodno blagostanje i prosvjetu, a vodio ga je sam guverner. Nekoliko je vanijih gubernija imalo opunomoenoga generalnog guvernera, koji je kao carski namjesnik bio podreen neposredno carici i bio lan senata.Taj se novi poredak nije gradio samo na eljama Zakonodavne komisije i na prosvjetiteljskim principima, koje je oprezno primjerila tekim iskustvima posljednjih godina, nego i na uzorima iz baltikih provincija, koje su zadrale svoje urede i upravu jo iz vedskoga doba. Novi je upravni aparat bio izvrstan, vlasti su bile razgraniene, nisu bile u jednoj ruci, to je povealo pravnu sigurnost, ali je prilino teretilo dravne financije. Tromi su kolegiji u prijestonici i samovoljni vojvode doigrali svoju ulogu, jer su ostala samo tri vrhovna ureda, koji su rjeavali ope dravne poslove: ured za izvanjsku politiku, za vojsku i mornaricu. Kako su sad staleke interese zastupale lokalne vlasti, to je trebalo preurediti i staleku organizaciju. Godine 1785. izala je odredba o lokalnoj organizaciji plemstva i graanstva. Plemstvo e otada biti jedinstven stale, koji e na svojim gubernijskim skuptinama izmeu sebe birati plemikoga marala i sve gubernijske inovnike. Carski e namjesnik potvrditi izabrane funkcionare. Plemike su skuptine imale pravo, da se neposredno obrate guverneru, namjesniku, senatu, pa i samom vladaru. Plemstvo je osnovalo svoje gubernijske klubove i samostalne blagajnice, a vodilo je i plemiku knjigu, u koju su upisivali sve plemie pojedinih gubernija, i to u 6 razreda ve prema porijeklu i starini. Plemi postaje punopravnim lanom plemike udrube, kad navri 25 godina, ako je asnik i ima svoj posjed. Ta je cariina odredba potvrdila, tovie, jo i proirila plemike povlastice: odravatelje je carske vlasti, gospodarskoga i drutvenog poretka oslobodila dravne slube, poreza, tjelesnih kazna i novaenja. Plemiki naslovi, imanja i seljaci bit e nasljedni. Izriito je plemstvu dopustila, da smije podizati tvornice i na veliko prodavati proizvode svojih posjeda. Plemi e odgovarati samo pred sudom svojih stalekih drugova, to ga je titilo od svake administrativne samovolje.I gradovi su dobili neke privilegije. Dosada su u magistratu bili samo imuniji 123. od 267 stranicatrgovci i obrtnici, a sad je po novoj gradskoj uredbi u irokoj samoupravi mogao sudjelovati svaki graanin, koji je svojim posjedom ili trgovinom bio stalniji lan gradske zajednice. Graane su podijelili u est razreda, od kojih je svaki birao svoje predstavnike za dumu, to e rei gradsko vijee za financijska pitanja. Duma je birala gradskoga naelnika, koji je ujedno bio i njen predsjednik, i ostale gradske upravne i sudske inovnike. I pored tih ustanova nije u praksi bilo prave gradske samouprave, jer je guverner nadzirao sve odluke gradskih vlasti, a i pojedini se graanski razredi meusobno gloili, naroito zbog toga, to su se imuniji odijelili od siromanijih i promicali samo interese gornjih graanskih slojeva. Stoga je Vijee estorice, u kome je bio po jedan predstavnik svakoga razreda, teko donosilo svoje odluke, pa je posljednju rije imao guverner.U Katarinino je doba ve dozrelo seljako pitanje, koje je izazvalo toliko smutnja, nereda i buna. Seljatvo je trebalo osloboditi i postepeno privui u dravnu organizaciju, koja mu je kao bespravnom otroku bila tua i neprijateljska. Meutim su sva cariina nastojanja naila na neslomljiv otpor tvrdoglavih plemia, koji nisu ni pomiljali, da se odreknu jeftine radne snage. I doista, dravu bi sigurno zahvatila gospodarska kriza, ako bi emancipacija seljakoga stalea pola prebrzo, ako ne bi postepeno pregraivala i gospodarsku i politiku strukturu itave drave. Carica je bila za reforme, a plemstvo nije poputalo, pa je stoga kod ureenja seljakoga pitanja i bilo protivurjenih i nejedinstvenih postupaka i odluka. Dalekovidniji su se slagali s caricom, kad je za posljednje bune uvidjela, kako je nuno, da se pomogne seljacima, ali su drugi uporni plemiki krugovi u svom memorandumu traili, da se otroci upravo zato to su se pobunili, jo jae stegnu. Carica je iz vojnikih razloga zabranila plemiima, da prodaju svoje seljake tri mjeseca prije novaenja i dok ono traje (1766). Otroke je na crkvenim i sveenikim posjedima oslobodila (1764) i naredila ekonomskom kolegiju, da se za njih brine. Slobodne ili osloboene seljake nije smio vie nitko uzeti kao otroke. Godine 1771. ukinula je i otroku drabu. Plemstvo je na razline naine mimoilazilo te propise i konano postiglo, da je vlada jo jae pritisnula i onako bespravno seljako roblje. Carica je i pored svojih slobodoumnih nazora morala popustiti, jer je plemstvo bilo stup njene vlade. Tako je 1765. odobrila plemiima, da smiju svoje seljake kanjavati i proganjati u Sibir, a 1767. izgubili su seljaci i posljednje svoje pravo: zakonom im zabranili, da svoje gospodare tue sudu. U godinama izmeu 1765. i 1783. proirilo se rusko otrotvo i na Ukrajinu, pa su i tu seljaci izgubili pravo, da se slobodno sele s plemikih imanja.Katarina je dijelom ostvarila svoje prosvjetiteljske zamisli, kad je osnovala komisiju, kojoj je bila zadaa, da se pobrine za puke kole u okrunim i za vie kole u gubernijskim gradovima. ivo se zanimala za suvremene pedagogijske teorije i sama odgajala svoje unuke, Aleksandra i Konstantina, Pavlove sinove iz drugoga braka. U tom joj je radu pomagao enciklopedist Ivan Ivanovi Beskij, koji je upravljao ruskim kolstvom. Budui da je ovjek po svojoj prirodi dobar, to e spreavanje svih tetnih utjecaja, dakle osamljivanje mlade generacije od malih nogu, obrazovati nov ljudski tip, novu rasu. Trebalo je prema tome odgojnih zavoda i nahodita. I kao to nekad nije Petru Velikomu bilo do samoga pisanja, tako nije ni Katarini, i ona je traila novoga ovjeka, upravo poduhvatljiva, ustrajna i posluna podanika. Djeake su stoga odgajali u kadetskim kolama, a pazili su i na odgoj djevojica. Mlade su plemkinje polazile u razline institute, meu kojima se osobito istaknuo 124. od 267 stranicaSmolni-institut u Petersburgu (1764). Ali kad taj sistem nije donio pravih rezultata, napustila je carica Beskoga i njegove teorije i priklonila se praktinijem, nacionalnom odgojnom sistemu. Iz toga doba potjee i zamisao o osnivanju okrunih i gubernijskih kola, i etiri sveuilita, kao najviih obrazovnih zavoda. Ali i te se namjere ostvarile tek djelomino, jer nije bilo dovoljno sredstava ni dovoljno nastavnikoga osoblja. U svojoj se kolskoj politici ugledala u cara Josipa II, koji joj je poslao Srbina Jankovia, da organizira rusko kolstvo prema austrijskom sistemu. Ali plemstvo je radije slalo svoju djecu u otmjene privatne institute, graanstvo je i inae slabo marilo za kolu, a crkva je nepovjerljivo i mrzovoljno ometala rad svoje svjetovne suparnice, koja joj je otimala nove generacije. Tako je i kolska reforma naila na velike zapreke, pa je i tu, kao i na ostalim podrujima, ostvarila samo neznatan dio svojih zamanih zamisli.Izvanjska politika od 1779. itavo vrijeme, dok se bavila unutranjim reformama, nije zanemarila ni izvanjske politike. S godinom je 1779. zapoela naputati Nordijski sistem, koji je bio uperen protiv Austrije i Francuske. Tursko ju je pitanje sve vie zaokupljalo, pa je tako obratila svoju panju na Jug. Kad je pao Grigorij Orlov, koji je umro zamraena uma u Moskvi 1783, ojaao je utjecaj njena novoga ljubimca Potemkina, to je jo vie skrenulo rusku politiku prema Jugu. Potemkin je kao generalni guverner upravljao junom Rusijom od 1774, a svojom je neobino spretnom vjerskom, nacionalnom i socijalnom politikom stekao veliku popularnost meu svim slojevima puanstva osim kod nepopustljivoga i tvrdokornoga plemstva. Cilj je pojaane Katarinine djelatnosti na Jugu bio, da protjera Turke iz Evrope i da obnovi grko carstvo, kojega bi krunu nosio njen unuk Konstantin. Taj se njen projekt nije mogao ostvariti, premda je opi evropski poloaj bio vrlo povoljan za takav pothvat: Engleska je bila zabavljena ratom u Americi, a Pruska i Austrija su se zavadile zbog bavarske batine. Carica je 1780. objavila deklaraciju o oruanoj neutralnosti u englesko-amerikom sukobu, ime je Rusija kao prva evropska sila postala zatitnicom pomorske trgovine neutralnih drava. Zaraene drave nisu spreavale mirno poslovanje neutralnih drava. U prusko-austrijskom se konfliktu Katarina odluno priklonila Pruskoj, ali je zbog zajednikih interesa u Turskoj odluila, da s Austrijom sklopi savez. Car Josip II doao je u Petersburg (1780), da poradi na tom savezu, koji je carica prihvatila, kad je zaposjela Krim (1783). Turska je posluala pruski i francuski savjet i u januaru 1784. pristala, da Krim postane ruskom provincijom.Iako je time Turska zaas izmakla ponovnom ratu s Rusijom, bilo je na pretek protivnosti na evropskim i azijskim granicama obiju carstava, koje su mogle posluiti kao povod novome ratu. Ogorenje je na obim stranama bilo tako veliko, da je dostajala i najmanja nesuglasica, da izazove oruan sukob. Katarinin je put na Krim 1787. bio politika demonstracija, to vie, to ju je na tom putu pratio car Josip II Ta je cariina etnja izazvala Tursku, koja je upela sve sile, da i opet dobije Krim. Potemkin je zamislio to znaajno putovanje, a znalo se, da je bio turski protivnik i da je podupirao austrijsku orijentaciju protiv Paninova Nordijskoga sistema. Katarina je svojim putem na Jug otkrila svijetu, da je Potemkim pobijedio Panina, a to e rei, da Rusija nee vie pomagati Prusku, nego Austriju. Kad je Krim postao ruskom provincijom, imenovala je carica Potemkina taurijskim knezom, dala mu neogranienu punomo i golema novana sredstva, da upravlja junom Rusijom kao njen namjesnik. Spretno je insceniran put na Krim zaslijepio i kritinoga cara Josipa II 125. od 267 stranicaKatarina se meutim nije mnogo zanosila, jer su je bune i glad u nekim krajevima upozoravali, da prilike u njenoj zemlji nisu sreene.Odnosi su se s Turskom sve vie zaotravali, jer se za cariina puta na Krim nagomilale na Jugu ruske trupe, a sve se vie osjeao i njen utjecaj u Gruziji. Turska se dala zavesti, pa je zarobila ruskoga poslanika u Carigradu. Tako je zapoeo drugi rat (1787-1792). U tom je ratu sudjelovao i Josip II, koji se uzalud ponadao, da e brzo osvojiti Beograd. Ruski su generali znali, da im vojska nije dovoljno opremljena za taj rat. Mobilizirane su dvije armije, koje su vodili Potemkin i Rumjancev. Potemkin je imao zadatak, da poe protiv Oakova. Uto je rusku flotu stigao teak udarac: razbila ju je bura kod Sevastopolja, kad je isplovila protiv Varne. Oakov je pao poslije duge opsade u polovici decembra 1788. Rumjancev je osvojio Jai, ali su Turci potukli austrijsku vojsku, koja je vojevala na Dunavu. Carica je bila vrlo zadovoljna, kad je pao Oakov, i vjerovala u sretan svretak toga rata, iako je Potemkin sumnjao i bio gotovo bez ikakve nade. Carica se zabrinula, kad joj je Gustav III vedski na engleski nagovor navijestio rat (1788). vedski je kralj drao, da je sad najzgodniji as, da Rusiji otme one baltike krajeve, koje je osvojio Petar Veliki. Tako je ruska sjeverna flota bila zaposlena na Baltiku, pa nije mogla poi protiv Turske. Ali vedska vojska u Finskoj nije imala uspjeha, a propao je i napadaj vedske mornarice na Petersburg. Mir 1790. nije tako vedskoj donio nikakvih koristi, uzalud joj je bio velik ratni napor.Rumjancev je operirao vrlo uspjeno protiv Turaka i osvojio Galac (1789), ali su mu ubrzo poslije te pobjede oduzeli vrhovno zapovjednitvo, jer se Potemkin pobojao, da e mu slavni vojvoda postati opasan takmac. Vojno je vodstvo sad preuzeo sam Potemkin, a pomogao mu Suvorov, koji je ve dokazao, da je vrlo sposoban general. Prvoga avgusta pobijedio je Suvorov zajedno s Koburgom, austrijskim princom, Turke kod mjesta Foscani, a 22. je septembra Suvorov sam izvojevao svoju uvenu pobjedu na Rimniku, desnoj pritoci Sereta, gdje je odlinom strategijom porazio turskoga velikog vezira, iako je njegova vojska bila nekoliko puta jaa od ruske. Carica ga je nagradila i dala mu pridjevak Rimnikskij. Turci nisu poslije toga poraza mogli odrati Ismail, tvravu na Dunavu, to je omoguilo ruskoj vojsci, da se prebaci preko rijeke (1790). Austrijske su trupe konano prodrle na Balkan, ali je Josip elio, da sklopi mir s Turskom, jer se zabrinuo zbog poloaja u Belgiji i zbog vrlo aktivne pruske politike. I Turci su se zamorili, neuspjesi su ohladnjeli ratni zanos, a Rusiju su pritisnule financijske tegobe, otkada ju je rat primorao, da uvede papirnati novac (1768). U to je umro Josip II Njegova su nasljednika Leopolda vie zabrinjavale nove prilike, koje su nastale poslije francuske revolucije, no to bi teio, da se okoristi turskim ratom. Iako je Austrija sklopila s Turskom posebni mir u Svitovu (u avgustu 1791), po kome je svaka strana zadrala svoj posjed od prije rata, nastavila je Rusija rat, a uspjesi su joj na kopnu i moru ojaali poloaj na mirovnim pregovorima. U avgustu 1790. sklopila je mir sa vedskom. Kako su je sad sve vie zaokupljali dogaaji u Poljskoj, to je carica prihvatila tursku ponudu, da se povedu mirovni pregovori. Potemkin se nadao, da e poslije rata dobiti na Balkanu samostalnu kneevinu, pa je otputovao s bojita u Petersburg, da potisne utjecaj novoga cariina miljenika Zubova. Kad se vraao, zatekla ga smrt u Jasiju.Poslije dugih pregovora sklopljen je konano u Jasiju mir s Turskom (9. januara 1792). Carica se odrekla svoga grkoga projekta i ratne naknade. Rusija je dobila Oakov i kraj izmeu Buga i Dnjepra. Turska je iznova pristala, da Krim ostane u ruskim rukama i 126. od 267 stranicaponovno prihvatila sve toke prologa mira u Kk-Kainaru. Za taj je drugi mir znaajno, da nije jasno rijeio pitanje morskih tjesnaca, to e u kasnijim vremenima dovesti do novih, tekih zapletaja.Katarina nije tim mirom dobila ono, to je traila, ali joj se uskoro pruila zgoda, da se naplati novim podrujima, koja je stekla u Poljskoj. U Poljskoj su se prilike poslije prve diobe poele sreivati, plemstvo se osvijestilo, jer je uvidjelo, da je svojim pravima i povlasticama natjeralo dravu u propast. Zapoele su unutranje reforme, koje su podupirale Engleska i Pruska, ali ih je Katarina odbila, iako se na svom krimskom putu susrela s poljskim kraljem Stanislavom Augustom. Pruska je podupirala Poljsku obnovu, jer je eljela, da mirnim putem dobije Gdansk i Torunj. Oslanjajui se na Prusku, proveo je etverogodinji sabor (1788-1791) novo ureenje poljske drave, a kralj je Poniatovski i dalje nastojao, da se u tom pitanju sporazumi s Rusijom. Konstitucija od 3. maja 1791. uklonila je mnoge pogubne privilegije poljskoga plemstva. Kako se u to razmahala francuska revolucija, to se Pruska obratila svojim zapadnim granicama i pribliila se Austriji (Pilnitz kod Dresdena 1791). Protiv novoga su ustava u Poljskoj ustali reakcionarni plemii i traili stare slobode. U Targovicu (Uman, Ukrajina) povezali se ti plemii u novu konfederaciju, koja se oslonila na Rusiju (14. maja). Ruski je utjecaj u Poljskoj u posljednje vrijeme oslabio, jer je Pruska povela aktivnu politiku, i okoristila se time, to je Rusija ratovala s Turskom i vedskom. Katarina se nikako nije mogla izmiriti s jakobinskim duhom, koji je izbijao iz majskoga ustava, pa je ve tada pomiljala na drugu diobu poljske drave. Budui da je Rusija jamila za stari poljski ustav i titila pravoslavno puanstvo, koje su stali iznova progoniti, to je odbila sve reforme, koje je donio etverogodinji sabor. Kad je svrila turski rat i oslobodila svoje trupe, a Austrija se 20. aprila 1792. zaplela u rat s Francuskom, odazvala se carica pozivu targovikih konfederata i otposlala svoju vojsku u Poljsku, da zatiti slobodu. Za taj se pothvat nije morala posluiti svojim mandatom, po kome je imala pravo da bdije nad ivotom i imetkom pravoslavnih, pozvali je sami Poljaci. Fridrih Vilim II, koji jo nije dobio Gdanska i Torunja, vratio se poslije kanonade kod Valmya svojim planovima u Poljskoj, gdje su Rusi pobijedili kralja i primorali ga, da se odree svih reforma.Pruska i Austrija nisu nikako namjeravale, da pomognu Poljskoj, nego naprotiv, teile su, da poljskom zemljom naplate trokove, koje su imale u ratu s revolucionarnom Francuskom. Tako su zapoeli pregovori o drugoj diobi. Sve se susjedne vlasti sloile, da Poljsku treba podijeliti, pitalo se samo, tko e to dobiti. Budui da je francuski rat posve zaokupio novoga austrijskog vladara Franju II, - kome je Fridrih Vilim II obeao svoju pomo, ako dobije svoj dio u Poljskoj - to se Austrija zauzela za pruske zahtjeve. Pred kraj marta 1793. sklopile su Rusija i Pruska ugovor o drugoj diobi, kojom je Fridrih Vilim dobio Gdansk, Torun, Gniezno, Poznanj i Kali. Pilica je bila jugoistona, a linija Plock-Piotrkov istona granica pruskoga podruja, koje je tako obuhvatalo: Veliku Poljsku, Kujaviju s Brzeem i Mazove. Ti se krajevi sad prozvali: Juna Pruska. Ipak je to bila tek petina onoga podruja, koje je pripalo Rusiji. Katarina je uzela zemlju istono od linije, koja se poinje na Dvini iznad Dvinska i tee prilino ravno preko Pinska i Hoima, dakle: Vilnu, Minsk, Kijev, Bijelu Rusiju, Volinj, Podolje i Ukrajinu. To podruje opsee 4500 kvadratnih milja i tada je imalo 3,000.000 stanovnika, ponajvie pravoslavnih Rusa. U Grodnu se sastao poljski sabor, koji je bez rasprave (nijemi sabor, septembar 1793) morao priznati novo stanje. Meutim to nije bio 127. od 267 stranicazavretak procesa, koji se zapoeo prvom diobom poljske drave. Ovako se osakaena drava nije mogla dugo odrati, iako su sad u Poljskoj svi uvidjeli svoje pogrjeke, koje su podgrizale dravu i konano je oslabile i unitile. Posljednjem inu poljske drame nisu nagonile samo urote i pobune poljskih patriota. Tadija Koiuko, koji je vodio otpor protiv Rusa prije druge diobe, stavio se i sad na elo novoga ustanka (1794), iako je znao, da ne e dugo izdrati u toj nejednakoj borbi. Rusija je zatraila, da Poljska smanji svoju vojsku, to je bio izvanjski povod novim borbama. Poljaci su isprva imali uspjeha, ali su 10. oktobra izgubili odlunu bitku kod Macjejovica (Radom). Suvorov je pobijedio Koiuka, koji je pao ranjen u rusko zarobljenitvo. Narodno vijee predalo je u novembru Rusima Varavu.Poniatovski se odrekao prijestolja i bio isprva zatoen u Grodnu, pa se tek za Pavla I smio preseliti u Petersburg, gdje je uskoro zatim i umro. Pruska se nije umijeala u te dogaaje, ali je car Franjo II bio vrlo aktivan: sporazumio se s Katarinom o zajednikoj politici, koju e voditi u Poljskoj. Rusija i Austrija su pae 3. januara 1795. ugovorile, da e se meusobno pomagati, ako Pruska napadne jednu ili drugu. Ni Prusku nisu u njenoj poljskoj politici vodili nesebini razlozi, bojala se tek, da Austrija ne dobije Krakov, to bi oslabilo njene pozicije u leziji. Tako se pridruila i Pruska dugotrajnim pregovorima, na kojima je zakljueno, da te tri drave provedu do kraja diobu preostale treine nekadanjega poljskog kraljevstva. Fridrih Vilim je dobio podruje izmeu Buga i Njemena (Nova Istona Pruska) i dio krakovskoga vojvodstva. Varava je postala pruskim gradom. Austrija je dobila priblino jednako veliko podruje: Zapadnu Galiciju s Krakovom. Rusija je uzela sve ostalo, dakle Kuronsku, gdje se knez Petar Biron odrekao svoje asti i prividne samostalnosti. Tako je malo pomalo Rusija prisvojila dvije treine stare poljske drave.U septembru se 1795. Katarina pridruila austrijsko-engleskom savezu protiv Francuske, jer ju je uznemirivao razvitak graanske revolucije. Ipak je bila zadovoljna, to zbog velike udaljenosti nije morala odaslati jau vojsku na Zapad: njeni se saveznici zadovoljili i novanom pomoi, koju je davala Austriji. Fantastini je plan mladoga Platona Zubova upleo ostarjelu caricu, ali jo i sad strastvenu ljubavnicu, u rat s Perzijom (1796). Zubov je nakanio, da proiri ruske granice do Indije i Male Azije, da napadne i uniti Tursku iz Azije i tako potamni Potemkinovu slavu i njegov uspjeh protiv evropske Turske. Ruske su trupe pole na Tiflis, Derbent i Baku, ali je novi car Pavao I prekinuo rat.Posljednju su godinu Katarinina ivota ogorile Napoleonove pobjede. Toliko se prestraila revolucije, da je prihvatila englesku novanu pomo i stala opremati veliku vojsku protiv Francuske. Kad je stupila na prijestolje, bila je zadojena humanistikim idejama zapadnoga prosvjetiteljstva, ali su ivotno iskustvo i dogaaji u Francuskoj iz temelja izmijenili njene nazore. Tu je uenicu racionalistike filozofije i sljedbenicu slobodnih mislilaca prekrenula ivotna praksa, udarila je o zapreke, koja nije mogla svladati. Da li samo o zapreke? Nije li se zaprepastila i uzmakla, kad je ugledala bezdan i njegove mutne struje ispod razderanoga pokrova, koji je htjela zakrpiti, prekrojiti i primjeriti zahtjevima novoga vremena?Ponajvie je itala francuske pisce, na francuskom se jeziku dopisivala s glasovitim ljudima i sastavljala uspomene i nacrte, ali je svoje beletristike pokuaje pisala ruskim jezikom. Njene su komedije vie pounoga nego umjetnikoga karaktera, u njima opominje i upuuje, a te su pouke carske spisateljice djelovale jae i bile snanije od svih didaktikih 128. od 267 stranicanamjena drugih ruskih pisaca. Njen je primjer potaknuo i druge, premda je literarno zvanje bilo prilino opasno, jer je Katarina mijenjala svoje nazore, odricala ih se i esto progonila one, koji su pristali uz njeno miljenje, ali ga nisu promijenili u pravo vrijeme. Svoje je misli iz godine 1768. estoko pobijala dvadeset godina kasnije, jer je drala, da su opasne po dravu i prijestolje. Osobito je igosala mane i nedostatke u privatnom i javnom ivotu i trudila se, da u satirikoj formi djeluje moralno i odgojno. U poetku je njene vlade izlazilo i nekoliko asopisa moralno-didaktikoga pravca, u kojima je carica suraivala anonimno. U to je doba podupirala sva prosvjetiteljska i filantropska nastojanja, pa i slobodno zidarstvo. Prosvjetno arite, iz koga je zraila nova obrazovanost, nije bilo graanstvo ni plemstvo, nego sam carski dvor. Graanski je stale u Rusiji tada bio tek u zamecima, a plemstvo je ivjelo gotovo seljakim ivotom. Prosvjetiteljstvo nije tako nailo na odjeka ni u irokim narodnim slojevima ni u koli, nego je zahvatilo samo knjievnost i literarno obrazovane drutvene krugove. Prema tome su te napredne ideje ivjele samo dotle, dok se carici nisu uinile opasne. O samoj sutini prosvjetiteljskih ideja, dakle o naprednim socijalnim i politikim nazorima, o kmetstvu i vladarskoj vlasti, nije se uope javno raspravljalo, jer bi to bilo protiv cariinih interesa i interesa ruskoga plemstva, koje je podupiralo njenu vladu.Katarina je u poetku svoje vlade doputala slobodnu rije i misao, ali su je prilike pouile, da bi ta sloboda ojaala one sile, koje bi iz temelja izmijenile dravni i drutveni ivot, to niti je htjela niti je mogla dopustiti. Zbog toga je i zadesila teka sudbina Aleksandra Nikolajevia Radieva (1749-1802). U svom je djelu Put iz Petersburga u Moskvu, koje izvanjski podsjea na Sterne-ovo Sentimentalno putovanje, jasno prikazao negodovanje zbog seljakih muka i loe uprave. Carica je s velikim interesom proitala tu knjigu, ali njene opaske na rubu pokazuju, koliko je ve napustila one misli, koje je tako rjeito iznijela u svom Nakazu. Tu se prolio francuski otrov, zabiljeila je kod opisa brutalne plemike samovolje (str. 186, bilj. 13, up, str. 55. i d). Radieva je stavila pred sud, koji ga je osudio na smrt, ali ga je carica pomilovala na desetogodinje progonstvo u Sibir, jer je ba tada sklopila mir sa vedskom.Jednako se isprva slagala s filantropskim i prosvjetiteljskim idejama i nastojanjima Slobodnih zidara. Ali je tajanstvenost toga saveza pobudila njenu sumnju. to da ta samovladarka i zapone s idejama, kao to je nazor, po kome se drava i dravna vlast osniva na ugovoru svojih graana? Sve to na svijetu postoji, sve uredbe i itav poredak, stvoreno je na osnovi iskustva, zabiljeila je na rubu Radieva putopisa (str. 186. br. 10). Ne znai li tu iskustvo onako kako jest, tako mora i biti? Najodliniji je meu slobodnim zidarima bio Nikolaj Ivanovi Novikov (1744-1818), koji se trudio, da podigne prosvjetu i proiri znanje irokih narodnih slojeva. Novikov je bio tajnik Zakonodavne komisije od 1768. god, a kasnije je ureivao nekoliko moralnih asopisa, koji su tada po engleskom uzoru bili u velikoj modi (1769-1774). Katarina je sama anonimno suraivala u listu Vsjakaja vsjaina (Svakakve stvarice). Carica je zamjerala Novikovu otru i satiriku kritiku, ali ipak nije pao u nemilost, nego je podupirala njegovu historijsku djelatnost, kad je izdavao vrijednu Historijsku biblioteku. Novikov je u Moskvi osnovao i tiskaru, da bi djelotvornije irio prosvjetu i napredne misli, ali ga je zavela prostodunost i iskrenost, pa je u svojoj kritici bio jo otriji i neoprezniji, premda je carica poslije francuske revolucije uguila svaku kritiku. Budui da se Novikovu nije moglo nita konkretno dokazati, pozvali su ga pred duhovni sud, 129. od 267 stranicagdje se morao opravdati i dokazati, da vjeruje u crkveni nauk. Meutim ga ni to nije preobratilo. Nepovoljno je prikazao historiju isusovakoga reda, koji je carica zatitila, kad ga je papa raspustio. U njegovu su ga nesebinu radu oko prosvjete i blagostanja mnogi novano podupirali, a rastao je i broj njegovih sljedbenika. Sve je to ljutilo caricu, koja se upravo razbjesnila, kad su joj dojavili, da se nasljednik Pavao pribliio slobodnim zidarima, Novikov je u njenim oima bio sad opasan po dravu, pa ga je stala progoniti. Nije ga spasilo ni to, to se sve vie odbijao od javnoga rada. Obijedili ga, da je jakobinac, to je dostajalo, da ga predaju upravnim vlastima, koje su ga same bez ikakva sudskoga postupka osudile na petnaest godina tvravnoga zatvora u Schlsselburgu (1792). Poslije cariine se smrti dodue oslobodio, ali je zatvor toliko slomio njegovu volju, da je ostatak svoga ivota proveo u samoi.I odnos izmeu majke i sina nije bio srdaan, nije bilo meusobnoga razumijevanja, a Zubov je uinio sve, to je mogao, da ih odalei. Katarinin se ljubavnik vladao drsko prema nasljedniku, postupao je bezobzirno kao svaki skorojevi, koji je svjestan svoje moi. Pavlu je bilo osam godina, kad je dvorska revolucija podigla njegovu majku na prijestolje. Baka, carica Jelisaveta, razmazila ga, ali je majku i nehotice podsjeao, da je legitimni car, kome je ona otela krunu. Caricu stoga nije nikada ostavljao taj osjeaj, bojala se svoga sina i otro pazila, da je ne bi zatekao i oborio s vlasti. Ljubila je svoje unuke, ali sina nije podnosila. I sve su se vie razilazili u svim svojim nazorima o unutranjoj i izvanjskoj politici. Pavao je naslijedio vojnike sklonosti svoga oca, uzorom mu je bila pruska stroga sluba i poslunost, pa je i u izvanjskoj politici traio oslon na Prusku. Protivnosti su se izmeu majke i sina toliko zaotrile, da je carica pomiljala, da mjesto Pavla imenuje svoga unuka Aleksandra nasljednikom. Meutim ju je 6. (17) novembra 1796. udarila kap, od koje je umrla u svojoj 68. godini ivota.Katarina je svjesno i odluno izgradila evropsko znaenje ruske drave, nastavila je rad, koji je zapoeo Petar Veliki. Carstvo je poveala, to opravdava njen pridjevak Velika. Njena je unutranja politika skrenula s putova naprednih ideja i zala u krajnju reakciju, moda i ne toliko njenom voljom, koliko pritiskom same tadanje ruske stvarnosti, a to e rei, diktatom svemonoga plemstva. Socijalno ustrojstvo, kako ga je utvrdila, odralo se jo desetljeima XIX vijeka, dugim godinama, u kojima je plemstvo sauvalo svoje povlastice, a seljatvo ostalo bespravnim robljem. Iako je osnovala staleka zastupstva i uvela lokalnu samoupravu, nisu te naprednije ustanove krnjile mo centralne vlasti, tako da apsolutizam nije nigdje popustio, nego se samo vladareva volja provodila u novom obliku. 4. Pootreni apsolutizam za Pavla I (1796-1801)Veliki knez-nasljednik Pavao Petrovi doao je na prijestolje kao car Pavao I, kad je navrio 43 godine svoga ivota. Taj je nepovjerljiv, bojaljiv i nervozan ovjek neoekivano preuzeo vlast u golemoj dravi, premda ga je, tako rei jo juer, mladenaki ljubavnik njegove stare majke duboko vrijeao pred itavim dvorom. Odgajao ga je Panin, koji se zauzimao za svoga tienika i traio, da postane carem poslije smrti Petra III Ni sama carica nije tono znala, tko je Pavlov pravi otac, da li Petar III ili Saltikov. Sposoban i marljiv djeak rastao je daleko od roditelja i razvijao se bez njihove ljubavi. Kad mu je poginuo otac, zamrzio 130. od 267 stranicaje svoju majku. U septembru 1773. oenila ga carica s princezom Vilhelminom od Darmstadta, koja je uzela ime Natalija Aleksejevna, ali je umrla ve 1776. U njenoj je korespondenciji nasljednik naao pisma, koja su ga uvjerila, da je ivjela u ljubavnim odnosima s knezom Andrejem Razumovskim, njegovim prijateljem iz djetinjstva. Pola godine poslije Natalijine smrti uzeo je wrtemberku princezu Sofiju Doroteju, koja je prela na pravoslavlje i prozvala se Marija Feodorovna. Marija mu je 1777. rodila prvoga sina Aleksandra, a kasnije jo tri sina i est djevojica. Katarina je oduzela roditeljima prvijenca Aleksandra i drugoga sina Konstantina (ro. 1779) i sama ih odgajala. Nasljedniki je par stanovao od 1782. kraj Petersburga u Gaini, koja je nekada pripadala Orlovu. Tu je Pavao vjebao svoje vojnike - sastavio je malu armiju, jer mu carica nije dopustila, da se mijea u dravne poslove. Iako je znala, da voli vojsku, nije mu dala nikakva zapovjednitva, pa ni u turskom ratu. Pavao je godine 1781. proputovao Austriju, Italiju, Francusku, Njemaku, Holandiju i vicarsku, gdje je u razlinim drutvima otro napadao ruske mogunike i prilike u svojoj domovini. Meutim je napetost izmeu majke i sina dosegla svoj vrhunac i carica ga je htjela razbatiniti, ali je iznenada umrla.Kad je preuzeo vlast, zapoeo je temeljito mijenjati majine ustanove i uredbe. Imao je dobru i vrstu volju, ali mu je nedostajalo iskustva u dravnim poslovima. Najprije je izmijenio vojnike uniforme, koje je uvela Katarina, i propisao nove prema pruskom kroju, a onda je na itavu vojsku prenio otru disciplinu, teki kazneni sistem, parade, manevre i igre, koje je u dugim godinama svoga neplodnog vojnikovanja iskuao na svojoj gainskoj armiji. Zbog toga su mnogi plemii istupili iz vojske, a vojnici se bunili i bili nezadovoljni novim poretkom. Pae je i garda morala nositi pruski perin gainskih jedinica, kojima se nekada zbog toga smijala. Pavao je postavio asnike svojih jedinica, mahom ljude niskoga porijekla, kao nastavnike plemikoj gardi. Novi je car toliko mrzio jakobinstvo, da je graanima zabranjivao, da se odijevaju po francuskoj modi, a svojim je vojnicama naredio, da na ulici svlae ljude, koji su nosili frak, prsluk i okrugao eir. Tako je bez potrebe ozlovoljio sve krugove, pa nije udo, to su ga ubrzo zamrzili. Bezobzirno je progonio sve, koji bi se usudili, da kritiziraju njegove izvanjske reforme - zbog neke je neoprezne primjedbe prognao sposobnoga i zaslunog Suvorova. U drugu je ruku pomilovao sve one, koje je kaznila njegova majka, tako meu ostalim Radieva, Novikova i Koiuka. Uope se itava njegova djelatnost kao cara upravljala time, da radi protivno od onoga, to je radila njegova majka. Znaajno je za toga tovatelja legitimnosti i autokracije, to je prenio tijelo svoga umorenoga oca iz Nevskoga samostana u Zimsku palau, gdje ga je postavio uz Katarinin odar, a onda ih zajedno sahranio. Aleksej Orlov, ubojica njegova oca, morao je u sveanoj povorci nositi carsku krunu. Tako je Pavao izvanjskim znakom htio pokazati, da je naslijedio svoga oca, a ne svoju majku, koja je u njegovim oima bila uzurpatorica.Pavao se sveano krunio u Moskvi 5. (16) aprila 1797. Katarinine je miljenike redom uklanjao, neke je i prognao, kao npr. Zubova, posljednjega ljubavnika svoje majke. Na sam je dan svoga krunisanja izdao ukaz, kojim je ukinuo vladarevo pravo, da imenuje svoga nasljednika. Nasljedstvo treba da je legitimno i ne zavisi o volji pojedinih careva, kako je to mislio Petar Veliki, kad je 1722. odredio, da vladar sam odreuje, tko e ga naslijediti na prijestolju. Novi je red utvrdio, da sin nasljeduje oca, a ako car nema sina, naslijediti e ga najstariji brat. enska loza stjee pravo samo onda, ako je izumrla muka linija carske 131. od 267 stranicadinastije. Car je vrhovni poglavar pravoslavne crkve, pa je mora priznavati i on i njegova ena. Pavao je uredio i poloaj, posjed i dohotke velikih knezova i kneginja. Od svih se zakona pokazao ovaj kao najpozitivniji i najtrajniji. Posebnim je ukazom oduzeo plemiima neke povlastice, koje im je Katarina davala i kapom i akom. Seljak je odsada radio na posjednikovu imanju samo tri dana, nedjeljama je i svecima bio posve slobodan. Caru meutim nije bilo toliko do toga, da pomogne seljaku, koliko, da se osveti plemstvu, a da mu je ba to bila prava namjera, vidi se po tome, to je svojim miljenicima darivao krunske seljake i tako razoarao seljaki stale, koji se ponadao, da e ga novi car osloboditi. Pavao je otro kanjavao sve buntovnike, koji su ustali protiv svojih gospodara i ponovno uveo tjelesne kazne za plemie i sveenike. Ukinuo je staleke povlastice iz Katarinina doba, smanjio je broj gubernija i proveo jau centralizaciju itave uprave, koju je povjerio obnovljenim kolegijima. Ta je pootrena centralizacija i sitniav birokratizam odgovarao duhu novoga cara, koji se zadovoljavao izvanjskom formom. Koliko je drao do carske asti, najbolje pokazuje njegova odredba, da svi, koji susretnu cara ili caricu, moraju sii s kola i pozdraviti ih na koljenima.Tu je autokratska samosvijest dosegla granicu zdrava razuma. Nestalo je ve blagotvorna utjecaja dvorske gospode Katarine Nelidove, kojoj se obraala i sama carica u tekim asovima svoga branog ivota. Iako je bila popustljiva, produbljivao se jaz izmeu carskih supruga, jer je Pavao i u obitelji traio vojniki red i vjerovao razlinim doaptavanjima dvorskih puzavih spletkara. Meutim je caricu najvie ojadio njegov odnos s Anom Lopuhinom. Car se nije nametao samo lanovima svoje obitelji, nego je nevjerojatno grubo postupao i sa najviim dostojanstvenicima. I svakoga je dana postajao sve nesnosniji autokrat u najgorem smislu te rijei. Tako je upravo on stvorio tip svemona inovnika i birokratizirao itavu upravu.Iako je imao vojnikih sklonosti, nije bio ratnik, jer je uvidio, da su proli i uspjeni ratovi iscrpli zemlju. Ali ga je natjerala mrnja i strah, da istupi protiv Francuske. Jakobinske se ideologije bojao toliko, da je zabranio studije u inozemstvu, pootrio cenzuru, zatvorio tiskare i strogo nadzirao sve strance. Zbog svoje je miroljubivosti prekinuo ratnu pustolovinu u Perziji, ali je pristao uz neprijatelje parikoga Direktorija, primio poslije mira u Campo Formiu emigrantske trupe, koje je vodio Cond protiv svoje domovine, dao utoite Luju XVIII u Mitavi i tako izazvao republiku. Bit e, da tim njegovim postupcima nije upravljala samo mrnja, nego i politiki razlozi, jer se Francuska bavila milju, da obnovi Poljsku. Kad je Bonaparte zaprijetio Malti, odobrio je Pavao maltekim ivanovcima, da u Volinju osnuju priorat svoga reda i sam primio ast njihova velikoga metra (1797). Tako je pravoslavni vladar postao zatitnik katolikoga reda i njegova posjeda, to je odobrio i papa, jer se ponadao, da e se tako lake sjediniti obje kranske crkve. Meutim je Napoleon osvojio Maltu i protjerao ivanovce. Kad je poao protiv Egipta, izmirila se Rusija s Turskom, pa su njihove flote zajedniki operirale protiv otoka u Jonskom moru (1798). Idue je godine otposlao jaku vojsku u gornju Italiju, gdje je Suvorov imao mnogo uspjeha u svojim operacijama. Druge su se ruske ete borile pod zapovjednitvom austrijskoga nadvojvode Karla, a poslao je i znatnu pomo Englezima. Tako se Pavao naao u zajednikom frontu s Austrijom, Engleskom i Turskom protiv Francuske. Austrijanci su se pobojali Suvorova i njegove genijalne strategije, a kako su pored toga htjeli poeti plodove ruskih pobjeda, to su 132. od 267 stranicanagovorili Pavla, da pobjednikoga vojskovou makne iz Italije i poalje u vicarsku, gdje je Massena nametom potukao nadvojvodu Karla i ruske pomone trupe, kojima je zapovijedao Rimskij-Korzakov. Ali su Austrijanci u vicarskoj toliko zabrazdili, da ni Suvorov nije mogao odlunije zahvatiti i popraviti poloaj saveznikih trupa. Pavao je konano prozreo austrijsku i englesku politiku, pa je u poetku 1800. razvrgao koaliciju protiv Francuske. Sad mu se Napoleon uinio pravim uvarem reda u Francuskoj, pa se u sebi izmirio s tim nametnikom, neprijateljem revolucionarnoga jakobinskog duha. Napoleon je i sam spretno priao caru i ponudio mu Maltu, koju su meutim zaposjeli Englezi. Tako je Pavao ustao otvoreno protiv svojih dosadanjih saveznika. Poveo je trgovaki rat protiv Engleske i dogovarao se s Napoleonom, da zajedniki pou protiv demokratskih Otoana. Zbog te je promjene Pavlovih nazora u izvanjskoj politici morao Luj XVIII odseliti iz Rusije. Carevi su miljenici, osobito Rostopin, koji je vodio izvanjsku politiku, nagovorili cara, da prihvati Nordijski sistem i da povede pregovore s Pruskom, vedskom i Danskom. Ta se politika uvela bez nasljednika Aleksandra, kome Pavao nije vjerovao, jer ga je Katarina voljela i htjela mu ostaviti krunu. Sinovi su drhtali pred ocem, koji je bio pravi bjesomunik.I u izvanjskoj se i unutranjoj politici sve vie osjeala careva nepostojanost i razdraljivost: as je trijezno rasuivao dogaaje, as se opet zanosio fantastinim planovima kao npr. u pitanju maltekoga reda. Tako je u smislu svoje nove francuske orijentacije pomiljao na diobu Turske, u kojoj bi osim Rusije sudjelovale i Francuska i Austrija. U februaru je 1801. otpremio svoje Donske Kozake, da osvoje Indiju i tako zadaju odluan udarac Engleskoj. Meutim taj kozaki pohod nije bio nikako pripravljen, nije bilo jasna plana, pae ni dovoljno geografskih karata, a pored toga je i vrijeme bilo vrlo nepovoljno. Tako je itav pohod zavrio na Volgi.Engleskoj diplomaciji, prirodno, nije bila po volji nova careva politika. Pred kraj 1799. dogovarao se engleski poslanik sir Charles Whitworth s potkancelarom Nikitom Paninom, neakom Pavlova odgojitelja i bivega kancelara, kako e svrgnuti neumjenljiva cara. S tom se namjerom sloio i nasljednik Aleksandar. Osobito je aktivan bio grof Petar von der Pahlen, koga je car tek nedavno imenovao vojnikim guvernerom u Petersburgu i efom tajne policije. Engleski je poslanik okupljao nezadovoljnike na ruskom dvoru, pri emu mu je pomagala njegova ljubavnica erebcova, sestra prognanoga Platona Zubova. Carevi su postupci doista opravdavali miljenje dvorskih krugova, da je duevno obolio, to se urotnicima uinilo najboljim razlogom, da ga svrgnu s vlasti. Kad su Englezi osvojili Maltu, morao je Whitworth dodue otputovati iz Rusije, ali ga je o dogaajima na dvoru obavjetavala gospoda erebcova, koja je poticala urotnike i prikupljala sve nezadovoljnike. Kad je car opazio, da se Paninova politika pribliava Engleskoj, prognao ga je na njegov posjed kraj Smolenska, a i inae je svojim estim i iznenadnim odlukama zbunjivao urotnike. Meutim Pahlen nije gubio glave, spremao je dravni udar promiljeno, hladno i bezobzirno, pa mu je polo rukom, da ukloni s vanih poloaja i neke careve ljubimce. Na poetku se 1801. car nastanio sa svojom obitelji u Mihajlovskom dvoru, koji je bio prava srednjovjekovna tvrava. Sa lanovima je svoje obitelji postupao osobito grubo i naroito vrijeao caricu, jer je javno ivio s Lopuhinom, koja se tada ve udala. U to je vrijeme boravio na dvoru princ Eugen Wrtemberki, cariin neak, koga je car toliko zavolio, da ga je htio oeniti sa svojom najmilijom kerkom Katarinom i ostaviti mu prijestolje. Time bi Pavao povrijedio zakon, koji 133. od 267 stranicaje izdao, da sprijei carevima, da samovoljno imenuju svoje nasljednike. Sad se Pahlen u dogovoru s Aleksandrom odluio na djelo. Aleksandar je u svemu pristao uz urotnike, ali je traio, da potede ivot njegova oca. I doista, bio je posljednji as, jer je car ve douo, da e izvesti dravni udar u noi 11. marta, kad je u dvoru straarila eta semjonovske gardijske pukovnije, koja je bila sklona urotnicima. Oko pedesetak je ponajvie pijanih asnika prodrlo u carski dvor. Vodio ih je Pahlen, koji je bio potpuno trijezan. Cara su zatekli u krevetu i primorali ga, da se odree prijestolja. Kad je general Bennigsen uzeo carev potpis i izaao iz spavae sobe, oborio je Nikolaj Zubov cara, a knez ga Jasvil uguio. 5. Duhovni ivotSamo je donekle ispravno, to se uzima, da se s Petrom Velikim zapoela nova perioda ruske povijesti. Znamo, da je i prije Petra Rusija bila u ivim odnosima sa Zapadom, iako je tad uglavnom poprimala tehnike tekovine i izvanjske oblike drutvenoga ivota. Dodue, bilo je i dubljega duhovnog dodira, ali taj nije zahvatio ire slojeve, nego samo pojedince. I sam je Petar ivio na staroruski nain, ali je svoju zemlju tehniki evropeizirao i nametnuo joj nain zapadnoga kulturnog ivota. I tad su to ponajvie bili izvanjski oblici, ali i ti su Rusima znaili mnogo, jer nisu navikli, da razlikuju sadraj od oblika, jer je izvanjski izriaj u staroruskoj kulturi bio prisno povezan sa samim sadrajem, samim duhovno-religioznim doivljajem. Zbog drugaijih su obiaja i naina odbacivali strane utjecaje i prezirali evropski Zapad. Time, dakle, to je Petar pobijao te izvanjske izriaje, pogodio je i sam stari ruski duh i tako utro put evropskim kulturnim nazorima. Petar je upravo gradio na starim evropskim utjecajima, oivio ih i ojaao, pa njegovo doba i ne znai otru granicu izmeu novoga i staroga, nego prijelaz, postepeno slijevanje dvaju razdoblja.Kao to je Petar na socijalnom podruju svojim Popisom rangova stvorio novo plemstvo, tako je slomio i mo pravoslavne crkve, kad je ukinuo patrijarhat i osnovao Sinod. Crkva je otada sluila ruskome carstvu, birokratizirala se i postala sredstvom unutranje politike, to ju je udaljilo od naroda. Zbog formalnih promjena u crkvenim tekstovima, zbog drugaijih rijei i znakova, koji nisu dirali dogme i vjersku sr, izbio je u XVII vijeku crkveni raskol. Rusko se religiozno osjeanje nije nikako moglo izmiriti s novim propisima, nije ga shvaalo, pa se narod odbio od slubene crkve i cezaropapizma i pristao uz staru vjersku predaju i stare obiaje. I Petrove su reforme izazvale razline sektake pokrete, u kojima se iivljavao ruski radikalizam, koji je optuivao slubenu crkvu, da je izdala pravu vjeru i nauku. Umjereni su raskolnici pridravali sveenstvo, popovinu, ali se borili s tekoom, kako da osnuju legitimnu hijerarhiju. Mnogi su nii popovi pristupili raskolu, ali nije bilo biskupa, koji su imali pravo da posveuju sveenstvo. Rusi su u vjekovnim borbama s utjecajima katolike crkve nauili, da uvaju svoju vjeru do u posljednje konsekvencije, a pored toga im je nekako u prirodi, da u ivotu i u najmanjoj sitnici provedu svoja teoretska naela. Tako je u doba, kad se Bizant iz politikih razloga pribliio Rimu, bilo u Rusiji ozbiljno i iskreno pitanje vjerske savjesti, moe li, smije li bizantski patrijarh posveivati pravovjerne sveenike. U tim se borbama neobino istanao vjerski osjeaj, a teologijske su rasprave i doskoice zaokupljale interes najirih narodnih slojeva, snanije nego ikada na evropskom Zapadu. Prema tome je znak silne careve moi, to njegovi zahvati u crkveni ivot i reforme 134. od 267 stranicanisu izazvali otvorenu pobunu, nego samo tiho nezadovoljstvo. Dodue, ukidanje ruskoga patrijarhata nije dolo iznenada, nije nikoga zateklo. Kad je u oktobaru 1700. umro stari patrijarh Adrijan, imenovao je car tefana Javorskoga namjesnikom, ali nije ekao, da se sastane Sinod i da mu predloi drugoga patrijarha. Pored te je samovolje bila i druga, jer Javorskij uope nije postao patrijarh, nego samo generalni vikar ruske crkve za sva duhovna i religiozna pitanja, dok su sve ostale poslove rjeavale svjetovne vlasti. Tako je u decembru 1700. ukinut patrijarhat, pa se nije moglo vratiti Filaretovo ili Nikonovo doba - premda je i tada patrijarh imao posve drugi poloaj i znaenje, no to ga je imao rimski papa. Filaret i Nikon samo su pojedinci, koji su u osobitim i prolaznim prilikama izdizali crkvu iznad drave i traili, da se svjetovna vlast podredi duhovnoj.Znaajno je za odnos izmeu crkve i drave u Petrovo doba, to je zamjenik Javorskij dodue isticao zahtjeve nekadanjih patrijarha, pristajao uz careve neprijatelje, odbijao njegove reforme i spreavao, da se ostvare, ali se nije usudio, da prihvati otvorenu borbu, iako ga je podupirao carevi i pomogli mu i sveenici i laici. Uz Petra je pristalo samo nekoliko uglednih sveenika, meu njima Teofan Prokopovi, zaetnik sinodalne crkvene misli, koji je i u drugim svojim teologijskim nazorima bio blizak protestantizmu. Petar je ipak postupao mudro, nije buntovnoga zamjenika Javorskoga uinio muenikom, nego mu poputao, pae se s vremena na vrijeme s njim i posavjetovao u nekim crkvenim pitanjima.Ta su duhovna razraunavanja nala odjeka i u tadanjoj literaturi. Kijev i Ukrajina bili su posrednici izmeu Istoka i Zapada, pa nije udo, to su i Javorskij i Prokopovi, predstavnici obih protivnih struja u ruskom duhovnom ivotu, bili Ukrajinci.Za Petra Velikoga zapoelo se i novo doba za jezik i knjievnost. Dotada je knjievni jezik bio donekle rusificiran crkvenoslavenski jezik, koji su donijeli jo za Vladimirova doba junoslavenski sveenici i monasi. Taj se jezik kasnije ukoio, to je posve odgovaralo nepokretnosti u crkvenom, duhovnom i kulturnom ivotu. Petar je Veliki proputovao otvorenim oima napredne evropske zemlje, promatrao je i uio posve drugaije, nego moskovski poslanici, koji su ponosno odbijali sve evropske tekovine, bojali se dodira s neistim Zapadom i ivjeli u osami na svoj gotovo orijentalni nain. Nova je prijestonica bila na moru, to je unijelo svjeine i proirilo vidike. Kad je Petar podredio crkvu svjetovnim vlastima, oslobodio je i jezik crkvene stege i tako pobudio novu knjievnost, koja se stala zanimati za sve bogatiju svjetovnu problematiku. I kao to je sam upoznao zapadnu kulturu, nastojao je, da je upoznaju i njegovi podanici. Slao ih je u Evropu, a strance je pozivao u Rusiju, da budu uitelji i nosioci novoga duha, navjestitelji novoga doba. Njegova se burna narav nije zadovoljavala polaganim napretkom, elio je brz preokret itava ivota, pa je radio prenaglo i prema tome esto bez uspjeha. Nije mnogo mario za umjetnost, zanimala su ga praktina pitanja, to je poticalo i knjievno stvaranje, koje je polazilo od prakse i obraivalo tehnika, gospodarska i politika pitanja. Petar je pred svoju smrt izradio plan o Akademiji (1725) i namijenio joj zadatak, da se bavi vie praktikim znanjem i primjenom, nego istom naukom. Akademiju je osnovala carica Katarina I 21. XII 1725. Budui da nije bilo udbenika za nova nauna podruja i za potrebe moderne nastave, prevodila se struna djela iz zapadnoevropske literature, osobito za brodarstvo i nauku o utvrivanju.Car je itavom prosvjetnom sistemu dao drugi biljeg. Dotada je sluio crkvenim potrebama, pa se isticao vjerski odgoj, a odsada treba da se obrati ovom svijetu, da sprema 135. od 267 stranicastrunjake za razlina podruja dravnoga ivota. I doista je to bila duhovna revolucija, koja ipak nije uzbudila ruski narod, jer je u svojoj golemoj veini bio nepismen, bijedan i zarobljen seljak. Ipak je taj prevrat u prosvjetnom sistemu velik i znaajan, ma koliko je zbog osobitih ruskih prilika trebalo jo dosta vremena, da zahvati itav ivot i donese ploda.U jugozapadnim se krajevima moskovske drave kolstvo poelo jae razvijati ve u drugoj polovini XVI vijeka. Tu je metropolit Petar Mohila godine 1631. osnovao kijevsku akademiju. Slian su zavod osnovali i u Moskvi (1687), a ta se slavensko-grko-latinska akademija kasnije razvila u crkvenu Duhovnu akademiju. Pored nje je bio najvii svjetovni zavod Petersburka akademija nauka sa sveuilitem i gimnazijom. U XVIII su vijeku osnovali mnogo svjetovnih kola, meu kojima je najznaajnije sveuilite u Moskvi (1755). S novim je kolama procvala i svjetska literatura, koja se razmahala i sve vie potiskivala crkvenu knjievnost. Iako je krug obrazovanih ljudi bio prilino malen, dokazuje sve vei broj novih tamparija, da su ojaale duhovne potrebe, da je bilo sve vie itatelja. Veliki su dogaaji za Petrovih ratova pobudili zanimanje za suvremenost, pa su 1703. izale prve novine Ruskie Vjedomosti. Ve je i prije toga bilo razlinih obavijesti, koje su davali pojedini prikazi, a irili se i pisani izvjetaji o domovini i inozemstvu - ali je sad car organizirao redovnu novinsku slubu. Kad se ve tako duhovni ivot obratio svjetovnim potrebama, prirodno je, to je car nastojao, da pregradi zastarjeli crkveni jezik, odnosno, da ga zamijeni ivim narodnim jezikom. Izmeu crkvene je i svjetovne knjievnosti nastao jo vei jaz, kad je teku i zakuastu staru azbuku prepustio crkvi, a za svjetovnu knjievnost stvorio lake i itkije pismo (1708). To je prema latinskim pismenima preraeno graansko pismo gradanskaja azbuka ostalo uglavnom sve do danas.Meutim u to veliko politiko doba nije bilo velikih pisaca, iako je Petar knjievnike poticao i podupirao. Unapreivao je i kazalite, koje je na dvor uveo ve car Aleksej Mihajlovi (1672). I tu je Petar traio pouku i zabavu. Prvo dravno kazalite za tragedije i komedije osnovala je carica Jelisaveta (1756).Stari se moskovski duh tako odrao samo u crkvi, u miljenju i kulturnom stilu irokih slojeva i meu malograanstvom. Gornji su slojevi poneto prenaglo primili izvanjske oblike drutvenoga ivota, to je ipak oslobodilo enu orijentalne skuenosti, uvelo je u javni ivot, gdje je uskoro sudjelovala u kulturnom stvaranju. Prevodi su stranih prirunika o profinjenom drutvenom saobraaju pouavali rusko drutvo o obiajima na zapadnim kraljevskim i aristokratskim dvorovima. Tako je pomalo nestajalo stare jedinstvene narodne kulture, rusko se drutvo razdijelilo i kao da je imalo dva lica. Narod je uvao staro pjesnitvo i razvijao sve njegove forme, iako se i tu poeo osjeati nov nain ivota, koji je traio svoj poetski izriaj (vojnike i mornarske pjesme). Bilo je to doba, kad je i opet oivio junaki ep i historijska pjesma, jer su Petrova djela i ratniki uspjesi oduevljavali narodne pjevae i davali dovoljno sadraja. tota je prodrlo i iz knjievnosti gornjih slojeva u malograansku i narodnu poeziju. Vii su se krugovi dodue pribliavali zapadnoj klasici, ali su i oni voljeli itati stare puke knjige i lakrdije, kojima su se zabavljali graani. Sa Zapada je dolo mnotvo pustolovnih, ljubavnih i vitekih romana, koji su pobuivali fantaziju, ali su i pouavali, jer se radnja u tim romanima dogaala u dalekim, nepoznatim krajevima. Tako se pomalo oslobaala svjetovna knjievnost, iako nije bilo talentiranih pisaca, pa se uglavnom itali prevodi stranih djela. Duhovniki je stale bio kulturno najjai i najdjelotvorniji za 136. od 267 stranicaJavorskoga i Prokopovia, a poslije toga vrhunca opada njegovo znaenje u ruskoj knjievnosti: sveenike zamjenjuju svjetovnjaci.Tadanja ruska duhovnost odie hladnim militarizmom, jer se pokrenula u merkantilistiko doba, koje joj je dalo svoj biljeg. Svjetovna je obrazovanost bila jo premlada, da stvori znaajnija umjetnika djela, da razvije ukus i osvijesti promatrae, pa iako su se dogaaji prestizali, nije bilo znaajnih historika, koji bi ih pravo ocijenili. Opisi, dnevnici i putopisi trijezni su i suhoparni kao itavo to doba. Ali to su bili tek poeci, trebalo je vremena, da se protivne struje smire i staloe, trebalo je da se srodi i povee novo sa starim i tako izgradi sloenija duevnost, koja e u budunosti nai svoj primjeren izriaj.Tek se u drugoj etvrtini XVIII vijeka javili znaajniji pisci, ma da se jo i tada ne moe govoriti o samonikloj ruskoj umjetnosti. Knez Antioh Dmitrievi Kantemir (1708-1744), sin gospodara Kantemira, prvi je znaajniji pjesnik toga doba. Bio je vrlo obrazovan i odlino poznavao zapadnu knjievnost. Svoje je satire spjevao ugledavi se u Horaca i Boileau-a, a prevodio je i s francuskoga (Montesquieu). Tako se nova ruska knjievnost oslonila na Francuzu i staroklasinu, nestalo je staroruske svjetovne knjievnosti, javio se klasicizam. Kantemir je preuzeo stari silabski stih, koji se odomaio u ruskom pjesnitvu ve od XVI vijeka, ali su ve Tretjakovskij i osobito Lomonosov u svojim teoretskim raspravama upozorili, da je taj stih jednolian i predloili, kako da se promijeni, da bi bio primjereniji ruskom jeziku. Tadanja je francuska knjievnost bila prva u Evropi, pa je posve prirodno, to je i u Rusiji imala jai utjecaj od njemake (Gottsched, Klopstock). U ruski su duhovni ivot uskoro prodrle i racionalistike prosvjetiteljske ideje. Lomonosov je bio pristaa Wolffove filozofije, ali su ba te napredne misli naroito za Katarine II osvijetlile rusku stvarnost i otkrile rak-ranu ruskoga drutva: seljaka-roba. Tu je ujedno i iskon svih problema, koji e jo dugo zaokupljati interes ruskih pisaca i obiljeiti svojom bolnom crtom literarno stvaranje nekolikih pokoljenja.Duhovni su razvitak onoga doba osobito unapreivali Mihajlo Vasiljevi Lomonosov (1711-1765), Vasilij Kirilovi Tretjakovskij (1703-1769) i Aleksandar Petrovi Sumarokov (1718-1777). Tretjakovskij se konano poslije dugih godina putovanja u inozemstvu smirio kao profesor na Petersburkoj akademiji. Bio je plodan dvorski pjesnik, koji je spremao ode za sveane dogaaje i lake i vedre pjesme za dvorske zabave. Njegovo znaenje nije toliko u velikom broju njegovih pjesnikih djela, koliko u nastojanju, da ruski knjievni jezik priblii narodnom govoru, da ga oisti od tuica i da nespretni silabski stih po kvantitetu zamijeni tonskim stihom. Sumarokov je bio osrednji pjesnik kao i Tretjakovskij, ali mu je velika zasluga, to je nacionalizirao rusko kazalite. Petar Veliki je 1702. osnovao u Moskvi kazalite, na kome su isprva njemaki glumci prikazivali strana djela: njemaka, francuska i talijanska. Malo po malo potiskivali su ruski glumci njemake, a pored drame javila se opera i balet. Strana su se djela prikazivala u prijevodu, ali je taj bio tako lo, da ga je publika jedva razumijevala. Sumarokov je nastojao, da ruskom kazalitu stvori i rusku dramu, i to ne samo po jeziku, nego i po sadraju. U tom su ga nastojanju podupirali Tretjakovskij i Lomonosov. Sumarokov je prihvatio Boileau-ove teorije, kao i Gottsched, pa je traio tri pseudoklasina jedinstva, a u svakoj drami od pet inova pobjedu dobra nad zlim.Nove je putove ruskoj knjievnost utro Lomonosov, ribarski sin s Bijeloga mora. Teio je za znanjem jo kao mladi, kad je kao ribar provodio teak i mukotrpan ivot u svome selu. 137. od 267 stranicaBio je neobino nadaren i univerzalan, u knjievnosti je zaorao duboku brazdu ne samo svojim teoretskim raspravama, nego i samim pjesnikim djelima. Njegova je gramatika ruskoga jezika u ono doba prvoklasno djelo, a lijepu je knjievnost podijelio u tri grane, prema svojoj nauci o tri stila: uzvienom, srednjem i niskom. Tek ako uoimo, kako se malo ljudi prije Lomonosova nauno bavilo ruskim jezikom, moi emo pravo ocijeniti njegovo djelo. Iako su svi osjeali razlike izmeu crkvenoslavenskoga jezika i ivoga narodnog govora, nije nitko pravo znao, u emu su te razlike. Lomonosov je kao uenjak istraivao ruski jezik i odredio mu mjesto meu evropskim jezicima, osobito slavenskim. Na osnovi je svojih istraivanja odijelio ruski jezik od crkvenoslavenskoga, osamostalio ga i oslobodio ukoenih i tekih formula stare crkvene knjievnosti. Njegovi su akademski drugovi bili ponajvie Nijemci, koji su se bavili istom naukom, dok je on sav svoj nauni rad uloio za duhovni napredak ruskoga naroda. U odama i drugim pjesnikim djelima primijenio je svoje teorije, njegovi su stihovi gipki, ivi pjesme su toga profesora kemije prave umjetnine, jer nije kovao stihove kao njegovi prethodnici i suvremenici, nego je snanim jezikom izricao svoje misli i doivljaje. Kao sveobuhvatan je genij otkrio nove vidike gotovo na svim podrujima duhovnoga ivota, bio je pjesnik, govornik i nauenjak, a kao historik jasno je spoznao znaenje svoje zemlje i svoga naroda.Vasilij Nikolajevi Tatiev (1686-1750) prikazao je rusku historiju do smute. U svojem djelu nije navodio samo izvanjske dogaaje, nego se osvrtao i na kulturna nastojanja i geografske prilike. Zbog slobodoumnih nazora, koje je stekao na svojim putovanjima po razlinim evropskim zemljama, nisu ga suvremenici shvatili, pa je njegova historija Rusije izala tek dva decenija poslije njegove smrti.Katarinino je doba jo vie ojaao francuski utjecaj. Za Petra je u Rusiji vladao njemaki duh, ali su se ve za Jelisavete osjeali francuski nazori. Duhovna sloboda, koju su oekivali od Katarine II, ubrzo se pretvorila u reakciju, njen se prosvijeen apsolutizam premetnuo u svojevoljan despotizam. Tko se u prvim godinama njene vlade pridruio filantropskim i slobodno zidarskim idejama, skupo je to kasnije platio. Dovoljno je, da podsjetimo na Novikova, Radieva i druge. Gotovo se itava ruska knjievnost sad povela za francuskim ugledom. Bilo je znaajnih pisaca komedija, ali su se ovi oprezno sustezali, da prikau suvremene prilike. Knez Knjanin je pisao komedije glatka stiha i lijepa jezika, ali je suvie ozbiljno shvatio cariine nazore o slobodi, pa je time priredio sebi i svojoj pokroviteljici, kneginji Dakov, podosta neugodnosti. Fonvizin (1745-1792) je najbolji komediograf Katarinina doba, kao pjesnik fabula istaknuo se Ivan Ivanovi Hemnicer (1745-1784), a Deravin (1743-1818) je uven zbog svojih sveanih oda. Sve pjesnike vrste imale su u to doba svojih znaajnih predstavnika, iako je Katarinina tiranija spreavala slobodnu misao i slobodnu rije.Nova se epoha zapoela s Nikolajem Mihajloviem Karamzinom (1765-1826), koji je ostavio dubok trag u ruskoj kulturi i kao pjesnik i kao nauenjak. Stvarao je i u XIX vijeku kao i Deravin, ali je njegov rad udario temelje novom razvitku, dok je Deravin samo predstavnik doba, koje je tada ve izdisalo. Karamzin se ugledao na Hallera, Gessnera, Wielanda, Herdera, Schillera, Lavatera i na engleske pisce, pa je potisnuo francuski pseudoklasicizam i uveo u rusku knjievnost englesko-njemaki sentimentalizam. Trijezan je racionalizam uzmaknuo pred kultom osjeajnoga srca: Voltaire se poklonio 138. od 267 stranicaRousseau-u. Karamzin je u svojim Pismima ruskoga putnika prikazao doivljaje i utiske sa svoga putovanja po Njemakoj, Francuskoj i Engleskoj. Tu se jo osjea filantropski kozmopolitizam slobodnih zidara, kojima je bio blizak, ali im nije pristupio. Karamzinova su djela mnogo itali, jer je pisao jednostavnim, prirodnim jezikom, klonio se svake kienosti, zamjenjivao tuice dobrim narodnim rijeima i gotovo posve izbacio crkvenoslavenski jezik. Nije pretjerano, ako ustvrdimo, da je nauio Ruse, kako se pie istim i pravilnim ruskim jezikom. Za Aleksandra I postao je Karamzin dvorskim historikom. Posljednje mu je djelo Povijest ruskoga carstva (1816). U tom je snanom, monumentalnom naunom djelu prikazao rusku historiju od poetaka, i to na osnovi dokumenata, koje je naao u dravnim arhivima.Petar Veliki je pokrenuo nov duhovni ivot, koji se razvijao kroz itav XVIII vijek, ma koliko ga i pritjenjavala despotska samovolja. Bilo je, prirodno, mnogo nasljedovanja francuskih, njemakih i engleskih uzora, ali su duhovni i umjetniki pokreti evropskoga Zapada odjekivali i u Rusiji i sve je vie otkidali od staroga, gotovo orijentalnoga ivota. Kako je u to doba Rusija postala i mona evropska sila, to su se i sve iri i iri narodni slojevi obraali prema Zapadu. U XIX e vijeku Petrovo carstvo dobiti svjetsko znaenje, a sve slobodniji e ruski duh stvarati djela, koja e svojim utjecajima utvrditi njegovo znaenje za ope kulturno stvaranje i vratiti Zapadu ono, to je njihov tvorac nekada pozajmio.etvrto razdoblje - Rusija kao svjetska sila 1. Aleksandar I (1801-1825)Petar Veliki je povezao interese svoje zemlje s tenjama evropskih sila, to je omoguilo Katarini II da jo vie proiri podruje carske politike, koja e se od poetka XIX stoljea, osobito zbog Napoleonovih ratova, uplesti u sve svjetske dogaaje te vrlo esto o njima i odluivati. Ali e to isticanje vanjske moi potisnuti sva unutranja teka pitanja, iako novi vladar nije bio reakcionar kao njegov otac, jer su ga po elji njegove bake odgajali u naprednom duhu francuskoga prosvjetiteljstva. Njegov ga je odgojitelj La Harpe mogao pretvoriti i u republikanca, to je i sam bio, a sigurno mu to Katarina ne bi zamjerila.Aleksandar I bio je vrlo iva duha, bistra razuma, dobroudan i vrlo lijep, pa su ga zavoljeli svi drutveni slojevi, a kako je usto bio i liberalan, oekivalo se, da e iz temelja izmijeniti unutranju politiku. I doista, Aleksandar je zapoeo vrlo liberalno kao i njegova baka, ali ga je razvitak ruskih drutvenih prilika, osobito poslije 1812, preobrazio tako, da je zavrio kao apsolutni despot. Tvrda oeva narav, opasna sumnjiavost i sve ee bijesne provale primorale su ga, da se uvije u sebe i da sakrije svoje prave nazore i osjeaje. I nije se tako pretvarao samo pred ocem, nego i pred svemonim posljednjim ljubavnikom svoje bake, premda ga je donekle zatiivala njena ljubav. Prema tome je njegov liberalizam bio vie vanjska maska nego pravo uvjerenje, a to je svoje namjeteno lice lako promijenio i odbacio neke politike sanjarije, jer je u dnu svoje due bio trijezan, realistiki politik.Aleksandra je duboko potresla urota protiv njegova oca Pavla I Sigurno nije elio, da mu urotnici ubiju oca, ali kako je znao za urotu i u njoj sudjelovao, posumnjala je to i njegova 139. od 267 stranicamajka pa ga drala krivcem i zaetnikom oeva umorstva. U Rusiji je dodue bilo vrlo malo ljudi, koji su alili za pokojnim carem, ali je sigurno njegovu sinu bilo vrlo nezgodno i teko, kad je prvi put primio carske poasti. Slubeno su javili, da je Pavao I umro od kapi, a Aleksandar je u svom manifestu obeao narodu, da e vladati u duhu svoje bake Katarine II I doista je izdao mnogo propisa, koji su odisali slobodarskim duhom i u svemu bili protivni starom omraenom reimu. Tako je pomilovao kanjenike, koje je Pavao samovoljno bacio u tamnicu, obnovio je privilegije iz godine 1785. i primio one inovnike i asnike, koji su napustili dravnu slubu zbog Pavlovih prestrogih i uvredljivih naredaba. Ukinuo je sve mjere, koje su spreavale vanjsku trgovinu, putovanja u inozemstvo i knjiarstvo, ublaio je cenzuru, a policiji oduzeo neogranienu vlast, koju je imala za prologa reima. Sveenstvo je pridobio time, to je ponitio Pavlovu odredbu, po kojoj su ih vlasti smjele tjelesno kanjavati, a ostale je stalee smirio, jer im je podijelio neke administrativne povlastice i vratio samoupravu. Nije udo, to je slobodoumni, mladi i lijepi car time na juri osvojio srdaca svojih podanika, kojima se, prema tiranskom ocu, uinio pravi aneo - kako su ga zvali u krugu njegovih najbliih pouzdanika. Tako su se oko njega skupili mnogi drugovi iz mladosti, koje je rastjerao njegov nepovjerljivi otac. Meu tim mu je prijateljima bio najmiliji mudri poljski knez Adam Czartoryski, koji je prozreo Aleksandrov dvojaki karakter, pa su nam stoga njegove Uspomene dragocjeno vrelo. U tom su krugu carevih pouzdanika bili i grof Stroganov, njegov bratued Novosilcev i grof Koubej. Car ih je odmah pozvao u Petrograd, jer su svi bili u inozemstvu osim Stroganova. Pavlove su ubojice - Pahlen, Zubov, Jasvil i Bennigsen, koji je bio vrlo sposoban vojnik - meutim ostali na svojim mjestima, da uvaju nov poredak. Aleksandar je pozvao i Panjina iz progonstva i povjerio mu, da vodi rusku vanjsku politiku. Meutim careva majka nije mirovala; zahtijevala je, da car ukloni urotnike i ubojice, a pomogao joj je i La Harpe, tako da ih je car u jesen prognao, ali je potedio Bennigsena. Upravu su zemlje sad preuzeli iskusni dravnici iz Katarinina doba: Troinskij, Savadovskij, Deravin i drugi. Ipak su najutjecajniji bili oni njegovi prijatelji iz mladih dana, koje je u ali nazivao Intimnim komiteom i pri tome aludirao na francuski Odbor za javno blagostanje. S tim je mladim ljudima pretresao sve svoje esto nedozrele i nejasne planove. Uz te mlade i moderno obrazovane ljude skupili se oko cara i drugi pouzdanici i pobonici kao: Uvarov, Kamarovskij, Volonskij i Dolgorukij, koji je bio osobit carev miljenik. Te su se dvije grupe razilazile u svojim miljenjima, a osim njihova utjecaja bilo je jo i drugih. Aleksandar se pouzdavao i u Alekseja Andrejevia Arakejeva, koji je nekada bio asnik u gainskoj vojsci njegova oca. Arakejev, surov, neotesan i nasilan, posve se priljubio Pavlovoj, samovolji i stegi, pa ga je taj tiranin neobino volio. Kako je nekada nastojao da nasljedniku olaka teku slubu u oevoj vojsci, to mu je sad Aleksandar bio zahvalan, cijenio njegovo potenje i vjernost, ali je i odvie drao do njegovih savjeta, koji su mu kasnije bili na tetu i nesreu. Mnogi su iskusni senatori bili istaknuti protivnici Intimnoga komiteta, tako da su savjeti mladih naprednjaka nailazili na velike zapreke, koje car esto nije uklonio, jer se povodio i za drugim miljenjima.Senat inae nije imao velikog autoriteta, jer ga je oslabila ve Katarina II Uope je Aleksandar u upravi naslijedio prilian nered. Pavao je donosio nove naredbe, koje su bile protivne cariinim, tako da je esto dolazilo do sukoba i proturjeja, to je rastoilo itav upravni sistem. esto se nije znalo, koji uredi imaju pravo rjeavati neka vana pitanja, pa ih 140. od 267 stranicastoga i u najodlunijim asovima nije nitko rjeavao. U Komitetu prijatelja ivo se raspravljalo o upravnim reformama, a uz to i o pitanju otrotva, ali ni u jednome ni u drugome nije bilo neke konane odluke, pa je u glavnom ostalo sve pri starom. Car se bojao, da radikalnim rjeenjem ne izazove plemstvo, koje bi sigurno ustalo protiv svih promjena, jer bi otetile njegove interese. Tako se u te sloene probleme zahvatilo samo povrnim i nedostatnim mjerama: zabranili su graanima prodavati zemlju zajedno s otrocima, a ukaz od 20. februara (4. marta) 1803. dopustio je posjednicima da pretvore svoje kmetove u slobodne seljake i da im uz neke odreene uvjete predaju i zemlju. No na taj se nain oslobodilo tek vrlo malo otroka, iako je ukaz u poetku uzbudio sve posjednike.U dravnoj je upravi Aleksandar ponajprije utvrdio poloaj senata (u septembru 1802), premda mu nije dao onu vlast, koju je traio. Senat je sad nadzirao opu upravu, ali nije imao prava inicijative i nije bio vrhovna pravna ustanovi. Inicijativu je davao sam vladar. Senat je primao izvjetaje i opravdanja raznih ministara, koji su po Aleksandrovoj odredbi zamijenili Pavlove kolegije. Takvih je ministarstava bilo osam: rata, mornarice, vanjskih i unutarnjih poslova, financija, pravde, trgovine te narodne prosvjete, odgoja mladei i nauke. Kraljevi su prijatelji postali ministri ili ministarski pomonici. Ministri su vijeali na svojim posebnim sjednicama, ali su bili i lanovi senata, kome su bili odgovorni.Odgovorni su ministri i njihovi uredi posve nadomjestili stare kolegije, a po svojim su funkcijama bili mnogo nalik na zapadnoevropske ustanove. Pored ministarskoga vijea ostao je kao savjetodavni organ senat i Komite prijatelja, kojega lanovi nisu bili nikome odgovorni, ali su kao ministri sudjelovali u javnoj upravi i tako morali opravdavati svoje postupke pred senatom. Poslije 1802. sastajao se taj komite sve rjee, ali je Aleksandar ukazom od 11. (23) aprila 1801. ukinuo Dravni savjet, koji je osnovala Katarina, a mjesto njega uveo Stalni savjet dvanaestorice dostojanstvenika, koje je car imenovao. Stalni savjet se bavio novim zakonskim prijedlozima i vanijim dravnim poslovima, a dunost mu je bila da prihvaene prijedloge podnosi caru, koji e donijeti konanu odluku. Budui da taj savjet nije imao odreena mjesta u upravnom sistemu, a njegove odluke nisu ni u emu vezale cara, to je bio, kao i Komite prijatelja, privatni vladarev savjetodavac. Prema tome je bilo vie takvih organa, to je unosilo zbrku i pometnju, jer su ministri mimoilazili senat ili odugovlaili rjeenja, samo da ne moraju opravdavati svoje odredbe i postupke. Senat je tako s vremenom izgubio svoje znaenje.Uskoro je oslabio i utjecaj Komiteta prijatelja - koji su sad kao ministri imali prilike da svoje teoretske nazore okuaju i u praksi - jer se u najblioj carevoj okolini sve vie isticao grof Mihajlo Mihajlovi Speranskij, prvi carev pomonik. Speransikij je bio sin seoskoga sveenika, pitomac, a kasnije i uitelj u duhovnom seminaru, ovjek rijetkih sposobnosti, vrlo obrazovan i praktian. Grof Koubej, ministar unutarnjih poslova, i njegov pomonik grof Stroganov uzeli su Speranskoga kao proelnika svoje kancelarije, jer su opazili njegove sposobnosti. Uskoro ga je primijetio i Aleksandar, kome su se svidjeli njegovi jasni i izvrsni izvjetaji, pa ga je pozvao kao savjetnika i povjerio mu, da izradi nacrt za opu dravnu upravu, jer se u tom pitanju njegovi prijatelji nisu nikako mogli sloiti. Speranskij je doista po svojoj filozofijskoj i pravnoj obrazovanosti kao i po upravnoj praksi bio sposoban da rijei taj teak zadatak. Mnogo je razmiljao o ustrojstvu ruske drave i htio nekako primijeniti Napoleonove javnopravne principe. Poao je od podjele vlasti: zakonodavnu e vlast vriti duma, 141. od 267 stranicaposlanika komora, izvrnu ministarsko vijee ili upravni senat, a najvia e sudska vlast biti u rukama senata. Tim vrhovnim ustanovama odgovarat e u gubernijama, okruzima i volostima odijeljene mjesne vlasti. U dumi najmanje upravne jedinice, volosti, treba da sudjeluju svi posjednici, pa i oni najmanji, a bit e i zastupnika slobodnih i dravnih seljaka. Dume najmanjih jedinica slat e svoje predstavnike u dume svojih okruga, okrune dume u gubernijske, a ove u opu dravnu dumu. Dravna duma ima zakonodavnu i financijsku vlast pa donosi i dravni proraun. Ministre imenuje car, ali oni opravdavaju zakonitost svojih postupaka pred dumom. Carska vlast ima svoj birokratski organ u kabinetu, koji e upuivati ministre, kako treba rijeiti neka osobita pitanja, iako ministri nisu tek carevi savjetnici, nego izvrni organi carevih odluka, duni da vladaru podnose osobno svoje izvjetaje. Taj je prijedlog iz godine 1810/11. isticao carevu vlast, a po tome, kao i po svome itavom duhu, odaje, da se Speranskij ugledao u Napoleona. Iako je careva vlast bila apsolutna, njegova je samovolja svedena strogim propisima u pravni poredak, kako je to slino proveo i Hardenberg u svojim upravnim reformama.Prema Napoleonovu Dravnom savjetu imao je i Aleksandar Carsko vijee kao savjetodavni organ, u kome su sudjelovali najvii dravni dostojanstvenici. 1. (13) januara 1810. sazvao je car to vijee od 35 lanova, no ono je bilo tek upravno-pravno savjetodavno tijelo i nije imalo vlasti, koju mu je namijenio Speranskij. Sjednicama je prisustvovao i sam car, ali se nikako nije mogao odluiti, da u svemu prihvati i ostvari, to mu je Speranskij predloio. Speranskij je postao dravni tajnik u Carskom vijeu. Godine 1811. reorganizirao je car ministarstva, a pri tome se potpuno udaljio od njegova prijedloga: ministarstva su jo jae razgraniena, a osnovana su i nova. Ministarsko vijee, u kome je sad bilo jedanaest ministara, zadralo je svoju vlast i znaenje u dravnoj upravi, jer Speranskij nije vie mogao skriti otpora i ministre podrediti vrhovnoj zakonodavnoj ustanovi.Speranskij je bio i na elu komisije, koja je imala zadatak da reformira graansko pravo i donese prijedlog novoga zakonika. I tu se Speranskij ugledao na francuski zakonik i preuzeo mnogo toga iz Napoleonova Codea. Ruske su pravne ustanove bile zastarjele i nepotpune, a Speranskij je, pretrpan poslom, morao raditi ubrzano i u glavnom sam, jer nije imao dovoljno kolovanih suradnika. Prijedlog nije izaao iz Carskoga vijea, jer je, prirodno, imao mnogo nedostataka, koje su napadali njegovi brojni neprijatelji. Mnogi su mu zavidjeli, to se iz sitnih prilika uzdigao do careva prvoga ministra, dok su ga drugi mrzili, jer je bio prijatelj naprednih Francuza. I jedni su i drugi nastojan da ga omraze caru i obore s vlasti. Plemstvo je bilo protiv njega zbog carskih odredaba, po kojima su dvorski asnici mogli napredovati, samo ako su uistinu izvrili svoju dunost u vojsci ili graanskoj slubi. Te su odredbe ukinule posljednje ostatke batinjenih plemikih prava po rodu; sad nije odluivalo porijeklo, nego sposobnosti i zasluge. Pored toga trailo se od viih inovnika ope i posebno kolovanje; tko je htio vii poloaj u dravnoj slubi, morao je poloiti ispite i dokazati, da ima znanja, koje se moglo stei samo dugogodinjim radom. Ali svi su napadaji bili uzalud, car se jo uvijek pouzdavao u Speranskoga i sluao njegove savjete naroito u vanjskoj i unutarnjoj politici i financijskim pitanjima, koja su bila vrlo teka, jer je zemlju pritisnula kriza zbog kontinentalne blokade. Kad je Speranskij predloio, da se uvedu progresivni porezi i tako drava rijei financijske nevolje, ustalo je protiv njega utjecajno plemstvo. Budui da je careva najmilija sestra Katarina Pavlovna, koja se udala za oldenburkoga kneza, bila 142. od 267 stranicaprotivnica svih reforama, a otro ih napao i Karamzin u svojoj spomenici, to je Speranskij izgubio svoj utjecaj, na kome mu je Arakejev toliko zavidio. Neprijatelji su se posluili svim sredstvima, da mu oduzmu vlast, pa su ga pred carem obijedili, da je u potajnom dogovoru s Napoleonom. Car je dodue znao, da je upravo ta kleveta potpuno neosnovana, ali je povjerovao, da javnost trai, da otpusti Speranskoga. Moda ga je na tu odluku potaknulo i to, to je Speranskii neoprezno sudio o samom caru; govorio je, naime, da Aleksandar nema dovoljno znanja, a to je povrijedilo njegovu tatinu. Tako je iznenada Speranskomu oduzeo vlast i prognao ga najprije u Ninjij Novgorod (april 1812), a onda u Perm. Meutim je ipak 1816. postao guverner u Penzi, a 1819. generalni guverner u Sibiru, gdje je proveo upravne reforme. Godine 1821. vratio se u Petrograd kao lan Carskoga vijea. Time se zavrilo njegovo djelovanje u dravnoj upravi, reakcija je zapoela - pobijedili su Starorusi.Pad je dotada svemonoga ministra bio vanjski znak, da je zavrio period frankofilske politike. Aleksandar je ve od samoga poetka elio da vlada u miru pa je izbjegavao sve sukobe: napustio je Maltu i njen viteki red, uklonio sve opreke i pribliio se ve zbog starih trgovakih odnosa Engleskoj, a kasnije i Austriji. Njegovi su prijatelji bili skloni Engleskoj, a osobito ministar vanjskih poslova Aleksandar Voroncev i njegov brat Semjon, koji je bio poslanik u Londonu. Car je to lake skrenuo pravac svoje vanjske politike, to se upravo tada zakljuio englesko-francuski mir u Amiensu (1802). Bonaparte je ve kod same urote protiv Pavla I prozreo englesku igru pa se pobojao, da e Rusija promijeniti svoje dranje. Njegov je pohod protiv Egipta jasno pokazivao, da je spremio Engleskoj udarac na njenu najosjetljivijem mjestu. Zbog toga je i nastavio svoju orijentalnu politiku, a mislio je, da e privui Rusiju, ako joj predloi, da podijele Tursku. Meutim je car volio kao susjeda nemonu Tursku nego nemirnu Francusku i pojaanu Austriju, koja bi svakako morala dobiti svoj dio. Tako je Aleksandar odbio Napoleonovu ponudu, ali se nije jasno odluio, na koju e stranu. U jednu se ruku bojao francuske orijentalne politike, to ga je pribliilo Engleskoj, dok se u drugu slagao s Napoleonom u turskom pitanju pa je u tom smislu sklopio s Francuskom ugovor u novembru 1804. Pruski se kralj Fridrik Vilim III kolebao, pa ga nije ni Aleksandar mogao nagovoriti, da se prikljui tome ugovoru. Meutim se car predomislio pa je u aprilu 1805. ugovorio s Engleskom, da e ouvati Tursku. Tu je promjenu izazvalo vie uzroka: spremao se trei koalicioni rat protiv Francuske, a osim toga je Aleksandra osobno povrijedila Napoleonova samovolja u Njemakoj i Italiji. Ali to nije sve. Nasljednik bolesnoga Voronceva, carev prijatelj poljski knez Adam Czartoryski drao je, da e i bez Napoleonove pomoi obnoviti Poljsku, a petrogradsko se drutvo uzbudilo, kad je doulo, da je Napoleon dao uhititi i ustrijeliti kneza Enghiena. Napetost je izmeu Rusije i Francuske dosegla vrhunac, kad je Napoleon na protestnu notu o tom nasilju u svom odgovoru zlobno aludirao na umorstvo Aleksandrova oca. Tako je bilo posve prirodno, to su prekinuli diplomatske odnose i opozvali svoje poslanike.Rusija, je zahvatila u rat tek godine 1805, kad je Napoleon potisnuo Austrijance u Moravsku, gdje su se ruske ete sjedinile s austrijskim. Saveznici su se tu posvaali zbog tekoga snabdijevanja, to je bio lo poetak zajednikih operacija. Cara je silno potresao straan poraz kod Austerlitza, jer je osjeao, da je i on donekle kriv tome neuspjehu. Njegove su se ete povukle u Rusiju, ali nije sklopio mira s Francuskom. Sad se politika situacija izmijenila: koalicija se raspala, Pruska je pala u francusko politiko ropstvo, a Austrija se 143. od 267 stranicaodijelila od Rusije. Engleska je dodue pobjedom kod Trafalgara sauvala gospodstvo na moru, ali je Napoleon, koji je proirio svoju vlast na Balkanu i tako se opasno pribliio Turskoj, ostao gospodar evropskoga kontinenta. I u ratu 1806-1807. pomogao je Aleksandar pruskom kralju, kad je ve bio na izmaku svojih snaga. Rusku je vojsku kod Eylaua vodio Bennigsen, a ta je bitka po prvi put uzdrmala vjeru, da je Napoleon nepobjediv. Saveznici su ipak izgubili odlunu borbu kod Friedlanda (14. juna). Bennigsen je 22. juna sklopio primirje, a poslije toga su se oba vladara sastala na splavi na Njemenu kraj Tilzita (25. juna). Aleksandar je sad promijenio svoju prusku politiku, jer je njegov brat Konstantin traio, da Prusku prepusti njenoj sudbini. Car se pribliio Francuzima i zbog neprijateljskoga dranja Turske i Perzije, koja se ohrabrila stalnim Napoleonovim borbama protiv Rusije. I Napoleon je imao razloga da zatrai rusko prijateljstvo. Trebao je jakoga saveznika u svojoj borbi protiv Engleske, koja je uvukla i nordijsike drave u savez protiv Francuske. Kako je Aleksandra razljutio engleski egoizam, nije imao nikakvih obzira, ali se ipak zauzeo za Prusku, koliko je samo mogao.Tilzitskim je sporazumom, koji je izmijenio dotadanju rusku politiku, Aleksandar priznao sve Napoleonove promjene u Evropi, a odluio je da bude sekundant u borbi protiv Engleske. Rusija se obvezala, da e ga pomagati u ratu protiv Engleske, ako bi njeni napori, da doe do mira izmeu Francuske i Engleske, ostali bez uspjeha, a pristala je takoer da se prikljui i kontinentalnoj blokadi. Oba su se cara dogovorila, da e u ratu protiv Engleske okupiti sve kontinentalne sile. Tim su se sporazumom donekle uredili i odnosi s Turskom, ali balkansko pitanje, koje je Rusiju najvie zanimalo, nije ni sad izvedeno na istac. Car se morao odrei Carigrada, a njegove su ete morale napustiti Vlaku i Moldavsku. Opasno je bilo po sve tri drave, koje su podijelile Poljsku, to je Napoleon iz pruskoga dijela stvorio Varavsku veliku vojvodinu i dao je wettinskoj dinastiji, a ujedno joj obeao, da e je spojiti sa Saskom koridorom preko leske. Kako je nad Pruska bila vrlo malena, nije bio nikakav osobit gubitak, to je Aleksandar dobio Bialystok, da zaokrui svoj posjed.Tako su Rusija i Francuska podijelile Evropu: Aleksandar je vladao na istoku, a Napoleon na zapadu, ali se po rjeenju turskoga pitanja vidjelo, da Napoleon u tom savezu ima prvenstvo. Zbog toga su se u Rusiji razvile dvije politike struje koje su se razilazile u ocjeni rusko-francuskoga saveza. Da li je Rusija to dobila, kad je francusko prijateljstvo platila engleskim neprijateljstvom? Careva je majka osobno bila neprijateljica te nove politike. Aleksandar je morao izmijeniti i svoje ministre, pa je grof Rumjancev preuzeo ministarstvo vanjskih poslova (1807). Svoj su utjecaj izgubili i stari carevi prijatelji, koji su bili skloni Engleskoj, a neki su zbog svoga protivljenja pali i u nemilost, kao npr. grof Koubej, koji je morao predati ministarstvo unutarnjih poslova knezu Alekseju Kurakinu. Svome je miljeniku Arakejevu car povjerio ministarstvo rata (1808).Uz Englesku su ostale Danska i vedska. vedski je kralj Gustav IV Adolf uporno odbijao da se prikljui kontinentalnoj blokadi. U Tilzitu je Napoleon svratio Aleksandrovu panju na Sjever, gdje bi Rusija mogla stei novih podruja, osobito u Finskoj. Rusija je povela diplomatsku akciju, da privue vedsku u savez, ali kako kralj nije nikako htio napustiti Englesku, provalile su ruske ete u februaru 1808. u Finsku, iako car nije navijestio rat. Budui da je bila zima, prela je ruska vojska smrznut Botnijski zaljev, osvojila Alandsko otoje i spremala se da napadne vedsku obalu. vedska je bili primorana da sklopi mir ti 144. od 267 stranicaFrederikshamu (u septembru 1809). Rijeka Torne je sad obiljeila novu granicu izmeu obiju drava, a Finska je pripala Rusiji. Finski su se zemaljski stalei sastali u Borgi, gdje se pojavio i Aleksandar sa sjajnom pratnjom, u kojoj je bio i Speranskij. Tu je odrao prijestoni govor (28. marta 1809). Drugoga je dana sveano izjavio, da ne e dirati vjeru, zemaljske zakone, povlastice i prava svih stalea kao i svih stanovnika velike kneevine. Finskoj je kao velikoj kneevini obeao poseban poloaj i iroku samoupravu, na to se sabor poklonio caru i pozdravio ga izriito kao ruskoga cara i finskoga velikog kneza. Prema tome su i svi prijedlozi finskoga guvernera dolazili neposredno caru, bez posredovanja ruskih ministara. Speranskij je dobio nalog da, sastavi iscrpni izvjetaj o Finskoj. to je car odabrao Speranskoga, Napoleonova potovatelja, nije nikakvo udo, jer je poslije Tilzita postao samostalniji u svojim politikim odlukama, a drao se francuske linije i protiv volje svojih prijatelja i protiv javnoga miljenja ruskoga naroda.Francusko-rusko prijateljstvo mutilo je tursko pitanje, jer je Rusija od 1806. do 1812. gotovo neprestano bojevala s tim svojim starim neprijateljem. Dunavske kneevine. Vlaku i Moldavsku, prepustio bi bio Napoleon Rusiji, ali je za uzvrat traio, da se Pruskoj oduzme leska, to bi je jo vie oslabilo. Meutim Aleksandar nije pristao, da se pruskom kralju otme ta zemlja, a bojao se i neposrednoga francuskog susjedstva. Tako car nije mogao ozbiljno raunati, da e dobiti turski posjed i likvidirati evropsku Tursku, iako je Napoleon predlagao zajedniki pohod protiv Indije. Da ga namami, neobavezno mu navijesti diobu Turske. U tom bi odlunom udarcu protiv Engleske sudjelovala i Austrija, koja bi takoer dobila svoj dio kod te diobe. Dogaaji su na pirinejskom poluotoku primorali Napoleona, da na neko vrijeme odgodi taj svoj plan. Teke su borbe za osloboenje od Napoleonova jarma zapoele ustankom panjolaca, koji su zarobili generala Duponta (u julu 1808), i predajom francuske armije u Portugalu, gdje su je pritisnuli Englezi. Zbog toga je Napoleon odluio da se sastane s Aleksandrom i rijei sva politika pitanja, u kojima su se razilazili.Sastanak je bio u Erfurtu, a trajao je od kraja septembra do polovine oktobra 1808. Vanjski sjaj nije mogao prikriti teku Napoleonovu zabrinutost. U razgovorima je s Aleksandrom brzo opazio, da se taj inae podatljivi ovjek izmijenio poslije Tilzita: imao je svoje odreeno miljenje, kod kojega je ustrajao, ma koliko se Napoleon trudio da ga pridobije. Opreke izmeu Francuske i Rusije nisu bile samo politike naravi, nego i gospodarske, jer je Rusija teko podnosila pritisak kontinentalne blokade. Plodine i ostali pretiak ruske proizvodnje nisu imali trita, otkada je prekinuta trgovina s najboljim kupcem. Zbog toga su stradali i ruska trgovina i posjednici, a smanjili se i poreski prihodi, to je otetilo ope dravne financije. Papirnatoga je novca bilo sve vie, cijene su rasle, a narod postajao sve nezadovoljniji. Na cara je djelovalo i Talleyrandovo doaptavanje, da je francuski narod protiv ratovanja, a poao je i tako daleko, da je Aleksandru predloio savez s Austrijom, koji bi primorao Napoleona, da se odree svojih ratnih planova. Tako je Aleksandar imao na erfurtskim pregovorima jasnu politiku liniju. Kad je Napoleon naiao na nepopustljiv otpor, pristao je, da Rusija uzme dunavske kneevine, a on da opozove svoje ete iz Pruske, kojoj e dati i financijske olakice. Napoleonov je istoni plan propao, a mjesto odlunoga pohoda protiv Engleske zaokupio ga panjolski rat. Gubitak je bio i vei. Aleksandar se politiki oslobodio, francuski mu car nije vie bio autoritet, ma koliko se Speranskij trudio da kuje planove prema Napoleonovu uzoru.145. od 267 stranicaDa se Aleksandar promijenio, ne razabira se samo u pismima, koja je pisao Napoleonu, nego i u njegovoj sve veoj politikoj samostalnosti. Zapoeo je pregovore s Austrijom i Pruskom, koje su se naoruavale i spremale rat protiv francuskoga cara, Austrija je zapoela rat u aprilu 1809, a kako su ruske trupe prepolagano i gotovo tek formalno dolazile u pomo svome francuskom savezniku, to je Napoleon kod Asperna izgubio svoju prvu bitku. Iako je Napoleon konano dobio rat, nije se raspala habsburka monarhija, kako se to bojao Aleksandar, ali je izgubila neka podruja, koja je morala predati Varavskoj velikoj vojvodini i Rusiji. Rusko je dranje u tom ratu meutim pokazalo, da su ohladnjeli odnosi izmeu saveznika, a to se potvrdilo i time, to je Aleksandar dobio tek neznatnu odtetu za pomo svome savezniku. Savez tek to se nije raspao, jer je Napoleon poveao Varavsku vojvodinu, to je bilo protiv ruskih interesa. Tako se ve tada moglo slutiti, da nije daleko vrijeme, kad e izbiti rusko-francuski rat. Raspoloenje je irokih narodnih slojeva u Rusiji trailo, da se car odree Napoleona, a taj je zahtjev dobio gotovo religiozno znaenje. U decembru 1806. proglasio je Sveti sinod u svome manifestu Napoleona antikristom i istaknuo zadatak pravovjerne Rusije i njezina Bogom blagoslovljena cara. Jednostavna se vjera ruskoga naroda nije mogla izmiriti s tilzitskim sporazumom, kojim je zapoela politika suradnja izmeu zatitnika svetoga pravoslavlja i antikrista, lanoga Mesije na francuskom prijestolju. Zbog toga su odbijali i Speranskoga i njegove reforme, jer su bile proete Napoleonovim duhom.Sad, kad se slomio tilzitski sistem, ukazala se nova, strana ratna opasnost. Godina 1810. znai veliku prekretnicu - dosadanji se saveznici stali spremati na rat. Francuzi su pomicali svoje garnizone sve vie na istok, a Rusi su na zapadu poetkom 1812. postavili dvije armije: jednom je zapovijedao Barclay de Tolly, a drugom knez Bagration, oba iskusna i sposobna vojnika. Nijedna strana nije napadala, ali se poloaj svakoga dana sve vie zaotravao. Car je 1811. zabranio uvoz francuske robe i tako zapoeo trgovaki rat. Uz to je odbacio trianonsku tarifu (5. avgusta 1810), koja je pojaala kontinentalnu blokadu. Rusija je konano zavrila sedmogodinji rat s Turskom i sklopila mir u Bukuretu (u maju 1812), kojim je dobila Besarabiju, dok je Napoleon bio i dalje vezan ratom u panjolskoj. Napoleon je u maju stigao u Dresden, a Aleksandar je ve u aprilu doao u Vilnu, gdje su ga okruili bjegunci i zastupnici svih naroda i drava, jer su se pouzdali, da e ih osloboditi nasilnoga francuskog uzurpatora. Aleksandar je postao nadom itave Evrope, da, itavoga svijeta.Speranskij je nekako prije mjesec dana morao napustiti svoje mjesto, a tad je ojaao utjecaj Napoleonova neprijatelja baruna von Steina, koji je oko polovine mjeseca juna na svoj jasan i odluan nain jaao cara, da ustraje kod svoje odluke. 24. juna 1812. prele su jake francuske snage, kojima su zapovijedali Davout, Ney i Oudinot, preko Njemena. Napoleon je zapoeo vojnu, a nije navijestio rata. Obje ruske vojske, preslabe da se odupru, okoristile se irokim ruskim prostorom i stale na prokuani skitski nain bez boja uzmicati u unutranjost. Barclay je bio vrhovni zapovjednik obiju armija, od kojih se jedna kretala iz Vilne, a druga iz volinjskoga Lucka prema Smolensku, gdje su se sjedinile. Nekadanji je francuski maral Bernadotte, koga su vedi izabrali svojim kraljem, ve ranije upozorio rusko vodstvo, da e im takav uzmak biti od velike koristi. Aleksandru je u aprilu 1812. uspjelo da pridobije vedsku, koja se konano posve odrekla Finske, ali se spremala da Danskoj otme Norveku. Tome se rusko-vedskom savezu nedugo zatim pridruila i Engleska. Tako se Rusija rijeila brige, koju joj je prije zadavao njen susjed na sjeveru.146. od 267 stranicaNapoleon je znao, da e rat s Rusijom biti vrlo teak, pa se dobro spremio. Svi njegovi vazali, dakle i Austrija i Pruska, morali su odaslati pomone ete. Ruski su generali isprva obescjenjivali mo svoga protivnika, koji je navalio velikom vojskom, a i vrhovno zapovjednitvo nije bilo jedinstveno, jer su se u njemu ukrtavali razlini utjecaji, koji su djelovali na Aleksandra. Meutim Napoleon nije mogao zaustaviti Barclaya niti sprijeiti kneza Bagratiana da se sjedini s vrhovnim zapovjednikom. Tako je ve u samim poetnim operacijama izgubio mnogo ljudi, konja i materijala, i to ponajvie zbog loih ruskih cesta, nevremena i slabe opskrbe. Rusi su opet na stalnom uzmaku gubili vjeru i oduevljenje, s kojim su poli u taj rat za domovinu. Barclay je stoga morao popustiti i pruiti neprijatelju bitku kod Smolenska. Napoleon je to jedva doekao, htio je ubrzanim zaobilaznim pohodom presjei Barclayu dalji uzmak prema Moskvi, opkoliti ga i primorati na predaju. Ali je Barclay spoznao njegove namjere pa se u posljednji as dohvatio ceste, a Francuzima prepustio Smolensk, koji je gorio (18. avgusta). No daljnji se uzmak uinio svim Rusima, pa i knezu Bagrationu, pravom izdajom Nijemaca, koji su zapovijedali ruskom vojskom. Barclay, Livonac vedskoga porijekla, bio je kriv toj nedai pa je pao u nemilost. Car je predao vrhovno zapovjednitvo Kutuzovu, kome je tada bilo 67 godina. Ali je i Kutuzov uzmicao do Borodina i usput palio sva sela i gradove. Kod Borodina se zametnula neobino krvava bitka (7. septembra), gubici su na objema stranama bili neobino veliki, ali nijedan od oba prilino jednaka protivnika nije mogao izvojtiti odlune pobjede. Ipak se Kutuzov odluio da uzmie i dalje, pae da bez borbe napusti i Moskvu, kako mu je to predloilo ratno vijee, u kome su meu ostalima bili i Barclay i moskovski generalni guverner grof Rostopin. Rusi su uzmaknuli do Rjazana, jer su raunali, da e u dubokoj unutranjosti lake popuniti svoje prorijeene ete. Taj je uzmak iz posve vojnikih razloga dirnuo ruske patriotske osjeaje, jer je Moskva bila izruena na milost i nemilost neprijatelju. Napoleon je 14. septembra uao u staru rusku prijestonicu, a nadao se, da e sad Aleksandar popustiti i sklopiti mir. Stanovnitvo je pobjeglo iz grada, a za dva dana planuo je poar (16-19. septembra), koji je unitio gotovo sve gradske etvrti. Tko je zapravo podmetnuo poar, ne zna se pravo ni danas, ali se opravdano sumnja, da je to uinio grof Rostopin, kome obino pripisuju to djelo.Aleksandar se naao u velikoj neprilici, jer su mu prigovarali patriotski krugovi, koje je vodila njegova sestra Katarina. eljeli su uspjehe, a mjesto pobjeda doekali su poraze - neprijatelj je sve dublje prodirao u zemlju, a vojska je sramotnim uzmacima gotovo neasno preputala domovinu, slabila vjeru i vrijeala narodni ponos. Mnogi su izgubili svaku nadu i pomiljali na mir, za kojim je meutim najvie eznuo sam Napoleon. Aleksandar je bio protiv Napoleona i protiv mira, a u tome ga je podupirao Stein, koji je u Rusiji razvio veliku politiku djelatnost protiv Francuske. Stein je mislio, da neprijatelju treba sprijeiti priljev novih eta iz june Njemake i Napoleonu presjei uzmak u Francusku. Ali car je odluio drugaije. Naredio je, da se pojaaju oba ruska krila, kako bi svojim prodorima obuhvatila neprijatelja i opkolila itavu francusku vojsku.Napoleon je uzalud ekao, da e zapoeti mirovni pregovori, kojima ga je Kutuzov na razne naine mamio i tako ga dugo zadravao. Francuskoj je vojsci bilo iz dana u dan tee, jer je nedostajalo namirnica, a ve je nastupila i kasna jesen. Njeno je desno krilo, gdje su bile Schwarzenbergove austrijske trupe, moralo uzmaknuti do Brest-Litovska, jer su ih pritisnule 147. od 267 stranicapremone ruske snage. A i ruska je sjeverna armija, kojom je zapovijedao Wittgenstein, zapoela ivljim operacijama. Napoleon je morao napustiti Moskvu u drugoj polovini mjeseca oktobra, jer mu je sredite poslije ruskih uspjeha na krilima bilo i previe istaknuto. Bilo je ve prekasno, nije mogao uzmaknuti u redu, a stradale su mu i zalaznice u krvavim okrajima. Kozaci su ga stalno uznemirivali, a oprezni ga Kutuzov pratio u stopu i ekao, da mu zada odluan udarac. U novembru je zapoela otra zima, konji su pogibali, cesta se zakrila, a bokovi su bili otvoreni i u sve veoj opasnosti. Velika se armija topila kao snijeg na suncu i domala se smanjila na estinu ruskih snaga. Iz Moskve je pola najprije jugozapadno, ali su je Rusi potisnuli i bacili prema Smolensku, odakle su se ostaci slavne Napoleonove vojske dogurali do Berezine. Rijeku su preli u tekim bojevima (26-28. novembra) i stranim naporima, ali se ono nekoliko tisua, kojima je posreilo da krenu na zapad, rasprilo u gomile bez reda i discipline. Bile su to hrpe nemonih jadnika, a nikako sreene jedinice iskusnih ratnika. Napoleon je ostavio vojsku i pourio se u Pariz (5. decembra) da osigura svoju vlast. Rat za domovinu zavrio se na ruskom zemljitu, neprijatelj je bio protjeran, a pobjedu je izvojtio itav ruski narod, koji je sudjelovao i u neregularnim okrajima.No car je traio borbu do kraja, htio je da oslobodi Evropu i svijet Napoleonova gospodstva, a Rusiju da aktivnom politikom uini prvom svjetskom silom. Nije li time napustio svoju dotadanju politiku unutarnje obnove, unutarnjega jaanja svoje zemlje? Novi ga je politiki ideal naveo, da proiri zapadno podruje na poljsku tetu, jer je samo tako mogao stvoriti dovoljno vrstu osnovu, da se mijea u zapadnoevropska pitanja. S carevom se politikom mnogi nisu slagali, a naroito joj se protivio vrhovni zapovjednik Kutuzov. Po njegovu je shvaanju Rusija izvrili svoj zadatak; protjerala je neprijatelja, dalji rat nema nikakva smisla, donijet e vie tete nego koristi. Ali je konvencija u Tauroggenu (Poerun 30. decembra), koju su sklopili York, zapovjednik pomonih pruskih eta na lijevom francuskom krilu, i Dibi, Wittgensteinov zamjenik, ojaala volju da se rat nastavi. I samo je po tome samovoljnom i upravo nedoputenom postupku patriotskoga generala Yorka dobio i neodluni pruski kralj svoju zemlju. Konvencija je, naime, ponukala Aleksandra, da jami pruske granice, iako je odluio da Pruskoj oduzme samostalnost, jer je pomagala Napoleonu. Stein je sad nastavio svoj rad u Istonoj Pruskoj, a kralj se Fridrik Vilim III spasio u Breslavi. 28. februara 1813. potpisan je u Kaliu rusko-pruski savezni ugovor, a taj je odredio, s kolikim e snagama obje zemlje sudjelovati u daljnjem ratu, i ujedno rijeio sva teritorijalna pitanja. Napoleon je sad nastojao da pridobije austrijsku pomo za svoju novu vojsku, koju je podigao iscrpivi gotovo posljednje ljudske rezerve francuskoga naroda. Rusku-pruskom se savezu pridruila Engleska i vedska. Veliki je savez protiv Napoleona vodio Aleksandar i njegov glavni tab, u kome mu je bio glavni savjetnik grof Nesselrode, kasniji ministar vanjskih poslova. Umorni je i ostarjeli Rumjancev izgubio svaki utjecaj.15. je marta car uao u Breslavu. Kozaci su oslobodili Berlin i Hamburg. Pruske su se ete ponajvie borile u sklopu leske armije, kojom je zapovijedao Blcher. Vrhovni je zapovjednik saveznikih trupa isprva bio Kutuzov, a kasnije Wittgenstein, ali je taj poloaj Rusija predala Schwarzenbergu, kad je Austrija poslije dugih pregovora konano pristupila saveznicima. Bitka kod Leipziga (16, 18. i 19. oktobra 1813) znaajna je prekretnica u pokretu; Napoleona kao da je ostavila ratna srea.Budui da je Aleksandar utjecao na Schwarzenbergove odluke, to je njegov boravak u 148. od 267 stranicaglavnom tabu oteavao vojnike operacije. U politikim je pregovorima, koji su voeni jo za ratovanja u godini 1814, ruski car traio, da se Napoleon obori s vlasti; bio je mnogo odluniji od Austrije, koja bi mu dopustila da vlada, u Francuskoj, ali se ipak protivila njegovoj prevlasti u Evropi. vedi su ve 1814. uli u Holstein i u kratkom zimskom ratu svladali Dansku, koja se morala odrei Norveke. Prema ugovoru s Aleksandrom pripadala je Norveka vedskoj kao naknada za Finsku.Napoleon nije mogao sprijeiti saveznike, da pou na Pariz. 1. marta 1814. utvrdile su u Chaumontu na Marni tri kontinentalne sile i Engleska savez, koji e biti jamac evropskoga mira: vojske etiri sila uvat e kontinentalni mir dvadeset godina. 31. marta uli su Aleksandar i Fridrik Vilim III u Pariz, a kad su Luju XVIII predavali vlast, zahtijevao je ruski samovladar, da se u Francuskoj uvede konstitucionalna monarhija. Evropa se rijeila Korzikanca, francuska je mo bila skrena, njeno je carstvo propalo, i to ponajvie naporom ruskoga naroda i odlunim zalaganjem njegova cara.Evropa je izgubila ravnoteu, Napoleon je poremetio sve stare odnose, a sad je trebalo sve iznova urediti i izbrisati tragove njegove vlasti. Da bi se rijeila sva teka pitanja, sastali su se njemaki knezovi i ministri veih evropskih sila u Beu. Rusiju je u poetku toga kongresa zastupao Nesselrode, koji je Metternichu prepustio glavnu rije, to je zadovoljilo Austriju. Bilo je mnogo tekih pitanja, ali je najtee bilo prusko i poljsko. Aleksandar je i nadalje provodio svoju evropsku politiku pa je traio, da se obnovi Poljska, kojom bi on vladao. Njegovu je tenju podupirao i knez Adam Czartoryski, koji se i opet pribliio ruskom caru. Kako bi takvim rjeenjem Pruska izgubila neka poljska podruja, Aleksandar je predlagao, da Fridrik Vilim dobije naknadu u Saskoj. Kontinentalne se sile nisu nikako mogle sloiti, izbio je tako estok razdor, da se umalo nisu zaratile. Tom se neslogom okoristio Napoleon, koji se vratio u Francusku i vladao kao car 100 dana. Kad su etiri velike sile doznale, da se Napoleon iskrcao, okanile se svae i opet se sloile protiv zajednikoga neprijatelja. Kod Waterlooa je Napoleon izgubio bitku i slobodu: Englezi su ga otpremili na Sv. Helenu i dobro uvali. U drugom je parikom miru (30. maja 1814) Francuska dobila iste granice, koje je imala 1790, jer je Metternich nije htio odvie oslabiti: raunao je, da e njom oslabiti prejaki ruski utjecaj. Poslije dugih su se pregovora evropske sile konano sloile; na bekom su kongresu odluile, da Pruska dobije polovinu Saske i od poljskoga posjeda Poznanj, Austrija Galiciju, osim Krakova, koji je do 1846. bio slobodna drava, a Aleksandar ostalu Poljsku kao kraljevinu.Meu dravnicima su se na bekom kongresu osobito istaknuli Metternich, Talleyrand i Englez Castlereagh, a od vladara Aleksandar. Poslije gorkih dana 1812. politiki se potpuno osamostalio, postupao je prema svojim utiscima i stvarao svoje sudove, ali je rado posluao iskusne i upuene ljude, pa bili oni i stranci. udnovati su ga dogaaji iz godine 1812. priveli misticizmu, u tim je tekim danima dublje zagledao u ljudsku duu, u njene zanose i slabosti pa je postao nepovjerljiv, pae je stao prezirati ljude, naroito svoju bliu okolinu. Njegove su ga sanjarske sklonosti pribliile starom prijatelju i pouzdaniku knezu Golicinu, koji je kao i car prihvatio deistike nazore, a kasnije se sav predao mistikom tumaenju Svetoga Pisma. Godine 1814. utjecala je na njegov religiozni ivot baltika barunica Juliana Krdener, koja se poslije burne mladosti smirila u mistikoj vjeri i cara smatrala spasiteljem svijeta. Careva su vjerska raspoloenja preobrazila i njegove dravnopravne principe, napustio je hipoteze 149. od 267 stranicaracionalistikoga prirodnoga prava i zagrijao se za prisnu suradnju svih kranskih naroda. Sveta alianca kao nova politika misao odbijala je tajne saveze i blokove meu kranskim dravama, a ujedno je traila, da u toj novoj, opoj politikoj zajednici surauju svi podjednako, dakle i pobijeena Francuska. Car je drao, da e takav opi savez osigurati mir i sprijeiti pojedine drave da se udrue i napadnu druge, kao to se to spremalo npr. protiv Rusije, kad su se za pregovora na Bekom kongresu opreke osobito zaotrile.Aleksandra su prema tome naveli realnopolitiki i religiozni razlozi, da u Parizu kod pregovora o drugom miru (1815) predloi evropskim dravama takav savez. 26. septembra potpisala su tri monarha ugovor, koji treba da evropskom politikom ivotu udahne nov duh i ustali teritorijalni poredak, kako ga je utvrdio Beki kongres. Budui da je Sveta alianca bila savez kranskih drava, nije mu mogla pristupiti Turska, a nije ju odobrio ni papa, jer se izricalo kranstvo uope, kranstvo bez obzira na dogmatske i organizacijske razlike, a to se nije podudaralo s naelima crkvene politike Vatikana.Vanjskom i unutarnjom politikom treba da odsada vlada pravo, religija i moral, vladari e bdjeti, da se ta naela u praksi ne povrijede, upravljat e svojim narodima kao dobri oevi, postupat e sa svima jednako, a meusobno e ivjeti u vjenom miru. Knezovi e se bratski ljubiti, a ratovat e, samo da zatite pravo i ugue podzemna, revolucionarna nastojanja. Bratska sloga evropskih vladara, koji su upravo zemljaci, lanovi jedne jedine kranske nacije, trai, da sva nova pitanja i sporove rjeavaju linim dogovorima i razgovorima. Car je u svome prijedlogu razvio i druge dalekosenije liberalne misli, ali im je Metternich ve u samom ugovoru dao realniji i trezniji oblik. Uope se Metternich posluio tim carevim prijedlogom i itav savez pretvorio u silu, koja e tlaiti narode, stezati slobodu i krutim sredstvima odravati novi red i poredak.Za Austriju je to bilo osobito vano, jer je htjela sauvati stanje, koje je stvoreno 1815. Ali je konzervativni Metternich otetio i sam savez, pa su ga potresle i oslabile nacionalne tendencije, koje su se poslije napoleonskih ratova stale javljati u svim zemljama. Talijansko, panjolsko i njemako pitanje nije silazilo s dnevnoga reda saveznikih konferencija, a grki je ustanak protiv Turaka izazvao velike opreke izmeu Metternicha i cara. Aleksandar se sve vie zauzimao za legitimnost i nasljednu vlast i sve vie pobijao svaki revolucionarni i slobodarski narodni pokret. Pobijeenu je Francusku primio u savez, jer mu je odgovarala tamonja reakcija, ali je svojim reakcionarnim dranjem odbio Englesku, koja je osuivala otre progone slobodnih misli. Aleksandar je napustio svoje liberalne nazore i pristao uz reakciju, jer su ga na to potakli domai pokreti protiv samovlaa i urote, koje je otkrio i u svojini gardijskim pukovnijama. To ga je toliko potreslo, da je nekoliko puta nakanio da se odree prijestolja. Razoaran u ljudima traio je utjehe i mira u mistici, u koju ga upuivao njegov stari drug knez Golicin.Tako je svrila careva liberalna era, iako je jo 1814. gospodi de Stal iznosio svoje slobodarske misli i planove. Odustao je i od namjere da oslobodi sve seljake. U godinama od 1816. do 1819. oslobodio je estonsko, kuronsko i livonsko seljatvo, ali im je dao samo osobnu slobodu, pa su kao puki siromasi ivotarili i nadniarili na imanjima svojih bivih gospodara. Odbio se od svijeta, jer ga je zatekla nova ruska stvarnost: osjeao je, da razvitak poslije rata za domovinu kree protiv dotadanjega poretka, protiv samovlaa, protiv starih nazora i obiaja. Dodue, odbio je Napoleonovu armiju, ali nije pobijedio revolucionarni duh, koji je 150. od 267 stranicazahvatao sve ire i ire krugove. Svi su osjeali, da je Rusija zaostala, pa su se stidjeli, a najvie ih je peklo stanje neosloboenih, zarobljenih seljaka. Nalo se pae i posjednika, koji su u dogovoru s vladom stali oslobaati svoje seljake. No car je drao, da je to sve preuranjeno: stari se liberal prepekao u reakcionara, a kraj toga se otimao unutarnjoj politici, bjeao je od unutarnjih tekih problema, putovao na razne kongrese te traio neku naknadu i pomo u vanjskoj politici, u rjeavanju svjetskih problema. Nije stoga udo, to su svi brojni kongresi Svete aliance otro istaknuli potrebu, da se ugue slobodarski narodni pokreti.Kad su u njemu jo zamirale napredne misli, obeao je Poljacima u svome manifestu od 25. maja 1815, da e ispuniti njihove tenje. I doista, u svojoj je kraljevini Poljskoj obnovio ustanove stare drave, a upravu je uredio po starostijama i vojvodstvima, kako je to bilo u Napoleonovoj Varavskoj velikoj vojvodini. Osnovao je poljsku vojsku, u kojoj su zapovijedali poljski asnici, tek je vrhovni zapovjednik bio Rus, carev brat, veliki knez Konstantin. Slubeni je jezik bio poljski, a na elu je uprave bio general Zajenek, dok je Novosilcev kao komesar bio posrednik izmeu poljske vlade i cara. Aleksandar je Poljacima dao konstituciju, ali je nije htio provesti u Rusiji. Neko se vrijeme bavio i tom milju, no godine 1818. odbacio je prijedlog, to ga je izradio Novosilcev. Prije Bekoga kongresa, a i za samih politikih rasprava o poljskom pitanju na tom sastanku evropskih vladara i dravnika zajamio je Poljskoj slobodu, a kod svojih je poljskih prijatelja pobudio nadu, da e obnoviti njihovo staro kraljevstvo. Poljaci su stoga stali traiti, da Rusija vrati Litvu, Bijelu Rusiju i Ukrajinu, jer ih je stekla diobom. Kako je bilo nemogue, da car preda i stara ruska podruja te prihvati granicu na Dvini i Dnjepru, razbilo se prijateljstvo obaju naroda, iako ga je neko vrijeme oivljavala panslavenska misao.Tu je pukao jaz, koji je Novosilcev kao carski komesar jo i produbio, kad je uveo preventivnu cenzuru (1819), a u upravi se sluio nasilnim metodama.Najvjerniji i najgorljiviji pristaa careve reakcije Arakejev preuzeo je ministarstvo unutarnjih poslova te se brutalno obarao i na najmanji pokret. U posljednjim je godinama Aleksandrove vlade on bio njegov najpouzdaniji savjetnik i vodio gotovo sve dravne poslove kao prvi ministar (od 1818). Arakejev je grubom: bezobzirnou provodio carev plan o unutarnjoj kolonizaciji, naseljavao vojnike i seljake u vojnikim kolonijama, da bi se tako osnovala stalna i spremna vojska, koja bi se dobrim dijelom sama uzdravala. U ovim se kolonijama od 1810, a osobito od 1816. nalazila gotovo treina ruske vojske. Tako su vojnici, istina, u miru ostali sa svojim obiteljima, ali su imali dvojake dunosti: vojnike i seljake, a to je bio preteak teret, pa nisu bili ni pravi vojnici ni pravi seljaci. Zbog toga nije uspio ni plan, da se vojska uzdrava svojim radom. Nestaica u vojnikim naseobinama i kruta disciplina, koju je Arakejev uveo i u same naseljenike obitelji, izazivale su esto nemire, naroito povojnienih seljaka, a katkada i prave pobune, koje je Arakejev svladavao okrutnom silom. Aleksandar, koji se zanio svojim idejama, smatrao je te provale pravoga oaja obinim otporom protiv svega novoga. Kao to je poslije kongresa u Aachenu (1818) sve vie zatiivao reakciju i princip legitimiteta, tako se odricao svojih liberalnih nazora i u unutarnjoj, politici, ukoliko se uope njom i bavio, jer je u posljednje etiri godine svoje vlade prepustio upravu itave zemlje svemonom Arakejevu. To je doba arakejevtine bilo strano po svom tupom formalizmu u graanskoj i vojnikoj upravi. Car se nije brinuo za zemlju, iako je znao, da se spremaju teki dogaaji, da je revolucionarna misao zahvatila 151. od 267 stranicagotovo sve slojeve ruskoga drutva. Dojadila mu vlada i vlast, razoarao se i pregovarao sa svojim bratom Nikolom (1819) o nasljedstvu, jer se stariji brat Konstantin odrekao prijestolja. Pobonost i misticizam jaali su u njemu uvjerenje o opravdanosti legitimiteta, a zbog toga je s Metternichom ustao protiv pravoslavnih Grka, kad su se pobunili protiv legitimne turske vlasti. Ali su Turci surovo postupali sa sveenstvom, muili ga i ubijali, a kad su umorili i patrijarha, uzbudilo se javno miljenje i trailo, da Rusija zatiti pravoslavlje i pomogne Grcima u njihovoj borbi protiv zajednikoga neprijatelja. Car se ipak nije dao pokrenuti, ostao je neutralan. to se nije zauzeo za grko pravoslavlje, ne znai, da se odrekao ukoenoga pravovjerja, koje je sputavalo slobodnu misao i guilo dah novoga vremena. kole je i sveuilita prepustio tome nepopustljivom vjerskom formalizmu, a godine je 1817. povjerio ministarstvu za narodnu prosvjetu i crkvena pitanja, upravo osnovao ministarstvo za duhovne poslove i narodno prosvjeivanje. Na elu je toga ministarstva bio Golicin. Kao to se sad progonila sloboda naunoga rada, tako je stroga cenzura pobijala slobodnu misao i u knjievnosti. Golicin nije dodue bio tjesnogrud, ali su njegovi organi, a osobito Sveti sinod, pritjenjavali i progonili svaku slobodniju misao. Zbog toga se ministar ee zavadio sa sinodom, koji je otro nadzirao svako drutvo, koje nije imalo crkveni ili religiozni karakter. To je okivanje slobodnoga duha izazvalo i licemjerstvo i opasna tajna drutva.Krut je unutranji sistem ipak bio tolerantan prema drugim kranskim crkvama. Car je podupirao Biblijsko drutvo i elio, da se sjedine sve kranske crkve. Bojao se revolucije, koju su pripremala tajna drutva u Rusiji i u inozemstvu, a u tom se strahu taj arbiter mundi posve oslonio na Metternicha. Grki je ustanak zbunio Svetu aliancu, nala se pred tekim, nerjeivim pitanjem: da li da pomogne buntovnicima, koji su ustali protiv svoje nekranske legitimne vlade, koja ih je isisavala i moralno i materijalno? Ima li kakav korektan postupak, moe li se legitimno pomoi nelegitimnom ustanku? Za Rusiju, koja se smatrala kao zatitnica pravoslavlja i legitimiteta, nije bilo izlaza, te se dvije politike nisu mogle uskladiti, trebalo se odluiti ili za jednu ili za drugu. Aleksandar nije stvorio nikakve odluke, jer ga je zatekla nagla smrt. Carica Jelisaveta, badenska princeza, pola je zbog svoje teke plune bolesti u Taganrog, gdje je car iznenada umro (19. novembra/1. decembra 1825), kad se vratio s inspekcionoga putovanja po Krimu. Bilo mu je tek 48 godina. 2. Dekabristiki ustanakPoslije careve su smrti nastali kratkotrajni nemiri i neredi. Budui da Aleksandar nije imao sina, to bi ga po redu i zakonu morao naslijediti brat Konstantin. Ali je tekoa bila u tome, to se rastavio od svoje ene, koburko-saske princeze, i uzeo poljsku groficu Grudzinsku. Konstantin se zbog toga odrekao nasljedstva, koje je pripalo treem Pavlovu sinu Nikoli. Dogovor meu braom nisu nikada objavili narodu, javnost nije pravo znala, tko e doi na prijestolje, a upuenih je bilo vrlo malo. Za tu je dravnu tajnu znalo tek nekoliko ljudi iz najblie careve okoline: oba velika kneza, carica-majka, moskovski metropolit Filaret, Arakejev i Golicin. Dokument je uvao metropolit Filaret u svojoj katedrali. Dravni savjet, senat i Sveti sinod dobili su zapeaene prijepise i uputu, da omote otvore poslije careve smrti. Ta je tajanstvenost odgovarala Aleksandrovoj udi, ali je Nikoli priredila dosta 152. od 267 stranicaneprilika, to vie, to je garda eljela, da carem postane Konstantin.Poslije bratove smrti nije Nikola htio preuzeti vlast sve dotle, dok se ne objavi dokument, po kome ga je brat Aleksandar priznao svojim nasljednikom. to vie, odredio da se petrogradska i moskovska posada zakunu Konstantinu, koji je ivio u Varavi kao potkralj i carev namjesnik (od 1822). Zamolio je brata, da se vrati u prijestonicu i preuzme krunu, ali je to Konstantin odluno odbio. Tajna su drutva drala, da je to doba interregnuma najzgodnije, da provedu svoje planove.Ve je Aleksandar I douo, da su se mnogi gardijski asnici urotili, znao je i njihova imena, jer su mu pokazali popis urotnika, koji su razvili ivu djelatnost poslije 1816. Program im nije bio posve jasan, ali su traili, da se ukine otrotvo, a svaki je lan urotnikoga drutva bio duan, da izgrauje svoj karakter, da se duhovno obrazuje i da ivi uzornim ivotom. Ta su se nastojanja razvila neposredno poslije oslobodilakih ratova, i to ponajvie meu asnicima, koji su se vratili sa Zapada. U njihove se klubove, u kojima se raspravljalo o ruskim prilikama, zalanili i mnogi graani. Teko je doba, kad je Arakejev stegnuo slobodnu misao i onemoguio svaki otvoren politiki pokret, primoralo napredne i dobronamjerne ljude, da se upiu u tajna drutva, koja su, dodue, zahtijevala, da se promijeni poredak, ali nisu bila protiv cara. Uskoro se ipak javile i prevratnike namjere. Savez spasa, koji je osnovan 1816, ustao je protiv careva samovlaa i traio konstitucija. Pukovnik Pestel, ugledan voa toga pokreta, izradio je statute i oznaio jasne ciljeve, koje treba ostvariti u ruskom dravnom i drutvenom ivotu. Njegovi su nazori bili revolucionarni, a preporuivao je i revolucionarne metode. Pavel Ivanovi Pestel razvijao se pomalo od konstitucionalista do revolucionara, a svojim je nazorima srodan kasnijem socijalistikom i komunistikom pokretu. Ugledom su mu bili Saint-Simon, Fourier i Owen, a teio je, da revolucionarnim metodama ostvari njihove ideje. Stoga i cijene boljevici dekabristiki ustanak - skidaju kapu pred dekabristima, kako je to izjavio Zinovjev.Gotovo su svi urotnici kao gardijski asnici pripadali visokom i najviem ruskom drutvu. Pestel (ro. 1793) je bio sin sibirskoga generalnog guvernera, koji je bio evangelik njemakoga porijekla kao i njegova ena. Pavel Pestel je bio ranjen kod Borodina, a 1821. imenovao ga car pukovnikom u pukovniji Vjatka, kojom je zapovijedao, sve dok ga nisu uhapsili. Kako se ivo zanimao za politiku, to je 1812. stupio u redove slobodnih zidara. Sudjelovao je kod osnivanja tajnoga drutva Savez spasa, koji mu je kao energinom i sposobnom ovjeku povjerio, da izradi drutvene statute. Kad se urota slomila, smatrala je istrana komisija potpunim pravom, da je Pestel voda itava pokreta. I Pukin je u svom dnevniku istaknuo dugi razgovor s Pestelom, s kojim se sreo 9. aprila 1821. Revolucionarni su pokreti na Zapadu jaali Pestelov radikalizam, sve je vie naputao polovina rjeenja i spremao vojniku pobunu, slinu onoj u paniji (1820). Sandovo se djelo uinilo njemu kao i svim dekabristima dobrim primjerom, koji valja nasljedovati, da bi se unitilo nasilje i izdaja. Urotnici su povjerovali u uspjeh svoje akcije osobito poslije uvene pobune Semjonovske pukovnije u oktobaru 1821. Ta je godina vrlo znaajna, jer je prekretnica u radu urotnika, koji su prihvatili Pestelove republikanske nazore. Savez je na moskovskom sastanku zakljuio, da se razie, jer je bilo lanova, koji su traili konstituciju, ali su bili protiv republike. Zakljuak ipak nisu proveli, nego su na Pestelov prijedlog osnovali dva saveza: sjeverni i juni. Sjeverni je savez imao svoje sjedite u Petrogradu, a juni u Tulinu (Podolje), gdje je Pestel tada sluio 153. od 267 stranicau Wittgensteinovu tabu.Sjeverno su drutvo vodili: Nikita Mihajlovi Muravjev i knezovi Sergej Trubeckoj i Obolenskij, ali nije bilo prave sloge ni jedinstvenih i jasnih ciljeva. Veina je lanova traila, da se Rusija pretvori u konstitucionalnu monarhiju, juno je drutvo bilo mnogo radikalnije, tu je Pestel objavio gotova poglavlja svoga najznaajnijega djela Ruskaja pravda, koje je prozvao po najstarijem ruskom zakoniku. Ve sam taj naslov jasno pokazuje, da je pisca zanio duh zapadne romantike, koja je ba u to vrijeme zahvatila obrazovane graanske krugove. Pestel je upravo dogmatiki prihvatio naela i zahtjeve, kako ih je postavio prosvjetiteljski pokret, pa prema tome nije ni u tom spisu razvio novih misli.Pestel je spremao vojniku pobunu ve za iduu godinu (1826), kad je htio svrgnuti Aleksandra s vlasti i osuditi ga na smrt. Ali umjerenije sjeverno drutvo nije bilo za takav postupak, utjecajniji su lanovi dodue traili, da se propagandom spremi nov poredak, ali su se protivili, da se odredi as, kad ga treba oivotvoriti. Tako je izmeu oba drutva bilo naelnih protivnosti. Pestel se pribliio i drugim tajnim drutvima, naroito poljskim revolucionarima. Juno se drutvo oslanjalo na radikalni Savez udruenih Slavena u Ukrajini, a spajale su ih demokratske i panslavenske tendencije.Aleksandar je neto nauo o svim tim revolucionarnim nastojanjima, ali njegova braa nisu znala nita. Poslije careve se smrti, u opoj zabuni, moglo oekivati, da e urotnici zapoeti svojom akcijom, ali ih je netko prijavio vlastima. Pestela su uhapsili 13. decembra, a pojedinane su pobune na jugu brzo uguili. Ali ni na sjeveru nisu urotnici imali uspjeha. Nemiri su izbili 26. decembra, kad su ete izale, da poloe zakletvu novom caru Nikoli. Urotnici su petrogradskoj posadi prikazali Nikolu kao uzurpatora i optuili ga, da ne e provesti tobonje Aleksandrove odredbe o ukidanju kmetstva, a vojnicima da ne e skratiti slube. Neki odjeli, koji su se skupili na Senatskom trgu, nisu zbog toga htjeli poloiti zakletve. Ali urotnici nisu imali jasna plana, nisu znali, to da zaponu s vojnicima, nisu imali pravoga voe. Pobunjenih je eta bilo malo, pa su ih ubrzo rastjerali karteama. I vladini su krugovi isprva bili zbunjeni, samo je Nikola ostao miran, staloen i hrabar, premda su ga dogaaji potresli. Uzjahao je konja i poao k trupama na trg, a nijedan se urotnik nije usudio, da digne ruku na novoga cara. Njegovo je hrabro dranje mnoge prestrailo, a urotnici su se jo vie zbunili. Topnitvo je svojom vatrom predveer toga dana oistilo trg i tako uguilo ustanak. Urotnike su prema mjesecu decembru, ruski dekabr, prozvali dekabristima.U poetku je 1826. apsolutna careva vlast bila jaa no ikada. Nikola je progonio urotnike, a sam je ispitivao uglednije voe. Istraga se vrila u Petropavlovskoj tvravi, gdje su iz samica izvlaili optuenike i vrlo ih vjeto navodili, da priznaju svoje djelo i odaju sukrivce. Mnogi su isprva poricali, tako npr. Pestel, ali su ih uskoro skrili, natjerali u oaj i primorali, da mole za milost. Sud je razvrstao optuenike u dvanaest grupa, a petoricu je kolovoa, meu kojima je bio Pestel i pjesnik Rilejev, odijelio u posebnu grupu. Osuda je bila strana: petoricu voa e raetvoriti, prvu grupu objesiti, a ostale, ve prema krivici, protjerati u Sibir na prisilan rad ili ih zatvoriti u Petropavlovsku tvravu. Car je 10. jula donio konanu odluku, kojom je donekle ublaio kaznu: Pestelovu je grupu osudio na vjeala, a osuda je izvrena 13. avgusta. Dvor je odahnuo, kad se kod izvrenja smrtne kazne nisu pojavile nove demonstracije. Ostale su osuenike protjerali u Sibir, jer je Nikola 31 smrtnu osudu pretvorio u doivotno ili dugogodinje progonstvo. Ve za nekoliko se godina 154. od 267 stranicameutim popravio ivot decembarskih urotnika, a njihove su ene dobrovoljno pole za svojim muevima. 3. Nikola I (1825-1855)Nikola I je bio umiljen, sitniav i tjesnogrudan, kao nekada car Pavao I ili Petar III. Bio je slabo obrazovan, nije mario za nauke ni za duhovne vrednote, cijenio je samo otru stegu i izvanjsku tonost. Kako je svoju krutu volju i plitke nazore unosio u sve svoje ine, to je njegova vlada bila i teke ruke i nesnoljiva.Upravnih poslova nije razumio, jer mu brat nije dao nikakve vlasti, iako ga je imenovao svojim nasljednikom. Nikola je za bratova ivota bio brigadni general, koji se brinuo samo za svoju slubu, a inae ivio povueno sa svojom enom Aleksandrom Feodorovnom, kerkom pruskoga kralja Fridrika Vilima III. U plemstvo se poslije dekabristikog ustanka nije pouzdavao, drao je, da nije dovoljno vrsta osnova carskom samovlau. Kako po svojoj prirodi nije mogao uvesti slobodniju vladu, to je u svim dravnim poslovima odluivao sam, a trebalo mu samo posluno inovnitvo, koje e provoditi njegove naredbe. Njegov priprost i jednostavan duh nije mogao ni shvatiti teke probleme, uope, kao da ih nije ni zapaao, a to mu je olakalo, da se bezbrino dri neke jedinstvene i ravne linije u svim svojim postupcima. Budui da je Rusija sa njegova mnogo sposobnijega brata postala svjetskom silom, to je i Nikola zatiivao evropsku reakciju, i to stoga, to je poslije svrenih studija brzo proputovao Evropu (1816), gdje je upoznao konstituciju i demokratske tenje, koje mu se nisu nikako svidjele. Smatrao je, da je apsolutizam po Bojoj volji, pa je i dunost svih podanika kao krana, da se pokoravaju svome vladaru. Tu je slijepu pokornost naao u vojsci - vojniki mu je red bio uzor graanskoga reda, a pruska vojska ideal svakoga vojskovoe-vladara.Svoju je vlast gradio na vrsto povezanoj inovnikoj hijerarhiji, koja je zavisila o njegovoj volji, a sve upravne poslove rjeavala ukoenim, stalnim i nepromjenljivim birokratskim metodama. I zaista, trebalo je careva duha, da se povjeruje, kako e teke ruske probleme rijeiti inovniki aparat. Tko e ukloniti samovolju pojedinih ustanova, tko iskorijeniti korupciju, tko podii prosvjetu, blagostanje i osloboditi seljatvo? I nije samo car zanemario plemstvo, ono se i samo odbilo: povrijedila ga nepopustljiva autokracija, a mnoge su obitelji stradale zbog dekabristikoga ustanka, pa nisu dolazile na dvor niti se bavile dravnim poslovima. Car je tvrdo vjerovao, da se razumije u sve dravne poslove, pae, da samo on zna, kako treba vladati, pa nije doputao, da ministri u vanijim poslovima poduzimaju bilo to bez njegova znanja. Drao je, da pojedinci ive samo zato, da slue dravi, to jest njemu, pa se stoga upletao i u privatne odnose svojih podanika, ime ih je nagonio u oaj. Njegova vlada nije postala snoljivija time, to je sam neumorno radio i prednjaio strogim vrenjem svojih dunosti.Istraga je u dekabristikom ustanku osvijetlila stanje u Rusiji, novi je car osjetio, da su potrebne reforme. U svom je manifestu, koji je izdao za krunidbenih sveanosti, objavio, da je prava dobrobit zemlje jedino u polaganom i umjerenom razvitku, a nikako u revolucionarnom preokretu, samo vladar moe povesti dravu putem napretka, koji je u skladu s voljom svemone Providnosti. Da pokae svoju dobru volju, otpustio je omraenoga 155. od 267 stranicaArakejeva i druge Aleksandrove savjetnike. S dvora je nestalo misticizma i vjerskoga zanosa, jer je Nikola bio hladan razumski ovjek i pedant. Pozvao je stare prokuane dravnike, meu ostalim i kneza Koubeja, koji je imao zadatak, da proui Aleksandrovu reformnu ostavtinu. Komisija, kojoj je predsjedao Koubej, nije donijela nikakva rezultata. Car je uzeo i Speranskoga, s kojim se savjetovao i za dekabristikoga procesa. Speranski je vodio pravnu komisiju, koja je ureivala nepregledne i nejasne odredbe graanskoga prava. Komisija je izvrila golem posao, skupila je sve zakonske uredbe od Uloenija (1649) i probrala one, koje su se jo odrale u praksi. Nije se prema tome radilo o nekom novom pravu, car je elio, da se jasno utvrdi ono pravo, koje je vrijedilo. Prema tome se time nije obiljeilo jedinstveno i sistematsko pravo, to nije bilo ni mogue, jer su pojedine zakonske odredbe nastale u velikim vremenskim razmacima, u razlinim drutvenim i gospodarskim prilikama. Car je za taj trud podijelio Speranskomu grofovski naslov. Za pravne je poslove Nikola osnovao Drugi odio svoje carske kancelarije, kao to je i inae volio, da u svojoj kancelariji rjeava sve, to ga je zanimalo. Tako se carska kancelarija znatno proirila, a prema prilikama bilo je povremenih i stalnih odjela. Osobito je uven Trei odio (1826), kojim je upravljao general grof Benckendorff, koji je jo za Aleksandra pobijao tajna drutva. Benckendorff je u svojoj spomenici predloio novome caru, da osnuje posebnu ustanovu, koja bi nadzirala sve protudravne pokrete, izvjetavala o javnom miljenju i tako sprijeila, da se ponove teki decembarski dogaaji. Vlada bi se tim izvjetajima okoristila, jer bi svakoga asa znala, kakvo je stanje u dravi, koje su politike struje ojaale i za im tee. Meutim su se ba tim izvjetajima, doukivanjem i dostavama posluili reakcionarni krugovi oko Benckendorffa, koji su pritisnuli itavu zemlju i stegnuli slobodnu misao. Nikola se pouzdavao u Benckendorffa, cijenio ga kao i itavo plemstvo njemakoga porijekla, jer je zduno podupiralo carevu apsolutistiku vladu. Rusko mu je plemstvo bila sumnjivo, drao je, da samo eka zgodnu priliku, kako bi ograniilo carevo samovlae i uvelo demokratsku konstituciju.U gospodarstvu i financijama nije bilo ni reda ni napretka, a te je posljedice dugih ratova bilo to tee popraviti, to je krupno seljako pitanje i nadalje sapinjalo proizvodne moi ruskoga naroda. Papirnati je novac rastrojio dravne financije, a za Napoleonovih je ratova vlada jo i poveala opticaj papirnatoga novca i tako mu oborila kupovnu snagu. Ve je za Pavla I papirnati rubalj vrijedio polovinu srebrnoga (54 kopejke), a za njegova nasljednika Aleksandra tek etvrtinu. Ova je dvojaka valuta srebrnoga i papirnatoga rublja nanijela veliku tetu najirim slojevima, jer se nisu razumjeli u teajeve, koji su se esto mijenjali, pa su prodavali svoje proizvode u bescjenje ili spremali malo vrijedan papirnati novac. Nikola se sreom namjerio na vrsna strunjaka Kankrina, koji je kao ministar financija uveo tednju i uskratio neproduktivne dravne izdatke. Kankrin se odluno drao svoga pravca i ustrajao kod svojih namjera, esto i protiv careve volje. tednjom je i drugim financijsko-tehnikim mjerama uspjelo Kankrinu, da smanji opticaj papirnatoga novca i popravi dravne financije. Godine 1843. zamijenili su konano asignate srebrnim rubljem prema ustaljenom teaju (100 srebrnih rubalja = 350 asignata). Istina, pred kraj su se Nikoline vlade i opet poremetile dravne financije zbog ratnih operacija.Grki je ustanak ponovno nametnuo tursko pitanje, a ba je ruska diplomacija imala s njim mnogo neprilika, jer Aleksandrovo dranje nije odgovaralo raspoloenju ruskoga 156. od 267 stranicanaroda. Poslije Aleksandrove je smrti porasla napetost izmeu Rusije i Engleske, jer su se interesi obiju zemalja sukobljavali u Aziji, a naroito u Perziji, koju je Engleska nagovorila, da zapone rat protiv Rusije (1826.1828). Budui da je Rusija uzela kransku Gruziju (1801), koja je zatraila njenu zatitu protiv Turske i Perzije, to je povrijedila diplomatske pogodbe i izazvala neprestane borbe s kavkaskim gortacima i Perzijom. Ratovima je protiv Perzije (1805-1813) Rusija osigurala Gruziju, podruje do Kaspijskoga mora, Derbent i Baku. Dekabristiki ustanak i englesko nagovaranje ponukali su Perziju, da povede vojnu protiv svoga susjeda, ni ne navijestivi rata. Perzijska je vlada opravdavala svoj postupak loom ruskom upravom i ogorenjem tamonjega puanstva. Nikola je oduzeo zapovjednitvo generalu Jermolovu, jer je bio sklon dekabristima, i imenovao Paskevia, koji je u tom ratu imao mnogo uspjeha i osvojio Erivan. Te su pobjede slomile Perziju, pa je zatraila mir (1828). Po tom je miru Rusija dobila Erevan, perzijsku Armeniju i veliku ratnu odtetu. Tako se sad rusko carstvo prostiralo do Araksa. Dodue, taj posjed nije bio siguran, Rusija se morala boriti jo etiri desetljea s muslimanskim gortacima, koji su branili svoju slobodu vjerskim zanosom.itavo se rusko javno miljenje uzbudilo, kad je Aleksandar odbio pomo Grcima, jer je htio ouvati naelo legitimiteta. Mjesto Rusije je uskoila Engleska, a pravoslavno se carstvo povelo za Austrijom i napustilo svoju tradicionalnu tursku politiku. Iako je Nikola prema svom politikom miljenju smatrao Grke prostim buntovnicima, osjetio je, da ruski narod trai drugaije dranje, odluniji zahvat protiv staroga neprijatelja. Okrutan se rat na Balkanu vodio ve sedam godina, ali bez konane odluke, premda je Turska imala bolji poloaj, naroito od 1826. Engleska je sad ponudila Rusiji, da zajedno pritisnu Tursku i Grcima stvore dravu, koja bi sultanu plaala danak. Obje su se velike sile sloile petersburkim protokolom u aprilu 1826. Nikola je sad opomenuo sultana, da nije ispunio svoje obaveze, koje je preuzeo o dunavskim kneevinama: Moldavskoj, Vlakoj i Srbiji. Metternich je ispravno spoznao, da to znai kraj svete alijanse i mira, a to je svoje miljenje saopio i ruskom poslaniku. Oslabljena je Turska morala popustiti, jer su to traile i druge evropske sile. Rusija je stala skupljati ete na granicama. Delegacije se obiju drava sastale u Akermanu i 7. oktobra zavrile pregovore na osnovi mira u Kuuk-Kainardu i Bukuretu. Rusi su se tim sporazumom konano utvrdili na istonoj crnomorskoj obali, uredili sporna pitanja o demarkacionoj liniji na Dunavu, o slobodnom brodarenju trgovakih brodova u turskim vodama i o slobodnom prometu na Crnom moru. Obje su dunavske kneevine dole pod rusku zatitu, a Turska je izriito priznala samostalnost Srbije. Zbog tih je ustupaka Turska odbila grke zahtjeve, iako ih je podupirala Engleska. Sultan je otklonio prijedloge londonskog protokola, to je izazvalo Englesku, pa se obratila Rusiji i Francuskoj, koja je u Londonu 1827. pristupila petersburkom protokolu. Turski je sultan zamolio pomo od Mehmeda Alije, egipatskoga kediva, koji ga je podupirao svojom flotom i vojskom u grkom ustanku. Kako sultan mir poputao, opremile su Rusija, Engleska i Francuska ekspediciju, koja je u pomorskoj; bitki kod Navarina (u oktobaru 1827) unitila tursko-egipatsku flotu, to je obradovalo grke prijatelje u itavoj Evropi. I vlada je francuskoga kralja Karla X trebala gloire i pobjedu za francuski narod - za Rusiju je to bio znaajan uspjeh u vanjskoj politici, i to vie carev, nego njegova ministra Nesselrodea. Meutim se u Engleskoj zabrinuli narod i vlada, nije li time ojaao protivnik u Aziji, nije li stupio i na Balkan i preuzeo politiko 157. od 267 stranicavodstvo?Sultan je raunao s tom neslogom protokolnih sila i uporno odbijao zahtjeve, da popusti u grkom pitanju. Rusija vie nije mogla odustati, ali je znaajno, to Nikola, kad je [14. (26) aprila 1828.] Turskoj navijestio rat, nigdje nije spomenuo Grke, nego je istaknuo nudu, da zatiti ruske interese.Car je otputovao k vojsci, a Wittgenstein ju je poveo preko Pruta i osvojio Varnu. Dibi je u glavnom stanu ruske vojske imao na cara velik utjecaj, to je smetalo Wittgensteina, koji je vodio operacije. Ruski su uspjesi uznemirili Austriju i Englesku, koja se ba nije radovala, ni kad je Francuska u Moreji pobijedila Ibrahima, Mehmed Alijina sina, i spremala se na Egipat. Paskevi je sretno ratovao u Maloj Aziji, zaposjeo je Kars i Erzerum (1829). Nikola je konano uvidio, da nema ratnikih sposobnosti, pa se vratio u Petrograd, a vrhovno je zapovjednitvo predao Dibiu. Ruska je vojska bila ve izmorena, slabo opremljena, a stradala je i od razlinih zaraznih bolesti. Ipak je uspjelo Dibiu, da do nogu potue tursku vojsku, koju je veliki vezir poveo iz umle prema istoku (u junu 1829). Poslije te pobjede pala je Silistrija, a Dibi je preao Balkansko gorje i napao Drinopolje, koje se predalo u avgustu. U Drinopolju je sklopljen mir 2. (14) septembra 1829, jer je Turska bila pred slomom, ali je i ruska vojska bila na kraju svojih snaga. Rusija je dobila ue Dunava, Sulinu, lijevu obalu donjega Dunava, kubansku obalu s mjestima Anapa, Poti, Haden i tvravu Sv. Nikola, nadalje podruje Ahalkalaki i Ahalcih i tako dobila spoj s Erevanom, koji je oduzela Perziji. Turska je morala otvoriti Bospor i Dardanele opem trgovakom prometu i dopustiti uvoz ruske robe. Srbija, Moldavska i Vlaka dobile su unutranju autonomiju, a Rusija je preuzela njihovu zatitu. Konano je Turska morala pristati i na grku nezavisnost.Ruski je ugled porastao na Balkanu i u itavoj Evropi, to je djelovalo i na unutranje prilike. Car je imenovao Dibia maralom i podijelio mu naslov Zabalkanskij, iako je javno miljenje bilo nezadovoljno, to nije osvojio Carigrad. Austrija i Engleska su ubrzo osjetile, da se Balkan okrenuo prema Rusiji, koja je neposredno utjecala na razvitak unutranje politike balkanskih drava, osobito dunavskih kneevina. Ruska je trgovina osvojila balkansko trite i domala stala potiskivati englesku robu u Aziji, naroito u Perziji.Poslije julske se revolucije (1830) znatno promijenili i francusko-ruski odnosi. Nikola je upozoravao Karla X o tetnim postupcima Polignacovim. Po svojim je nazorima bio protivnik svake revolucije i prevrata, prijateljevao je s Karlom X i cijenio njegovu zemlju, ali se poslije revolucije odbio od buntovnikoga francuskog naroda i Luj-Filipove monarhije, koja je proizala iz julske revolucije. Kad je uo, da je izbila revolucija, nije dopustio, da francuski brodovi uplove u Kronstadt, to mu nije bilo dosta, nego je pomiljao, da otpravi francuskoga poslanika iz svoje prijestonice. Bio je spreman i na rat, pa je pregovarao s Prusijom i Austrijom, kako e uguiti revoluciju i obnoviti legitimno stanje. Meutim kako obje zemlje nisu htjele rata, to su priznale Luj-Filipovu vladu. Moda bi sam poveo rat, da obrani svjetski poredak, ali nije mogao ni sada, ni kasnije, kad se Belgija odcijepila i nizozemski kralj zamolio njegovu pomo, jer je u Rusiji harala kuga, koja je unitila trgovinu i ukoila itav ivot. Tako nije mogao nita ni protiv belgijske revolucije, to vie, to se uskoro pojavila i u njegovu carstvu.Te se iste burne godine podigli Poljaci, da oslobode svoju zemlju, upravo etiri petine svoga staroga podruja, kojim je vladao ruski car. Poljski se narodni ponos nije zadovoljavao 158. od 267 stranicaautonomijom, koju je Aleksandar dao svojoj poljskoj kraljevini. Rusi se i Poljaci nisu nikako razumijevali, opreke su bile prejake, nije ih mogao ublaiti ni veliki knez Konstantin, koji se oenio Poljakinjom i ivio u Varavi kao potkralj i carev namjesnik. U Poljskoj se stiao panslavenski zanos, probudila svijest o posebnom zadatku poljskoga naroda i o njegovoj osobitoj vrijednosti, to je priredilo tlo za ustanak. Poljski su rodoljubi bili nezadovoljni, to je Rusija htjela ukinuti ustav, i to se Nikola tek 1829, i to nekako protiv volje, okrunio za poljskoga kralja. Zapadni su evropski pokreti pred kraj 1830. jo vie uzbudili duhove u Poljskoj i susjednim zapadnim ruskim provincijama.U novembru se 1830. zapoeo ustanak. Pobunjenicima nije polo za rukom, da razoruaju ruske ete u Varavi i da uhvate velikoga kneza. Konstantin je s Rusima izmakao, jer su se poljske pukovnije, u koje se pouzdavao, pridruile narodnom ustanku. Da je bio odluniji i aktivniji, moda bi uguio pokret u samom zametku. Poljsku je vladu preuzeo Adam Czartoryski i ministar financija Lubecki, a ustakom je vojskom zapovijedao general Chlopicki. Ipak nije bilo jedinstvenoga vodstva, mnogi su kolebali i predlagali sporazum s Rusijom, ali kad je car odbio prijedloge poljske delegacije, pretegnuli su radikalni elementi. 25. januara 1831. oduzeli su Poljaci Nikoli ast poljskoga kralja. Otra zima i zarazne bolesti oteale su Rusima, da nastupe odlunije i razbiju ustanak. Dibi je tek u februaru 1831. krenuo s jakim snagama i potukao Poljake kod Grohova kraj Varave (25. februara). Poljaci su se uzalud nadali, da e im pomoi zapadne sile, nitko se nije za njih zauzeo, pae ni Austrija ni Pruska, koja je tada prema Bismarckovim rijeima bila prava ruska satrapija. Sigurno su osjeale, da bi se Poljaci podigli i u njihovim krajevima. Glavna je bitka bila 26. maja kod Ostrolenke. Vrhovno je vodstvo poljske vojske preuzeo general Skrzyniecki, ali ni to nije sredilo vojnu upravu, koja nije dorasla svojim zadacima. Poljaci su izgubili mnogo ljudi i ratnoga materijala, ali ih je jo vie oslabilo, to su klonuli duhom i time oslabili svoju borbenost. U to je od kolere umro Dibi, a zamijenio ga general Paskevi, koji je navalio na samu Varavu, gdje je zavladala anarhija. lanovi su politikoga vodstva i revolucionarnog senata izmiljali razline izlike, da umaknu iz grada i da se spase. Varava se predala 7. septembra, dalji otpor nije imao nikakva smisla. Czartoryski se Metternichovom pomoi sklonio u Sasku, a drugi se voe razbjeali na sve strane; Poljska je bila preputena svojoj sudbini. Nikola je ukinuo politiku samostalnost, kongresna je Poljska postala ruskom pokrajinom, a od svih je dravnih atributa ostao samo kraljevski naslov. Organski statut iz godine 1832. utvrdio je taj novi red. Paskevia je car odlikovao naslovom varavskoga kneza i imenovao ga svojim namjesnikom. Uz namjesnika je bio Savjet, kome su lanovi bili Rusi i Poljaci. Jedino se u sudstvu i upravi odrala neka samostalnost, jer su bile tri komisije: za unutranje poslove, pravosue i financije, kojima su upravljali posebni direktori, koji nisu zavisili o ruskim ministrima. Nikola je ukinuo poljske visoke kole, uveo otru cenzuru i policijski nadzor, jer je drao, da e tako smiriti, buntovnu zemlju. Kako sad Poljska nije vie imala ni svoje vojske, to je nestalo i najjaega oslonca buduim prevratnikim namjerama. Teka je kazna stigla sve one buntovnike, koji nisu mogli pobjei u inozemstvo. Budui da se poljski utjecaj osjeao i u zapadnoj Rusiji i Litvi, gdje je sveuilite u Vilni njegovalo poljski patriotski duh, to su i tu stali progoniti Poljake. Zatvorili su litvansko sveuilite, kome je bio kurator knez Adam Czartoryski i sprijeili osnivanje pukih kola. Poljskim su pobunjenicima zaplijenili imanja, a mjesto litvanskoga su sveuilita osnovali 159. od 267 stranicanovo u Kijevu (1834). Vlast je podupirala pravoslavlje, pa su i djeca mjeovitih brakova morala prijei na pravoslavlje. I kao to su nekada Poljaci pritisnuli unijate i uskratili im ravnopravnost, tako su ih sada Rusi pritjerali, da se sjedine s pravoslavnom crkvom (godine 1839).Organski statut je dodue donekle ublaio te otre mjere, ali su sve olakice ostale tek mrtvo slovo, jer je i poslije njegove objave ostalo opsadno stanje, a prema tome i izvanredni postupci upravnih i vojnih vlasti. Ali ni progoni ni nadzor, koji je provodio Trei odio, nisu mogli unititi poljske narodne misli, koja se razvijala u tajnim sastancima i tajnim drutvima.Nikola nije imao tekoa samo u zapadnim krajevima svojega carstva, napetost je obuzela itavu golemu zemlju, svi su osjeali, da je vrijeme, da se rijee ona pitanja, koja su uzroila stalne nemire i bune. Najvie je briga zadavalo seljatvo, jer se tadanji gospodarski, drutveni, politiki i kulturni poloaj goleme veine ruskoga naroda nije mogao dulje odrati. Ruska je inteligencija bila nezadovoljna, stidjela se pred svijetom, to se nisu izmijenili srednjovjekovni odnosi, to je devet desetina ruskoga naroda robovalo svojim malobrojnim gospodarima. Nikola je odmah u poetku svoje vlade obeao, da e osloboditi seljatvo, a namislio je, da tu znaajnu promjenu provede polako, bez huke i velikih potresa. Neposredno bi osloboenje izazvalo teku gospodarsku krizu, a i nepismenim i neprosvijeenim seljacima ne bi ta sloboda donijela osobitih koristi. Car je drao, da treba promijeniti poloaj svih seljaka, dakle i krunskih, za koje su se donekle ve nekako i pobrinuli, i svih onih privatnih dua, koje su bile preputene na milost i nemilost svojih gospodara. Od poetka XIX vijeka, kad je zapoela industrijalizacija srednje i zapadne Evrope, razvio se izvoz ruskoga ita, a ta je trgovina bila meu najznaajnijim faktorima ratarskoga gospodarstva, koje se koristilo radnom snagom seljakog robija. Kako da se izmire protivni interesi, kako da se sprijei sukob izmeu posjednika - koji su iscrpljivali jeftinu seljaku radnu snagu i esto zapadali u gospodarske neprilike zbog ratova i buna, a ponajee zbog raskona ivota - i seljaka, koji su bijesno mrzili svoje gospodare i teili, da se oslobode vjekovnoga jarma, da se osvete za sve uvrede i ponienja?Meu carevim se suradnicima isticao Pavao Kiseljev, koji je jo za Aleksandra prouavao seljako pitanje i kao privremeni namjesnik u Moldavskoj i Vlakoj donekle ublaio bijedu tamonjih seljaka. Kao ministar novoga ministarstva za dravna imanja (1837) popravio je stanje krunskih seljaka: osnovao je samoupravne seljake opine i okruge, preseljavao obitelji iz krajeva, gdje je nedostajalo milje, proveo neka poreska olakanja i nastojao, da ih gospodarski podigne i osamostali. Za privatne otroke nije mogao uiniti ba mnogo, jer se njegovim nastojanjima oduprla plemika stranka, koju je vodio utjecajni knez Menikov. Ti su plemii ustrajali kod svojih posjednikih prava i dokazivali, da bi agrarna reforma i oslobaanje otetilo itavo gospodarstvo. Nikola se nije htio zamjeriti plemstvu, pa nije poduzimao nita na silu, nego prepustio posjednicima, da sami rijee to pitanje. Prema tome nije ni zakon o kmetovima iz godine 1842. proveo one mjere, koje je zamislio Kiseljev. Zakon je traio, upravo preporuio posjednicima, da po svojoj volji i odluci oslobode seljake i da im dopuste, da se koriste njihovom zemljom. Osloboeni e seljaci za uzvrat ispunjavati neke dunosti, koje e utvrditi sporazumom i ugovorom. Kako bi po tom zakonu posjednici zadrali svoju zemlju, a seljaci imali tek pravo koritenja, to nisu bili zadovoljni ni jedni ni 160. od 267 stranicadrugi. Prikladnijega rjeenja nije bilo, a car je odustao od svoje namjere, da mijenja gospodarski i politiki poredak, jer su ga prestraili revolucionarni dogaaji godine 1848. Ali se o seljakom pitanju ve toliko raspravljalo, da nije bilo uzmaka. Seljaci su se ponadali, da, e njihovo pitanje biti povoljno rijeeno, jer je ukaz iz godine 1827. odredio najmanju koliinu zemlje, koju im vlasnici moraju dati za njihove ivotne potrebe, a carska je odredba iz godine 1833. zabranila posjednicima, da pojedince otimaju njihovim obiteljima, da prodaju seljake bez zemlje, da ih osuuju na progonstvo u Sibir itd. Kad su vidjeli, da je konano rjeenje zapelo, da za njih nema ni slobode ni zemlje, stali se buniti i napadati svoje tlaitelje, ali su ti ustanci bili posve lokalni - nije se javio novi Pugaev, koji bi ostvario njihove tenje.Kiseljev je osnivao i kole za seljake, drao je prijekom nudom, da se najiri narodni slojevi podignu i kulturno. Rusko se kolstvo dijelilo prema stalekim razlikama. Kad je ministrom prosvjete bio admiral ikov, odredio je Nikola, da djeca neslobodnih seljaka smiju pohaati samo nie i ratarske kole (1827). Vie su kole i sveuilita bila za manjinu ruskoga naroda, u prvom redu za plemiku djecu. Car je bio protiv zapadne obrazovanosti, nije doputao, da mladii putuju u inozemstvo na nauke, pa je stoga morao u Rusiji podizati vie kole. Za njegove se vlade udvostruio broj klasinih gimnazija, u kojima se uilo latinski, dok se grki jezik nije predavao u svima zavodima. Tako su se mladi Rusi obrazovali u domovini do svoje osamnaeste godine. Znanstveni su rad tih kola nadzirala sveuilita, a od 1835. posebni kuratori. Tad je na elu ministarstva nastave bio grof Sergej Semenovi Uvarov, koji je podupirao prouavanje klasine starine, u kojoj je vidio pravi temelj i vrelo ruskoga kulturnoga ivota, ali se uporno drao i pravoslavnoga Trojstva, autokracije i nacionaliteta, kako su to nauavali slavofili. Sveuilinu su autonomiju, koju je car podario tim najviim kulturnim ustanovama (1803) povrijedili ve 1826, kad je kurator harkovskog.i univerziteta sam imenovao profesore. Poslije 1848. traio je ikov od sveuilita, da spremaju dravne inovnike, i to mlade, koja je potekla iz viih drutvenih krugova. Kuratori su sad imali pravo, da nadgledaju ne samo nastavniki i nauni rad sveuilinih profesora, nego i njihov privatan ivot. Sluae su nadzirali jo otrije. Uvarovu je bilo glavno, da se na sveuilitima ne predaju teorije, koje bi se osnivale na zapadnim liberalnim ili socijalistikim nazorima, jer su pobijale pravoslavlje i autokraciju. Iako je mislio, da Rusija treba staleko kolstvo, doputao je, da teologiju i medicinu studiraju pripadnici svih stalea. Tako se razvio novi graanski sloj, inteligencija, koja se isprva popunjavala gotovo iskljuivo iz bogatih i otmjenih krugova, a kasnije, kad se poveao broj viih kola, pritjecalo je sve vie malograana - sitna svijeta. Taj je obrazovani drutveni sloj jasnije uoio sve slabosti domaega poretka, jer je uporeivao ruske prilike i teak gospodarski i politiki pritisak sa zapadnim naprednijim pokretima i nastojanjima. Kako su ubrzo spoznali, da je legalna borba nemogua, to su poli ilegalnim, potajnim i urotnikim putovima. Vlada je uvidjela, da filozofija vodi u politiku, pa je ograniila filozofijske katedre ili ih ukinula. Uz to su nadzirali i nastavniki nauni rad, i to jo otrije nego za posljednjih godina Aleksandrove vlade. Cenzori su esto zabranili literarna djela, iako u njima nije bilo nikakve kritike, ni povoljne ni nepovoljne, dostajalo je, da posumnjaju, da je pisac nianio izmeu redaka na neki fin carske vlade ili na prilike, koje bi valjalo promijeniti. Tako je ruska knjievnost polazila sve trnovitijim putovima, kako to dokazuju ivotne sudbine gotovo svih pisaca. Najtee je bilo inteligenciji, nositeljici duhovnoga ivota, jer je morala prihvatiti i povesti nepotednu i 161. od 267 stranicaotru borbu za politiku i duhovnu slobodu.Na rusku su inteligenciju utjecali njemaki filozofi, osobito Schelling i Hegel, a romantiki je pokret razvio smisao za ruske narodne starine. Herderovo je djelo: Ideen zur Philosophie der Geschichte der Menschheit (Knjiga 4, 4. poglavlje) nacrtalo prekrasnu sliku staroslavenskoga kulturnog ivota, to je podiglo ponos i jo vie potaklo na studij narodnoga ivota.Osim naunoga, kulturnog i literarnog zanimanja za opu slavensku starinu pojavile se i politike tendencije, da se obnovi praslavenska ivotna zajednica, ojaao je panslavizam, koji je traio, da Rusija kao jedina slavenska velika sila okupi sve Slavene u jednu dravu. Iako je Nikolina vlada zauzdavala kulturne pokrete, iako je cenzura samovoljno stezala slobodnu misao, razvijao se duhovni ivot, ruska se inteligencija nije dala slomiti, nije sluila vladinoj politici, nego se kritiki odnosila prema tadanjoj stvarnosti.Ruski se duhovni ivot podijelio u dva tabora, od kojih je svaki imao svoje filozofijske nazore. Jedni su pristali uz Schellinga i romantiki isticali ruski narodni duh, veliku vrijednost i znaenje ruske kulture, koja se u svemu protivi razornoj civilizaciji zapadne Evrope. Evropa je u rasulu, blii se njeni propast, dok je Istok mlad, svje i neistroen, njegova je misija, da ujedini svijet. Ruski je narod u neku ruku nadnarod, njegovo je znaenje sveovjeansko. Osuivali su djelo Petra Velikoga, zamjerali mu, to je tako smiljeno uvodio zapadne ideje i tekovine u Rusiju. Ti se slavenofili obratili prostom narodu, njegove e duboke ivotne i duhovne moi izgraditi nov svijet i novoga ovjeka - spas je u samom neukom puku, a ne u inteligenciji, koju je pokvarila i otrovala zapadna Evropa. Pravo se rusko ivotno shvaanje oituje u miru, ruskoj seoskoj opini. Mir znai kolektivno vlasnitvo - polja, ume i panjaci pripadaju opini. Seoska zajednica dijeli oranice u odreenim vremenskim razmacima meu seljake, da se njima koriste, ali pri tome pazi, da svaki dobije prema svojim potrebama, t. j. prema broju lanova svoje obitelji. I kad je pruski savjetnik barun von Haxthausen 1847. u svom djelu: Studien ber die inneren Zustnde Russlands upozorio Evropu na ovo, kako se njemu inilo, idealno rjeenje seljakoga pitanja, bili su slavenofili jo ponosniji na svoga bijednog, neslobodnog muika. Duhovni je voa slavenofila bio ueni Aleksej Stepanovi Homjakov (1804-1860), jedini njihov znaajniji pjesnik. Uz njega se istaknula i braa Ivan (1806-1855) i Petar (1808-1856) Kirjejevskij. Ivan nije bio tako estok protivnik zapadnih prilika, drao je, da Rusija treba tota da naui od Evrope, ako eli, da se razvija i napreduje. U prvom svesku svoga asopisa Evropljanin (1832) napisao je Devetnaesti vijek, lanak proet Schellingovim duhom, iz koga se razabira, da je teio, da se Evropa i Rusija sloe i izmire. Ali je car drao, da taj asopis zastupa opasne slobodarske ideje, pa ga je zabranio. Ivana je spasio zagovor utjecajnoga pjesnika ukovskoga, pa se poslije toga lanka nije dugo javljao. Tek je godine 1852. iznio svoje nazore u Moskovskom Magazinu. Kirjejevskij je pravoslavlje proeo mistikom, a osjeajno ga je znaenje vjerskoga duha odvratilo od Hegelove filozofije i dijalektike. Pisao je protiv Zapada i njegova racionalizma, koji je rastvorio sve cjelovite ivotne oblike, ustao je protiv hladna razuma, koji gomila izume i unapreuje tehniku. Istona je duboko osjeajna religioznost vrednija i istinitija, jer obogauje duu, ikoju je razum osiromaio, jer uzdie ovjeka, koga je civilizacija uvrijedila i ponizila. Povijest je shvaao kao i njegov brat Petar, koji je istraivao ruski narod i njegovu prolost. Petar je skupio golem broj narodnih pjesama, 162. od 267 stranicabilina.Historijom se svih slavenskih naroda bavio i Mihajlo Petrovi Pogodin (1800-1875), profesor na moskovskom i kasnije na petrogradskom sveuilita. Pogodin je kao drugi slavenofili mrzio Nijemce, jer je taj krug ruskih mislilaca i pjesnika bio protiv Nesselrodeova reima i protiv njemakoga utjecaja, koji se osjeao u javnom ivotu, osobito u upravi i vojsci. Vrijedno je spomenuti Konstantina Sergejevia Aksakova (1817-1860) i njegova brata Ivana Sergejevia (1823-1886). Oba su brata tendenciozni pjesnici, koji su potekli iz patrijarhalne obitelji i tako rei odmala primili slavenofilske ideje. Na svom su obiteljskom imanju upoznali seoski ivot, duu ruskoga seljaka, pa je Konstantin hvalio njegovu miroljubivost i blagost. U politici se priklonio opem slavenofilskom nazoru, da zapadna demokracija nije pravi oblik narodne volje, nego Zemskij sobor, koji je carevo savjetodavno tijelo. Ti politiki nazori slavenofilskoga pokreta nisu bili po volji Nikoli i njegovoj vladi, jer su uz cara isticali i predstavnitvo, koje je bar u teoriji moglo ograniiti samodrevu volju i mo.Slavenofilska se grupa izgradila oko 1830, a najvie je pristaa imala meu studentima moskovskoga sveuilita, jer su u toj staroj ruskoj prijestonici bile najjae tradicije. Slavenofilska se nauka osnivala na osobitosti ruske religioznosti, ikoja je, po njihovu nazoru, glavna znaajka ruske due, pravo vrelo cjelokupnoga duhovnog stvaranja. Takvo se duboko religiozno raspoloenje objavljuje i u spisima Petra aadajeva. Petar Jakovljevi aadajev (1794-1831) prikazao je svoje nazore u Filozofijskim pismima (1829-1831), gdje izrie, da je rimski katolicizam vrelo prave kulture. Putovao je po Evropi, pa je u Rimu tonije prouio katoliku crkvu i zapadne mistike, koji su ga privukli. Iako je bio Schellingovac, nije se slagao sa slavenofilima, ali im, je ipak bio blizak, jer su ih vezali osnovni religiozni nazori. aadajev je smatrao, da je Rusija zaostala i otupjela, da je kulturno neplodna, jer se u srednjem vijeku priklonila Bizantu i primila grko kranstvo. Razumljivo je, to zbog takvih shvaanja nije cenzura dopustila, da se taj spis odtampa.Zapadnjiki su drugi tabor ruskih intelektualaca. Oni su osuivali kulturnu zaostalost i neplodnost, dva osnovna ruska zla prije Petra Velikoga. Petar Veliki je po njihovu miljenju priveo Rusiju u kolo naprednih naroda, izvukao je iz azijskoga barbarstva i potaknuo stvaralake moi, koje su spavale kao uklete i ekale svoga osloboditelja. Istok je nepokretan, okamina, iz koje je ve davno nestalo ivota, od njega Rusiji nikakve koristi. Napredak i bujan duhovni ivot, koji e u svoje vrijeme preobratiti i drutvene odnose, prostrujat e golemim carstvom, kad se prikui Zapadu i njegovim idejama.Oba ova tabora nisu u treem desetljeu XIX vijeka bili u izrazitom sukobu, ali se o njihovim teorijama ivo raspravljalo u svim klubovima.Aleksandar Ivanovi Hercen (1812-1870), sin bogatoga plemia Jakovljeva i Henriete Haag Njemice iz Stuttgarta, zaetnik je osobitoga duhovnog pokreta, koji je odudarao od tadanjih nazora ruske inteligencije. Otac mu se oenio u Njemakoj, a kako takve brakove nisu u Rusiji priznavali, to nije dobio ni oevo prezime, nego se zvao Hercen, i to po imenu mein Herz, kako je Jakovljev zvao njegovu majku. Kao nezakonito dijete odbio se od svoga drutva i njegovih nazora i na moskovskom se sveuilitu sa svojim prijateljem Nikolom Platonoviem Ogarevom priklonio Hegelovoj filozofiji i Saint-Simonovim socijalistikim teorijama. Uskoro se oko njega okupio krug radikalnih jednomislenika, to je vlastima bilo sumnjivo, pa su stali progoniti te mlade socijalne politiare Hercenov je krug odbacio religiju, 163. od 267 stranicanije oekivao, da e providnost izmijeniti nevaljan drutveni poredak, nego se pouzdavao u ljudski um, smiljenu volju i stvaralaku djelatnost. Ti su mladi ljudi vrlo otro raspravljali sa slavenofilima, od kojih su se odijelili 1844, iako su se jedni i drugi slagali u tome, da je poziv ruskoga naroda, da spasi ovjeanstvo.Hercen je pisao tendenciozno i beletristikom irio svoje ideje, tako u romanu Tko je kriv? (1846), gdje je stvorio tip suvinjega ovjeka, koji je kasnije tako est u ruskoj knjievnosti. Godine 1847. pobjegao je preko granice i izmaknuo policijskim progonima. U Rusiju se nije vie nikada vratio, ivio je u Francuskoj, Italiji i enevi, tom internacionalnom utoitu svih nezadovoljnika, buntovnika i revolucionara. Na Zapadu se razoarao, odbijao ga burujski duh svih drutvenih slojeva, pa je jo vie nego prije vjerovao u nepokvaren smisao ruskoga seljaka za zajednicu i oekivao, da e ba taj seljaki duh iz temelja promijeniti svjetski poredak. Sa svoga je sigurnog promatralita u inozemstvu otro napadao ruske prilike, a njegovi su se spisi potajno dopremali u domovinu i mnogo itali. Hercen je i sam osjeao, da ne navijeta ljubav, nego mrnju, da nije apostol snoljivosti i poputanja, nego borbe i revolucije, bio je svjestan, da ovjeanstvo napreduje kroz nesreu, napore i patnje, znao je, da bez ruenja nema izgraivanja, a svoga bi sina radije vidio kao mrtva revolucionara, nego kao sretna i zadovoljna buruja. Prekrasnim je stilom napisao Uspomene, gdje je prikazao svoj ivot i svoje ivotno iskustvo. Iako su se njegova djela mnogo itala, na rusku je misao i knjievnost vie djelovao Visarion Grigorjevi Bjelinskij (1811-1848), osniva ruske kritike. Bjelinskij je odrastao u oskudici, nauno mu je obrazovanje bilo nedostatno, ali se otrinom svoga duha nametnuo diktatorom ruskoj knjievnosti. Njegove su kritike sudove cijenili i poslije njegove smrti, koja ga je spasila od Treega odjela. Bjelinskij nije bio plemi, pa je i ve po tome neobina pojava u duhovnim borbama svoga vremena. Isprva je bio Schellingovac, ali je kasnije prihvatio Hegelovu filozofiju kao i svi zapadnjiki. Ruski su pisci izmicali pritisku stroge cenzure i dvosmislenim izriajima, finim stilistikim obratima; prikazivali znalakoj publici svoje politike i socijalne misli o suvremenim prilikama i dogaajima. Grof Benckendorff je to znao i budno pazio. Bjelinskoga su zbog njegovih spisa iskljuili s moskovskoga sveuilita, a kad se preselio u Petrograd, policija ga je potajno nadzirala i posvuda pratila.Meu istaknutim zapadnjikima treba spomenuti i moskovskoga profesora Timofeja Nikolajevia Granovskoga (1813-1855), koga su studenti neobino voljeli. Mihajlo Aleksandrovi Bakunjin (1814-1876) poao je dosljedno do kraja i pokazao, kuda vode liberalni nazori. Herzen je slavio revoluciju, koja e radikalno rijeiti seljako pitanje, Bakunjin je uinio jo jedan korak, traio je, da se razgrade gotovo sve ustanove i ostvari komunistiko-anarhistiko drutvo.Car je poznavao obje struje ruske inteligencije, ta i sam je itao asopis Kolokol (Zvono), koji je izdavao Herzen. Cenzura se nije osvrtala ni na koga, nesmiljeno je progonila zapadnjike, ali nije potedjela ni slavenofile, premda se car slagao s njihovim nazorima, naime, prihvatio je njihove lozinke: jedna pravoslavna crkva, jedan apsolutni vladar, jedna narodnost. Carev je autokratski reim raspravljao o svojim postupcima u najuem krugu, iza dobro zatvorenih vrata, sluio se pokornim, ali birokratski umiljenim inovnitvom, od javnosti se ogradio, smatrao je, da se ne slae s njegovim dostojanstvom, da prima poticaje od podanika, koji su se mijeali u dravne poslove, iako ih nitko nije traio niti pitao. Tako se 164. od 267 stranicavlada sve vie otuivala i onim krugovima, koji su bili skloni samovlau i u svemu pristali uz poredak, koji im je donosio koristi. I najsposobniji su bili potisnuti u stranu, nisu imali nikakva utjecaja, pa su stoga zapaali pogrjeke i propuste, naduvenost i ukoenost birokratskog aparata.Vladin je pritisak stegnuo sve pokrete, koji su traili politiku i duhovnu slobodu, pa se naoko inilo, da je Rusija jedinstvena i snana, ali e se u vanjsko-politikim zapletajima pred kraj Nikolina ivota pokazati, koliko je u sebi bila slaba i trula. Poslije mira s Perzijom (1828) zapoelo je muno i dugotrajno osvajanje Kavkaza. Brdoviti su krajevi bili tekom zaprekom, trebalo je izgraditi ceste i podii tvrave, da se osigura osvojeno podruje, a sve je to stajalo mnogo krvi i novca. Divlja su i bojovna kavkaska plemena branila svoju slobodu, a jaao ih vjerski zanos, koji su poticali muslimanski sveenici. Znaajno je, kao oduak nesnosnoga pritiska, to ruska javnost i pored svih rtava nije osuivala oajne borbe tih gortaka, nego ih primala sa simpatijom, a mnogi su je pisci pae romantiki veliali i slavili.Spora nije rijeio ni mir s Turskom u Drinopolju (1829). Sultan se nije okoristio neprilikom, koju je Rusija imala za poljskoga ustanka, jer je bio preslab, da zagazi u novi rat. Mehmed Alija traio je veu nagradu za svoju pomo protiv Grka i pobjedniki zavojevao protiv Turske. Zapadne su ga vlasti podupirale, dok ga je Nikola smatrao za buntovnika protiv svoga zakonitog gospodara. Godine je 1830. ozbiljno nakanio, da pritekne u pomo zakonitom vladaru u Francuskoj i Belgiji, a sad se zaista pridruio sultanu. Zapovjedio je crnomorskoj floti, da isplovi i iskrca jednu diviziju, koja e braniti Carigrad. Sultanu se ipak nije svidjelo, to su se ruski vojnici smjestili kraj Carigrada, pa je prihvatio Mehmed-Alijine zahtjeve. Turska je platila Rusiji ekspedicione trokove, a u Unkjar-Skelesiju, na azijskoj bosporskoj obali, gdje su se iskrcale ruske ete, sklopila ugovor (1833), po kome je zatvorila Bospor i Dardanele za sve strane ratne brodove. Car i sultan uglavili su defenzivni pakt na osam godina i obvezali se, da e jedan drugome priskoiti u pomo, ako neka trea sila napadne ili Rusiju ili Tursku. Rusija je tako uklonila Mehmed-Aliju, koji bi ojaao Tursku, a u drugu je ruku postala zatitnicom svoje slabe saveznice. Nikola je tom svojom politikom oivio izblijedjelu tradiciju svete aliance, koju bi najradije obnovio. Iako je nije mogao ojaati, polo mu je za rukom, da spretnom diplomacijom pridobije Be, svoga protivnika na Balkanu. Obje e vlade suraivati i svojom moi odravati status quo. Zakuaste je diplomatske spletke izmeu zapadnih i istonih sila jo vie zamrsio nov tursko-egipatski rat (1839), Evropa je bila u predveerje opega konflikta. Meutim je napetost popustila, jer se Engleska zabrinula zbog francuskog utjecaja u Egiptu, to bi isto toliko bilo opasno po britansku Indiju, kao kad bi Rusija dobila Carigrad. etiri su sile: Rusija, Austrija, Engleska i Turska pritisnule Mehmed-Aliju i primorale ga, da se zadovolji s Egiptom kao nasljednim posjedom. Dardanelskim su ugovorom u mjesecu julu 1841. priznale sve sile, meu njima i Francuska, meunarodnu vrijednost rusko-turskoga sporazuma, po kome strani ratni brodovi nisu smjeli ui u morske tjesnace.Nikola je smatrao, da mu je dunost, da itavom moi svoga carstva brani monarhini i legitimistiki princip, kako ga je nekada utvrdila sveta alijansa. Godine je 1848. imao dosta prilika, da pritjera ruski narod, da ivotima i novcem ostvari politike ideje svoga cara. Samoderec je bio svjestan vojnike snage i ugleda ruskoga carstva, pa je ponosno nametao svoja naela drugim dravama i mijeao se u njihova unutranja pitanja. Nije alio, kad je 165. od 267 stranicafebruarska revolucija 1848. oborila francusko graansko kraljevstvo, jer Louis-Phillippa nije nikada priznavao kao zakonitog.i kralja, ali ga je uzbudila sama revolucija i njene socijalistike tendencije, pa je pomiljao, da s vojskom opet obnovi red i ugui revolucionarni pokret. Po svom krutom shvaanju nije odobrio ni Napoleonov uspon, jer je sumnjao u njegovo pravo na francusko prijestolje. Za francuskim se primjerom povela i Njemaka, nemirni su duhovi traili jedinstvenu i ustavnu dravu. Revolucija se zapoela u junoj Njemakoj, a martovski su nemiri u Berlinu pretvorili Prusku u ustavnu dravu, to je Nikolu naroito peklo. Car je osjeao, da je nestalo stare Pruske, nova mu se nije svidjela. Najtei potresi zahvatili habsburku monarhiju, gdje su u razlinim krajevima izbile bune; inilo se, da e to mozaiko carstvo propasti. U svom pozivu ruskom narodu (26. marta 1848) upozorio je na tu buru, koja je uzdrmala evropski Zapad i istaknuo, da je rusko carstvo snano i jedinstveno, ali nije zaboravio, da izriito zaprijeti svakome, tko bi pokuao, da se podigne protiv zakonite vlasti. Pruskom je kralju Fridriku Vilimu IV obeao vojniku pomo, da obnovi prijanji poredak, ali je kralj odbio ponudu. Drukije je bilo s dunavskom monarhijom. Tu je car Ferdinand krvavo uguio poljski ustanak i ve 1846. sjedinio Krakov s Austrijom. Francuska se i Engleska nisu umijeale, a kako Nikola nije volio ni Poljaka ni idova, to je nagovorio cara Ferdinanda, da anektira Krakov, a poslao mu je i vojniku pomo. Godine su 1848. zahvatili revolucionarni pokreti itavu Monarhiju, tekoe su bile tolike, da je Franjo Josip zamolio nisku vojniku pomo, premda se Schwarzenberg tome dugo opirao. Sad je Nikola bio na vrhuncu svoje moi. Austrijskoj se molbi odazvao to radije, to su poljski revolucionarni generali vodili maarske pobunjenike. Posljednja se jezgra maarske vojske predala Rusima.Car se uspjeno umijeao i u njemaku unutranju politiku i odluno utjecao na rjeenje schleswig-holsteinskoga pitanja. U tom se sporu zauzeo za Dansku, i to ne samo stoga, to je naelno odbijao revolucionarne pokrete i narodnu volju i to se pozvao na ugovore i prijateljstvo s danskom dinastijom, nego osobito stoga, to se razljutio na svoga urjaka Fridrika Vilima IV, koji se po njegovu miljenju ogrijeio o osnovni politiki princip, kad je popustio u pruskim ustavnim borbama. Na takvo su ga dranje potaknuli i ruski interesi, jer je htio odrati ravnoteu u sjevernoj Evropi, a to su eljele i zapadne sile i vedska. Poao je tako daleko, da je Dancima ponudio rusku flotu, to je primoralo pruskoga kralja, da opozove svoje trupe iz Jtlanda (1849) i napusti Schleswig-Holstein.Tako je Nikola postao politikim sudcem i u srednjoj Evropi, kao to je to bio na Jugoistoku - tek su zapadne drave provodile donekle samostalnu politiku i podgrizale ugled i utjecaj ruskoga carstva. Odnosi su se s Francuskom zaotrili, jer Nikola nije priznavao carstva, smatrao ga je nelegalnim, a Napoleona III uzurpatorom, kome ne pripada uobiajeni naslov. Nije udo, to se Napoleon III uvrijedio i ekao as, da se osveti.Carevi postupci, njegovo dranje prema stranim vladarima i meunarodno znaenje ruskoga carstva kao da se gradili na unutranjoj snazi i sreenim prilikama. Pa ipak je Rusija bila slaba; financije su bile rastrojene, socijalne borbe u punom jeku, a korupcija je u upravi i sudstvu podlokavala njene temelje. Svi su drutveni slojevi bili nezadovoljni ukoenom i svojevoljnom birokracijom. Izvjetaji su Treega odjela upozoravali Nikolu, da nezadovoljstvo u zemlji neprestano raste, da se spremaju urote i napadaji na dravni i drutveni poredak, ali mjesto da popusti i provede potrebne reforme, pootrio je jo policijski 166. od 267 stranicapritisak i cenzuru, osobito poslije 1848. Drao je, da e silom odrati politike oblike, koji su ve odavna izgubili svoj smisao i ivotno pravo. Sve se odbilo od vlade, nije se mogla pravo pouzdavati ni u koga, pa ni u vojsku. Od straha, da zapadne prevratnike ideje nisu i tu zahvatile dublji korijen, zveckao je car maem, prireivao razline vojnike demonstracije, ali je izmicao pravom ratu. Stoga se i promiljao, prije nego je Austriji poslao pomo, da pokori pobunjene Maare. Krilatice: jedna vjera, jedan car, jedan narod, nisu bile izriaj samo politike i religiozne netrpeljivosti nego i narodne: vlada je pritjenjavala nacionalne pokrete narodnih manjina. Teku je vladinu ruku osjetio i kijevski krug ukrajinskih patriota, koji su osnovali drutva za duhovno i moralno usavravanje svojih lanova, ali se zauzimali i za seljako osloboenje i irili ukrajinsku narodnu misao. Poznati je profesor kijevskoga sveuilita Kostomarov vodio tajni savez, koji se u ast slavenskih apostola prozvao Bratstvom svetoga irila i Metoda. lanom je toga saveza bio i najznaajniji ukrajinski pjesnik Taras Hrihorjevi evenko. evenko se rodio 1814. kao sin siromana neslobodna seljaka, pa iako je zarana pokazivao slikarske sposobnosti, mogao je poi na petrogradsku akademiju tek, kad ga je otkupio neki bogati pokrovitelj i zatitnik. Kad je svrio nauke (1845), postao je nastavnik na kijevskom sveuilitu, gdje je stupio i u tajni savez. Ve tada je bio poznat pjesnik. Vlast je doznala za taj savez, uhapsila lanove i izvela pred sud, koji ih je osudio zbog dravne izdaje. evenka su strpali u vojsku kao obina vojnika i bacili u daleku i osamljenu posadu, i to bez roka, na neodreeno vrijeme. Vojska je tada bila kao neko popravilite za politike krivce, a svojom je nesmiljenom i tekom slubom lomila upravo one, koji su bili duhom najrazvijeniji, najobrazovaniji. Car je delikventu pootrio kaznu i zabranio, da rie ili pie. Kad je evenko ipak jednom prekrio zabranu, kaznili su ga jo jae: bacili ga u samicu, gdje je amio osam mjeseci, a kasnije ga premjestili u jo jadniji garnizon na Kaspijskom moru. Tek ga je car Aleksandar II oslobodio vojske i pustio kui. Nastanio se u Petrogradu, gdje je etiri godine poslije svoga osloboenja umro (1861).evenko nije bio jedina rtva surova i bezobzirna Nikolina reima, ali strogost nije koristila - i usprkos cenzuri irili se zabranjeni nazori i potajno izjedali prastare drutvene i politike uredbe. Kad su ve bili sumnjivi i slavenofili, jer su traili savjetodavne sabore, kako li e tek progoniti one, koji su se zauzimali za narodna prava i propovijedali slobodnu misao? Budui da je cenzura spreavala tampanje nepoudnih spisa, to se i literatura i politika djela irila kao rukopisi. Uz to su krijumarili nelegalne knjige i broure, koje su izale u inozemstvu i podzemnim kanalima prelazile iz ruke u ruku. Oko polovine je ovoga vijeka socijalistika literatura preplavila rusko trite, a najvie su itali Fouriera, Proudhona i Saint-Simona.Bilo je kruoka, u kojima su prouavali i raspravljali o djelima francuskih socijalista i iznosili teke ruske prilike, tako naroito kod Mihajla Vasiljevia Petraevskoga, inovnika u ministarstvu inostranih poslova (od 1845). U to su drutvo meu ostalima dolazili Bjelinskij i Dostojevskij, koga je zbog toga stigao najvei, gotovo katastrofalni udarac. Vlast je doznala za taj krug i rano ujutro 23. aprila 1849. uhapsila Petraevskoga i 33 druga intelektualca. Poslije dugotrajne se istrage konano u decembru zapoela sudska rasprava, koja je zavrila smrtnom osudom svih okrivljenika osim jednoga. Osudu je trebalo izvriti 22. decembra. Dostojevskij je oekivao skoru smrt, prvi su osuenici ve bili na gubilitu, kad se iznenada pojavio asnik, koji je donio pomilovanje, a to e rei, mjesto smrti prisilan rad u Sibiru. 167. od 267 stranicaNikola je volio takva kriava i bezduna pomilovanja.Poslije 1848. cenzura je jo vie rastvorila oi i napela ui, pazila je pae i na naunu literaturu, koju su dotada ruski istraivaoci lako nabavljali. I dok su policijske vlasti plijenile nepristrana nauna djela, irile se potajnim putovima glasine, demagoki spisi, letai i pisma, apatom se prenosile vijesti od usta do usta, a to je bilo mnogo opasnije, jer je oplodilo tlo, koje je pripremio nasilan i tup reim. Dostavljanje je cvalo, obijedili su i samoga Uvarova, da je napisao neki lanak. Razgranat je uhodarski sistem samo potvrdio, da je narod nezadovoljan, ali nije mogao promijeniti opega raspoloenja. Prema tome se unutranje prilike nisu nikako podudarale sa znaenjem, koje je Nikola imao u vanjskoj politici: car je bio sam, iza njega nije stajao ruski narod.Po svojim se nazorima Nikola nije slagao sa zapadnim silama, koje nisu podnosile njegova prevlaa na Balkanu i u Turskoj. Kad su neki pobunjenici, osobito Poljaci, koji su sudjelovali u maarskom ustanku, pobjegli na tursko podruje, zatraile su Rusija i Austrija od sultana, da prebjeglice izrui. Sultan je odbio taj zahtjev, jer su ga poduprle zapadne sile. Nikola i Franjo Josip I odustali su od svoga zahtjeva, ali je time opa napetost porasla. Nikoli se uskoro pruila naelnija prilika, da pokae svoju volju, kako se novo francusko carstvo oslanjalo i na klerikalne krugove, to je Napoleon ve 1850. zatraio pravo, da zatiuje kranska sveta mjesta u Turskoj. Svoj je zahtjev gradio na starim privilegijama, koje je Francuska dobila ugovorima s Turskom. U februaru je 1852. dao sultan Napoleonu zatitno pravo, a rimokatolicima kljueve betlehemske crkve, koju su dotada uvali pravoslavci. Napoleon III se nadao, da e tom politikom pridobiti papu i ujedno pojaati svoj utjecaj na Sredozemnom moru. Nikola se pozivao na mir u Kk-Kainardu (1774) i tvrdio, da samo njemu pripada pravo, da zatiuje sveta mjesta. Odbio je svaki sporazum, jer je to smatrao kao pitanje svoje asti i ugleda. Drao je, da je ve vrijeme, da se podijeli Turska, pa je zapoeo pregovarati s Engleskom kao pravi arbiter mundi. Engleska nije pristala, i to ponajvie stoga, to je Napoleon III zaprijetio, da e anektirati Belgiju, to Engleska ne bi nikako mogla podnijeti. Engleska je stoga napustila Rusiju i pribliila se Francuskoj. Nikola je odaslao kneza Menikova u Carigrad i zatraio od sultana, da ga prizna protektorom pravoslavne crkve i pravoslavnih krana u Turskoj (u februaru 1853). Izvanredno je poslanstvo nabusitoga Menikova, koji je svojim drskim dranjem htio sultana prestraiti, propalo, jer su Tursku podupirale Francuska i Engleska. Nikola nije mogao vie uzmaknuti, morao je ustrajati kod svoga zahtjeva, ako nije htio, da oslabi svoj ugled. Ukazom u mjesecu junu zapovjedio je svojoj vojsci, da ude u dunavske kneevine. Francuska i Engleska odaslale su svoje flote, da zatite Tursku. Nikola je raunao, da e mu Austrija pomoi, jer je bila obvezana rusko-austrijskim sporazumom o Turskoj, ali se prevario. Franjo Josip nije kao rimokatoliki vladar imao razloga da pomogne Rusiji u njenoj borbi za prevlae u pravoslavnom svijetu. Austrija se pored toga zabrinula, to je Rusija prisvojila dunavske kneevine, i to su njenom posjedu u Italiji zaprijetili Piemont i Francuska. Bila je to habsburka zahvalnost za pomo, koju je Nikola dao, kad se Austrija borila na ivot i smrt s Maarima. Ruski je car morao biti zadovoljan, to je Austrija ostala neutralna, to se nije pridruila njegovim neprijateljima. Slino je bilo i s Pruskom, gdje se neodluan kralj kao i obino priklanjao as Rusiji as Engleskoj, i gdje su odluni faktori kao i u Austriji bili razlina miljenja. U aprilu 1854. sporazumjele se obje njemake drave, da e braniti tadanji posjed i 168. od 267 stranicanjemake interese i da e jedna drugoj poslije naroita dogovora priskoiti u pomo, ako bi bilo jedna bilo druga morala prihvatiti oruje, da obrani svoje interese. Taj je sporazum predviao, da e ga prihvatiti i druge njemake savezne drave, a imao je i tajnu toku, po kojoj je Austrija dobila punomo, da u Petrogradu zatrai, da car prekine napredovanje preko Dunava i da to prije opozove svoje ete iz dunavskih kneevina.I Turska je u septembru 1853. zatraila, da Rusi napuste Moldavsku i Vlaku - bila je spremna na rat, jer je znala, da e je pomoi Francuska i Engleska. Nikola se i tu prevario, bio je tvrdo uvjeren, da e se Turska bojati rata i popustiti. U tom je pitanju ruski narod bio uz cara, bio je za rat, jer se zanio religioznim i patriotskim osjeajima. Ali Rusija se nije pripremila ni financijski ni vojniki. Vojska i mornarica nisu bile dovoljno izvjebane, a ratna im je tehnika bila zastarjela. Paskevi je u julu 1853. provalio u dunavske kneevine, gdje mu se u prvom sukobu uspjeno odupro Omer paa. Kad je prema kraju mjeseca novembra admiral Nahimov kod Sinope unitio tursku floru, uplovile su francuska i engleska mornarica u Crno more. Francuska je diplomacija zapoela pregovore - predloila je mirno rjeenje; Rusi e obustaviti operacije oko Dunava, a engleska e i francuska mornarica otploviti s maloazijskih obala. Nikola je oholo odbio taj prijedlog. U martu su 1854. zapadne sile sklopile s Turskom savez i navijestile Rusiji rat. Austrija je ugovorila sa saveznicima, da e zaposjesti dunavske kneevine. Rusi su u septembru zbog toga morali uzmaknuti preko Pruta, premda su ve preli Dunav i opsjedali Silistriju.Austrija je ve u martu pregovarala s Francuskom, Engleskom i Pruskom, da e braniti tursku samostalnost i njen posjed. Kako je ve spomenutim ugovorom s Pruskom osigurala lea, to je slobodnije provodila svoju politiku protiv Rusije na Balkanu, prikljuila se Turskoj i zatraila, da ruske ete napuste Moldavsku i Vlaku. Rusija je bila prisiljena na obranu, Francuska i Engleska su napadale, a Austrija je ekala. Saveznici su bombardirali Odesu, napadali su i na drugim tokama - demonstrirali flotom pred Kronstadtom i u avgustu zaposjeli Alandsko otoje. Englezi su napali i ruski posjed u Aziji, osobito Kamatka. Ratno je raspoloenje u Rusiji ohladilo, a javno su miljenje ogorili postupcima nezahvalne Austrije. Vojno je vodstvo bilo zabrinuto, kako e braniti golemu dravu i duge granice, kako e dopremati vojsku u daleke krajeve bez dobrih eljeznica i putova, kako e pravovremeno osujetiti protivnike napadaje. Saveznici su takoer imali podosta muka, morali su skupiti jake snage, kojima e napasti rusku zemlju. Tek se u jesen pokazalo, da su se spremili protiv Sevastopolja, najvanije luke crnomorske flote. Rusi su prema dotadanjoj taktici svojih protivnika razparali svoje trupe, pa je obrana krimskoga poluotoka bila preslaba. Menikov nije imao dovoljno sredstava, da brani Sevastopolj, koji je bio utvren samo s morske strane. Nije mogao sprijeiti, da se saveznici iskrcaju sjeverno od pomorske tvrave kod Eupatorije, pa je uzmaknuo u utvren logor na Almi nedaleko od grada. Saveznici su 20. septembra pobijedili rusku vojsku, ali se nisu okoristili pobjedom, nego se utvrdili na junoj strani i stali opsjedati grad, jer su precijenili jakost njegovih utvrda. Posada je u tvravi bila malobrojna, a na ulazu su u zaljev Rusi potopili dio svoje flote, da se tako osiguraju od neprijateljskih ratnih brodova. Grad su na brzu ruku utvrivali i sa kopnene strane, obalne su baterije pojaali brodskim topovima, pa su tako uspjeno odbijali neprijateljske jurie. Armija Menikova odmakla je jo vie od grada, bila je preslaba, da navali na neprijatelja, da ga protjera s Krima i oslobodi tvravu. Meutim ni saveznici nisu bili dovoljno jaki, da odlunim udarcem osvoje 169. od 267 stranicatvravu i pobijede rusku vojsku. Tako se opsada zategnula u nedogled. Rusko je vojno vodstvo dokazalo, da je doraslo svakoj zadai, svojim je sjajnim manevrima bilo daleko iznad saveznikih generala, a ruski je vojnik svojom hrabrou zadivio svijet. Saveznici su izgubili mnogo ljudi, u vojsci su harale bolesti, poloaj je bio to tei, to se vie pribliivala zima. Turska pomo, koja je stigla u Eupatoriju, nije donijela odluke, ali je Menikov poslije neuspjela udara u mjesecu februaru 1855. prepustio zapovjednitvo ruske vojske knezu Gorakovu, koji je zapovijedao dunavskom armijom poslije Paskevia. Nikola se isprva ljutio, to nije bilo ratnih uspjeha, ali se kasnije zabrinuo, kad se poloaj na ratitu pokvario, i kad je vidio, da su sve drave protiv Rusije. Teko mu je bilo pristati na mirovne uvjete, jer su traili, da se odree svoga utjecaja u svjetskoj politici. Da pristane, znailo bi, da je rusko carstvo doigralo svoju ulogu kao sudac u svim evropskim pitanjima. Od evropskih se drava suzdrala samo Pruska, gdje se osjeao Bismarckov utjecaj. Austrija se nekoliko puta spremala, da aktivno sudjeluje u ratu, a Sardinija je u januaru 1855. otposlala svoje ete na Krim.Car je umro 2. marta od upale plua. Posljednje mu dane oteala briga za budunost ruskoga carstva. Njegov je sin i nasljednik Aleksandar II preuzeo teak i nezahvalan zadatak, da sklopi mir. Nikola je htio biti zatitnikom evropskoga poretka, iako nije mogao ukloniti nereda u svojoj zemlji, a kad je nenadano umro, proirile se razline glasine, koje su tvrdile, da se sam od oaja ubio. Tako misle i sovjetski povjesnici, meu njima i Pokrovskij. 4. Knjievnost u prvoj polovini XIX vijekaKad se na prijestolje popeo Aleksandar I, ponadala se inteligencija, da e mladi car razbiti okove, koji su stezali duh i sapeli slobodnu misao. Ali se Aleksandar ubrzo promijenio, napustio svoje slobodoumne nazore, priklonio se mistici i poveo reakcionarnu politiku. Brutalni predstavnici sve despotskijega reima, bezobzirni nasilnici, meu kojima se osobito isticao Arakejev, ipak nisu svojim surovim postupcima zatrli slobodoumnih tenja, nisu uguili odlune volje za politikom slobodom. Mladi se borbeni plemii iz gardijskih pukovnija zagrijali za nove ideje, a vladin je pritisak jo ojaao otpor i izazvao revolucionarna raspoloenja. Isprva je cenzura poputala, kolstvo se razvijalo, a vlada je osnovala i nova sveuilita: u Petrogradu, Kazanu, Harkovu, Dorpatu i Vilni. Iako su vii slojevi ruskoga drutva cijenili francusku obrazovanost, ostala je politika napetost iz napoleonskih ratova, za kojih se podigla i nacionalna svijest. To se nacionalno osjeanje skrutilo, odbijalo je sve reformne pokuaje, kako ih je zamislio Speranskij, a u drugu je ruku ustalo i protiv narodnih manjina i trailo, da se pretope u Ruse. Dok je za Elizabete i Katarine II, knjievnost sluila zabavi ili moralnoj pouci, prihvatila se sad i drugih sadraja, osobito politikih, socijalnih i gospodarskih. Taj se preokret oituje i u pojaanoj literarnoj djelatnosti, koja sad obraduje suvremena pitanja i naputa isti artizam i moralnu tendenciju, ta karakteristina obiljeja knjievnih djela iz Katarinina doba. ivlji su literarni interesi potakli prevoenje i prodaju stranih djela, osobito otkako je Aleksandar otvorio granice. Lijepa je knjievnost u prvom desetljeu Aleksandrove vlade nazadovala i brojem tampanih djela i svojim literarnim znaenjem, jer su nova ivotna pitanja sve vie zaokupljala interes i knjievnika i italake publike.170. od 267 stranicaU lijepoj se knjievnosti kao i prije njegovala uobiajena oda za sveane zgode - a noviji su pjesnici poli tragom starijih. Gavril Romanovi Deravin (1743-1816) je starim pjesnikim poletom poastio uvenom svojom odom Katarinu, opjevao i Aleksandrovo roenje, a njegov je uspon na prijestolje prikazao kao poetak novoga doba. Fabula je cvala i u to doba, jer su spretni pjesnici u njoj prekrivali svoje aluzije na suvremene prilike i dogaaje. Meu tim se pjesnicima osobito istaknuo Ivan Andrejevi Krilov (1768-1844), koji je u povijesnim fabulama satiriki prikazao Napoleonovo doba. I u njegovim se komedijama osjea tendencija uperena protiv Francuske, pa su stoga imale asovit uspjeh, iako su manje umjetnike vrijednosti. Krilov i nije osobit komediograf, njegova se prava nadarenost iivljavala u fabuli po ugledu na Ezopa, Fedra, Gellerta i La Fontainea. Uskoro se meutim osamostalio, otresao stranih uzora i razvio u originalnoga majstora, koga su neobino voljeli svi slojevi, staro i mlado, a najradije ga itala djeca. Posvojio ga itav narod, jer je shvatio rusko bie, jer mu se pribliio pogledom, humorom, alom, zbitim jezikom i izvrsnim pripovjedakim nainom. Njegova se djela ne odlikuju toliko dubokim mislima, koliko pravom ivotnom mudrou. Za Krilovom se poveo Aleksandar Sergejevi Gribojedov, i u njegovim se pjesnikim djelima oituje isti realizam, ivotna blizina i satiriki duh.Ipak nisu pseudoklasika i realizam obiljeili duhovno stvaranje toga doba, u kome su se vodile ogorene naelne borbe. Znaajno je, to je tada bilo mnogo literarnih talenata, ali ih spreavala stega, tako otra, da nisu mogli slobodno oblikovati svoje nazore i osjeaje.Nacionalna se svijest probudila ve oko sredine XVIII vijeka, a u doba se slavenofilskoga pokreta ponosno objavila u knjievnosti, koja se odbila od galomanije i kozmopolitizma. Drukije nije moglo ni biti, jer je Katarina II udarila temelje svjetskoga znaenja ruskoga carstva, koje je doseglo svoj vrhunac za Aleksandra I Ruski se knjievni sentimentalizam odvratio od francuskih uzora i priklonio engleskim i njemakim ugledima. Najznaajniji je predstavnik toga smjera Nikola Mihajlovi Karamzin (1766-1826), koji je uzdizao Shakespearea i traio od pjesnika, da svoje misli i osjeaje izriu prirodno bez kienja, prenemaganja i pretjerivanja. Klasino je djelo ruskoga sentimentalizma Karamzinova pripovijetka o Siromanoj Lizi, nevinoj djevojci, koja je pola u smrt, jer ju je zaveo lakomislen plemi. Djelo je imalo golem uspjeh, suvremena je osjeajna srca dirala sudbina nesretne djevojke. Siromana Liza nije prvo djelo verterianizma, ali je u Rusiji najuglednije i najutjecajnije. Literarni je pokret prema prirodnom izriaju potaknuo u ruskoj knjievnosti i pitanje jezine reforme. Dodue je ve Lomonosov stilistikim nijansiranjem promijenio knjievni jezik, koji se gradio na crkvenoslavenskom, ali je i pored svih nastojanja razlinih pjesnika u XVIII vijeku jo i sada bio daleko od ivoga narodnog govora. Karamzin je poao dalje; istina, nije uzeo saobraajni govor obrazovanih krugova, ali je potisnuo zastarjele crkvenoslavenske rijei, kovao nove, pae se usudio, da uvede i mnoge tuice. Admiral se Aleksandar ikov, zasluan predsjednik ruske akademije i knjievni diletant, stavio na elo staroruskoga pokreta protiv jezinih novosti i protiv sentimentalizma, koji je prikazivao neobuzdanu i samoniklu ljudsku prirodu. Karamzinisti se i ikovisti prepirali otro i dugo. Drim, da nije potrebno spomenuti, da su uz Karamzina pristali svi talentirani pjesnici i pisci, dok se oko ikova okupili na silu stihotvorci i tobonji knjievnici. Sentimentalizam je bio kratka vijeka, ali je ostavio dubok trag - njegov jednostavan i prirodan stil potisnuo je zastario, pretjeran pjesniki zanos i razvio smisao za jezine ljepote. 171. od 267 stranicaPseudoklasik se Karamzin istaknuo i kao historiograf. Napisao je opsenu rusku historiju, za koju mu je dvor odredio znatnu penziju.Vasilij Andrejevi ukovskij (1783-1852), otac ruske romantike, prevodio je i preraivao djela iz stranih knjievnosti, a na duhovni je pokret onoga doba djelovao svojim baladama. Ruska je romantika preuzela izvanjski oblik i knjievnu tehniku sa Zapada, ali nije uronila u samu sr duhovnoga ustrojstva toga pokreta, pa se po svom bivstvu i razlikuje od ostale romantike, kao to se razlikuje i ruski srednji vijek od zapadnoga. ukovskij je proeo svoje stvaranje sjetnom osjeajnou, dao mu biljeg blage i osjetljive due, koja je prema svom osnovnom raspoloenju odabirala i lirske uzore. Slobodno je prevodio pjesme svih naroda, pretoio ih jezino i ritmiki tako savreno, da su iskren i originalan plod njegova duha. Spjevao je i carsku himnu: Boe, cara brani. Konstantin Nikolajevi Batjukov (1787-1855), nesretni Pukinov prijatelj, prevodio je Byrona, francuske i talijanske pjesnike osobito melodioznim jezikom. Zapoeo je kao anakreontik, a zavrio kao melankolik. Trideset je godina svoga ivota proveo pomraena uma.Djela su ovih majstora stiha i jezika djelovala na Pukina, koji je oslobodio rusku knjievnost stranih utjecaja, usadio je u domae tlo, iz koga je crpla sokove i probujala jezino i ritmiki. Aleksandar Sergejevi Pukin (1799-1837) je propjevao ve u mladosti, kad se ugledao na francuske pjesnike, ali ga ubrzo oduevio Byron, pa je postao voom romantikoga pokreta. Od Byrona je primio mnogo, to se ogleda i u njegovim epskim djelima iz dvadesetih godina. Ipak je romantika bila strana ruskom duhu, i suvie je uzdizala srednji vijek, koji je u Rusiji bio jo tei i nevoljniji nego na Zapadu. Pukin je stoga mjesto srednjovjekovnih sadraja odabrao suvremenu domau romantiku: ivot i obiaje krimskih Cigana i kavkaskih gortaka, a za njim se poveli mnogi ruski pisci kao Ljermontov i Tolstoj. Pukin je bio sumnjiv zbog svojih politikih pjesama, pa su ga iz Petrograda premjestili u junu Rusiju, gdje je upoznao Krim i Kavkaz. Isprva je pisao samo u stihovima, tako i Evgenija Onjegina, gdje je prikazao blazirana junaka, koji je spoznao Tatjaninu vrijednost, tek kad ju je susreo kao tuu enu. Onjegin je tip suvislijega ovjeka. Prva je poglavlja napisao na Jugu, kad je jo bio jak Byronov utjecaj, a zavrio ga tek 1831. Budui da se pjesnik nije slagao sa svojim novim poglavarom, generalnim guvernerom Voroovom, to ga je napadao epigramima, zbog ega su ga prognali na njegovo dobro Mihajlovskoje u pskovskoj guberniji. U te se dvije godine prisilnoga boravka razvio u narodnog pjesnika. Za dugih je zimskih veeri sluao svoju staru dadilju Arinu Rodionovnu, koja mu je pripovijedala narodne pripovjedne, tu je kao zatoenik upoznao narod i poprimio njegove obiaje i nazore. itao je Shakespearea, to je oslabilo Byronov utjecaj, a Karamzinova ga je historija uputila u postanak i razvitak ruskoga naroda. Zapoelo se novo doba njegova stvaranja. Prolo je doba erotinih pjesama, odrekao se francuske klasike i Byrona. Novo je razdoblje najavio dramatski pokuaj iz ruske povijesti: Boris Godunov. To djelo i nije za pozornicu, ali je snana jezika i zbitih scena. Kad mu je konano 1826. novi car Nikola dopustio, da se vrati u Petrograd, a ujedno htio sam cenzurirati njegova djela, da ga oslobodi slubene cenzure, minula je ve opasnost dekabristikoga ustanka, u kome je zaglavio pjesnik Rilejev. Iako mu ni prva ni sva kasnija dramska djela nisu za pozornicu, obratio je sav svoj interes ruskoj povijesti. Osobito ga zaokupilo Petrovo doba. Na to ga je potaknuo i lini moment: njegova je majka bila unuka Petrova crnca, Abesinca Ibrahim-Hanibala, koga su 1707. darovali caru. To se crnako 172. od 267 stranicaporijeklo zapaalo po kosi, crtama lica i estokim pjesnikovim strastima. Petrovo je doba slavio i stihom i prozom, ali je svoje sadraje crpao i iz drugih historijskih perioda, osobito iz Katarinina doba. Svoju je zrelu umjetnost okuao u svim pjesnikim vrstama, u stihu i prozi. Kritiki mu je duh pribavio mnogo neprijatelja, kojih je bilo jo i vie, kad ga je car imenovao svojim komornikom, pa se tako i nehotice upleo u dvorske intrige. Pritisak ga Nikolina reima nije toliko smetao: nekadanjega je vjesnika politikih sloboda otrijeznila sudbina nesretnih dekabrista, iskustvo ga je pouilo, da tono omjeri politike sile, pa je postao patriotskim pjesnikom, revnim braniteljem svoje zemlje. Mnogi su se stoga odbili od prividnoga reakcionara, a kritici su sudili o njegovim djelima ve prema svojim politikim uvjerenjima - to nije ni udno, jer su se ba tada zaotrile politike protivnosti. Ali ma koliko mu za ivota i zamjerali, to je napustio svoje mladenake ideale, oplakala ga je itava Rusija, kad je pao u dvoboju kao rtva nedostojne spletke. Pukin je prvi ruski pjesnik, koji se otresao stranih utjecaja i svojim radom prokrio nove putove, iako mu kazalina djela, kako smo vidjeli, nisu bila uzorna, nisu mogla posluiti kao putokaz mlaim pjesnikim generacijama.Na tom je podruju znaajan rad njegova suvremenika Aleksandra Sergejevia Gribojedova (1795-1829), koji nije nasljedovao strane pisce, nego je zahvatio u sam ivot i tako osamostalio rusko dramsko stvaranje. Iako je i on pridrao tri stara dramska jedinstva: mjesta, vremena i radnje, bilo je to vie izvanjski oblik, nego unutranja opravdana zakonitost, koja bi izvirala iz same sutine dramske napetosti i njena raspleta. Osim izvanjskoga je oblika u Gribojedovim djelima sve ostalo iskonski rusko. Svoj je glas dramskoga pisca utvrdio komedijom Razum stvara bol. U tom je djelu pjesnik, koji je poginuo u Teheranu kao ruski poslanik, satiriki ocrtao pretvornost i tupu zaostalost moskovskoga drutva, svakodnevnim je laganim jezikom prikazao dekabristiko politiko uvjerenje, zbog koga je jedva izmakao kazni. Imao je mnogo sljedbenika, iako ne toliko kao Pukin, za kojim se otisnula mnogobrojna plejada osrednjih i sitnih talenata.ista se umjetnost za Aleksandrove vlade uzdigla visoko, ali se nije mogla odrati na toj visini za duevnoga, duhovnog i tjelesnog pritiska Nikoline vlade. Na svim se umjetnikim podrujima poslije Pukinove smrti osjea zastoj, umor i nemo - duhovna je tiranija zatrpala vrelo slobodnoga izriaja i obezvrijedila kulturu, da silom ustali carsko samovlae. Nacionalni se slavenofilski pokret odrekao svake neposredne akcije i trudio se, da cjelovitim i jedinstvenim religioznim uvjerenjem premosti dubok jaz, koji je puknuo izmeu ideje i stvarnosti. Pa ipak je i taj nacionalni pokret bio sumnjiv, nije se mogao razviti u to doba, nego tek za Aleksandra II Razumljivo je stoga, to su se kritici tadanje ruske stvarnosti zavukli u podzemlje, to su u tajnim skrovitima razvijali prevratniku misao, to su u zatvorenim krugovima raspravljali o Rusiji i njenom pozivu, kako je to prikazao Turgenjev u svojim romanima.Zapadnjiki su se kasnije dosljedno odrekli i politiki i kulturno tadanjega ruskog carstva, dok su slavenofili propovijedali bratstvo svih slavenskih naroda, sveslavensku dravnu zajednicu, koju bi vodila Rusija. Slavenofili su tako i opet potaknuli tursko pitanje, koje je kao i za Petra Velikoga sraslo s politikom i vjerskom sudbinom balkanskih Slavena. Ali je ta sveslavenska misao bila nemona, koilo je protivurjeje, koje je obiljeilo i tadanju rusku politiku. Vlada je otrim mjerama progonila Poljake, premda su ti podanici ruskoga cara bili Slaveni, potiskivala ih, jer su se otimali carskoj vlasti. Podupirala je ehe, premda su 173. od 267 stranicai po svojoj vjeri i kulturi bili najblii Zapadu, ali su bili protiv habsburke monarhije, dakle protiv sile, koja se mijeala u balkanska pitanja. Nikola I je svojom turskom politikom u krimskom ratu oslabio ruski utjecaj u svjetskoj politici - za njegovih e nasljednika jaati sveslavenska misao do Svjetskoga rata, proirit e se i zaokupiti najire narodne slojeve, koji e je shvatiti religiozno; kao zadovoljenje vjekovne enje za Hagijom Sofijom.asobili su i novine malo po malo pristali ili uz slavenofile ili uz zapadnjike, koji su sve vie naputali ope filozofijske i kulturne nazore i pretvarali se u politike ideoloke stranke. Socijalistiki sistemi, koji su pritjecali sa Zapada, nisu se ukalupili u stare ruske duhovne oblike, nego su svojom gipkom pokretljivou probijali kroz sve pukotine gospodarskoga i politikog poretka i izjedali ve uvela ilje kulturnoga ivota. Unutranja razlonost nije razorila samo kulturno i duhovno narodno jedinstvo, nego se oitovala i u tekim duevnim krizama, koje su muile ruskoga ovjeka. Takvi su rastrgani ljudi suvinji i u ivotu i u pjesnitvu. U Nikolino je doba taj tip osobito uestao, jer su ba u to despotsko vrijeme bile vezane ruke ruskoj inteligenciji, koja nije mogla uloiti svoje sile i sposobnosti za dobro naroda, nego je bespomono promatrala, kako struje zanose ruski dravni brod. Te je ljude spopalo pesimistiko odricanje, uzalud su se opijali nasladama, uzalud su lutali, svijetom, da nau zaborav, uzalud su jadikovali zbog svoga izgubljena ivota propadali su, dragocjene su se energije istroile u bolnom gru, koji se opruio u neprobudljivo mrtvilo.Pukin je u svom Evgeniju Onjeginu stvorio byronovski tip suvinjega ovjeka, a lirik ga je Mihajlo Jurjevi Ljermontov (1814-1841) jasnije izgradio u Peorinu, glavnom junaku svoga romana Junak naih dana, i u Demonu istoimene pjesme. Ljermontov je po svojoj raskidanoj prirodi i po svojim sklonostima bio vrlo srodan Byronu. U svom je pjesnikom stvaranju toliko nasljedovao engleskoga lorda, da je teko odrediti, to je njegovo, a to je preuzeo. Zapoeo je vrlo mlad, jo u mlaim danima nego Pukin, i nesretno svrio mlai od njega - pao je kao i prvi ruski pjesnik u dvoboju na Kavkazu. Zbog te prerane smrti treba drugaije ocijeniti njegov veliki talent i njegovo djelo. Ojadila ga i razgnjevila prerana Pukinova smrt, pa je spjevao optunicu, u kojoj je osudio dvorske spletke. Zbog te su ga pjesme premjestili na Kavkaz. Ljermontov je znaajan i kao lirik i kao dramatik i kao pripovjeda. Kavkaz je opjevao ljepe od Pukina, boje su mu ivlje, snanije i titravije, uivio se u sam umjetniki zadatak, ogluio se svih politikih ideja, po emu se razlikuje od Byrona, toga apostola slobodne misli. U svom je mnogostranom pjesnikom stvaranju rado obraivao epske teme, pa je odlino nasljedovao i narodni ep. Pred kraj su XVIII vijeka pronali u Pjesmi o Igoru stari umjetniki ep, a romantici su skupljali narodne pjesme i prie, osobito epske biline. Tom se gradom posluio Ljermontov i na nain narodnoga epa spjevao Pjesmu o caru Ivanu Vasiljeviu, mladom opriniku i smionom trgovcu Kalanikovu.Ljermontov se prouo razmjerno kasno, dva desetljea poslije smrti, koju nisu zabiljeile nijedne novine. Drukije je bilo s njegovim suvremenikom Nikolom Vasiljeviem Gogoljem (1809-1852), koji se kao prvi ruski pripovjeda ubrzo proslavio i na Zapadu. Pukin i Ljermontov rodili su se u Moskvi, bili su Velikorusi, Gogolj je Ukrajinac, koji je tek 1828. doao u Petrograd, gdje su se intelektualci ivo zanimali za njegovu domovinu. To ga je potaklo, da 1831/32. napie ukrajinske pripovijetke na ruskom, a ne na svom materinskom jeziku. Nov je i osobit nain njegova pripovijedanja u tim Veerima na zaselku kod Dikanke osvojio itae. Gogolj je tako rei odjednom postao glasovit. Tako se sreo s Pukinom i 174. od 267 stranicaukovskim. Njegov ga je humor i smisao za stvarnost privukao komediji. Bizarno i pokvareno rusko inovnitvo kao da je ekalo svoga satirika i komediografa, koji e se lako okoristiti tim bogatim materijalom, ako bude pazio na cenzuru. U svom se uvenom Revizoru dao na taj opasan posao, koji je sretno svrio, jer je car (1836) tu komediju shvatio kao humoristino pretjerivanje, a ne kao pravu, istinsku stvarnost. ak se zauzeo za komediju, jer je drao, da e povoljno djelovati i pouiti korumpirano inovnitvo, koje je nemilosrdno progonio. Protiv Gogoljeva su Revizora, u kome gotovo i nema potena i asna predstavnika dravne vlasti, ustali svi konzervativni krugovi, ali su se otri protesti izgubili u bunom povlaivanju svih protivnika despotskoga reima. Gogolj kao konzervativac nije ni oekivao, da e njegova komedija pobuditi takav odjek. Prije Revizora izdao je podosta romantikih, fantastinih i stranih pripovijedaka velike umjetnike vrijednosti. Najpoznatija mu je romantiko-historijska pripovijest Taras Buljba. Pored tih je ukrajinskih sadraja obraivao u realistikim novelama petrogradski ivot. U Rimu je dovrio prvi dio Mrtvih dua, na koje ga je djelo potaknuo Pukin. I tu je glavni junak varalica, koji ivi od pokvarena poretka i ope zaostalosti. Ipak humoristiki realizam, kojim crta ljude i prilike, ne doputa, da doivljaje i uspjeh nekanjenih lopova shvatimo, kao da pisac zagovara i brani ljudsku pokvarenost. Gogolj je i sam osjetio, da bi ga mogli krivo razumjeti, pa je poalio, to je tako crnim bojama prikazao svoju domovinu. Muila ga savjest, a to je razvilo naslijeenu duevnu bolest, od koje ga je oslobodila smrt (1852). Isprva je bio romantik, ali je njegovo zrelo, tono i sono crtanje sloenih karaktera u glavnim djelima potaklo realistiku struju u ruskoj knjievnosti etrdesetih, pedesetih i ezdesetih godina prologa vijeka. Visarion Grigorjevi Bjelinskij, najutjecajniji literarni kritik onih dana, spoznao je pravo znaenje Gogoljeva stvaranja, pa se od pobornika iste, kabinetske umjetnosti pretvorio u zagovaratelja umjetnike, socijalne i prosvjetne misije.Raskidan se duhovni ivot u prvoj polovini XIX vijeka nekako sloio i smirio, kad je Aleksandar II proveo najpotrebnije reforme. Strasti se stiale, borbe su jenjale, mir kao da je uao u due, rusko se nebo poneto razvedrilo. Ali sve je to bilo tek izvanjski, u podzemlju je i dalje tutnjalo. Tko je dobro pazio, primijetio je, da se ruska zemlja trese, da se pomiu prastari slojevi, da ih pomie neka nesavladljiva sila, koja e provaliti, kad joj doe rok. 5. Aleksandar II (1855-1881)Aleksandar II je poslije nagle smrti svoga oca preuzeo carstvo, teku i nesreenu batinu. Iako je bio u najboljim muevnim godinama (ro. 1818) i dobro se spremio za vladarski poziv, bilo mu je i u vanjskoj i u unutranjoj politici mnogo nelagodnije, munije, nego njegovu tvrdu i nepopustljivu ocu. Bio je mek i nesamostalan, a njegovi su ga uitelji, meu kojima je bio i pjesnik ukovskij, odgojili u humanistikom duhu. Kad je preuzeo vladu, ponadala se itava zemlja, da e doi bolji dani. Za vojsku nije toliko mario kao njegov otac, premda je sva vojna pitanja poznavao jednako dobro kao i osnovne probleme graanske uprave. Nikola je traio, da se njegov sin i nasljednik uputi u sve dravne poslove, i to ne samo teoretski nego i praktiki, pa je stoga carevi mnogo putovao. Proao je gotovo itavo carstvo, bio pae i u Sibiru, a pohodio je i inozemstvo. Oenio se njemakom princezom Marijom Aleksandrovnom od Hessen-Darmstadta.175. od 267 stranicaivo je sudjelovao u svim dravnim vijeanjima, gdje su ubrzo primijetili, da je mnogo blai, uviavniji i popustljiviji nego njegov otac. U asu kad je preuzeo vlast, bilo je najtee pitanje, kako da se dovri krimski rat. Ve je Nikola znao, da se blia kraj njegova sistema, da e rat nesretno svriti, premda se jo za njegova ivota sevastopoljska posada hrabro branila i zapovjednik Totleben odbio sve jurie saveznikih eta na tvravu. Bojevi su za Sevastopolj trajali gotovo itavu godinu, sve do mjeseca septembra 1855. Francuski je general Plissier pokuao u mjesecu junu, da zauzme istona utvrenja, Malakov-Kurgan, jer je obrana dotada slomila sve napadaje s june strane. Ali je to utvrenje osvojio tek Mac Mahon u mjesecu septembru, i to poslije estoke i krvave borbe. Rusi su digli sve tvrave u zrak, potopili preostalu flotu i stali uzmicati. Tolstoj je sudjelovao u tim junakim borbama ruske vojske i u svojim Sevastopoljskim priama podigao besmrtni spomenik njenoj tihoj hrabrosti i nepokolebljivoj predanosti. Sevastopolj je konano pao. Rat se dodue nastavio u Aziji, gdje su Rusi 28. novembra osvojili Kars, ali je ve u decembru zaprijetila Austrija, a njen je neobino otar ultimatum, u kome su bili teki zahtjevi jo i prije mirovnih uvjeta, otkrio itavu nezgodu ruskoga poloaja. Car nije htio primiti tih zahtjeva, ali je Nesselrode predloio pregovore, jer je drao, da e ih olakati vojniki uspjeh kod Karsa, a pouzdavao se i u Fridrika Vilima IV, koji je obeao, da e pomoi svome neaku. Tako je Aleksandar prihvatio mirovne pregovore (16. januara 1856). Vijeanja su se zapoela 25. februara na kongresu u Parizu i trajala do 30. marta. Uvjeti su bili neobino teki i upravo ponizili rusko carstvo. Dunavska e ua i Besarabija na lijevoj obali donjega Dunava pripasti Moldavskoj, pa tako otada ne e biti neposrednoga susjedstva s Turskom. Kars e i opet pripasti Turskoj, a Sevastopolj Rusiji. Sve e evropske velike sile zatiivati Tursku i njene kranske podanike, ime je Rusija izgubila svoj protektorat na Balkanu. Pariki je kongres proglasio Crno more neutralnim, a Rusiji zabranio, da dri flotu i podie tvrave. Tom je odlukom carstvo izgubilo pravo, da suvereno vlada na svome teritoriju. Mirovne su odredbe povrijedile Rusiju kao veliku silu i izjednaile je s Turskom, koja takoer, nije smjela utvrivati crnomorske obale. Bosporom i Dardanelima ne e ploviti strani ratni brodovi. Sporazumom je izmeu Engleske, Francuske i Rusije neutralizirano i Alandsko otoje. Ruski se predstavnik knez Orlov obvezao francuskom caru, da e Rusija blago postupati s Poljacima i paziti rimokatoliku crkvu. Tako se poslije sloma Nikolina carstva Napoleonova zvijezda sve vie uspinjala i jasno blistala na evropskom politikom nebu. Aleksandar je pristao na mir teka srca i u svom ukazu navijestio narodu, da e se vlada odsada baviti unutranjim reformama. Nestalo je Nikolina sistema, novi je vladar zapoeo novu epohu ruske povijesti.Sad su zapoele znaajne promjene u unutranjem ivotu golemoga slavenskog carstva. Najprije je bilo seljako pitanje, koje je trailo svoje konano rjeenje. Ako se plemstvo oslobodi svojih dunosti, morat e se promijeniti i gospodarski i pravni poloaj neslobodnoga seljatva, koje je plemstvu plaalo namete samo stoga, to je moralo sluiti caru i dravi. Car je za dobro opega poretka istaknuo, da je politiki mudrije, ako se problem zahvati odozgo nego odozdo. Zapoele su rasprave u novinama, letaima i brourama, koje su iznosile oprene interese i razlina miljenja o tome, kako treba rijeiti seljako pitanje. I nije se radilo samo o linoj slobodi, nego i o tome, kako treba dodijeliti zemlju, da se osigura opstanak i gospodarski napredak osloboenih seljaka. Odluno je bilo, to su se mnoge utjecajne linosti, meu njima i carev brat veliki knez Konstantin Nikolajevi, zauzeli za seljake interese. Da bi 176. od 267 stranicase itavo pitanje temeljito obradilo, osnovao je car poseban komitet, kome je sam predsjedao. Ve se u samom poetka pokazalo, da ne e biti jedinstvena rjeenja, jer su prilike velikoga posjeda na Jugu bile razline od onih na Sjeveru. Neplodni je Sjever imao osobite namete, posjednici su svojim seljacima, koji su radili u tvornicama, nametnuli neke naroite terete. Takvih seljakih podavanja nije bilo na plodnom Jugu. Prema tome je bilo i razlinih miljenja o tome, kako e se odrediti vrijednost one naknade, koju e seljaci predati svojim gospodarima.Neobian je razvitak ruskoga seljakog stalea jo vie oteao problem njegova osloboenja. U ono se staro doba, kad je zemlje bilo u izobilju, nije u Rusiji razvio nejednak privatan posjed kao na Zapadu, nego kolektivno vlasnitvo, koje je eim i redovnim dijeljenjem novim uivaocima utvrdilo neku jednomjernu korist od obraivanja, i to ve prema broju lanova pojedinih seljakih obitelji. Ta ustanova ipak nije iskonska, plod je kasnijega razvitka iz prilika, koje su stvorili prvi naseljenici. Kad se seoska opina poveala, ponestalo je zemlje. Budui da seljaci nisu poznavali naprednija produktivna sredstva, to je primitivno naturalno gospodarstvo spreavalo, da se prema brojnijim opinarima povea i povrina obradivoga tla. Stoga su izjednaili imunije sa siromanijima u zemljinoj zajednici (miru), koja je dobila svoje osobito znaenje, kad je drava uvela porez po glavi. Siromani seljak s malo zemlje nije mogao plaati istu kvotu, koju su podavali imuniji. Problem su rijeili jednostavno: jednake dunosti prema dravi i posjedniku i prema tome jednaka podjela obradive zemlje u seljakoj zajednici. Mir je prema tome seljaka paralela sistemu plemikih posjeda za slubu u staroj moskovskoj dravi. I posve je prirodno, to su se seljaci bunili, kad je Petar III podijelio plemstvu povlastice (1762), rijeio ih svih dunosti prema dravi, dok je seljaka sluba plemikim posjednicima ostala i dalje.Spomenute razline gospodarske prilike na Sjeveru i Jugu posljedica su reforma, koje je proveo Petar Veliki, da unaprijedi rudarstvo i manufakturu. Te su razlike bile znaajne i za plemstvo i za seljatvo. Na Sjeveru se seljako puanstvo stalo baviti novim privrednim granama, pae se domala stala razvijati i kuna industrija. Neslobodni seljaci nisu ni kao radnici mogli svojim gospodarima zaraditi dovoljno novaca, jer su ruski plemii od XVIII vijeka stali nasljedovati ivotne obiaje svojih zapadnih stalekih drugova. Troili su mnogo i sve se vie udaljili od primitivnih djedovskih obiaja i prema tome i od svoga naroda. Mnogi su plemii zanemarili svoj posjed i posve preli u vojniku ili graansku dravnu slubu. Dravnoj su plai dodavali novani tribut svojih obroka, industrijskih radnika. Posjedi su na Sjeveru pomalo naputali nerentabilne kulture i uzgajali konoplju ili se bavili stoarstvom. Tako je plodnijem Jugu ostalo itarstvo, a ti su posjednici namirivali i domae potrebe i izvozili svoje ito u inozemstvo. U sjevernoj bi industriji osloboenje dotada neslobodnih seljaka drukije odjeknulo nego u velikoj itnici na Jugu. Sjeverni bi plemii i seljaci-radnici tad imali nove ivotne uvjete, koji bi se razlikovali od ivotnih prilika velikih posjednika i seljaka-ratara na ruskom Jugu. Meutim ni to nije sve. Kao to su plemii na svojim imanjima podizali tvornice, da se bolje okoriste radnom snagom, tako su i graanski tvorniari kupovali posjede i neslobodno seljatvo, da ga upotrebe u svojim industrijskim poduzeima. I ti su posesioni seljaci, koje su vezali uz tvornicu, ivjeli jednako teko, kao i seljaci-radnici na posjedima svojih plemikih gospodara.Vlada nije sve do dana, kad je car oslobodio rusko seljatvo (19. februara 1861) uinila 177. od 267 stranicagotovo nita, da popravi stanje neslobodnih kmetova. Pae se nisu provodile ni one naredbe iz godine 1797, koje su zabranjivale, da se seljaci zaposle nedjeljama i blagdanima i da se pritjeraju na tlaku vie od tri dana na sedmicu. Lokalne se vlasti nisu osvrtale na te zabrane, jer je tako eljelo utjecajno plemstvo. Kmetova, koji su morali vriti tlaku, bilo je dvostruko vie, nego seljaka druge kategorije, koji su svojim gospodarima plaali namet u novcu i radili u tvornicama, trgovini ili obrtu. Ti su ivjeli lake i u svemu bili slobodniji od kmetova, o kojima su posjednici odluivali, kako su htjeli.Posebni su poloaj imali dravni seljaci, koji nisu pripadali posjednicima, nego su imali graanska prava i bili razmjerno imuni, jer nisu snosili tako velikih tereta kao privatni otroci. Dravna je uprava utvrdila odnose i tih seljaka, za koje se osobito pobrinuo grof Kiseljev godine 1838. I pored toga, to je nastojao, da ih podigne i kulturno i gospodarski, vre je organizirao njihova naselja i opinama dao neku samoupravu. Vie je opina dravnih seljaka skupio u okrug, volost. Bolji su ivot dravnih kmetova ruski seljaci smatrali kao dokaz, da im je car prijatelj, i da samo plemii spreavaju, da se oslobode i steknu svi graanska prava.U Rusiji su tad ve bili naisto o vrijednosti prisilnoga rada, a naroito su tvorniari znali, da neslobodan radnik proizvodi mnogo manje od slobodnoga. Stoga su radije uzimali slobodnjake i zapoljivali sve manje posesionih seljaka. Posjednici se meutim na imanjima tee odricali radne snage svojih seljaka, pa je i zakon iz godine 1803. ostao bez osjetljiva uinka, jer njime nije bio stvoren jus cogens. Ta je uredba traila, da se neslobodni seljaci prevedu u slobodne privatnim ugovorima izmeu posjednika i njegovih otroka. Zbog otpora plemikih gospodara pobunili su se seljaci etrdesetih i pedesetih godina i za krimskoga rata zatraili, da ih upiu u vojsku, jer odslueni vojnici nisu ivjeli u seoskim opinama, nego kao dravni seljaci. Dravni su interesi zahtijevali, da se reformira seljako pitanje, a s tim su se sloili i mnogi plemii, osobito magnati i oni, koji su napustili svoja imanja i primili dravnu slubu. Reforma je pola dalje, no to su isprva namjeravali, jer je vladu na to natjeralo radikalno raspoloenje irokih narodnih slojeva. Seljatvo je ustalo protiv prisilnog rada i trailo slobodu i zemlju, koju je obraivalo za svoje ivotne potrebe.Mnogi bi plemii pristali, da se seljaci oslobode, ali da ne dobiju zemlje, po emu bi stekli samo linu slobodu, dok bi gospodarski i nadalje bili robovi svojih gospodara. U prvom se reskriptu o seljakom pitanju od 20. novembra 1857. govorilo o dodjeljivanju plemike zemlje seljacima, da se osigura njihov gospodarski opstanak, a govorilo se i o nainu, kako e plaati namete dravi i posjednicima. Tajni komitet - koji je car osnovao, da priredi nacrt o reformi seljakoga poloaja - nije ni sam bio sloan, i u njemu se javila razlina miljenja. Ali se za seljaku stvar odluno zauzeo veliki knez Konstantin, koji je pridobio i cara Aleksandra. U nekim su gubernijama plemii osnovali svoje komitete, gdje su vijeali o reformama. Car je sve te gubernijske komitete podredio glavnom komitetu, koji je radio pod njegovim nadzorom (1858). Gubernijski su komiteti zavrili svoj rad 1860. i otposlali svoje prijedloge glavnom komitetu, koji je izradio reformu 1861. i upravio je dravnom savjetu.Ukaz je od 2. jula 1858. oslobodio krunske seljake, predao im zemlju i priznao prava slobodnih graana. Zakon o osloboenju izdao je car 19. februara (3. marta) 1861. Budui da su seljake prilike u pojedinim krajevima bile razline, to se razlino provodili i zakonski propisi. U provincijama je oko Baltikoga mora seljak ve bio slobodan, ali nije dobio zemlje, 178. od 267 stranicakoja je ostala posjedniku. Seljak je dodue bio lino slobodan, ali je robovao gospodarski, slino kao u Poljskoj, gdje su u poetku XIX vijeka oslobodili seljake, ali im nisu dali zemlje. Prema tome se tu due nisu morale otkupiti, otroci, koji su sluili svojim gospodarima, postali su za dvije godine potpuno slobodni, ali nisu imali prava na zemlju. Otroci su na velikim posjedima takoer dobili slobodu i usto svoju kuu, gospodarski inventar i zemlju na uivanje. Kako je na Istoku i Jugu bilo jo dovoljno slobodne zemlje, to su se plemii pobojali, da e ih osloboeni seljaci ostaviti, pa su radije dali od svoje zemlje, da ne ostanu bez radne snage. Prema lokalnim su prilikama utvrdili maksimalni dio, koji je pripao seljaku, dok bi pretiak povrh toga dijela morao vratiti posjedniku, ako bi ga taj zatraio. Treinu su maksimalnoga dijela proglasili minimumom, koji je seljak morao dobiti za svoje potrebe. Posjedniku mora ostati treina njegova dotadanjega posjeda, u stepskim podrujima pae i polovina. Kuu i zemlju platit e seljaci svojim bivim gospodarima bilo novcem bilo radom, ime se pravno priznalo, da su vlasnici tih nekretnina, koje je seljak preuzeo. Zakon je pored toga doputao, da posjednici i seljaci rijee neka pitanja sporazumno.Time se popravio poloaj osobito litvanskih, bjeloruskih, nekih ukrajinskih i poljskih seljaka. Vlada je poljskim seljacima poslije ustanka 1863. dala znatne olakice i tako ih odbila od nacionalistikoga graansko-plemikog pokreta. U zapadnim su gubernijama osloboeni seljaci dobili vie zemlje nego u drugim krajevima. Svaka je reviziona dua dobila 3.2 desjatine (desjatina = 1.09 ha), to e rei, da je seljaka obitelj primila otprilike 10 desjatina. Prije osloboenja je svaka reviziona dua imala 3.7 desjatine, tako da su u tim krajevima seljaci uglavnom zadrali zemlju, koju su obraivali za svoje potrebe. Za stalno je uivanje seljak plaao radom, ali je sad imao pravo, da poslije tri godine tu svoju dunost namiri i novcem. Kad se seljatvo oslobodilo, zabrinuli se posjednici, ne e li izgubiti radnu snagu - raunali su, da e seljake zahvatiti poznata ruska elja za putovanjem i seljenjem iz jednoga kraja u drugi. Meutim su ipak seljaci uglavnom ostali kod posjednika, od kojih su traili i zemlje i rada. Zbog toga su ostale i neke stare obveze, npr. mir. Iako su se seljaci oslobodili od vlasti svojih gospodara, ostao je mir, koji ih je vezao. Policijsku je vlast od bivih gospodara preuzela opina i tako dobila pravo, da protiv nemarnih i otpornih opinara najstroe postupa: mogla ih je osuditi na prisilan rad, progonstvo u Sibir itd. Vlada nije ukinula mir, jer je jamio, da e seljaci plaati poreze, da ne e izmai svojim obvezama, to bi se sigurno dogodilo, da su bili potpuno slobodni, niim vezani. Odlunu su rije u seoskim opinama imali starjeine pojedinih domainstava, njihov je skup odluivao o vlasnitvu i zemlji pojedinih opinara i u odreenim vremenskim razmacima iznova dijelio opinsku zemlju seljacima na uivanje. Seljak prema tome ne bi nikada postao samovlasnik, da ga drava nije poduprla, i to s namjerom, da pojaa produktivne snage i razvije poljodjelstvo i industriju.Kad bi posjednici uredili odnose sa svojim seljacima, mogli su zatraiti otkupninu u dravnim papirima, pa je tako seljak sve, to je primio od svoga gospodara, morao platiti dravi. Svoj je dug otplaivao u obrocima kroz 49 godina. Poslove su oko seljakoga osloboenja nadzirali posebni upravni odjeli u gubernijskim mjestima, a pravne su sporove rjeavali mirovni sudci, koje je biralo plemstvo kao odluan faktor seljake samouprave. Skuptina je mjesnih mirovnih sudaca u pojedinim okruzima odluivala kao via vlast u teim nesuglasicama.179. od 267 stranicaManifest je iz godine 1861. sigurno popravio seljaki poloaj, iako nije zahvatio samu sutinu ruskoga agrarnog pitanja. Mnogi su odahnuli, to su sad u Rusiji ivjeli slobodni ljudi, koji su imali bar neki minimum ivotnih uvjeta. Seljaci su, istina, teko snosili pritisak svojih opina, koje su pored toga ometale i tehniki napredak, jer su esto iznova dijelile zemlju meu opinare. Nitko nije ulagao u zemlju, koju e uskoro izgubiti i dobiti drugu, pa nije udo, to je seljaka zemlja nosila mnogo manje od gospodske. Vlada je ostavila mir, da osigura dravne prihode i otplate za dodijeljenu zemlju. Kad seljaci namire svoje dugove za kue, inventar i zemlju, postat e slobodni vlasnici, moi e svoj dio prodati ili zaloiti. U lanu je 165. izriito reeno, da seljak moe i prije odreenoga roka isplatiti dravi svoj dug, pa e odmah dobiti svoj dio iz zemljine zajednice, koja je duna, da mu preda zemlju po mogunosti na okupu, tako rei u jednom komadu. Prije osloboenja nisu seljaci imali neposrednih odnosa s dravom, bili su vezani na gospodarevu zemlju, sad se meutim stvorio nov sloj drutvenoga ivota, koji je traio, da vlada promijeni i dotadanju upravu i sudstvo.Naredba o zemaljskim ustanovama u gubernijama i okruzima iz godine 1864. pregradila je dotadanju staru staleku upravu. Po toj je naredbi zemstvo predstavljalo sve tri klase: plemstvo, graanstvo i seljatvo. Okruna su i gubernijska zemstva bila samostalna tijela, koja su zastupala lokalne interese. Zastupnike su birali na tri godine, i to po izbornom sistemu, koji je traio, da posjednici, trgovci, obrtnici i seoske opine posjeduju nekretnine odreene vrijednosti. Okrunim je zemstvima predsjedavao plemiki maral, a sastajala se svake godine, da rjeavaju lokalna gospodarska pitanja. Pored redovnih je vijeanja bilo i izvanrednih, ve prema potrebi. Gubernijska su zemstva raspravljala o slinim pitanjima pojedinih gubernija, i ona se morala osvrtati na ope interese, a ne na interese pojedinih stalea. Gubernijsko je zemstvo vodio gubernijski plemiki maral, dok su zastupnike odabirala okruna zemstva izmeu svojih lanova. Budui da su vijeanja okrunih i gubernijskih zemstava trajala kratko vrijeme, to se tu utvrivale samo glavne smjernice, koje su izraivale i provodile posebne radne komisije, zemski uredi. Na elu je takva ureda bio predsjednik i bar dva prisjednika, koje je zemstvo izabralo na tri godine. Komisije su po svojoj vlasti organizirale urede, namjetale inovnitvo i vrile sav potreban posao. Zemstva nisu bila potpuno samostalna, guverneri i ministar unutranjih poslova imali su pravo veta, ali se zemstvo moglo obratiti senatu, koji bi donosio konanu odluku. Zemstvo je rjeavalo mnoga pitanja: gospodarska, prosvjetna, sanitarna, kulturna i t. d, pa je zbog toga imalo i velikih financijskih povlastica, meu ostalim i pravo raspisivanja razliitih poreza. Doskora se javila tenja, da se preko zemstava izgradi ope narodno predstavnitvo i da se tako mjesto careva samovlaa uvede konstitucionalna vladavina. Vlada je ustala protiv tih nastojanja i otro ih pobijala. Plemstvo je od godine 1855. pokuavalo, da oivi stari Zemskij sobor i tako stegne apsolutistiku vladu, a sad su poneka zemstva predlagala caru, da proiri lokalnu samoupravu i osnuje ope narodno predstavnitvo svih klasa za itavo carstvo. Aleksandar nije bio apsolutist, pae, bio je sklon da popusti i prihvati konstitucionalni ustav. Ve prvih je dana svoje vlade ukinuo stroge oeve cenzurne propise, pa se sad i u tampi slobodnije raspravljalo o unutranjoj politici i vladinim postupcima. Radikalni su se elementi okoristili tom slobodom i izvrili atentat na cara (1866). To je djelovalo na mekoga cara, koji je popustio onim reakcionarnim krugovima, koji se nisu 180. od 267 stranicanikako slagali s njegovim liberalnim sklonostima. Tako su propale i konstitucionalne tenje mnogih zemstava, a podstrekivae su takvih prijedloga stali administrativno progoniti.Vlada je donijela i novu uredbu o gradovima prema pruskom uzoru (1870). Zastupnike su u gradsku dumu birali graani, koji su od svoga posla ili posjeda plaali gradski porez. Gradska je duma imala istu nadlenost na gradskom podruju, koju su imala zemstva u okruzima i gubernijama. Izmeu gradskih su zastupnika izabirali odbor, koji je kroz etiri godine kao permanentni gradski ured, magistrat, rjeavao uredske i tehnike poslove prema zakljucima gradske dume. U statutu je od 1785. Katarina II stegnula gradsku samoupravu, za Nikole I, koji je bio vrlo oprezan i bojaljiv, promijenili su poneto gradsku uredbu prema modernim zahtjevima npr. za Petrograd (1846), a tek je Aleksandar II dopustio, da se uvede u Moskvi i Odesi (1863). Nedugo je prije toga zapoela vlada prouavati pitanje ope reforme gradske samouprave, jer su to gradovi sve upornije traili, ali su slobodoumnije tendencije sprijeili reakcionarni krugovi poslije atentata, koji je izvrio Karakozov. Tako je dravno vijee razmjerno kasno prihvatilo zakon o gradskoj upravi. I tu je kao i kod zemstava nestalo stalekih predstavnitva, gradska je duma zastupala sve graanske slojeve, koji su bili razdijeljeni u tri izborne klase s prilino zapletenim izbornim sistemom. Gubernije su nadzirale rad gradskih duma, koje su imale pravo, da se protiv gubernijskih odluka polae senatu kao vrhovnoj prizivnoj instanciji.Te su promjene izazvale gospodarski napredak, kome je pomoglo i to, to su izgradili nove prometne putove, naroito eljeznice. ivlje je poslovanje u svim gospodarskim granama trailo, da se zastarjelo pravosue iz Katarinina doba priljubi novim sloenijim odnosima. Uporedo sa savjetovanjima o dravnoj i gradskoj upravi raspravljali su u prvoj polovini ezdesetih godina i o novom graanskom zakoniku. Osloboenje je dotada bespravnih seljaka ve i samo bilo dovoljan razlog, da se utvrdi nov pravni poredak. Ukinuli su klasne povlastice i uzeli kao naelo, da su svi Rusi pred zakonom jednaki. Trebalo je jednom dokrajiti spor sudski postupak, koji se vrio vie pismeno nego usmeno, nije priznavao pravnih zastupnika, a sudcima davao potpunu slobodu, to je jo podravalo odavna uvrijeenu korupciju. Oko polovine su toga vijeka zapoele ve za Nikoline vlade rasprave o novom sudstvu. Javno je miljenje trailo, da sudske rasprave budu brze, usmene i javne, da se dotada tajni i prikriveni postupak izvede na danje svjetlo, oivi i izvue iz sudskih spisa. Kao plod su dugogodinjih studija izdali konano u poetku decembra 1864. temeljni sudski statut, koji je uglavnom zadovoljio sve zahtjeve. Po tom su statutu sudci bili nezavisni, a stvoreno je i novo zvanje pravnih zastupnika. I narod je neposredno sudjelovao kod suenja, jer su uveli porotu i mirovne sudove. Mirovni su sudovi rjeavali maline sporove, sudili sitne prijestupe, a glavna im je zadaa bila, da sve parnice rijee nagodbom protivnikih stranaka. Mirovne su sudce birala okruna zemstva i dume na tri godine. Protiv presude mirovnih sudaca stranke su se prizivale na plenarnu skuptinu mirovnih sudaca u pojedinim okruzima. Za vee su civilne parnice i zloine osnovali okrune sudove s civilnom i kaznenom komorom. Suci su bili pravnici, dok je porota odluivala, da li je tueni kriv ili nevin, i to samo u postupcima protiv tekih zloina. Senat je bio najvia prizivna instancija, ali je apelacionih sudova bilo u svim velikim gradovima. Vlada nije mogla suce otpustiti, iako ih je imenovala. Staleke su sudove ukinuli, ostali su samo volostni sudovi, koje su osnovali za seljake opine, da po obiajnom pravu sude u seljakim sporovima manjega znaenja. 181. od 267 stranicaProtiv presuda ovih sudova stranke su se prizivale na redovne sudove. I suci-laici su morali svriti neke kole i osim toga posjedovati odreenu imovinu, to je plutokratsko obiljeje svih Aleksandrovih reforma.Nov je poredak u dravi zahvatio i vojsku, gdje je bilo mnogo zastarjelih uredaba. U prvom se redu radilo o novaenja. Teka je vojnika sluba tada trajala 25 godina i teretila najsiromanije slojeve, jer su se imuniji mogli otkupiti, t. j. otposlati u vojsku nekog zastupnika. Osnove je ruskoj redovnoj vojsci stvorio Petar Veliki. Godine su 1874. uveli opu vojnu dunost, jer su sad svi podanici bili pred zakonom jednaki, a nestalo je i stalekih povlastica. Grof Miljutin, general i ministar rata, proveo je za svoga dugogodinjeg ministrovanja (1861-1881) najznaajnije vojne reforme. Nije bio samo iskusan praktik, koji je sudjelovao u borbama na Kavkazu, nego i teoretik i pisac. Njegova je zamisao bila, da to vie povee vojsku i narod, pa je stoga skratio rok djelatnog slubovanja i uveo ovjeniji postupak. Ukinuo je tjelesne kazne, ime je podigao osjeaj line asti i skratio slubovanje na 15 godina, od kojih su 6 godina vojnici provodili u djelatnoj, a 9 u priuvnoj slubi. Vojna se obveza zapoinjala s navrenom 21. godinom i zahvatala sve mladie bez razlike. Pojedinci su se mogli osloboditi, ako je bilo opravdanih socijalnih i gospodarskih razloga. Budui da nisu svi sposobni mogli nastupiti svoju dunost, to se biralo kockom. Preostali su zajedno s odsluenim vojnicima ostali u zemaljskoj obrani. Aktivno se slubovanje moglo skratiti i na est mjeseci, pri emu je odluivalo obrazovanje pojedinih obveznika. S navrenom je etrdesetom godinom prestala svaka vojna obveza, pa i u zemaljskoj obrani. Miljukov je nastojao, da i vojska pomogne kod kulturnog pridizanja ruskih seljaka, pa je uveo teajeve, u kojima su vojnici uili itati i pisati. asnike je kole takoer reformirao i pored vojnikih predmeta uveo i ope obrazovne. Miljukov je stvorio narodnu vojsku, koja e braniti rusku dravu po moralnoj obvezi, vojnik nije rob, nije ni plaenik, nego je borac za svoju zajednicu.Seljako osloboenje i sve ostale reforme stajale su mnogo novaca i teretile dravnu blagajnu, koja se sve vie zaduivala. Unutranji zajmovi nisu dostajali, nove su ustanove progutale i vanjske kredite, to je povealo kamatne rashode. Ministarstva su dotada prilino samostalno upravljala svojim prihodima i trokovima i tako ometala, da se utvrdi opi, stvarani dravni proraun. Trebalo je vie jedinstva i suradnje, pa je ministar financija dobio ovlast, da upravlja dravnim prihodima i izdacima. itavo je novano poslovanja nadzirala Dravna kontrola (od 1811) kao vrhovni raunski ured. Tim su centralistikim mjerama nekako uravnoteili proraun i tako sprijeili, da ne padne vrijednost dravnih zadunica i papirnatoga novca. Financijski je zakon iz godine 1863. podredio itav dravni proraun ministru financija, koji ga je i objavljivao. Proraun je vrijedio za itavu godinu. Prihode su poveali time, to su povisili carine, prireze na vino, rakiju, duhan i na neke predmete za svakidanju potrebu: sol i eer. Drava je imala velike koristi i od industrijalizacije, trgovine i obrtaj koji su se razvili, kad su izgradili nove ceste i eljeznice. Trgovina je procvala, i to ne samo unutranja, nego i vanjska, to je i opet dravi donosilo mnogo prihoda.Rusija je tako gotovo i prebrzo dostigla zapadnoevropske drave, ali je narod ostao neobrazovan. I nije tome kriva dravna uprava, jer ona nije zanemarila narodno prosvjeivanje; uzrok je toj nedai u samoj prirodi prosvjetnih nastojanja, koja donose tek kasne plodove. Golovnin, ministar prosvjete (1861-1866) trudio se svim silama, da unaprijedi rusko kolstvo. Kad se radio o pukim kolama, podigli se razlini interesi, koji su traili, da 182. od 267 stranicase kole urede onako, kako bi njima najbolje odgovaralo. Golovnin je najprije uklonio sve stege, kojima je Nikolino doba sapelo itav prosvjetni sistem: srednje i visoko kolstvo, akademije i nauni rad. U rasprave se oko pukoga kolstva sad uplele lokalne ustanove, naroito zemstva, pa onda i crkva. Statut je iz godine 1864. poao nekom sredinom, da izmiri oprene zahtjeve. Zemstvima je prepustio financijsku stranu, a u okruna je kolska vijea pozvao predstavnike dravne vlasti, crkve i zemstva. Zemstva su upravljala laikom kolom, dok je Sveti sinod nadzirao crkvene kole, kojih je pomalo nestajalo, iako ih je drava novano podupirala. Zbog velikoga su broja novih pukih kola osnovali i mnogo odgojnih zavoda za uitelje.Dotada su gimnazije i privatne zavode pohaala uglavnom samo djeca plemikih obitelji, dok su drugi stalei tek u malom broju polazili na vie obrazovanje. Prema novim je politikim prilikama Golovnin dopustio djeci svih stalea, da se upiu na vie kole (1864). Poslije poloena prijamnog ispita imali su uenici pravo, da se upiu ili u istu humanistiku gimnaziju s latinskim i grkim jezikom,, ili u gimnaziju bez grkoga jezika, ili u realnu gimnaziju, na kojoj se nisu pouavali klasini jezici, ali se vie pazilo na prirodne nauke i matematiku. Poslije svrene su srednje kole mogli pripadnici svih stalea nastaviti studij, na sveuilitu.Novi je sveuilini statut objavljen godine 1863. Vlada je tom uredbom obnovila akademsku slobodu i potvrdila pravo, da sama sveuilita biraju svoje rektore. Rektora su birali na etiri godine, a u samoupravnim mu je poslovima pomagalo profesorsko vijee. Kurator je samo nadzirao, da li se uprava vri pravilno, i spreavao, da se provode protuzakoniti zakljuci. Sluaima je bilo zabranjeno, da osnivaju svoja drutva, i koja bi kao legalne korporacije iznosila njihove zahtjeve. Sveuilina se mladost stoga skupljala u povremene bune zborove, koji su se poesto pretvarali u prave studentske nemire.Rusija se tako gotovo na svim podrujima premetnula u modernu liberalnu dravu, koja je napustila naturalno-gospodarstvo i brzo se industrijalizirala. Nestajalo je i staroga patrijarhalnoga ivota, to je ozlovoljilo krugove visokoga plemstva, naroito one starije generacije, koje su u suvremenim prilikama vidjele samo zlo, nedostatke i prevratnike tenje. I zaista, tadanji se duhovni pokreti odvratili od romantikoga idealizma, pribliili se potrebama svakidanjega ivota i mjesto vatrenih zanosa propovijedali naturalistiku trijeznost. Duhovnost su nove generacije usmjerili Bchner i Damin - pa se ljudi etrdesetih i ezdesetih godina prologa vijeka nisu razumijevali. Duhovno je i politiko znaenje toga doba najbolje ocrtao Ivan Sergejevi Turgenjev (1818-1883). Industrijalizacija je svela u korito javni ivot, politike pokrete i knjievnost, odredila sve ciljeve i dala silu, koja e ih ostvariti. Mladost se nije zadovoljila demokratizacijom ruskoga drutva, traila je dublje i obuhvatnije promjene prema svojim socijalno-komunistikim idejama.Na odgovornim su mjestima u dravnoj upravi i nadalje ostali plemii, to se opravdavalo njihovom tradicijom i obrazovanjem. Car je i sad jo bio samovladar, to je razoaralo :iroke slojeve, a birokracija je i uz sva ogranienja zadrala staru mo, to je onemoguilo, da se zaista provedu vladine namjere. Na ovaj prividan napredak i lanu slobodu odgovarali su teroristikim inima i nemirima, a time se opet okoristili reakcionari, koji su ustali protiv daljih naprednih reforama i sprijeili, da se ostvare nove uredbe naroito u kolstvu. Prevratniki su pokreti sve vie jaali, reakcija bivala sve ea, pa je idue 183. od 267 stranicadesetljee doba tajnih saveza, policijskih i sudskih progona.Aleksandar Hercen je bio voa podzemnih nastojanja, koja je potpirivao iz inozemstva svojim asopisom Kolokol. Po svom je miljenju i ivotnim navikama bio i suvie aristokrat, da bi mu mlada generacija slijepo povjerovala i prihvatila njegov nauk, koji je iz Londona (od 1857) prodirao u Rusiju skrivenim putovima. Revolucionarni su Kolokol itali mnogi lanovi visokoga drutva, pa i sam car Aleksandar. Hercen se zamjerio otmjenim patriotima, jer nije osudio poljski ustanak, a kako je odbio i dranje radikalne mladosti, ta ga je zamrzila i prozrela kao i Turgenjeva, komu je prigovarala, da je izgubio svaki dodir s domovinom. Na elo su revolucionarnih pokreta stupili sveeniki sinovi, koji su unijeli u knjievnost ezdesetih godina materijalno-pozitivistike nazore. Sveeniki je sin bio i Nikola Gavrilovi ernievskij (1828-1889), koji je odrastao u najveoj oskudici. Zbog lanaka, kojima se divio K. Marx, iznenada su ga 1862. uhapsili, osudili na dvije godine tvravnoga zatvora i kasnije prognali u Sibir na prisilan rad. Tu je radio sedam godina, ali se ni poslije toga nije smio vratiti kui - sve do godine 1883. Teka ga je sudbina uinila muenikom mlade ruske revolucije. ernievskij je pobijao sve stege: vjerske, narodne i obiteljske. Knjievnost je toga doba ruila, da bi mogla izgraditi novo. Mladi su ljudi poli u narod, da ga prosvijete i revolucionarno osvijeste. Ti su narodnjiki potkopavali crkvu i dravu, pa je sveenstvo ve 1861. potaknulo vladu, da mu povjeri nadzor svih javnih kola. Vlada je zabranila privatne kole i nedjeljne teajeve, jer je u njima nazirala legla socijalistike propagande. Da oslabi utjecaj socijalistikih nazora, podupirao je Aleksandrov reim sve one, koji su irili utopistike ideje bilo rijeju bilo tampom. Mladi su studenti polazili u narod: obrtnicima, radnicima i seljacima, da ih poue i osvijeste. Taj je nov nain revolucionarnoga rada znaajan za to doba, koje se tako razlikuje od prijanjega razdoblja, kad su u literarnim i estetskim kruocima kritizirali suvremene prilike, a pisci u svojim djelima skriveno izmeu redaka osuivali politiki i drutveni poredak.Poljski je ustanak 1863. prekinuo sva vladina slobodoumna nastojanja. Od te je godine opadao i utjecaj Hercenov, a mladi se revolucionarni sluai skupili u tajnim prevratnikim kruocima. U to se doba istaknuo vjeni revolucionar Bakunjin. Mnogi su ruski socijalisti pobjegli iz domovine i u inozemstvu razvili ivu literarnu djelatnost. Izbjeglice su se dodue razilazili u svojim miljenjima, otro su pobijali jedni druge, ali je sve podjednako proela mrnja na ruski drutveni poredak, svi su podjednako teili da promijene teko stanje u domovini, ma koliko se u razlino doba odluili i za razlina revolucionarna sredstva i taktiku.Iako je vlada ve 1861. zapoela pobijati sve jai revolucionarni duh, nije Aleksandar posve odustao od svojih liberalnih namjera, ma koliko ga, i potresli poari, koje su revolucionari podmetali u glavnom gradu. Kod proslave je tisugodinjice ruskoga carstva (1862) javnost oekivala konstitucionalne slobode, ali je doekala pootrene policijske mjere i nadzor javnoga miljenja. Uporedo s pobijanjem revolucionarnih i socijalnih pokreta razmahalo se prisilno rusificiranje narodnih manjina, to su podupirali slavenofilski, pa i liberalni krugovi. Slavenofilski su asopisi Ruskij Vjestnik, koji je ureivao Mihajlo Nikiforovi Katkov, i Ruskaja Besjeda, ikoju je vodio Aleksandar Ivanovi Koeljev, osumnjiili Ukrajince, da tee za samostalnou. Vlada ih je zapoela progoniti i uskoro zabranila ukrajinski jezik u knjievnosti. Meutim su najotrije pazili na Poljake koji su 184. od 267 stranicanastojali, da obnove svoju dravu. Nisu potedjeli ni Finsku ni baltike pokrajine (1864). U samoj su se Rusiji ipak jo tih godina provodile reforme, pae je 1865. ukinuta i cenzura za asopise. Ali kad je 16. aprila 1866. student Karakozov izvrio atentat u petrogradskom parku, odrekao se Aleksandar svojih slobodoumnih naela i predao se reakciji. Natrani su krugovi tim atentatom dobili dokaz, da su Golovinove kolske reforme tetne, da liberalno poputanje pogoduje revoluciji. Golovin je odstupio, a njegovo je mjesto preuzeo grof Tolstoj. Mnogi su utjecajni ljudi drali, da prirodne nauke i matematika privode mlade materijalistikim i pozitivistikim nazorima, pa su predlagali, da se u sve vie kole uvedu klasini jezici, koji e je privui idealistikom shvaanju. Novi je statut za srednje kole (1871) prihvatio humanistiku gimnaziju kao osnovni tip srednjih kola, koje su spremale za sveuiline nauke, dok su realne gimnazije otvarale put viim zvanjima praktikoga ivota. Katkov i D. A. Tolstoj predvodili su taj klasicistiki smjer, a kako nisu imali dovoljno nastavnika, to su pozvali predavae iz drugih slavenskih zemalja, ponajvie iz eke. Meutim se ti stranci nisu pravo udomaili i nisu utjecali na rusku mlade onako, kako se to od njih oekivalo. Idealna se vrijednost klasinoga studija nije odrala na visini, to vie, to je jezini formalizam potisnuo stvarno ulaenje u duh i znaenje antikne kulture.Strah, da se slobodna rije i misao ne probiju na javit, potaknuo je vladu, da pootri i sveuilini statut i nadzire nastavnike i sluae. Sveuilina se samouprava jo neko vrijeme odrala, iako je Tolstoj htio, da je ukine, ali su ga studentske demonstracije i novinski napadaji primorali, da odstupi (1880).Reakcija je uzela maha i u pravosuu i upravi, gdje je imao plavnu rije general grof uvalov. Vladine mjere ipak nisu toliko naudile teroristima iz tajnoga saveza Narodnaja volja, koliko su pritjenjavale itav narod. Guverneri su dobivali sve vee ovlasti, magistrati su onemoali, politike su zloince kanjavale upravne vlasti bez sudskoga rjeenja (1871), a od sedamdesetih su godina sve vie stezali, slobodu tampe. Novine su i asopisi imali mnogo neprilika, osobito, ako bi pisali o suvremenim pitanjima. Liberalna je tampa stradala, ali su i slavenofilske dnevnike esto opominjali, plijenili i zabranjivali, jer je birokratska sumnjiavost postajala to zadrtija, to je jae izbijalo nezadovoljstvo svih drutvenih slojeva. Pisci se sluili razlinim dosjetkama, da izmaknu cenzuri. U obliku su literarne kritike proturavali politike ideje, istina, uvijeno, osobitim ezopskim jezikom, koji su itaoci ipak dobro razumjeli. Duhovni je voa literarne, upravo politike kritike bio pozitivist Nikola Konstantinovi Mihajlovskij (1842-1904), koji je toliko volio ruski narod, koliko je mrzio rusku dravu. U svojim je Politikim pismima jednoga revolucionara traio, da se ta politika tvorba uniti i ostvari socijalizam, koji je najbolja osnova za individualni razvitak. Njegov ga je radikalizam priveo politikom teroru kao najboljem sredstvu, da se ruski narod oslobodi nesnosna pritiska. Vladin je oprez bio nedostatan, ni otre policijske mjere nisu mogle suzbiti terora i tajnih drutava. Nije pomogla ni vanjska politika, kojom su odvraali javno miljenje od unutranjih pitanja. tovie, time su samo pojaali ope nezadovoljstvo, jer se otkrilo, da vojska nije spremna za rat, jer se pokazalo, da je nespretna vanjska politika proigrala plodove pobjednikih borba, jer se konano uvidjelo, da e se ruska vlada dodue zauzeti za konstituciju u balkanskim dravama, ali da je nikad ne e dopustiti velikom ruskom narodu.Aleksandar je poslije nesretnoga zavretka krimskoga rata vodio miroljubivu politiku i nastojao, da se ne uplete ni u kakav rat. Knez Gorakov, vicekancelar i ministar vanjskih 185. od 267 stranicaposlova, vrlo se gibljivo priljubljivao vanjskim prilikama i mnogo poputao, jer je znao, da Rusija nije dovoljno jaka, da se bori za svoje interese. Osobito je bio blag u istonoj politici, gdje je sada poslije parikoga mira ojaao engleski utjecaj. Rusija se oslanjala na Prusku, jer je Gorakov prijateljevao s Bismarckom, pruskim ministrom predsjednikom i bivim poslanikom u Petrogradu. Obje su sile imale zajednikih interesa i u unutranjoj politici i u vanjskoj, a osobito u poljskom pitanju. I Bismarck je podravao tradicionalnu prusku politiku prema Rusiji, moda i zbog toga, to se Pruska nije neposredno zanimala za istona pitanja. Neprijateljsko je austrijsko dranje pribliilo Rusiju i Francuskoj, koja je podupirala talijanski pokret protiv habsburke vlasti. Oba su se cara sastala u Stuttgartu 25. septembra 1857, gdje su raspravljali o balkanskom pitanju. Napoleon je u mnogoem prihvatio rusku tezu, to je omoguilo Aleksandru, da kao zatonik pravoslavne vjere podigne i politiki ugled svoga carstva. Napoleonov je nacionalni princip, kojim se posluio protiv Austrije i Turske, odgovarao i Rusiji u njenoj balkanskoj politici, ali se zbog toga zaotrili odnosi s Engleskom i Austrijom. Time su dobile jaku potporu obiju carstava Crna Gora i Rumunjska, koja se upravo izgraivala, ali sur se oba cara razila, kad se Napoleon otvoreno zauzeo i za poljske nacionalne tenje. U tom se pitanju francuski car prikljuio engleskoj i austrijskoj fronti protiv Rusije.Kad je Aleksandar II preuzeo vladu, ponadali se patrioti u kongresnoj Poljskoj, da e se politike prilike iz temelja izmijeniti. Car je u Varavi (1856) dodue svojom odlunom izjavom razoarao sve one, koji su oekivali neke olakice u nacionalnoj politici, ali je olakao vojnu diktaturu, oprostio poljskim prognanicima u Sibiru kaznu i dopustio, da se Poljaci udruuju u svoja drutva. Poljski je grof Aleksandar Wielopolski radio ve dulje oko toga, da se Poljaci priblie Rusima, ali je imao vrlo malo sljedbenika. Wielolpolski je mrzio Austriju, koja je u galicijskim nemirima podigla poljske seljake protiv plemia. Kad je 1856. mjesto Paskevia postao carskim namjesnikom mnogo blai Gorakov, odazvala se vlada mnogim poljskim zahtjevima, naroito u kolstvu. Ali su Poljaci traili i takve ustupke, na koje Rusi nisu niti pomiljali.Wielopolski je propao. Iako je od 1860, bio namjesnikov pomonik, a za njegova nasljednika velikoga kneza Konstantina, careva brata, pae i predsjednik civilne uprave, nije mogao ni blaom politikom pridobiti svoje zemljake, nije ih nikako mogao izmiriti s Rusima. Naprotiv, nacionalno je uzbuenje jo i poraslo, pa su u mnogim gradovima uestale demonstracije i nemiri. Izbjeglice su podupirali Crvene novcem i orujem. Pae ni umjereni, aristokratski Bijeli nisu htjeli ni uti, da se pridrue Wielopolskom, Nezadovoljnici su izvrili nekoliko atentata, pa je i Wielopolski uveo stroge mjere. Buntovna je mlade morala u rusku vojsku.Zbog toga je buknuo nov, nespremljen poljski ustanak (22. januara 1863). Pobunjenici nisu imali smiljena plana, nisu imali ni sile ni sredstava, pouzdavali se tek u Napoleonov nacionalni princip. Da bi pridobila i poljskoga seljaka, izdala je na brzu ruku sastavljena nacionalna vlada manifest, u kome je obeala, da e ukinuti kmetstvo i rijeiti agrarno pitanje. Mieroslawski je preuzeo diktatorsku vlast. Ali to su mogle nenaoruane i nesreene poljske gomile protiv dobro opremljenih i izvjebanih ruskih trupa. Ni otkuda nade: Austrija se nije upletala, a Pruska se prikljuila Rusiji. Zbog neuspjeha su Poljaci esto mijenjali vrhovno vodstvo, ali Nacionalni centralni komitet ipak nije dorastao svojoj zadai. Poljaci se nisu 186. od 267 stranicanadali, da e pobijediti rusku vojnu silu, nastojali su tek, da zategnu ustanak dotle, dok bi se umijeale velike sile, u prvom redu Napoleon III Francuski se car doista zauzeo za Poljake i predloio Aleksandru, da obnovi poljsko kraljevstvo, kojim bi vladao njegov brat Konstantin. Ali je Rusija odluno odbila taj zahtjev. Bismarck je naprotiv u alvenslebenskoj konvenciji (8. februara 1863) otvoreno predloio, da se pomogne Rusiji. Napoleon je sad pokuao, da poljsko pitanje prekrene u ope evropsko i da ga povee s njemakim, moda, da tako ispravi francuske istone granice. Njegovoj se noti Rusiji (10. aprila 1863) prikljuile Austrija i Engleska. Napoleon se poslije Nikole I osjeao sucem u svim pitanjima svjetske politike i nastojao, da pridobije svoje partnere za vojniku akciju. I zaista je vrlo groteskno, ako uporedimo zahtjeve, koje su zapadne sile postavile Rusiji, s konanim ishodom poljskoga ustanka. Bismarck je znao, da e te tri sile dodue traiti potpunu slobodu za Poljake, ali da se ne e uplesti u rat s Rusijom, pa je stoga nagovorio Gorakova, da odbije sve prijedloge. Poljski su ustanak sad stali pobijati sve odlunijim mjerama. Veliki je knez Konstantin napustio namjesniko mjesto, a preuzeo ga grof Berg. Poljskim su seljacima podijelili plemiku zemlju, to ih je odbilo od pobunjenika. Wielopolski je odigrao svoju ulogu, prola su vremena bilo kakva poputanja. U Litvi je generalni guverner-krvnik grof Muravjev ubrzo obnovio red i mir i dao smaknuti i mnogo onih, koji nisu bili krivi. Ustanak je uguen 8. avgusta 1864. Na varavskoj su citadeli smaknuti posljednjega diktatora Romualda Traugutta i preostale lanove nacionalne vlade. U vislanskom podruju, kako su sad prozvali kongresnu Poljsku, uveli su otar reim, koji nije progonio samo Poljake, nego i katoliku crkvu, kojoj su zaplijenili mnoga imanja. Zapoelo je i prisilno vraanje unijata u pravoslavlje. Upravu, sudstvo i vojsku preuzeli su Rusi, nestalo je posebnoga politikog poloaja, koji je Poljska imala sve do ovoga posljednjeg ustanka. Za Aleksandra se III pritisak jo i pojaao, pa je pobuna samo oteala i onako teko stanje.U vanjskoj se politici Rusija posve pribliila Pruskoj i time pokvarila svoj sporazum s Francuskom. Bismarcku je prijateljska politika prema Rusiji donijela velikih koristi u njegovoj borbi za njemako dravno jedinstvo, jer je neutralnost ruskoga carstva sprijeila, da se Austrija umijea u njemako-francuski rat. Bismarck se oduio za tu uslugu time, to je radio za Rusiju kod rjeavanja crnomorskog problema, zbog koga je Gorakov nekoliko puta zapoinjao-pregovore. Posluio se zgodnom prilikom, kad je Francuska bila vezana ratom, i upravio 31. oktobra 1870. cirkularnu notu dravama potpisnicama parikog mira (1865). U toj je noti najavio, da se Rusija ne e drati ugovora u Crnom moru, jer su ga sve vlasti ve esto puta povrijedile. Bismarck je posredovao i predloio, da se u Londonu odri konferencija. Predstavnici su se velikih sila sastali u januaru 1871. i 13. marta potpisali ugovor, koji je ukinuo teke uvjete parikog mira. Rusija se oslobodila sramotnih obveza, odahnula je, jer se i opet osjeala velikom silom, koja sama odluuje o svojim politikim postupcima i provodi politiku svojih interesa. Engleska je meutim ovim ugovorom izgubila igru, ojaao je njen takmac na Orijentu. Ope su politike prilike zbliile Rusiju i Prusku, obje su sile imale zajednikih interesa u unutranjoj i u vanjskoj politici, interesa, koji su traili, da jedna drugu podupre. Iako je Rusiji bila blia i milija Francuska, ipak se zbog tih interesa odrale politike veze izmeu obih drava. Nisu se prekinule ni, onda, kad se spremala ua suradnja izmeu Njemake i Austrije. Njemaki je car pohodio Ischl i Salzburg (u avgustu i septembru 1871), a Franjo Josip I Berlin. Aleksandar II je elio, da i njega pozovu na taj sastanak u Berlinu, jer je 187. od 267 stranicanastojao, da sklopi savez s oba njemaka carstva - neku vrstu nove svete aliance, koja bi jamila za opi mir. Ali je Andrassy, koji je naslijedio Beusta, pruskoga neprijatelja, htio oba carstva povezati s Engleskom i Italijom, iako nije traio, da se iz toga saveza iskljui Rusija. Tri su cara boravila u Berlinu od 3-11. septembra, a pratili su ih njihovi kancelari. Na tom su se sastanku pribliile te tri velike sile, a Bismarcku je polo za rukom, da potpuno osami Francusku. Taj je savez poprimio jasnije oblije tek kasnije, poslije razlinih pregovora. 22. oktobra 1873. utvren je sporazum triju careva, po kome e jamiti evropski poredak, prema tome i Njemakoj; Elzas i Lotaringiju. Rusija se i Austrija obvezale, da ne e jednostrano rjeavati balkansko pitanje. Ipak nisu ostvarili vojniki savez, kako ga je eljela Rusija, i o kome se raspravljalo za boravka njemakoga cara Vilima I u Petrogradu. Konkretni su plodovi toga ugovora izmeu triju sila Njemakoj dosta koristi, ali je ua suradnja izmeu triju sila bila nemogua, jer su i Rusija i Austrija bile nepovjerljive, pa je Bismarck morao ee posredovati, da ukloni nesporazume. Njemaku je uznemiravao razvitak u Francuskoj, a i Gorakov se 1875. pridruio Engleskoj, kad se zauzela za francuske interese. Tu kao da se ipak obistinila Aleksandrova rije na berlinskom sastanku, kad je rekao, da Evropa treba jaku Francusku. Te su prilike potresle sporazum triju careva. Kad su Austrija i Italija odbile da interveniraju, pola je i Njemaka svojim putem.Rusija je odlunijom orijentalnom politikom gotovo izazvala evropski rat. Aleksandar je bio protiv rata, svoje je carstvo poveavao mirnim pregovorima: 1858. je stekao podruje oko Amura, 1860. usurski kraj, za koji je Japanu prepustio Kurile, 1875. juni Sahalin. Daleku je Aljasku Rusija prodala Amerikoj Uniji (1867). U podruju Sir-Darje i Amu-Darje pokorila j Rusija kokandski, buharski i hivski kanat u tekim bojevima s razbojnikim plemenima, koja su bila vrlo nezgodni susjedi. Ratne su operacije bile izvanredno tegobne, jer se trebalo boriti na tekom centralnom azijskom terenu. Rusi su polako napredovali sve do perzijske, afganistanske i kineske granice i svladavali velike zapreke i tekoe. Ti su ruski uspjesi uznemirili Englesku, naroito, to se time slavensko carstvo pribliilo Indiji: bilo je asova, kad se dralo, da se mir ne e moi odrati.Engleska se politika zabrinula i zbog Balkana. Mladoturski je pokret traio unutranju obnovu, ali je poveo i borbu protiv krana i potaknuo ubojstvo francuskoga i njemakoga konzula u Solunu (1876). Sultan se ni prije nije drao pogodaba parikoga mira (1856), a sad su mladoturci svrgnuli i umorili sultana Abdul Aziza (u maju 1876) i odbili, da turska vlada prihvati zahtjeve velikih sila. Rusija se zauzela za Bosnu, Hercegovinu i Bugare, dok su Francuska i Engleska zahvatile u Siriji. Ruski su uspjesi u Aziji potakli engleskoga ministra predsjednika Disraelija, da se opre ruskom utjecaju na Balkanu i da zatrai, da car promijeni svoju politiku. Ali Rusija nije mogla ni kao glavna slavenska sila ni kao zatitnica pravoslavne vjere dopustiti, da se dogaaji na Balkanu razvijaju bez njena sudjelovanja. Kad je u Hercegovini i Bosni 1875. planuo ustanak, nisu ga evropske sile mogle stiati diplomatskom intervencijom, jer Turska nije htjela popustiti. Pitanje se nije rijeilo ni onda, kad su Njemaka, Austrija i Rusija nastupile zajedniki. Engleska je i nadalje pomagala Tursku, branila je njene interese na dogovorima kranskih sila, pae je otposlala svoju flotu u Dardanele, toboe, da sprijei, da se ne bi ponovilo solunsko krvoprolie. Balkanskih se nemira prihvatili slavenofili, uinili su sve, da doe do rata, koji bi oslobodio balkanske krane. Na poetku su jula Srbija i Crna Gora navijestile Turskoj rat, to je oduevilo rusko javno miljenje. Ruski su asnici i 188. od 267 stranicastudenti stupili kao dobrovoljci u srpsku vojsku, a dobrotvorna su se drutva pod vodstvom ruske carice Marije Aleksandrovne brinula za borce.Rusko je upletanje u balkanska pitanja zabrinulo i Andrassyja. Pobojao se, da e se Bosna i Hercegovina prikljuiti Srbiji, koja bi se oslonila na Rusiju i time otetila Austriju na Balkanu. Bismarck se trudio, da premosti taj novi jaz izmeu Rusije i Austrije, slutio je, da bi se spretni Gorakov zbog toga spora lako pribliio Francuskoj, to bi bilo protiv njemakog interesa. Meutim su sile odbile njegov prijedlog (u januaru 1876), da Austrija okupira Bosnu i Hercegovinu, Rusija da dobije besarabijsko podruje, koje je izgubila parikim mirom, a Engleskoj da se prizna potpuna sloboda u Egiptu. Izradio je ipak, da su tri carstva: Rusija, Njemaka i Austrija upravile Turskoj otar memorandum (u maju 1876), ali je taj bio tek udarac akom po vodi, jer su mladoturski nemiri sprijeili vladu da popusti. Srpsko-crnogorski rat protiv Turske nije imao odluna uspjeha, pa se Rusija spremala da zahvati i vojnom silom presjee vor. Aleksandar i Franjo Josip sastali se u Reichstadtu u sjevernoj ekoj 8. jula 1876. i zakljuili, da e se obje sile zauzeti za balkanske Slavene i osigurati Srbiju i Crnu Goru, ako bi pobijedila Turska. Ako pak nadjaaju slavenski borci, dobit e Srbija bosansko podruje na Drini, Sandak i Novi Pazar, Crna Gora junu Hercegovinu, luku Spi i krajeve do Lima. Rusija bi uzela Besarabiju i izgubljeno podruje u Transkavkaziji, Austrija preostali dio Bosne i Hercegovine. Epir, Tesalija i Kreta pripali bi Grkoj, a Bugarska, Rumelija i Albanija dobile bi samostalnost. Carigrad je bio otee pitanje, o njemu nije bilo jasna dogovora, utvrdili su tek, da e ga pretvoriti u slobodan grad.Meutim ni taj sporazum nije izmirio obje sile, i Rusija se i Austrija potajno sporazumijevale s Engleskom. Rusko je javno miljenje trailo od cara, da navijesti Turskoj rat, a taj je pritisak ojaao, kad su Turci pobijedili srpsku vojsku (pred kraj mjeseca oktobra). Car je uvidio, da mora neto uiniti, ali je izriito najavio Engleskoj, da ne e uzeti Carigrada. Engleska se meutim ve odbila od Turske, koja nije nikako poputala, i predloila, da se odri konferencija u Carigradu. Car je izjavio, da e Rusija sama rijeiti pitanje, ako konferencija zavri bez uspjeha. Poslanika se konferencija zapoela 11. decembra 1876, Bismarck nije oekivao, da e se tu rijeiti istono pitanje, ali se nadao, da e dogovori lokalizirati rusko-turski rat. Konferencija se razila bez ikakva rezultata, jer je Turska bila uporna.Rusiji nije preostalo, nego da 24. aprila 1877. navijesti Turskoj rat. Kako se podigla i Rumunjska, to je pred kraj mjeseca juna veliki knez Nikola Nikolajevi krenuo s glavninom ruske vojske uz Dunav. Protiv Turaka su ustali i Crnogorci i Bugari. Rusi su napredovali prema Balkanu, gdje je general Gurko naglim prodorom 19. jula zauzeo prelaze prema Rumeliji. Turci su se pod vodstvom Mehmed-Alije snano opirali. General je Osman-paa poao iz Vidina, koji su opsjedali Rumunji, i udario prema Plevni, ime je ugrozio ruski bok. Pred kraj je mjeseca jula odbio ruske trupe i zadao im teke gubitke. Zbog toga je Gurko morao uzmaknuti iz Rumelije u klanac ipku, gdje je ilavom hrabrou suzbijao napadaje turskih eta, koje je vodio Sulejman-paa. Pred Plevnom su Turci suzbili glavninu ruske vojske, koja se borila osobiti hrabro, jer je na bojite doao car Aleksandar. Rusi su bili u nezgodnom poloaju, ali je vodstvo privuklo pojaanja i tako stegnulo Osman-pau, da mu nisu koristili ispadi iz tvrave, pa se u decembru morao predati. Gurko je sad preao u napad: provalio je u Rumeliju i prodro do Drinopolja. U polovini je mjeseca decembra 189. od 267 stranicasudjelovala i Srbija u zimskom ratu i zatitila rusko desno krilo. Turska se vojska poela raspadati.I na azijskom je ratitu zapelo rusko napredovanje prema Karsu i Batumu. Turci su se tu opirali etama velikoga kneza Mihajla Konstantinovia tako estoko, da su morali otposlati pojaanja, da osvoje Kars. Grad je pao tek 4. novembra poslije tekoga poraza turske vojske. Rusi su sad stali opsjedati Erzerum. Ruski su vojni uspjesi u Aziji i na Balkanu, gdje su ve nadirali prema Carigradu, uznemirili Disraelija, koji je otposlao englesku flotu u Mramorno more, da zatiti imperijalne interese. Gorakovu je 13. decembra upravio notu i upozorio ga na sve tekoe, koje bi nastale, ako Rusija zaposjedne Carigrad. Engleski je zahvat samo produljio rat, premda je sultan ve odluio, da sklopi mir. Gorakov je u svom odgovoru meu ostalim potvrdio, da Rusija ne tei za Carigradom, da ga ne e sjediniti s carstvom. Zbog engleske mornarike demonstracije pred Prinevskim otocima nije Turska htjela odmah prihvatiti mirovnih pregovora, ali ikad je Rusija zaprijetila, da e udariti na Carigrad, pristala je na primirje (31. januara 1878). Car je na englesku demonstraciju odgovorio vrlo odluno: premjestio je svoj glavni stan u San Stefano, neposredno kraj turskoga glavnog grada. Tu su konano 3. marta 1878. uglavili preliminarni mir, po kome je Turska ponovno priznala Srbiji, Crnoj Gori i Rumunjskoj samostalnost, pristala, da se od podunavske Bugarske, Rumelije i dijela Makedonije osnuje autonomna kneevina Bugarska pod sultanovim vrhovnitvom, a prilike u Bosni i Hercegovini temeljito izmijene. Bosna i Hercegovina imat e i posebnoga guvernera. Rusija je za sebe traila ue Dunava, Kars i Batunu Turska bi tim ustupcima toliko oslabila i izgubila svoj poloaj u Evropi, da su se Austrija i Engleska usprotivile i proglasile, da su mirovni uvjeti neprihvatljivi. inilo se, da e svakoga asa nastati rat izmeu Rusije, Austrije i Engleske. Bismarcku je dopala zadaa, da posreduje i sprijei rat. Na berlinskom je kongresu trebalo rijeiti sve teke probleme,, koji su zabrinjavali i Gorakova i Bismarcka. Car Vilim I je upozorio, da mirovni uvjeti dodue ne oteuju njemakih interesa, ali da slabe sporazum triju careva, naroito stoga, to se Rusija nije osvrtala na dogovor u Reichstadtu. Bismarck bi volio, da se kongres odrao u Beu ili Parizu, jer je vidio, da se saveznici ne slau, ali tad bi se jo vie istaklo, da je rusko carstvo osamljeno. Bismarck se pokrio time, to je u njemakom parlamentu 13. februara izjavio, da e biti poten posrednik i Rusiji dokazati, da joj nije zabio no u lea. Ruski je poloaj bio zaista teak, pa je ministar rata Miljutin nastojao, da doe to prije do mira, ali su drugi politiki krugovi bili u svom miljenju nesloni. Ruski je narod pozdravio preliminarni mir u San Stefanu, a sad se pokazalo, da ga vlada ne moe odrati, da e morati u nekim pitanjima popustiti. Unutranji je kritini poloaj time postao jo napetiji. Berlinski je kongres od 13. juna do 13. jula znaio poraz Gorakovljeve politike, to se pokazalo ve i kod uvodnih pregovora. Zbog toga je on kod cara Aleksandra osumnjiio Bismarcka i krivnju svalio na druge ruske diplomate, svoje protivnike, da sebe opravda, a druge da optui. Raspoloenje ruskoga naroda nije ni onako bilo sklono Nijemcima, a sad se ogorilo i upravilo protiv predsjednika kongresa, grada, u kome se kongres odravao, i protiv itave Njemake, premda su se i ostale drave oborile na sanstefanski mir, da bi se okoristile ruskom pobjedom. Engleska je sklopila s Turskom tajni ugovor (4. juna) i obvezala se, da e je podupirati,, a za nagradu e dobiti otok Cipar. Austrija je po odluci berlinskoga kongresa preuzela upravu Bosne i Hercegovine i dobila pravo, da zaposjedne Sandak. Zbog toga su smanjili ona podruja, koja bi po 190. od 267 stranicasanstefanskom preliminarnom miru pripala Srbiji i Crnoj Gori. Engleska je uz to sprijeila, da se osnuje velika Bugarska: Balkan je bio granica izmeu sjeverne bugarske kneevine i june samostalne provincije Istone Rumelije, dok je Makedonija ostala Turskoj. Rusija je dobila Kars, Batum i onaj dio Besarabije, koji je nekada morala napustiti. Rumunjska je mjesto Besarabije dobila Dobrudu.Iako su tako svi osim Njemake dobili poneto, ohladnjeli su rusko-njemaki odnosi, a i sporazum je triju careva izgubio svoju vrijednost. Austrija i Engleska su ustrajale u svojoj neprijateljskoj politici, pa je preostala samo republikanska Francuska, kojoj bi se Rusija pribliila, da se nije bojala njenih utjecaja u unutranjoj politici. Francuska je pored toga zatiivala ruske izbjeglice i odbila zahtjev da izrui atentatore. Bismarck se pribliio dunavskoj Dvojnoj monarhiji - Rusija je ostala osamljena.Berlinski je kongres oslabio vladu i revolucionarima pruio dovoljno razloga, da je napadaju i pokreu narod na bunu. Car se zabrinuo zbog toga zbivanja, a naroito zbog atentata, koji nisu prestajali. I to je njegov reim vie pritiskivao, nezadovoljnici se vie opirali, na teror odozgo odgovarali su terorom odozdo. Teroristikim se revolucionarnima pridruile ene i idovi, jak je pokret teio, da svrgne cara, uvede republiku i socijalistiki poredak na osnovi seoske zajednice. Poznata revolucionarka Vera Figner (ro. 1852) postala je duhovnim i organizatornim voom Narodne Volje. Vera Zasuli izvrila je atentat na generala Trepova (1878), da se osveti, to je surovo postupao s politikim osuenicima. I car e sam pasti od enske ruke. Kad Solovjevu 1879. nije polo za rukom da ubije cara, sazvali su Plehanov i Popov, voe revolucionarnoga udruenja Zemlja i Volja (Zemlja i sloboda), kongres, da uklone sve nesporazume, koji su razbili jedinstven revolucionarni pokret. Stariji su revolucionari prihvatili kao prevratniko sredstvo propagandu, dok su mlai smatrali, da je teror najbolja taktika. Ti se mlai prevratnici okupili u Narodnu Volju (narodna volja ili narodna sloboda), koja je uzela kao lozinku: Pobjeda ili Smrt. Izvrni je odbor vrsto povezao redove i izdavao svoj tajni list.Revolucionarni je kongres u Voronjeu dopustio i teroristiku taktiku, jer su to traili dobro organizirani mlai prevratnici. Mnogo se raspravljalo i o tome, na koga da se pokret osloni: da li na seljake, radnike i liberalno graanstvo, ili opet samo na dvije prve klase. Liberalno je graanstvo dodue novano podupiralo revolucionarni pokret, ali se bojalo, da e nasilje otetiti njegov siguran poloaj; bilo je dakle za prevrat, ali nije htjelo aktivno sudjelovati. Uz to su liberali traili samo konstituciju, dok se revolucionarna udruenja borila za politiki i gospodarski preokret u socijalistikom smislu. Kongres je tek na oko izgladio te protivnosti, pa se revolucionarno jedinstvo uskoro razbilo, i to najvie stoga, to su teroristi spremali nov atentat na cara. Pristalice su starijega smjera, koji je polazio od agrarnoga pitanja i seljakih gospodarskih interesa, osnovali nov savez: Crna razdioba, koji je traio, da se posjednicima silom i bez odtete oduzme zemlja i podijeli seljacima. Teroristika se Narodnaja Volja nije time zadovoljavala, nego je svim sredstvima pobijala samovlae. Zbog tih se razlika raspalo jedinstveno revolucionarno udruenje Zemlja i volja.Neki su utjecajni dvorski ljudi, meu njima i carev brat veliki knez Konstantin Nikolajevi, predsjednik dravnoga savjeta, pomiljali na konstituciju, da osiguraju unutranji mir. Drugi su opet zahtijevali, da vlada protiv terorista upotrijebi jo otrije policijske i sudske mjere. Meu ovima je bio i nasljednik Aleksandar Aleksandrovi, ije je miljenje prihvatio i 191. od 267 stranicasam car. Grof Loris-Melikov postao je predsjednikom Vrhovne izvrne komisije, koja je imala dunost, da bezobzirnim postupcima uniti tajna revolucionarna udruenja i tako obnovi unutranji poredak. Liberalnom je graanstvu htio popustiti, da prevratnike potpuno osami. I doista, atentati su prestali, ali ne toliko zbog otrih vladinih mjera, koliko zbog izdaje onih revolucionaraka, koji se nisu slagali s teroristikom taktikom. Politike su zloince progonili i oteala im kazne razlinim uskratama, npr. zabranili im, da se dopisuju sa svojim obiteljima.Revolucionari su sad i opet zapoeli rad u inozemstvu, premda su 1876. napustili tu taktiku. Prili su k Marxu i od njega traili, da osudi ruske unutranje prilike i tako im pomogne, da pred itavim svijetom optue rusku vladu. Ipak im je bio glavni cilj, da uklone cara. Novi su atentat, poslije toliko neuspjelih, spremili vrlo pomnjivo, nisu alili ni svojih ivota. Smislili su, da e cara ubiti podzemnim minama i bombama, kad se bude etao. Bilo je mnogo zapreka, ali se konano Sofija Perovska odluila, da e ubiti Aleksandra. Ve je jednom sudjelovala u napadaju na. cara, kad se 19. novembra (1. decembra) 1879. vraao vlakom s Kruna. Aleksandar je dosada sretno izmakao smrti, pa i kod (tekog) atentata u Zimskoj palai 5. (17) februara 1880, gdje je stradalo 11 vojnika i 56 bilo ranjeno. Tad ga je zadrao pohod kneza Aleksandra Battenberkog, zakasnio je, a to mu je spasilo ivot. Perovska je bacila bombu kod Katarinina kanala i cara smrtno ranila 1. (13) marta 1881. Ovoga je puta atentat bio tako dobro pripremljen, da nije koristilo, to su Aleksandrova kola pola drugim putem, no to je isprva bilo odreeno. 6. Aleksandar III (1881-1894)Novi je car obnovio nepopustljivo samovlae i uklonio sve olakice i reforme, koje je uveo njegov otac. Drao je, da je vrsta ruka najbolje sredstvo protiv terorista, kojih jedva da je bilo tisuu. Otre su mjere sprijeile daljnje atentate i donekle smirile unutranji politiki ivot. Aleksandru je Aleksandroviu bilo 36 godina, kad je doao na prijestolje, a kako je bio drugi sin, to su ga odgajali vie za asnika nego za cara. Sudjelovao je i u ratu protiv Turske, pa je iz iskustva znao, da je i vojna i civilna uprava loa i podmitljiva. Zagrijao se za vojnu disciplinu kao i njegov djed, savjesno je vrio svoje dunosti, bio jednostavan, ali grub, otresit, duhovno beznaajan i stoga sumnjiav i nepovjerljiv, osobito prema sposobnijima od sebe. Tek kad mu je umro stariji brat, odredio je otac, da se proiri njegovo znanje, kako to i treba nasljedniku, a privukao ga je i dravnim poslovima. Na Aleksandra III utjecao je Konstantin Petrovi Pobjedonoscev, slavenofil, koji je propovijedao cezaropapizam i od obinoga sveenika postao ugledan pravnik i vrhovni prokurator Svetoga sinoda (1880). Pobjedonoscev je sastavio i manifest novoga cara. Osnovna mu je misao bila, da je za Rusiju najprjee, da potisne sve zapadnoevropske nazore i ustanove, koje oteuju stari ruski ivot i duh, kako se razvio jo za Alekseja. Tad se jo itav narod okupljao oko cara i crkve, a taka treba da bude i ubudue. Pobjedonoscev je proglasio idealom: jedan car, jedna vjera i jedan narod, svi ostali - socijalni i dravnopravni nazori, koji su se upravili protiv careva apsolutizma, a time i protiv Boje volje, grijeh su, kao i druge crkvene sekte. Stoga je progonio sekte i druge kranske zajednice, koje su imale sljedbenika meu neruskim puanstvom. Pobjedonoscev je mrzio neruske manjine i teio, da ih to prije rusificira. Te je svoje nazore prenio na svoga carskog 192. od 267 stranicauenika, koji ih je za svoga vladanja i ostvario, jer su odgovarali njegovoj prirodi. Sinovljeva je vlada otro odudarala od oeve, a razlike se njihovih politikih uvjerenja pokazale vrlo rano: u Zimskoj se palai oko cara govorilo daleko slobodnije nego kod stroga i trijezna nasljednika. Aleksandar III je uzeo vjerenicu svoga pokojnog brata, princezu Dagmar, kerku danskoga kralja Kristiana IX Kad je prela na pravoslavlje, promijenila je ime u Marija Feodorovna.Centralni se revolucionarni izvrni odbor teko prevario, kad je drao, da e atentat na cara uplaiti vladu. Jo je 1. (13) marta 1881. zatraio u svom otvorenom pismu, da se raspiu slobodni izbori za ustavotvornu narodnu skuptinu, jer je raunao, da e se narodne mase pobuniti i primorati vladu da popusti. Kad su meutim narodne mase ostale mirne, osjetili su svoju nemo i spoznali, da njihovo vrijeme jo nije dolo. I samo ta pometnja meu prevratnicima objanjava, to je vladi polo za rukom, da za dvije godine razbije revolucionarne redove i da tvrdim i bezobzirnim sredstvima sprijei njihovu djelatnost. Istina, narod je bio nezadovoljan s tadanjim drutvenim i politikim poretkom, bilo je i urota, pae i pokuaja, da ubiju cara, ali su urotnike uhvatili i voe osudili na smrt. Meu njima je bio i Lenjinov stariji brat.Poslije smrti se Aleksandra II nije mogao odrati ni Loris-Melikov ni njegov sistem, koji je progonio teroriste i poputao liberalima. Loris-Melikov je jo u martu predloio ministarskom vijeu, da se sazove savjetodavna narodna skuptina, koju je Aleksandar II odobrio malo prije svoje smrti. Novi se car nije slagao s tim prijedlogom, ali ga nije otvoreno odbio, jer ga je suzdravalo potovanje prema mrtvom ocu. Pobjedonoscev je odluno pobijao Lorisovu namjeru i ustao protiv brbljave skuptine, pa mu je car povjerio, da sastavi manifest, a s ministrima, koji su; bili protivna miljenja, da se i ne posavjetuje. Kad su u maju objavili carev manifest, odstupio je Loris-Melikov sa svim ministrima, koji su provodili njegovu politiku. Na. njihovo su mjesto doli reakcionara: grof Ignatjev je preuzeo ministarstvo unutranjih poslova, a Bunge financije. Nova se vlada u svim postupcima drala majskoga manifesta, koji je navijestio nepopustljivo samovlae kao program novoga cara.Bunge je na svom podruju razvio ivu djelatnost. Slavenofilima je odgovaralo, da se sprijei uvoz iz zapadnih drava i unaprijedi domaa proizvodnja na osnovi ruskoga zemaljskoga blaga. Ti su krugovi traili visoke uvozne carine. Bunge, koji je napustio svoje nauenjako zvanje, popustio je slavenofilima i znatno povisio carine. Najvie se zanimao za seljako pitanje, u koje nisu dirali u posljednja dva desetljea. Dravni je savjet odbio njegov prijedlog, da se ukine seljako zajedniko jamstvo za porez, ali je ipak smanjio razline namete i olakao terete. Najtee je bilo, to seljaci nisu imali dovoljno zemlje i to su je jo i sad obraivali vrlo primitivno, pa oskudan urod nije mogao prehranjivati sve brojnije puanstvo. Seljaci su poslije careva krunidbena govora u junu 1883. izgubili svaku nadu, da e badava dobiti zemlju, morat e je platiti, a pomoi e im seljaka agrarna banka, koju je Bunge osnovao 1882. Budui da se plemstvo u sredinjoj Rusiji nije snalo u novim prilikama, koje su nastale poslije seljakoga osloboenja, to su mnogi veliki posjedi bili na prodaju. U zapadnim je krajevima bilo drugaije. Tu su odnosi bili slini zapadnoevropskim, tako u Poljskoj i osobito u podruju oko Baltikoga mora. Veliki su posjednici prednjaili i sluili kao primjer, kako se moderno obrauje zemlja. Godine su 1885. osnovali plemiku agrarnu banku, koja je imala zadatak, da pomogne veliko ruskom plemikom posjedu, da ne propadne. Ta je banka davala zalone zajmove isprva s pet, kasnije pae i s etiri postotaka. 193. od 267 stranicaDomiljatiji su plemii uzimali jeftin zajam i posuivali novac dalje, naravno, sa sedam postotaka. Plemika je banka bila mnogo obzirnija od seljake, nije otro utjerivala dugove, nego ih produljivala i po nekoliko puta. Bunge je osuivao takav rad, nije podupirao plemstvo, ali je dravni savjet mijenjao sve njegove prijedloge, u kojima je traio, da se plemike banke otrije nadziru. Ministar se brinuo za seljake i nastojao oko njihova gospodarskoga podizanja, pa je zato ve 1881. snizio njihove otplate. Po njegovu je miljenju trebalo mira, dobrih odnosa sa svim susjedima, kako bi se smanjili izdaci za vojsku i potaknuo unutranji razvitak. Kad se meutim autokracija uvrstila i potisnula revolucionarne elemente, prestala se vlada zanimati za seljako pitanje: Bungea su dodue cijenili kao strunjaka, ali je smetao, osobito kad se zauzeo i za radnitvo i napao tvorniare, koji su se bogatili enskim i djejim radom. Dani su njegova ministrovanja bili izbrojeni.Ministar Ignatjev, drugi bivi Lorisov suradnik, nije mogao provoditi reformnih osnova pokojnoga cara, nego se morao drati novoga pravca, kako ga je uvelo pojaano samovlae. Ta je politika ograniila samoupravu i ojaala birokraciju, koja je svojom neunitivom korupcijom pritisnula itavu zemlju. Ministar je izvanrednim zakonom o otrijoj i izvanrednoj zatiti pred kraj mjeseca avgusta 1881. proirio vlast upravnih organa, koji su za opsadnoga stanja sad mogli vladati, ikako su htjeli. Izvanredni je zakon ti praksi ukinuo svaku zakonitost. Obnovljen je i Trei odjel, koji je obustavio Loris-Melikov, ali nije pripadao carevoj kancelariji kao za Nikole I, nego ministarstvu unutranjih poslova. Ignatjev je i pored sve svoje reakcionarne djelatnosti izgubio vlast, jer se kao slavenofil priklonio Aksakovu, koji je predloio, da se ostvari stara slavenofilska zamisao o Zemskom saboru. Aksakov je kao predsjednik Slavenskoga dobrotvornog drutva u Moskvi iznio u januaru 1882. to pitanje, o kome se raspravljalo, ali ga je Pobjedonoscev odluno odbio. Kad je Ignatjev ipak izradio program o savjetodavnom Zemskom soboru - iako uska podruja i vrlo mala utjecaja - oborio ga Pobjedonoscev i na njegovo mjesto progurao grofa Dmitrija Aleksandrovia Tolstoja, bivega ministra prosvjete u Lorisovu kabinetu. Loris-Melikov je primorao grofa Tolstoja da odstupi, jer mu je taj ponosni aristokrat bio i suvie reakcionaran, a ba se to svidjelo Pobjedonoscevu. Tolstojevo je imenovanje znailo, da e se autokratski reim oslanjati na plemstvo, da e se zauzimati za njegove interese i odbaciti sve prijedloge, koji bi traili, da se utai seljaka glad za zemljom. Odsada e plemstvo imati odlunu rije i u vojsci i u upravi.Tolstoj se uskoro pobrinuo, da promijeni izborni red, kako bi u zemstvima osigurao plemiki utjecaj. Godine je 1889. uveo zemske naalnike, koji su kao plemii imali izvrnu i sudsku vlast u svojim okruzima. Seljaci su tako praktiki izgubili samoupravu. Iako je veina dravnoga savjeta bila protiv toga zakona, sloio se Aleksandar II s Tolstojem i Pobjedonoscevom. Iz temelja su izmijenili i funkcije mirovnih sudaca, ukinuli odredbu o nepremjestivosti i samostalnosti imenovanih sudaca (1885) i skratili javni sudski postupak.Tolstoj je namjeravao, da jo vie podigne centralna vlast i sapne samoupravu, ali svojih planova nije proveo, jer je uskoro umro. Njegov je rad nastavio Ivan Nikolajevi Durnovo (1889-1895). Znatno je promijenio sastav gubernijskih zemstava, u kojima je sad plemstvo dalo maha svojoj vlasti. Seljake je poslanike izabirao guverner izmeu kandidata, koje je predloio seljaki stale. Mane se gradske samouprave, kako ju je uveo Aleksandar II, uinile novom ministru zgodnim povodom, da stegne i gradsku samoupravu. Guverner e 194. od 267 stranicaodsada potvrivati zakljuke gradskih zastupnika, kao to je potvrivao i odluke gubernijskih zemstava. Slobodna su zvanja novom uredbom izgubila svoje predstavnike u gradskoj upravi, imala su pravo glasa samo, ako su posjedovala zemlje na gradskom podruju. Samoupravu su malih gradova okresali jo i vie. Tako je statut iz godine 1892. gotovo posve ukinuo gradsku slobodu.Slavenofili se nisu zauzimali jedino za carsko samovlae, nego su promicali i narodno i jezino jedinstvo. Za Aleksandra III zapoela se jaka antisemitska politika, koja je udarila na idove, jer su podupirali revolucionarne pokrete. Ignatjev je odredio, da idovi smiju stanovati samo u zapadnim pokrajinama, i to u gradovima. Zemlje nisu smjeli niti kupovati niti zakupljivati, a samo ih je odreen broj smio pohaati visoke kole i vriti slobodna zvanja.Novi je reim pritisnuo i Poljake, koji nisu smjeli kao javni namjetenici djelovati na poljskom podruju. U kolama se od 1885. predavao na poljskom jeziku samo vjeronauk, a od godine su 1892. zabranili i to. Pobjedonoscev se oborio i na Finsku, koje su samostalnost napadali i prije, ali nikada tako bezobzirno kao sada. Godine se 1881. zapoelo rusificiranje u vojsci, a onda su Fincima oduzeli pote i telegraf i nametnuli im ruski kazneni zakon (1890). Slino su postupali i u krajevima oko Baltikoga mora, osobito u kolama, pa onda i na Kavkazu, gdje su bili najblai, jer su se osvrtali na islam i na osobite geografske i politike prilike u tim dalekim brdskim podrujima. Za tu je politiku najvie odgovoran Katkov.Ruski se nacionalizam u tim krajevima pokrenuo i iz drugih razloga, koji su se oitovali naroito u Finskoj i Poljskoj. U Finskoj je odluivala volja, da se ruska vojska izgradi jedinstveno na itavom podruju ruskoga carstva, u Poljskoj se istaknuo vjerski moment protiv katolicizma, u Baltiku protiv protestantizma. Politikom su protiv idova upravljali rasni, gospodarski i politiki motivi. Pobjedonoscev nije navalio samo na druge vjere, nego je pobijao i pravoslavno sektatvo u samom srcu ruske zemlje. Vrhovni se prokurator Svetoga sinoda i nije posluio samo duhovnim orujem, nego se latio i policijskih i sudskih mjera, i to tako otro, da je razbijao porodice i roditeljima oduzimao djecu.Duhovni se pritisak toga doba osjetio na svim stranama. Pobjedonoscevu je zduno pomagao ministar prosvjete Deljanov, koji je 1884. gotovo potpuno predao kolstvo crkvenom nadzoru. Zapostavljali su kole, koje su osnovala zemstva i budno na njih pazili. Pobjedonoscev je osnovao poseban tip vjerskih kola u crkvenim opinama i podredio ih Svetom sinodu. U tim su kolama pouavali mjesni sveenici. Vrhovni je prokurator smatrao, da su predmeti svjetskih zemstvenih kola tetni za seljatvo, jer su potjecali sa Zapada, jer nisu bili ruski. Reakcionarni su slavenofili proistili i pregradili sve ustanove za narodnu prosvjetu, osobito puke knjinice. Vie su kole zaobilazno zatvorili za siromanije graane i nie stalee, jer su upravnim putem bez zakona povisili kolarinu. U nastavnom se programu isticao vjeronauk i ruski jezik.Budui da se vlada bojala slobodnoga duhovnog razvitka, to je statutom u god. 1884. stegnula i sveuilita, ukinula samoupravu i profesorskim vijeima oduzela pravo, da biraju nastavnike. Nepovjerljivi su reakcionara otro nadzirali ake i sluae te rad svih sveuilinih, srednjokolskih i pukokolskih nastavnika. Poei studentski nemiri nisu imali nikakvih uspjeha, jer je vlada strogim mjerama kanjavala svaki protest protiv duhovne stege i dresure. Tako je propadala i sveuilina nastava, slobodan studij i nauno istraivanje - tupa 195. od 267 stranicaje birokracija prebacila teite itava rada ruskih sveuilita na ispite. Nastavnici nisu imali tako rei nikakvih dodira sa sluaima, koji su se u svemu morali obraati na sveuilinoga nadzornika, upravo vladina inovnika.Ve se za Loris-Melikova uvela stroa cenzura za novine, a sad se za Ignatjeva i Tolstoja.zapoeo jo obuhvatniji nadzor slobodnoga izriaja. Novine i asopise nisu ni opominjali, nego bi ih ve kod prvoga prekraja zabranili. Cenzura je bila tako nesmiljena, da su mnogi asopisi sami prestali izlaziti. Prirodno, u pokrajini je cenzura bila jo otrija nego u centrima duhovnoga i politikog ivota. Osnovna su cenzurna naela i njihovu primjenu kod pobijanja slobodne tampe izradili Pobjedonoscev i njegov sumiljenik Katkov. Zastraena tampa nije donosila ni kritika ni izvjetaja o tekim propustima i nepodoptinama, pa vlada nije znala, to se dogaa. Nevaljaltine su tako jo i uestale, nitko ih nije progonio, to je jo vie ogoravalo i onako nezadovoljan narod.Kad se poslije atentata na Aleksandra II narod nije podigao, a i unutranja politika krenula neoekivanim pravcem, razoarali se teroristiki socijalni revolucionari, koji su sad osjetili, da iroki narodni slojevi nisu prihvatili njihove taktike. Razmirice su prorijedile njihove redove i ohladile borbenost, pa su se mnogi odbili od pokreta, koji teko da bi ikada takvim metodama mogao ostvariti nov drutveni i socijalni poredak. Meu obraenicima je bilo podosta takvih, koji su primili policijsku slubu i izdavali svoje bive drugove ili se opet odrekli svojih ideala i izmirili s tadanjim stanjem. Samo je mala skupina najodlunijih i najizgraenijih pokuala, da iz inozemstva, naroito iz Pariza, potkopava temelje carske Rusije. Ali su svi njihovi pokuaji propali. Policijski departement, koga je vodio Vjaeslav K. Plehve (1881-1884) i Petar N. Durnovo (od 1884), potpuno je dorastao svojoj zadai, ali ni najvea budnost upravnih vlasti nije mogla sprijeiti, da se osnuju nova tajna drutva. Spomenuto je ve studentsko tajno drutvo, koje je spremalo atentat na cara 13. marta 1887, kad je na dan oeve smrti poao do njegova groba. Aleksandar Ilji Uljanov i etiri druga studenta platili su taj promaeni pokuaj svojom glavom: osudili ih na smrt vjeanjem.Teroristi su sve vie slabili, a njihovu je doktrinu zamijenila Marxova nauka. Javili se novi voi, meu njima i Plehanov, koji je kao student pobjegao u London (1880), gdje je prouio Marxov Kapital i postao socijalist. Plehanov je prihvatio marksizam kao klasnu borbu gradskih tvornikih radnika za Rusiju, premda je preteno bila agrarna zemlja s malo gradova i slabom industrijom. Spoznao je, da se samo s ruskim seljacima ne moe provesti revolucija. To je zametak socijalistikoga drutva Osloboenje rada (1883), koje se sluilo poznatim borbenim sredstvima.Pored toga materijalistikoga smjera, koji je razgraivao osnove ruske drave, podigla se i Tolstojeva religiozna nauka, koja je okupljala sve vie sljedbenika. Tolstoj je poricao dravu i crkvu, i u svojim zabranjenim djelima propovijedao ljubav prema blinjemu, kao najviu normu drutvenih odnosa meu ljudima. Kako je traio, da se zlu ne odupire silom, to je bio i protiv rata i protiv vjerskih progona. Protiv te su nauke ustale i drava i crkva, ali su progonile samo sljedbenike, dok uitelja nisu dirale, jer je bio i suvie ugledan i slavan. Pobjedonoscev je ipak bio dosljedan, pa ga je 1901. iskljuio iz crkve.Vlada se trudila, da obnovi i uvrsti vjekovni staleki poredak. Utjecajni su trgovaki i industrijski krugovi zamjerali Bungeu, to je mnogo potroio na seljatvo i radnitvo. Bunge je morao prepustiti vlast Vinjegradskomu (1887-1892), koga je podupirao Katkov i njegovi 196. od 267 stranicaprijatelji. Vinjegradskij je bio za zatitne carine, koje je povisio, da jo vie smanji uvoz i tako ojaa dravne financije. Proveo je i otre mjere protiv seljaka, koji nisu platili svojih poreza. Osobito je potpomagao izvoz ruskoga ita, jer je drao, da e tako aktivirati trgovaku bilancu. Zemski su naelnici kao administrativni i juridiki organi utjecali na seljake opine, ali su mogli svojom vlasti otetiti i pojedine seljake, ako bi to traili interesi velikih posjednika. I zaista, prve su godine poslije Bungeova pada bile neobino plodne, to je ojaalo izvoz, podiglo pali rubalj i napunilo dravne blagajnice. Ministar se nadao, da e poveati dravne prihode, ako podupre industriju, pa ju je oslobodio svih onih mjera, koje je uveo Bunge.Tako su ga ponukali posve fiskalni interesi, da ukine zatitu enskoga i djejega rada. Poveanjem se dravne eljeznike mree i niskom prijevoznom tarifom okoristio izvoz i industrijska proizvodnja. Francuskim su kreditima proveli i konverziju dravnih dugova (1888), to je odjeknulo i u vanjskoj politici. Zbog velike se zatite industrija stala naglo razvijati, tvornice su nicale i traile domae trite za svoje proizvode. Povisili su i uvozne carine na njemaku tvorniku robu, to je dodue koristilo ruskoj industriji, ali je izazvalo poljoprivrednu krizu, jer je Njemaka odgovorila carinskim ratom protiv ruskoga ita (1892). Velika je sua godine 1891. unitila etvu, pa ruski seljak nije mogao prehraniti svoju stoku, pae je i sam gladovao. Vlada je morala pomoi, ali se nije usudila, da iz osnova promijeni seljaki poloaj, t. j. da seljaku dodijeli dovoljno zemlje, da ga tehniki podigne i odtereti. Glad je u godinama 1891/92. utroila sav pretiak iz prijanjih godina i pokazala, da se industrija prenaglo i umjetno razvijala, i da je pogreno podupirati izvoz ita, kad na zemlju moe lako udariti bijeda i oskudica. Vinjegradskij je morao s vlasti, a njegovo je ministarstvo preuzeo Sergej J. Witte, dotadanji ministar eljeznica, odluan ovjek, ali i grub, pa i prema caru.Witte se rodio 1849. u Tiflisu, bio baltiko-vedskoga porijekla i eljezniar po zanimanju. Kako je bio marljiv i inteligentan, pozvali ga 1892, da upravlja eljeznicama, jer se u toj struci ve dotada istaknuo svojim organizatornim radom. Kad je postao ministrom financija, pokuao je da sredi dravne prihode i rashode povoljnim trgovakim ugovorima, monopolom na alkohol i zlatnom valutom. Monopol je na alkohol davao lijepe prihode, ali su ga ljeviari osudili i proglasili nemoralnim porezom. Aleksandar se nadao, da e taj monopol biti dobrim sredstvom protiv pijanevanja, ali je praksa pokazala, da se prevario. Witte je pored poreza na alkohol, koji je uveo godine 1895, dakle ve za Nikole II, raspisao i druge posredne i neposredne namete, da uravnotei dravni proraun. Te unutranje mjere nisu dostajale, da ojaaju dravne financije, trebalo je i povoljnih trgovakih ugovora, trebalo je dokrajiti carinski rat s Njemakom. Witte je sklopio s Njemakom trgovaki ugovor u februaru 1894. i tako na deset godina osigurao Rusiji prikladno trite za njene proizvode. Prijelaz je na zlatnu valutu (1893-1897) bio gospodarski osobito vaan, jer se time sprijeila spekulacija s papirnatim rubljem, koji je sad dobio stalnu vrijednost. Budui da je Aleksandar III umro ve 1894, to je Witte mnoge svoje mjere proveo za vlade Nikole IIVe se za Vinjegradskoga razabralo, da se kod svojih financijskih postupaka upravljao prema ruskoj vanjskoj politici. Odnosi su izmeu Rusije i Njemake ohladili, kad je Bismarck htio samo poteno posredovati i nije se zauzeo za Rusiju, koja je traila poloaj, velike vlasti. Aleksandar II je lino prijateljevao s njemakim carem, to je bila jo neka kopa 197. od 267 stranicaizmeu dvaju carstava, ali je i te nestalo, jer je Aleksandar III bio slavenofilskoga uvjerenja i prema tome odbijao svaku vru vezu s Njemakom. Sporazum je triju careva praktiki utrnuo s berlinskim kongresom, premda valja priznati, da je svoj smisao izgubio ve davno prije. Rusija je bila sama, to se oitovalo i u njenim odnosima s Engleskom - bila je u opasnosti, pa se ve u poetku godine 1879. stala pribliavati Austriji. Bismarck se osigurao time, to se takoer pribliio Austriji, tono je naslutio, da je Gorakov sklon Francuskoj. Da ne bi Rusiju posve pritjerao svojim neprijateljima, stao je kancelar poputati, tako naroito u bugarskom pitanju,, premda se protiv takve politike podiglo njemako javno miljenje. Ipak je Bismarck imao pravo, jer su slavenofili pokuavali, da svoju autokratsku carevinu poveu s republikanskom Francuskom. Slubena ruska politika, koju je poslije Gorakova vodio bivi dravni tajnik Nikola Giers (1882-1895), nije pokazivala svojih karata, pae je podravala dobre odnose s Njemakom. Budui da Aleksandar nije Giersu doputao velikih sloboda, sigurno je, da je radio po elji svoga gospodara. Tako su tri carevine u junu 1881. sklopile ugovor o dobrohotnoj neutralnosti, ako bi bilo koju napala neka druga sila. Doe li do rata s Turskom, tad e se sile potpisnice prije toga dogovoriti, to e uiniti, odnosno, to e traiti na mirovnim pregovorima. Novim su sporazumom, koji su utvrdile, da zamijene ugovor iz godine 1873, priznale odluku berlinskoga kongresa o austrijskom utjecaju na Balkanu i u tom podruju zajamile status quo. Austrija se isprva nekala, znala je, da se njeni interesi na Balkanu sukobljuju s ruskim, ali je prihvatila ugovor, kad su mu dodali protokol, koji se odnosio na balkanska pitanja. Neposredno je poslije toga sporazuma Austrija potpisala prijateljski ugovor i sa Srbijom. Tako je Rusija napustila vanu poziciju, samo da se rijei svoje osamljenosti. Savez triju carstava nije meutim sprijeio, da se u jesen 1883. Rusija i Austrija i opet raziu, jer je u oktobaru Austrija ugovorila savez s Rumunjskom i time ojaala svoj poloaj na Balkanu.Rusija je ve za Aleksandra II znatno napredovala u Aziji i donekle se naplatila za svoje neuspjehe na Balkanu. I Aleksandar III je irio ruski posjed u Aziji: pokorio je turkmenska podruja (1881) i osnovao transkaspijsku guberniju, a zaposjeo i Merv (1884). Sad su zapoele borbe sa susjednim Afganima (1885), koji su raunali, da e im Engleska priskoiti u pomo. Ali je odluno carevo dranje prepalo Englesku, koja se zadovoljila, kad su zajedniki utvrdili zapadne afganistanske granice. Gladstoneov je kabinet izmakao ratu i onda, kad je Rusija udarila na Pamir (1892). Afganistanski je emir morao pristati, da se to podruje podijeli izmeu Rusije, Engleske, Kine i Afganistana (1895). Rusija je ta nova podruja povezala eljeznicama, da utre putove svojoj trgovini i industriji.Ti su pothvati stajali Rusiju dosta novaca, a osim toga su je donekle i odvratili od njenih zapadnih granica. Poslije rusko-turskoga rata prihvatile su obje razoarane kraljevine Srbija i Rumunjska austrijsku zatitu. Uz Rusiju je ostala samo Bugarska, koja se oslobodila ruskom pomoi, a, bila i vezana ugovorima iz godine 1881. Rusija je nagovorila kneza Aleksandra Battenberkoga, da ukine trnovski ustav, ali apsolutnim gospodarom nije postao bugarski knez, nego ruski car. Time nisu bili zadovoljni ni bugarski nacionalisti, koje je vodio Stambulov ni sam knez Aleksandar, koji se oslonio na Austriju i politiki i gospodarski. Car je sad odluio da obnovi trnovski ustav, kako bi oslabio kneza Battenberga, ali je ovaj jo prije sazvao bugarski parlament (1883). Kad su 1885. izbili nemiri u Rumeliji, odazvao se knez Aleksandar narodnom pritisku i provalio s vojskom u to podruje, da ga sjedini sa svojom 198. od 267 stranicakneevinom. Ruski se car ljutio, to je bugarski knez radio na svoju ruku, a to je ohrabrilo srpskoga kralja Milana, da orujem obnovi ravnoteu, koju je poremetio samovoljni bugarski zahvat. Meutim nije imao sree, Bugari su ga osjetljivo porazili. Prema ugovoru se sa Srbijom sad uplela i Austrija i pola protiv Bugara. Battenberga su ipak Bugari slavili kao narodnoga i ratnoga junaka. Rusi su novcem spremili vojniku urotu, koja je primorala kneza Battenberga, da se odree kneevske krune (21. avgusta 1886). Vladu je preuzeo Stambolov, koji je naredio, da se ustrijele urotnici, koji su na ruski poticaj spremali nov dravni udar (1887). Ruski su predstavnici u Bugarskoj bili tako nespretni i nabusiti, da su jo vie zapleli itavo pitanje i ogorili bugarski narod. Sad je car Aleksandar uzeo itavu stvar u svoje ruke, da sauva ruski utjecaj, ali nije bio ni spretniji ni sretniji. Kad je vidio, da ne ide milom, odluio je da upotrijebi silu. Austrija je promatrala sakupljanje ruskih eta na galicijskoj granici, a kad su se ruske mornarike jedinice iskrcale u bugarskim lukama, zapovjedila je svojoj floti, da isplovi u Dardanele. Ruski je poloaj postao jo i tei, jer su Bugari u otvorenom otporu protiv Rusa radije izabrali ugarskoga asnika kneza Ferdinanda Coburg-Kohryja nego ruskoga gardijskog asnika kneza Mingrelskoga, koji je bio carev kandidat (1887). Rusija nije prema miljenju svoga ministra rata Vanovskoga bila spremna za velik rat, a bila je i politiki osamljena, to je sprijeilo svaku odluniju akciju. Posljedice su ipak bile teke: sporazum se triju careva razbio na bugarskom pitanju, car Aleksandar nije pristao, da se produlji jo za tri godine, jer je spoznao, da se protivnosti s Austrijom ne mogu rijeiti nikakvim ugovorom.Kad je u proljee 1886. pao Ferryjev kabinet, nastojala je Francuska da sklopi savez s Rusijom, gdje su panslaveni, a naroito Katkov sve do svoje smrti (1887). pobijali savez, triju careva i preporuivali ugovor s Francuskom. Ali je Aleksandar bio protiv politikoga saveza s republikom, iako je primio francuski zajam. ini se, da ne bi odbio ugovor u dvoje s Njemakom, ako bi mu uspjelo, da potisne Austriju, koja je svojom balkanskom politikom bila samo na teret i spreavala svaku iru zamisao. Car i Giers su istaknuli, da slavenofilski zahtjevi ne odluuju o ruskoj slubenoj politici, ime su pokazali svoju dobru volju, da ne mijenjaju osnovnoga pravca svoje vanjske politike. Bismarck je meutim uzalud u svom govoru u januaru 1887. ublaio odnose izmeu Rusije i Austrije, uzalud se trudio, da pridobije ruskoga cara za savez sa svojim protivnikom - car se nije dao sklonuti - i suvie su ga ogorili samovoljni austrijski zahvati na Balkanu. To je dranje uvjerilo njemakoga kancelara, da e ratno razraunavanje izmeu Rusije i Austrije izazvati i Francusku protiv Njemake.Rusija je meutim zasada bila u nezgodnom politikom i vojnikom poloaju. U godini se 1887. obnovio trojni savez izmeu Njemake, Austro-Ugarske i Italije, a sklopljen je i mediteranski ugovor izmeu panjolske i Italije (u maju 1887), koje su se sloile, da na Sredozemnom moru odre status quo. Tom se savezu pridruila i Njemaka i Austro-Ugarska (u martu 1888). Iako je mediteranski savez bio prvenstveno uperen protiv Francuske, prila mu je ve u februaru i Engleska, jer se ponadala, da e tako omesti rusku politiku, koja je stalno teila za morskim tjesnacima.Prema tome je prirodno, to je Giers nastojao, da doe do sporazuma s Njemakom, kad je istekao savez triju careva, koji Rusija nije htjela obnoviti. Ruski poslanik u Berlinu uvalov predloio je Bismarcku nacrt rusko-njemakoga ugovora ve u januaru 1887. 199. od 267 stranicaNjemaki je kancelar rado pristao, jer je taj ugovor jamio, da Njemaka ne e voditi rata na dvije fronte, ali je odbio sve one prijedloge, koji su bili protiv Austrije. Poslije dugih pregovora zakljuili su 18. juna 1887. ugovor o meusobnom osiguranju. Taj se znaajni ugovor u svojoj preambuli osvre na stari ugovor traju careva i istie, da e uvrstiti opi mir sporazumijevanjem obiju potpisnica, da e sporazumijevanje osigurati obranu obiju drava. Ugovor je sklopljen na tri godine (lan IV), a njegov sadraj i sam opstanak treba da ostanu tajni (lan V). Prvi lan utvruje dobrohotnu neutralnost u ratu: Ako bi se neka od obilju visokih ugovornica zaratila s nekom treom velikom silom, ostat e druga u 'dobrohotnoj neutralnosti' i brinuti se, da se sukob ogranii. Ta se odredba ne odnosi na rat protiv Austrije ili Francuske, ako bi neka od visokih ugovornica napadajem izazvala rat protiv jedne od ovih dviju sila. S tim lanom nije Bismarck dobio mnogo, ali je postigao sve, to je u tim prilikama mogao. Drugi odlomak toga lanka govori naime o ruskoj neutralnosti u njemako-francuskom ratu - o neutralnosti, koja ba nije bila sigurna, naroito, ako uoimo, da meunarodno pravo nije jo ni danas jasno odredilo, tko se smatra kao napada.Rusiji je naprotiv drugi lan toga ugovora priznao historijsko pravo na Balkanu, osobito u Bugarskoj i Istonoj Rumeliji, a tajni je dopunski protokol (lan I) obvezao Njemaku, da e biti protiv Battenberga, ako bi itko pokuao, da ga vrati u Bugarsku. Njemaka je ujedno pristala, da e pomoi, da se u Bugarskoj obnovi red i zakonita vlada. Ako bi trebalo dirati status quo, mijenjat e ga tek poslije meusobnog dogovora. Trei lan govori o zatvaranju morskih tjesnaca, to odgovara istom lanu u ugovoru triju careva. U tajnom dopunskom protokolu (lan II) meutim stoji, da e Njemaka svojom dobrohotnom neutralnou pomoi Rusiju, ako bi morala, da sama brani ulaz u Crno more, a nijedno moralno i diplomatski podupirati i sve njene mjere - ime je jo jednom tono oznaen smisao dobrohotne neutralnosti. Ugovor o meusobnom osiguranju nema nijedne odredbe, koja bi se protivila njemako-austrijskom dvojnom savezu, to je potpuno primjereno obrambenom karakteru Bismarckova ugovornoga sistema. Tek je odredba o morskim tjesnacima bila donekle protiv interesa trojnoga saveza, upravo Austrije i Italije, ali je Bismarak oslabio i taj udarac, kad je potaknuo mediteransku antantu. Pored toga je taj lan prilino nejasan, pa ga se moglo razlino tumaiti. Neto je o tom ugovorni javnost doznala iz Bismarckova lanka u Hamburger Nachrichten (1896), ali itav tekst nije ni tada objavljen.to je car elio, da ugovor bude tajan, tumai se time, to nije htio uzbuivati javno miljenje u svojoj zemlji. I doista, odnosi su izmeu Rusije i Njemake postajali sve napetiji. Bismarck je jo u jesen 1887. zabranio, da se daju zajmovi na ruske dravne papire, a u parlamentu je za debate o vojnom proraunu jasno napao rusku politiku (8. februara 1888). Njemaka se sve vie odbijala od Rusije i prilazila Engleskoj odnosno politici Salisburyjeva kabineta. Rusko-njemaki e se odnosi meutim potpuno promijeniti, tek kad e stvarne i line suprotnosti potaknuti Vilima II, da otpusti eljeznoga kancelara (20. marta 1890).Znaajno je, to su poslije Bismarckova pada odahnule i njemake politike stranke i strane vlade, nestalo je pritiska, ali i jasnoga pravca njemake politike, to se zapaalo i na odnosima prema Rusiji.Novi njemaki kancelar Caprivi nije obnovio ugovor o meusobnom osiguranju, premda je to Rusija traila. Kod toga ga mije vodila neka unutranja protivnost ili neprijateljstvo prema Bismarcku, kako to tvrdi sam eljezni kancelar u svojim Mislima i 200. od 267 stranicauspomenama, nego mu je naprosto nedostajalo znanja i iskustva u novom zvanju. Njemako se carstvo osim toga ve osjealo dovoljno jako, nije mu trebalo obrambenih saveza, nego se ogledalo za novim podrujima. I dravni se tajnik za vanjske poslove maral von Bieberstein tek kasnije razvio u dobra diplomata. Vlada je teko pogrijeila, to nije produljila ugovor i nastavila Bismarckovu politiku, a za to je odgovoran F. von Holstein. Iako je taj ugovor donosio tek malu korist, ipak je vezao golemo carstvo na istonim njemakim granicama - sad, kad je nestalo i te posljednje kope, dobilo je slobodne ruke, da se priblii Francuskoj to vie, to se car Vrlim II, sve vie primicao Engleskoj. Kad su Njemaka i Engleska potpisale zanzibarski ugovor (1890), kojim su omeile svoja interesna podruja, posumnjala je Rusija, da ima i nekih tajnih dogovora, koji se tiu njenih politikih zahtjeva. Sad se i ruski samodrac odluio, da sklopi ugovor s republikanskom Francuskom. Tako su se razbile osnove Bismarckove politike, premda se to nije jasno vidjelo, jer se toboe odrali prijateljski odnosi. Prvi je izriaj rusko-francuskoga prijateljstva bio srdaan doek francuske ratne mornarice u Kronstadtu (1891), gdje je car stojei sasluao mairseilleisu, koja je dotada bila zabranjena. To se novo prijateljstvo jo i ojaalo, kad je ruska flota vratila pohod u Toulonu (1893). U avgustu se 1891. dogovorile obje sile, da e se meusobno pomagati, ako bi koju od njih napala neka trea drava. U avgustu su idue godine jo jasnije oblikovali vojniki ugovor. Taj je razvitak od rusko-francuskih dvojnih pregovora u godini 1890. preko srdanoga sporazuma (entente) u 1891. do potpunoga saveza 1894. razdijelio evropske kontinentalne sile u dva tabora. Njemaki se politiki poloaj jednostranim trojnim savezom pokvario, nestalo je sloenoga Bismarckova sistema, koji je osigurao slobodnu akciju. Njemaka je politika bila vezana, nije se mogla slobodno odluiti i ojaati rije i volju one strane, kojoj bi se priklonila, da unaprijedi i svoje interese. Savez s Francuskom ipak nije omoguio Rusiji, da na Balkanu ojaa svoj utjecaj.Rusija se nije smjela uplesti u rat, jer je tek poela izgraivati svoju vojsku i eljeznike mree, i to francuskim zajmom. Witte je organizirao eljeznice i povezao evropsku i azijsku Rusiju prema gospodarskim i strategijskim razlozima, premda je pri tome morao svladati velike zapreke i udaljenosti. Pred kraj je mjeseca maja 1891. nasljednik Nikola otvorio sibirsku prugu, koju su meutim potpuno dovrili tek za njegove vlade.Aleksandar je za itava svoga ivota nastojao, da sprijei rat odnosno da ga odgodi, ali se za posljednjih godina njegove vlade ve pokazivali prvi naznaci velike bure, koja e prohujati kontinentima. Japansko-kineski rat uvod je u teka razraunavanja, koja Aleksandar nije doivio, jer je 1. novembra 1894. umro u Livadiji na Krimu. 7. Nikola II (1894-1917)Unutarnji razvitak do rusko-japanskoga rata. Nikola II doao je na prijestolje kao najstariji Aleksandrov sin (ro. 18. maja 1868). Bio je beznaajan dravnik, odan vie obiteljskom, nego dravnom ivotu, religiozan, fatalist i slabi, koji nije imao sposobnosti da upravlja vanjskom i unutranjom politikom u doba tekih kriza i prevrata. Pobjedonoscev mu je ulio svoja uvjerenja i svoj duh, dao mu je ivotni i politiki pravac, koji ga je neminovno vodio do one toke, gdje se skrhali i razbili vjekovni ivotni oblici, gdje se dotrajalo carsko samodravlje. Bez naroitih duhovnih i politikih interesa, ali edan i dobar, nije imao ni 201. od 267 stranicapotrebne spreme, da zahvati u teka pitanja, koja je trebalo rijeiti. Nije poznavao ni svoga naroda, jer je ivio meu otmjenim asnicima, nije poznavao ni svijeta, a naroito mu je bilo teko, kad je morao u javnosti predstavljati cara ili govoriti za sveanih zgoda. Bjeao je od sjaja, jer je bio bojaljiv i neodluan. Zbog te je svoje unutranje nesigurnosti i bezvoljnosti lako primao tue nazore i utjecaje. I kao to se pokoravao svome ocu, koji je na njega djelovao i svojom velianstvenom vanjtinom, tako se nije mogao oteti ni Pobjedonoscevu i krugu njegovih sumiljenika. Najvie je na mladoga cara djelovala majka Marija Feodorovna i veliki knezovi, ali njihov je utjecaj oslabio, kad se oenio princezom Alisom od Hessen-Darmstadta (rod. 1872), kerkom velikoga vojvode Ludviga. Nikola je otada ivio samo za svoju obitelj i posve zanemario dravne poslove, tako da su mu i ministri tek rijetko podnosili izvjetaje. Biva hessenska princeza, koja se kao ruska carica zvala Aleksandra Feodorovna, bila je duhovno mnogo jaa od svoga mua, a usprkos je svom njemakom porijeklu bila i po odgoju i po svojta sklonostima Engleskinja. Njen se politiki utjecaji na cara ojaao naroito u kasnijim godinama.Pobjedonoscev je kao uitelj uvjerio mladoga cara, da je apsolutistiki reim najbolja vladavina za Rusiju, pa su se stoga mnogi razoarali, koji su vjerovali, da e poslije krutih Aleksandrovih mjera nadoi doba liberalne vladavine, moda ak i konstitucije. Nikola je odmah kod prvoga prijema ruskih stalea (u janauru 1895) otro napao takve besmislene sanjarije: Podravat u samodravlje jednako vrsto i postojano, kao to je to radio i moj nezaboravljeni pokojni otac. Time je odbacio sve predstavke i spomenice gradskih korporacija i zemstava, pae su pokretai i sudionici takvih manifestacija osjetili njegovu nemilost, a mnoge je i kaznio. Kako to stajalite nije u mekom i tromom vladaru imalo nikakve vre politike potpore, to se morale uskoro pokrenuti sve prevratnike struje, koje su svojim djelovanjem podgrizale trule osnove carskoga samovlaa i gospodarskog i socijalnog poretka. Car je promaio najpovoljniju priliku, da stekne ljubav svoga naroda, A ni njegova ponosna i prema tome nepopularna ena, nije uvidjela potrebe, da se car priblii svome narodu, pa ga nije u tom smislu niti savjetovala.Da car nije namislio da promijeni politiku svoga oca, pokazalo se i time, to nije doveo nove ljude na odgovorne poloaje, ostao je i Pobjedonoscev i Witte, premda Nikola nije volio ministra financija, jer je jednom grubo rekao Aleksandru, da nasljednik nema osobitih sposobnosti. A i kasnije kad bi mijenjao ministre, odabirao bi ih prema svojim simpatijama odnosno prema savjetu onih, koje je sluao. Tako nije mjesto Durnova, ministra unutranjih poslova, koga njegova majka nije voljela, postavio Plehvea, nego staroga Goremikina (u aprilu 1895), jer je tako elio Pobjedonoscev. Ali esto je mijenjao ministre i po svojoj voljici. Tako je u novembru 1899. iznenada otpustio Goremikina, jer ga je smetala njegova liberalistika prolost i imenovao Sipjagina, osrednjega dravnika, ali pouzdanoga privrenika carskoga samovlaa. Ima vrlo mnogo takvih primjera, gdje su kod izbora dravnih dostojanstvenika odluivali drutveni ili drugi, posve sporedni razlozi.Witte se i usprkos svojoj oporoj prirodi, usprkos svome niskome porijeklu ipak odrao, jer su ga trebali kao dravnika, koji je izgradio eljezniki promet i stekao velikih zasluga, kad je ustalio valutu (1897). Iako su strategijske eljeznike pruge stajale mnogo novaca i davale samo male prihode, unapreivale su druge veze trgovinu i industriju. Francuski je novac neprestano pritjecao, da podigne gospodarski ivot, to je ujedno jo vie produbljivalo 202. od 267 stranicapolitike odnose izmeu obih drava.Industrijski je razvitak umnoio i radnitvo, koje je bilo i slabo plaeno i bez dravne zatite, pa je lako primalo radikalne politike nazore. I zaista, radnitvo su isisavali upravo bestidno; radno je vrijeme bilo dugo, a plae male. Moskovski su industrijalci bili najsuroviji i najbezobzirniji. Radnici nisu imali nikakva legalna puta, da se obrane: trajkovi su bili zabranjeni, a kad bi izbili, uguila bi ih vlast silom. Ipak su radnici poesto obustavljali rad, a tad bi se prolila i krv, tako u Jaroslavlju (u martu 1895), u Petrogradu za krunidbenih sveanosti i u Moskvi (u maju 1896). Radnici su se zadovoljili, kad su im obeali, da e mjesto dvanaest sati raditi deset, ali je zakon iz godine 1897. utvrdio kao normu rad od jedanaest i pol sati. Car se zahvalio vojsci, to je spretno i pravovremeno upotrijebila oruje i razbila radnike nemire. Tvrdokornost je vladinih i kapitalistikih krugova jo vie potaknula radnitvo, da prihvati marksizam. Kako je ruski radnik bio vrsto vezan sa svojim domom, odakle je poao u grad, to je za svoje politike i socijalne nazore pridobio i seljatvo, koje je ivjelo u velikoj bijedi. Agrarna je kriza, koju je Witte svojom industrijalizacijom jo i pojaao, pritisnula seljaka, pa je i on pomiljao, da treba promijeniti itav drutveni poredak. Nameti se poveali, a zaostali nain, kojim su obraivali zemlju, nestaica potrebnoga novca, da se nabave nova proizvodna sredstva i opravi gospodarski inventar, stegnuli su svaki razvitak i smanjili i onako neznatne seljake prihode. U poetku su devedesetih godina dodue pokuavali, da poprave seljaki ivot - u moskovskom su kraju npr. pouavali seljaka, kako e iz zemlje izvui veu korist, pa su u toj guberniji itava sela zapoela uzgajati stonu hranu i redom u istoj sezoni mijenjati usjeve na svojim poljima. Za tim su se primjerom povele i neke druge gubernije. Iz ministarstva se za domene razvilo ministarstvo poljoprivrede, koje je nastojalo, da podigne seljaku proizvodnju. Zakon je o malim novanim zavodima iz godine 1895. privukao dravnu banku, da osnuje kreditne zadruge na selu. Witte je time pokuao, da pomogne ruskim seljacima u krizi, koja se pribliavala, ali je ta pomo bila preslaba. Djelomine su pripomoi i nepotpune preinake bile uzalud, sve dotle, dok su osnovi gospodarskoga sistema ostali isti, dok je postojao zajedniki posjed bez modernih proizvodnih sredstava, dok se u zakup davali plemiki posjedi, a gospodar jednogodinjim zakupima pljakao seljaka, koji je bio gladan zemlje. Primitivno se ratarstvo pretvorilo u nepromiljeno iscrpljivanje plodnije zemlje, u pravo grabe-gospodarstvo, a to e rei, da je zemlja davala sve manje, a nameti ostali isti ili se jo i poveali. Ruski je seljak bio bjedniji no ikada. Od zaostaloga je seljakoga posjeda, koji je propadao i po svojoj organizaciji i plodnosti, odudarao veliki posjed, koji je bio unosan, jer su ga obraivali suvremenom tehnikom. To je u poetku XX vijeka utjecalo i na teku industriju, kojoj poslije zavrenih radova oko eljeznike mree nije dostajala proizvodnja gospodarskih strojeva, jer ih seljak nije mogao niti platiti niti upotrijebiti. Tako se iz agrarne krize razvila i industrijska, koja je udarila i radnitvo. Loe se etve na poetku devedesetih godina ponovile godine 1897. i 1902. tako, da su seljaci stalno gladovali, pa je u toj bogatoj agrarnoj zemlji vlada morala dijeliti itak, do sprijei opu bunu.Narod se podigao u gradovima i selima, a kad se zapoela borba, stavila joj se na elo ogorena i nezadovoljna inteligencija, naroito sveuilina mlade i gimnazijalci. Uznemirile se i narodne manjine. Kako je ruski narod bio protiv idova, to je ponegdje bilo i nasilja i pogroma, najvie u Kiinjevu (1903), ime se posluila policija, da odvrati narod od pravih 203. od 267 stranicauzroka svojih nevolja. Prevratnici su se organizirali u lokalnim udruenjima, a Lenjin je izmeu 1893. i 1895. osnovao u Petrogradu Udruenje za borbu i osloboenje radnike klase. Plehanov, Vera Zasuli i Pavao Axelrod vodili su izbjegliko drutvo Osloboenje rada (1883). Oba su drutva bila marksistika. Da usmjeri rad obiju drutava, otputovao je Lenjin u inozemstvo, gdje se u vicarskoj i Parizu dogovarao s Plehanovam, Axelrodom i drugima. Sad je Rusiju zahvatio trajkaki val, koji je podigao radniku klasnu svijest i raspirio klasnu borbu. U izvjetaju je ruskih izaslanika na internacionalnom kongresu socijalne demokracije u Londonu 1896. spomenuto, da su ruski radnici poveli odlunu borbu, da ima i rtava, koje su pale za osloboenje radnike klase. Lenjina su zbog toga 1897. prognali na tri godine u Sibir u guberniju Jenisej. Zbog toga se prvi kongres izaslanika marksistikih grupa u Minsku (1898), na kome su osnovali Rusku socijalnodemokratsku stranku, odrao bez njega, Iako su se prevratnici skupili u jednoj stranci, bilo je podosta protivnosti u osnovnim pitanjima. Kad se Lenjin 1900. vratio iz progonstva, sudjelovao je na (konferenciji u Pskovu, gdje je pregovarao s Martovom, Struveom, Tugan-Baranovskim i dr, ali se spor nije izgladio. U Pskovu su se sporazumjeli tek u tome, da e u inozemstvu izdavati zajedniki organ Iskru, koju su osnovali Lenjin, Martov i Plehanov. Stari su narodnjiki doigrali svoju ulogu: Lenjin i Plehanov su polazili sa stajalita, da Rusija i kao agrarna zemlja mora prijei kapitalistiki razvitak, to je bila nuna konsekvencija strogih marksistikih nazora. Prema tome ruski marksisti nisu osnivali svoju borbu na seljatvu, iako je ono bilo najbrojnije, nego na radnitvu, koje se u toj agrarnoj zemlji tek poelo razvijati. Ono e udariti svoj peat novoj Rusiji, koja e se roditi u revoluciji. Lenjin je otada pa sve do godine 1903. ureivao Iskru i organizirao pokret iz inozemstva. Prvi je broj izaao ve u decembru 1900. u Mnchenu, a odavle se urednitvo preselilo u London i kasnije u enevu. Kad su utvrdili program i proveli organizaciju, sazvali su drugi kongres ,Socijalnodemokratske radnike stranke u Rusiji u mjesecu avgustu 1903. u Londonu. Lenjinov i Plehanovljev je stranaki program odgovarao marksistikim naelima i traio, da se ukine privatno vlasnitvo i uvede diktatura proletarijata kao prijelaz u doba besklasnog drutva. Ve je u samom poetku, kod rasprave o organizatornom radu, izbio spor izmeu Lenjina i Plehanova s jedne i Martova i Axelroda s druge strane. Lenjin je htio, da se prizna lanom samo onaj, koji aktivno radi u nekoj strankinoj eliji. Njegovi su protivnici meutim predlagali, da lanom moe biti i onaj, koji zbog opasna rada ilegalne stranke ne moe biti aktivan, ali je ipak podupire i podvrgava se njenu nadzoru. Ta je struja nastojala, da okupi to vie pristaa, pa i intelektualaca, dok je Lenjin isticao, da je stranka proleterska, pa treba da je pronesu sami radnici. Vrlo je interesantno, to na tom kongresu jedva da je bilo neto radnika. Plehanov je pokuao, da izmiri protivnike, ali je kod glasanja pobijedio Martov. Kongres se kasnije podijelio kod pitanja o odnosu prema liberalima. Lenjin se dodue htio okoristiti njihovom borbom protiv carskoga samovlaa, ali nije htio suraivati, jer je slobodarsko graanstvo bilo protiv proletarijata i protiv revolucije. Martov je predlagao, da se socijalni demokrati sporazume s liberalima, ako pristanu, da i oni trae ope pravo glasa i ustanu protiv apsolutizma. Kod glasanja je bio gotovo jednak broj za jedno i drago miljenje. Do potpunoga je loma dolo, kad se birao uredniki odbor stranakoga glasila Iskre. Veinu su dobili Lenjin i Plehanov (boljinstvo od bolje = vie). Tu je iskon poznatoga naziva boljevici, to znai one, koji su dobili veinu. Boljevici su se odijelili od menjevika (menjinstvo od menje = 204. od 267 stranicamanje). Ti nazivi prema tome ne znae, da jedna grupa trai maksimum, a druga minimum stranakoga programa, nego, da je jedna dobila veinu, a druga ostala u manjini kod glasanja na londonskom kongresu. Ipak se kod daljega raspravljanja pokazalo, da se obje grupe razilaze i u osnovnim pitanjima. Kongres se raspao, pa su boljevici sami osnovali Centralni komitet (CK). Menjevici su se vratili u Rusiju, gdje je njihov ured radio protiv Cika i protiv Iskre, koju su ureivali Lenjin i Plehanov. Plehanov je i dalje nastojao,, da izmiri obje grupe, ali kako Lenjin nije poputao, to je priao menjevicima, a Iskra je postala menjevikim glasilom.Tako su marksistike stranke potisnule narodnjike, koji su se sedamdesetih godina oslanjali vie na seljake nego na radnike, kojih je tada bilo jo vrlo malo i nisu se politiki isticali. Oslabili su i socijalne revolucionare, koji su potekli od narodnjika, a kako su bili isti marksisti, to su svoju borbu osnivali na potpori irokih seljakih slojeva. Ruski marksisti ipak nisu posve odbacili teror, ali se nisu sluili pojedinanim napadajima na ugledna lica, nego su ga shvatili kao opi teror, koji uklanja sve protivnike.Na prekretnici su dvaju vjekova esti politiki procesi i administrativne kazne, ali i pokreti prevratnikih gomila jasno pokazivali, da je nadolo vrijeme velikih dogaaja, da se sprema as, kad e bujica provaliti ve napukle nasipe. Uestali su atentati: 1901. je ubijen ministar prosvjete Bogoljepov, 1902. ministar unutranjih poslova Sipjagin, 1904. Plehve i veliki knez Sergej.Nemirni su studenti traili, da se ukinu sve stege, koje su okivale politiki i sveuilini ivot, u njima je ope ogorenje nalo svoj najburniji izriaj. Malo je koristilo, to je vlada otposlala Kozake, da nagajkama rastjeraju demonstrante, nemiri nisu jenjali ni onda, kad je vlada pozvala studente u vojsku. Kakav li e duh zavladati u vojsci, koja je postala pravom kaznionicom za politike zloince? Vladini su postupci odbili inteligenciju, koja je sve vie prilazila prevratnikim strankama i jaala njihove redove i djelatnost. Nizali se atentati socijalnih revolucionara, a kad je Pobjedonoscev sam izmakao smrti, jo se vie uvjerio, da samo otre policijske mjere mogu stiati nemir, koji je zahvatio sve drutvene slojeve. Naao je i prava ovjeka, Vjaeslava Plehvea, koji je u svojoj dugoj inovnikoj karijeri bilo u Treem odjelu, bilo kao dravni odvjetnik, ili kao namjesnik u Finskoj, svagda branio najotriju reakciju. Kao finski je namjesnik sastavio carev manifest, kojim je ukinuo finski ustav (15. februara 1899). Sad je postao ministrom unutranjih poslova, pa je na osnovi dostavljenih spisa i zapisnika rjeavao pojedine prestupe - nije mnogo ispitivao i ocjenjivao prilike i ljude, nego je birokratski dosljedno izricao najtee kazne - u jednu rije: bio je ovjek, kakva je Pobjedonoscev upravo trebao. im je godine 1902. preuzeo ministarstvo, nametnulo mu se seljako pitanje, jer je u proljeu te godine izbio krvav seljaki ustanak u poltavskoj guberniji. Seljaci su ponajprije opljakali vlasteoske hambare, a onda razvalili ili popalili i dvorce. Nemiri su zahvatili i susjednu harkovsku guberniju, a ponavljali se i iduih godina. Plehve je udario neobino teko i surovo, i to ne samo pobunjene seljake, nego i one inovnike, koji su postupali blago. Seljaci su morali naknaditi tetu i pritajiti se, jer je vlada pojaala policiju na selima. Samoupravu su u pokrajini okrnjili ve godine 1901, kad su smanjili vlast okrunih i gubernijskih zemstava i ojaali utjecaj centralne vlade. Zemstva su se udruila i na tajnoj sjednici zakljuila, da e od vlade zatraiti konstituciju, u Moskvi e osnovati stalni svoj odbor i u inozemstvu povesti propagandu za svoje ciljeve. Pregovori su se 205. od 267 stranicasa zemstvima razbili, pa je Plehve jo vie ograniio njihovu vlast, pae je pomiljao, da ih posve ukine. Te je godine Petar Struve izdao prvo inozemno glasilo zemstvene stranke Osvobodenie, koje je isprva izlazilo u Stuttgartu, a kasnije u Parizu. Struve je na prvom kongresu godine 1898. odigrao znaajnu ulogu, ali je kasnije napustio marksistike ideje i postao urednikom graansko-liberalnoga lista Osvobodenie. Kasnije se s Miljukovom istaknuo kao voa Kadeta, upravo njihova desnoga krila prevratio se u monarhista i konano prikljuio Bijelima. Oko Struveova se lista, koji se potajno irio po itavoj Rusiji, sabrao Savez Osloboenja, koji se borio za konstituciju, kako su je traila zemstva. Iz toga se saveza 1905. razvila stranka Kadeta. Vladina je gruba sila toliko uznemirila itavu zemlju, da su i mnogi utjecajni ljudi osjetili veliku opasnost pa dravu i cara. I sam je Plehve jednom rekao Kuropatkinu, da bi samo pobjedniki rat mogao sprijeiti revoluciju. Dodue, rat s Japanom samo je ubrzao zbivanje i jo vie primakao rok velikoga obrauna. Car je nepokolebljivo vjerovao u svoje boansko poslanje i podupirao svako nastojanje, koje je pobijalo nove politike i gospodarske ideje - pae je i sam oborio finski ustav. Tu je ukinuo zajamenu samostalnost, a vlada je stala Finsku rusificirati kao i baltike zemlje ne osvrui se na proteste i molbe, koje je Nikola odbacio. Nije se predomislio ni onda, kad su atentatori u junu 1904. umorili generala Bobrikova, koji je u Finskoj provodio bezobzirnu rusifikaciju. Plehve je pritisnuo i Poljake, a nije pomiljao, da, e jai pritisak, izazvati i jai otpor, premda je dobro poznavao raspoloenje poljskoga naroda. Kad je 1902. proveo kod cara, da se zaplijene posjedi armenske crkve u Kavkazu, jer je svojim imetkom podizala i uzdravala, nacionalne kole, buknuli su na Kavkazu krvavi ustanci kao odgovor na vladinu silovitu politiku.U martu je 1903. car izdao manifest, koji je jasno obiljeen duhom svojih sastavljaa - Pobjedonosceva i Plehvea. U tom je manifestu Nikola pokuao, da bar rijeima umiri narod. Obeao je: vjersku toleranciju, ali e pravoslavna crkva i nadalje zadrati svoje prevlae; popravak seljakoga stanja, ali zemljine zajednice ne e dirati; preinake pokrajinske uprave, ali vladin utjecaj ne e oslabiti. Ipak su i ova sitna poputanja odisala drugaijim duhom na sva prijanja nastojanja, oito je, da su bila smiljena za inozemstvo, koje nije poznavalo unutranjih prilika. Sazonov, socijalni revolucionar, bacio je na Plehvea bombu ba za takva kursa slubene politike [15. (28) jula 1904.]. Car je na njegovo mjesto imenovao neiskusnoga kneza Svjatopolk-Mirskoga i odobrio, da uvede blae mjere, jer ga je dirnula Plehveova sudbina. Novi je ministar potaknuo liberalnu inteligenciju na aktivnu suradnju, pa su se zastupnici svih zemstava skupili i caru upravili memorandum, u kome su zatraili konstituciju (avgust 1904). Savez Osloboenja - koga se Plehve bojao vie nego marksista - podupro je svim svojim silama taj zahtjev. Svjatopolk-Mirskij nije dopustio, da se zastupnici skupe na javnoj sjednici, nego je predloio, da se kasnije, u novembru, odri privatan sastanak. Ministar se svojim liberalnim govorima zamjerio Pobjedonoscevu, koji je zatraio od cara, da otpusti nepouzdana kneza i odbaci sve zahtjeve, koji bi oslabili njegovo samovlae. Nikola je oklijevao kao obino, ali se drao svojih naela, kao da nije vidio znakova bliske revolucije, nije popustio ni onda, kad mu se konano rodio nasljednik, boleljiv i slabunjav Aleksej Nikolajevi (25. avgusta 1904). Da ouva svoj poloaj nije Svjatopolk-Mirskij pristao, da se sastanu zastupnici pokrajinskih zemstava, ali je upozorio cara, da e njegova nepopustljivost izazvati revoluciju. Konano su se ipak u novembru 206. od 267 stranicasastali zastupnici u Petrogradu i na privatnoj sjednici postavili jedanaest zahtjeva, u kojima su traili: slobodu savjesti i govora, slobodu tampe i udruivanja, jednakost pred zakonom, proirenje samouprava itd. Ministar je prema tome dopustio, da se neslubeno sastane ope dravno zemstvo, koje se zauzelo za demokratske slobotine. Meutim se zastupnici razilazili u osnovnom pitanju, naime o znaenju same narodne skuptine u novom dravnom poretku. ipov je s jo 26 zastupnika predloio, da narodna skuptina bude savjetodavno tijelo, koje ne bi ometalo carevo samovlae - ali je golema veina traila, da narodna skuptina vri potpunu legislativnu vlast. Javnost je traila jo i vie. Ministar je unutranjih poslova utjecao na cara, da popusti, jer je drao, da e se tako zemlja smiriti, ali se Pobjedonoscev oborio na sve demokratske zahtjeve. Nikola je i opet bio neodluan, ali kako je drao, da bez samovlaa nema ni Rusije, pretegnuli su veliki knez Sergej Aleksandrovi i Pobjedonoscev. Manifest je od 12. (25) decembra 1904. istaknuo carevo samovlae, ali je car obeao, da e prema potrebi promijeniti legislativu. Time narod nije dobio nita, njegove se tenje nisu ispunile, a slabo ga je tjeilo i to, to je car naloio ministrima, da prouavaju pitanja, koja su pokretala itavu politiku javnost.Ope je nezadovoljstvo bilo preduboko, zahtjevi su za politikim slobodama toliko ojaali i bili opi, da se dosadanji sistem nije mogao spasiti dilatornim postupcima. Unutranji se problemi nisu mogli rijeiti ni uspjenom vanjskom politikom, naprotiv, rat je s Japanom, koji se ve zapoeo, ubrzao slom apsolutne carske vlasti.Vanjska politika do svretka rusko-japanskoga rata. Nepokretljivoj je carevoj prirodi odgovarala mirotvorna politika. Otkada je utrnuo ugovor triju careva, oslanjala se Rusija na Francusku, a u drugu je ruku balkansko pitanje trailo, da se nekako sporazumi s Austrijom. Kako su eljeznice povezale itav golem ruski prostor i ojaale trgovinu, to se mladom imperijalizmu otvorili i putovi na Daleki Istok. Carev je pohod Francuskoj u oktobaru 1896. uzvratio predsjednik republike Flix Faure u avgustu 1897, ime se iznova sveano i srdano potvrdila antanta obih sila (1891), koja se 1894. pretvorila u savez. Rusko-francuski savez bio je tako vrsta i jaka vojnika mo, da je nadmaila sile trojnoga saveza i uklijetila Njemaku: ako izbije rat, mobilizirat e obje velike sile, a to je prema politikom poloaju moglo biti samo protiv Njemake. Holstein je svoju vanjsku politiku gradio na protivnosti izmeu Rusije i Engleske, to mu se uinilo dostatnim za njemaku sigurnost. Moda taj savez isprva i mije bio velika opasnost, ali se ta mogla svakoga asa poveati, osobito stoga, to je Austro-Ugarska uplela Njemaku u svoju balkansku politiku. Kad su izbili sporovi izmeu Njemake i Engleske zbog kolonija i Engleska se stala pribliavati Francuskoj, pokuala je Njemaka, da popravi Caprivijevu pogrjeku: traila je dodir s Rusijom. Ve je Caprivi sklopio s Rusijom trgovaki ugovor (1894), koji je otetio njemaku poljoprivredu, a kad je berlinska vlada odbila, da jami za status quo na morskim tjesnacima, bio je to jasan znak, da e Njemaka promijeniti pravac svoje vanjske politike, to vie, to je zbog Konga napetost prema Engleskoj porasla. Caprivijev se nasljednik knez Hohenlohe (1894-1900) ak ponadao, da e preko Rusije izgraditi i bolje odnose s Francuskom. Budui da je car Nikola bio lini prijatelji njemakoga cara Vilima II, inilo se, da su putovi u Petrograd otvoreni.Japan je ratom u godinama 1894. i 1895. osvojio Koreju. Protiv japanskih su mirovnih zahtjeva u imonosekiju (u aprilu 1895) ustale Rusija, Njemaka i Francuska, ali je Japan ipak 207. od 267 stranicadobio otok Formozu, Ribarsko otoje i oveu ratnu naknadu, koju je utroio na oruanje.Otkada se 1891. zapoela u Vladivostoku graditi sibirska eljeznica, teila je i ruska politika, koju je poslije Giersove smrti vodio knez Aleksej Lobanov-Rostovskij (od januara 1895), da dobije Koreju. Lobanov je kao bivi poslanik na bekom dvoru dobro poznavao sve tekoe balkanskoga pitanja, pa mu se uinilo, da e na Dalekom Istoku lake stei i zemlje i slavu. U tome se potpuno sloio s Witteom, pa su obojica na krunidbenim sveanostima u Moskvi (u maju 1896) predloila Bismarcku Dalekoga Istoka, kineskom dravniku Li-Hung-angu, da dopusti, da nova sibirska eljeznica prolazi sjevernom Mandurijom. Tu e prugu uvati ruska vojska, a Rusija e za to braniti Kinu od japanskoga napadaja. Poslije duljih su pregovora pronali i prikladan izlaz. Istono kinesku eljeznicu, upravo dio sibirske pruge kroz kinesko podruje, izgradit e Rusko-kineska banka, a ta e njom i upravljati. Nije potrebno istaknuti, da je na tu banku utjecala ruska vlada. Mudri je Kinez opazio, da odsada njegovu zemlju ne e napadati samo Japan, nego da e i Rusija traiti svoju korist. Njemaka je poduprla Rusiju, to je ogorilo Japan, koji je dotada prijateljevao s njemakim carstvom. Rusija se meutim oduila za njemaku sklonost, priznala joj pravo, da zauzme Kiauou, premda je potpisala tajni ugovor s Kinom i obvezala se, da e braniti njeno podruje. U decembru je 1897. i sama zaposjela Port-Artur, koji je dvije godine prije toga otela Japanu.Rusija je iznudila od Kine pravo, da izgradi odvojak Istono-kineske eljeznice za Port-Artur iz Harbina preko Mukdena (u maju 1898). Odnosi su izmeu Rusije i Njemake bili i dalje dobri, kao da ih nije pomutilo, to berlinska vlada nije produljila ugovora o osiguranju. Ali mala meusobna poputanja i ustupci nisu mogli prekriti, da je nestalo promiljene i stvarne Bismarckove politike. Evropa se podijelila u tabore, u jednom je bila i Njemaka, koja je tako izgubila slobodnu odluku i prepustila je Engleskoj.Kad su Rusi za Lobanovljeva nasljednika Muravjeva uzeli Port-Artur, izgradili su jaku flotu na Tihom Oceanu i proirili luku Dalnij, da se okoriste i strategijski i trgovaki novim podrujima, koja su zakupili od Kine. Svoj: su poloaj na Dalekom Istoku nastojali osigurati i irenjem svoga utjecaja u Koreji, gdje je u borbi izmeu ruske i japanske stranke pretegnula japanska. Japanski je pritisak primorao korejskoga vladara, da pobjegne u ruski konzulat (u februaru 1896), odakle je zatien ruskom straom uklonio dravnike, koji su bili skloni Japanu i postavio nove, koji su bili za Rusiju. Muravjev je tako nastavio-politiku svoga prethodnika, koji je napustio Balkan i obratio se Dalekom Istoku. Na njemaki je poticaj Rusija sklopila s Austro-Ugarskom petrogradski sporazum (u aprilu 1897), koji je bio osnovom dogovora u Mrzstegu (1903). Obje su se drave obvezale, da e odravati status quo na Balkanu i da se ne e mijeati u makedonsko pitanje. Austro-Ugarskoj e ostati Bosna, Hercegovina i Sandak, a Dardaneli e biti i najdalje zatvoreni. Tako su odnosi izmeu Rusije i Njemake bili posve dobri, izmeu Rusije i Austro-Ugarske uglavnom sreeni, pa je dranje Rusije jamilo, da ne e doi do sukoba izmeu Njemake i Francuske - ma koliko se u republici i traila odmazda, da se javno miljenje odvrati od poraza kod Faode.Rusi su nastojali, da sporazumom i nagodbom s Japanom odrede interesna podruja obiju sila i tako osiguraju svoj posjed na Dalekom Istoku. Ruski je poslanik u Tokiju barun Rosen izvrsno poznavao istone prilike i bio pouzdan savjetnik svoje vlade. Sporazum od 25. aprila 1898. uredio je poloaj: u Koreji tako, da e tamonji car, upravo kralj, vladati 208. od 267 stranicasamostalno, to je znailo, da se Rusija odrekla svoga jakoga utjecaja. Japan je za uzvrat priznao Manduriju kao rusko interesno podruje. Rusija je popustila, jer se sad pojavila i Engleska, da iz promijenjenih prilika izbije neto i za sebe, pa je zaposjela Veihaivei. Na takvo ju je dranje potaklo i to, to sibirska eljeznica jo nije bila gotova, a i vojska i flota nisu bile dovoljno spremne za rat u tako dalekom kraju. Dodue, ministar se rata Aleksej Nikolajevi Kuropatkin pobrinuo, da ojaa vojnu silu, ali je za taj golem posao trebalo vremena. Nije stoga udo, to je Rusija u avgustu 1898. predloila, da se sastane meunarodna mirovna konferencija. Taj prijedlog i nije u protivnosti s imperijalistikom carskom politikom, koja se pripremala za sukob na Dalekom Istoku. Zastupnici se 26 drava sastali 18. maja 1899. u Haagu. Nikola je htio, da se dogovorom ogranii kopneno naoruanje, jer je sam namjerio graditi mornaricu, a uz to ne bi petogodinja stanka u naoruanju vrijedila i za kolonijalne trupe, ta ruski se posjed u srednjoj i istonoj Aziji smatrao kao koloniji.Rusija je i nadalje provodila svoju politiku na Dalekom Istoku, ime je izazivala rat i tako radila protiv svojih poticaja na mirovnoj konferenciji. Dugim je pregovorima u godini 1900. zamijenila kinesko-tibetski savez iz godine 1700. rusko-tibetskim ugovorom, po kome je Tibet potpao pod rusku zatitu. Dosadanja kineska zatita nije mogla sprijeiti, da se Engleska ugnijezdi u Tibetu, pa je Dalaj Lama prihvatio rusku ponudu. Englezi su se sad vrlo zabrinuli i preli na djelo. Usprkos su ruskim protestima uli u Lhasu, unitili tibetske odrede, kojima su zapovijedali ruski asnici i sami preuzeli pravo, da zatiuju Tibet (1904). Kad je u Kini buknuo bokserski ustanak, okoristila se tom prilikom Rusija i uvrstila svoj vojniki poloaj u sjevernoj Mongoliji i Manduriji. Rusko je napredovanje u tim podrujima uguilo kineski ustanak, pa grof Waldersee, zapovjednik odaslanih eta evropskih velikih sila, nije vie imao mnogo posla. Rusija je iz toga rata povukla najveu korist, jer je zaposjela Manduriju, koju vie nije naputala. Engleska je vlada sad zatraila njemaku potporu, pa su se obje drave sporazumjele (16. oktobra 1900), da je kinesko podruje nepovredljivo, a luke otvorene brodovima svih sila. Ugovor je oito bio uperen protiv Rusije, koja je morala raunati, da e se Engleska posluiti Japanom, da oslabi utjecaj svoje velike protivnice na Dalekom Istoku. Rusko se carstvo meutim nije osvrtalo na tu prijetnju, nego je i dalje provodilo svoje planove. Nikolina je vlada osigurala Manduriju vojniki i vezala je gospodarski, a povrh toga povrijedila liniju na rijeci Jalu, jer je na lijevoj obali, dakle na podruju japanskih vojnikih i gospodarskih interesa, podupirala rusku industriju i trgovinu. Tu je bivi gardijski asnik Bezobrazov osnovao Istono-azijsko industrijsko drutvo, koje je sagradilo pilanu i sjeklo umu. U tom su drutvu sudjelovali najvii ruski dvorski krugovi. Ubrzani su radovi oko sibirske eljeznice i veliko naoruanje dokazivali Japanu, da se Rusija nije odrekla Koreje. Grof Ito je pokuao i u Petrogradu i Parizu, da izgladi sukob, ali uzalud. Pregovori se razbili (pred kraj mjeseca novembra 1901), jer je grof Ito traio, da Rusija potuje granicu na Jalu, a to grof Lamsdorff, ministar vanjskih poslova, otkako je Muravjev umro, nije mogao prihvatiti, jer se Istono azijsko drutvo oslanjalo na dvor, pae i na samoga cara. Ito je sklopio savez s Engleskom (u Londonu 26. januara 1902), a kad su ga objavili, vidjelo se, da je otvoreno protiv Rusije, koja je sad u dogovoru s Kinom (8. aprila) pristala, da e postepeno opozivati svoje trupe iz Mandurije i potpuno je napustiti do 8. oktobra 1903. Rusija je htjela ugovorom uvui i Francusku u svoju politiku na Dalekom Istoku, ali je sporazum od 20. marta 1902. tek opim rijeima nagovijestio, da e obje sile braniti posebne interese obih 209. od 267 stranicaugovornica, ako ih napadne neka trea drava. Francuska je tom prilikom jo i utjecala na Rusiju, da opozove svoje ete iz Mandurije, kako bi se sauvao opi mir. I u Rusiji se otro sukobila dva miljenja o istonoazijskom pitanju. Witte je predlagao, da se popusti i tako izbjegne rat, zauzimao se za mirno i tiho osvajanje istonoga prostora. Bezobrazov, njegovi moni prijatelji na dvoru i utjecajni visoki asnici odbijali su svako poputanje i traili, da se prekri i rusko-kineski ugovor. Oko Bezobrazova se tako okupili admiral Aleksejev, zapovjednik u Port-Arturu, Plehve i jo neki drugi. Popustio je i Kuropatkin, koji kao da nije opazio, da se Japan meutim silno naoruao. Plehve i Pobjedonoscev su oekivali, da e rat odueviti sve drutvene slojeve i sprijeiti revoluciju, koja je mogla izbiti svakoga asa. Tako su Witte i Lamsdorff ostali sami, pobijedio je Bezobrazov, koji je jo i proirio umski posao na Jalu, zbog ega ga je car kao svoga pouzdanika imenovao dravnim tajnikom. Rat se s Japanom nije vie mogao ukloniti.Takvo raspoloenje vladinih krugova tumai ruski pokuaj, da to dulje zategne izvrenje svoga ugovora s Kinom i da za opozivanje svojih eta iz Mandurije trai druge povlastice. Ali je Kina znala, da e je poduprijeti Engleska i Japan, pa, i Sjedinjene Drave, koje su bile protiv svih ustupaka Rusiji. Japan je pokuao 12. avgusta 1903. i po trei put, da sporazumom konano utvrdi granice interesnih podruja obiju zemalja. Rusija je odbila, jer je veina u ministarskom vijeu bila za rat. Witte je podnio ostavku kao ministar financija, a car ga je imenovao predsjednikom ministarskoga odbora, gdje nije imao gotovo nikakva utjecaja. Lamsdorff je dodue ostao ministar vanjskih poslova, ali su mu oduzeli itavo istonoazijsko pitanje i predali ga posebnom Namjesnitvu za Daleki Istok, koje je upravljalo podrujem od Bajkalskoga jezera do Jalua. Aleksejev je bio na elu Namjesnitva za Daleki Istok i Odbora za Daleki Istok, kome je ipak predsjedao car, a Bezobrazov vodio vanjske poslove: ratna je stranka potpuno pobijedila, nitko se nije osvrtao na Rosena, koji je davao strune razloge i razumne savjete. Bezobrazov je sad slao note u Tokio, i prirodno najvie isticao svoj posao na rijeci Jalu. Japan je i tu htio donekle popustiti, pa je predloio, da se du obih obala osnuje neutralna zona iroka 50 km. Rusija je meutim zatraila jo i sjevernu Koreju i dvije luke nasuprot japanskom otoku Cuimi. Pored toga nije ruska vlada ni pomiljala, da isprazni Manduriju, jer u Petrogradu nisu vjerovali, da e Japan zaista zagaziti u rat. Ipak je nastojala, da sebi osigura lea, pa su se stoga car i Lamsdorff sastali s Franjom Josipom I u Mrzstegu, a Nikola je otputovao i u Wiesbaden da pohodi Vilima II Ruskoj politici ipak nije polo za rukom da pridobije i Francusku za rat protiv Japana. Petrogradska je vlada odlagala japanske prijedloge i na sva pitanja odgovarala nejasno i napola. uto se carstvo naorualo engleskom pomoi, a oruje su mu slali i neki francuski krugovi. Na japansku notu od 13. januara 1904. nije ruska vlada uope odgovorila. Tokio je odaslao posljednji upit 27. januara i odredio rok do poetka februara. Ni sad nije bilo odgovora. Ruske se trupe nisu micale iz Mandurije, pae su stigla pojaanja na, Jalu. Pregovori su prekinuti. Japanski su torpedni amci napali u noi 8/9. februar Port Artur i tako otetili sedam ruskih ratnih brodova, da nisu bili sposobni za borbu. Rat se zapoeo.Rusko-japanski rat. Premda je Rusija sad imala dobru eljezniku vezu s Dalekim Istokom i s bojitem, nije bilo mogue, da se dovoljno brzo dopremi sav ratni materijal, jer je udaljenost bila golema: 7500 vrsta (vrsta = 1,067 km). Rusija se nije i uza svu napetost s Japanom spremila ni vojniki ni financijski. Vojniki su se krugovi vrlo iznenadili, kad su 210. od 267 stranicavidjeli, kako je Japan jak, kako se dobro spremio za taj rat. Japanci su vrlo brzo prebacili svoje ete na kontinent i zapoeli opsjedati Port Artur. Kuropatkin je kratko prije rata bio u toj tvravi i pronaao, da joj je obrana vrlo slaba. Za ruski je narod to bio rat njegove vlade, pa se malo brinuo za dogaaje na Dalekom Istoku, a mnogi su i eljeli, da carizam izgubi i tako oslabi njegova mo. U Japanu je bilo drukije: narod se oduevio i traio odmazdu za ruske postupke.Brzi su japanski napadaji natjerali rusku vojsku na obranu izmeu Liaojanga i Kingoua. Vrhovno je zapovjednitvo preuzeo Kuropatkin, ministar rata, poznat kao vojni strunjak i pisac. Japanskom je vojskom zapovijedao maral Ojama. Japanci su udarili iz Koreje i napredovali prema eljeznici, koja je polazila iz Mukdena. Ruske su trupe neprestano uzmicale, jer su protivnici bili jai i brojem i orujem. 1. maja pobijedio je Kuroki rusku vojsku na Jalu-u. Nove su iskrcane ete napredovale prema Port-Arturu i odsjekle posadu od glavnine ruske vojske. Glavna je bitka bila kod Liaojanga. Borbe su se zapoele 24. avgusta i 30. dosegle vrhunac. Usprkos ilavoj hrabrosti svojih eta morao je Kuropatkin uzmai s bojita. 2. je novembra krenuo u redu prema Mukdenu. Kad mu je stiglo pojaanje, odluio se na napadaj, da oslobodi portartursku posadu. Napadaj se zapoeo 4. oktobra, ali je zbog tekog terena i japanskih navala uskoro zapeo. Sad se Kuropatkin ukopao na obrambenoj liniji du aha, gdje su se deset dana bile ogorene i krvave bitke bez odluke. Ni Ojama, nije mogao prodrijeti do Mukdena. Oba su se protivnika iscrpla i poslije 17. oktobra ostala etiri i pol mjeseca u poloajnom ratu.Japanska je vojska, kojom je zapovijedao general Nogi, za to vrijeme opsjedala Port Artur, gdje se usidrila ruska flota poslije iznenadnoga japanskog napadaja. Tu je zapovijedao general Stssel, ikojemu nije polo za rukom, da se spoji s Kuropatkinom. Tvrava je bila u tekom poloaju, naroito poslije Kurokijeve pobjede na Jalu-u u mjesecu maju. Poloaj je postao i kritian, kad je general Oku osvojio utvrenja na najuem mjestu poluotoka i trgovaku luku Dalnij. Japanci su sad poloili mine i s morske strane zatvorili ratnu luku tako, da ruska flota nije mogla isploviti.Mina, je unitila admiralski brod Petropavlovsk, na kome su poginuli admiral Makarov, uveni slikar Vereagin i vei dio posade. Spasio se samo veliki knez Kiril i nekoliko mornara (13. aprila 1904).Kako su Japanci sve vie stezali obru oko tvrave, to je flota pokuala da se probije do Vladivostoka, kako bi izmaknula bombardiranju s kopnene strane (10. avgusta). U pomorskoj je bitki izmeu ruske i japanske flote poginuo admiral Withfft. Mnogi su se brodovi morali vratiti u Port-Artur, a samo su neki umakli u neutralne luke. Nekoliko su dana zatim isplovila iz Vladivostoka tri velika krstaa, ali su ih Japanci ubrzo onesposobili za boj. Tako je gotovo nestalo ruske flote na Pacifiku. Sad se stala spremati baltika flota u Kronstadtu, da otplovi na Daleki Istok. Port-Artur je bio u stisci, teke su topove s brodova, koji su se vratili u luku, upotrijebili kao obalne baterije. Dodue, Nogi nije mogao 23. avgusta opim juriom zauzeti tvrave, ali je ruskoj posadi bivalo sve tee i tee, naroito stoga, to su se Japanci okoristili zatijem na mandurskom bojitu. Kuropatkin nije htio napasti sve dotle, dok mu ne stignu pojaanja, koja je zbog velike udaljenosti oekivao tek idue godine. Tim se mirovanjem ruske vojske okoristili Japanci, koji su svom snagom navalili na Port-Artur, da osvoje tvravu i oslobode svoje trupe. General Stssel je 2. januara 1905. predao tvravu, koja se sedam 211. od 267 stranicamjeseci uporno i hrabro branila. Slobodne su pobjednike Nogijeve armije sad zaprijetile Kuropatkinu i njegovoj; vojsci, koja je moralno popustila, kad se prouo pad portarturske tvrave. Japanska je pobjeda odjeknula itavim svijetom i osobito u Rusiji, gdje su prevratnici ekali zgodan as, da podignu narod na revoluciju.Poetak joj se rauna od Plehveova ubojstva. Pobjedonosceva nije ni to pouilo, a Svjatopolk-Mirskij nije bio dovoljno odvaan, da mu se usprotivi, pa tako nije spomenuti carev ukaz od 25. decembra 1904. ni u emu zadovoljio napeta oekivanja. I onako se uzbuen narod jo vie raspalio, kad se proirila vijest, da je Port-Artur pao.Rat ne bi bio ni sad izgubljen, da je Kuropatkin izvojtio odlunu pobjedu. Svoje je operacije zapoeo u januaru 1905, prije nego je Ojama koncentrirao sve snage za nove bojeve, koji su se razvili 23. februara na mukdenskom bojitu u duljini od 155 km. Rusi su imali lijepih uspjeha, ali je Kuropatkin bio i suvie oprezan, bojao se Ojamina napada na nekom drugom mjestu, pa je izdao zapovijed za uzmak pobjednikih armija. I opet je nastalo zatije, za koga je stigao i Nogi sa svojim snagama. Konano su Japanci jaim snagama pobijedili kod Mukdena i u noi 10. marta primorali Kuropatkina, da uzmakne prema sjeveru. Pobijeenoga je Kuropatkina zamijenio general Linjevi (17. maja), ali ni on nije mogao izvojevati pobjede s poraenom i rastrojenom vojskom. Uzmak se tako pomalo pretvarao u bijeg. Vijest je o konanom Kuropatkinovu porazu potresla itavu Rusiju, pa su sad i najkonzervativniji krugovi predlagali, da se sklopi mir.Kao to su veliki izdaci za Kuropatkinovu odlunu bitku bili uzalud, tako su propali i svi napori i trokovi za baltiku flotu, koja je isplovila, da pomogne Port-Arturu. U uspjenu se akciju te flote sumnjalo ve kod njena odlaska. Admiral Rodestvenskij, koji je pred kraj mjeseca oktobra 1904. isplovio sa svojom nejedinstvenom flotom, morao se zbog razliitih vrsta svojih borbenih jedinica i golemih tovara opskrbnih brodova kretati vrlo polagano. Kad je stigao na Madagaskar, bio je Port-Artur ve u japanskim rukama. Ostao mu je jo jedini zadatak, da spasi svoju flotu u Vladivostoku. Rodestvenskij se uputio kroz morski tjesnac kraj uime. Usput je jo morao ekati neke skupine, koje su isplovile kasnije. Posljednji mu se pridruio admiral Nebogatov 9. maja na anamskoj obali. Pomorska se bitka zametnula 27. maja kod otoka uime, gdje je admiral Togo unitio rusku mornaricu. Sam Rodestvenskij je bio ranjen i pao u zarobljenitvo. Od njegovih se trideset brodova spasilo samo pet, ali su ih Japanci progonili, pa se admiral Nebogatov predao bez borbe. Poslije tih poraza na kopnu i na moru, prihvatio je 8. juna car Nikola II posredovanje amerikoga predsjednika Th. Roosevelta, da se povedu mirovni pregovori, to je vrlo oslabljen Japan jedva doekao.Mirovni su se pregovori stoga i vodili u Portsmouthu na istonoj amerikoj obali. Za itavo su to vrijeme bojevi jo trajali, pa je Japan osvojio i Sahalin. Witte i barun Rosen vodili su rusku delegaciju. Japanci su morali odustati od svojih prevelikih zahtjeva, jer ih ni Engleska ni Sjedinjene Drave nisu htjele vie podupirati u daljem voenju rata. 5. septembra 1905. potpisan je mir, kojim je Japan dobio protektorat u Koreji, poluotok Loaotung i s njim Port-Artur i Dalnij, juni Sahalin, juni odvojak istono-kineske eljeznice, pravo ribarenja sjeverno od Vladivostoka i ratnu odtetu. Do zakljuenja e trgovakoga ugovora obje strane odobriti jedna drugoj najvee povlaenje za robu, koju e uvoziti. Rusija se tim mirom obvezala, da e odazvati svoje ete iz Mandurije i da e ograniiti svoju flotu na Pacifiku. Ponienje je golemoga ruskog carstva bilo veliko, ali ga nisu uzroili samo porazi na 212. od 267 stranicabojitima, nego i slom unutranjega poretka.Prva revolucija i prve tri dume. Carsko su samovlae napadali: liberalna inteligencija, zemstva i socijalisti. Vlada je ponegdje potaknula oduevljenje za rat protiv Japana, ali se ono ubrzo ohladnjelo. Vijesti su sa bojita raspirivale nezadovoljstvo i jaale revolucionarna raspoloenja. Neslona, nesigurna i laljiva vlada nije imala odreena i jasna cilja. U godini se 1905. pokazalo, da je ne podupire ni vojska, koja joj je bila jedina uzdanica. U domovini se nisu sad pokrenuli samo pojedinci ili male skupine, nego nepregledne povorke razdraenih demonstranata. Odmah se na poetku druge ratne godine, 22. januara, pokazalo novo stanje, jer je toga dana pop Gapon poveo gomile pred Zimsku palau. Gapon, o kome se tako mnogo raspravljalo, potjee iz ukrajinske seljake obitelji. Na poticaj je svoje ene, imune graanke, svrio sveeniku akademiju i bavio se socijalnim radom. Svoje je mjesto kao duhovnik u petrogradskoj kaznionici napustio i dao se na posao, da organizira radnitvo u duhu kranskoga socijalizma. Zbog toga je vlada podupirala njegov pokret, premda je inae progonila sve radnike organizacije. Gapon je bio kao neka protutea marksizmu, koji se uporno probijao i prikupljao revolucionarne narodne snage. Oko polovine je mjeseca januara izbio trajk u Putilovljevim tvornicama, to Gapon nije sprijeio, nego je pae poticao radnike da demonstriraju. Umijeali se i marksisti, ali iako je ogorenje bilo veliko, nije silna gomila, koja je krvave nedjelje 22. januara krenula prema Zimskoj palai, pomiljala na revoluciju. Na elu je stupao Gapon s kriem u ruci, a redovi su za njim pjevali pobone pjesme, nosili svetake slike, pa i ploe s napisima, koji su traili konstituciju. Kad su u carskoj palai douli, da se povorka pribliava, pomislili su, da je izbila revolucija, pa su dozvali vojsku, koja je pucala u narod i stotine ubila i ranila. Gapon, koji je bio u dodiru i s Gorkim, pobjegao je u inozemstvo i ivio u enevi kao dobro odjeven ljubimac ena, porta i salonski revolucionar. Htio je sjediniti razline revolucionarne grupe i pozvao ih na dogovor, koji je svrio bez ikakva uspjeha. Poslije oktobarskoga se manifesta (1905) vratio u Petrograd, gdje se nije pridruio radikalnom radnikom pokretu, nego se pribliio Witteu, zbog ega su revolucionarni krugovi u njega posumnjali. Socijalni su ga revolucionari 10. aprila 1906. ubili, jer su ga proglasili vladinim dounikom i uhodom. Gaponovo je historijsko znaenje prema tome jedino u pohodu na Zimsku palau. Ipak ta narodna demonstracija, koja je molila ustav, dokazuje jasno, kako su se unutranji odnosi rastrulili, kako su popustili i bili preslabi da ponesu imperijalistiku i napadaku politiku, koja je izazvala rat s Japanom.Stanje je postalo nesnoljivo, nije ga mogao odrati ni rat protiv mrska neprijatelja, nikakav ga manevar nije mogao niti izlijeiti niti odgoditi sloma, koji se pripremao mnogim desetljeima. Samovlae je upotrebljavalo sva sredstva da se odri, troilo je narodne snage, a nikako nije sluilo cjelini, pa se i raspalo u katastrofi japanskoga rata. Krvava je crvena nedjelja 9. (22) januara 1905. vjesnik onih dogaaja, koji e 1917. iz temelja izmijeniti i gospodarski i politiki poredak. I pored svih tih udaraca nisu nepomirljivi krugovi progledali, nastavili su brutalnim terorom, otpustili slaboga ministra unutranjih poslova Svjatopolka-Mirskoga (u februaru 1906) i doveli Aleksandra Buligina, moskovskoga guvernera, koji je u novom petrogradskom generalnom guverneru Dmitriju Trepovu, bivem efu moskovske policije, naao jednako bezobzirnoga pomagaa. Obojica su bila orue velikoga kneza Sergeja Aleksandrovia, koji je mjesto bespomonoga cara pokuao da spasi apsolutnu vlast svoje dinastije. Da se prekrije naelna i uporna nepopustljivost vladinih 213. od 267 stranicakrugova, imenovali su komisije, koje su imale zadatak, da istrae uzroke narodnoga nezadovoljstva i da izrade prijedloge, kako bi se uklonili. Nesavladljiva tekoa i nije bila u tome, to su se opirala zemstva, graanska inteligencija, pa i socijalisti, nego je pokret samoga naroda, njegovo duboko nezadovoljstvo bila ona stijena, o koju se razbijali svi pokuaji izvanjskih i polovinih rjeenja. Nestalo je povjerenja i u bauku cara, koji je pristao uz narodne neprijatelje i nije shvatio narod, kad je jo pun vjere u njegovo pravdoljublje i dobrotu poao da izmoli gospodarske i socijalne olakice. Tako su svi oni, koji nisu imali to da izgube, postali revolucionarnim kvascem i glavnim stupom narodnoga pokreta. Vladi se iznevjerile i one radnike organizacije, koje su stvorili uhode Zubatov i Gapon, crvena je nedjelja izbila vladi iz ruku i to oruje protiv tajnih socijalistikih udruenja i onemoala pouzdanje radnikih vjersko-politikih struja. Krvavi su dogaaji otvorili oi i onima, koji nisu odbijali dotadanji poredak. Narodne su manjine u graninim podrujima jo i vie zamrzile carsko samovlae, jer su pored ostalih tereta, koje su snosili svi podanici, imale i svoju osobitu nevolju: pritjenjavanje nacionalnih tenja za slobodnim kulturnim razvitkom. Izbijale su ozbiljne pobune, zapoelo se doba novih teroristikih atentata. Reakcionarni je veliki knez Sergej Aleksandrovi, moskovski generalni guverner, ubijen u Kremlju 17. februara 1905. Ali kao to nije ni Plehveovo ubojstvo u ljetu prijanje godine trgnulo vladu, tako nije ni smrt velikoga kneza pokazala pravoga puta ni caru ni njegovim ministrima, koji su se razilazili samo u tome, da li treba vladati silom ili malim poputanjima. U to su se doba boljevici jo estoko prepirali s menjevicima, prevratniki su pokret vodili socijalni revolucionari. Kako da to burno previranje u svim drutvenim slojevima ne zahvati i vojsku, koja se borila u dalekoj Aziji? trajkovi su postali svakidanjom pojavom, zahvatili su i sveuilita, irili se itavom zemljom i povukli svu inteligenciju, koja se pobunila protiv nemone vlade. Ni Pobjedonoscev nije naao izlaza, poloaj ga je na ratitu natjerao u oaj, napaena je i razbijena vojska pokopala sve njegove nade. Budui da se ni car ni vlada nisu snali, ustala je i tampa i otvoreno napadala neodrive prilike. I nisu se uzbudili sami liberalni listovi, nego i oni najkonzervativniji.Kad se inilo, da su se potresli i sami temelji ruskoga carstva, pozvali su Wittea, da ostvari bar dio onih carevih, obeanja, koja je objavio u svom decembarskom manifestu. Prvi su Witteovi pokuaji propali, jer su se slomili na unutranjem otporu ili su zapeli u samim vladinim komisijama. Stanje se sve vie zaotravalo, pa su konano unutranje napetosti i nedae na ratitu prisilile cara Nikolu, da popusti i u vanijim pitanjima. 3. je marta upravio ministru unutranjih poslova Buliginu ukaz, kojim ga je imenovao predsjednikom pripremnoga odbora za savjetodavnu narodnu skuptinu. Istoga je dana izdao i Ukaz senatu, u kome mu se priznaje pravo, da izradi prijedlog o nunim reformama i da ga podnese vladi. Narodna bi skuptina prema tome bila kao zemskij sobor, to nije zadovoljavalo narod, koji je traio vie, i protivio se stegnutom izbornom pravu, kako ga je elio car u svom ukazu ministru unutranjih poslova. Sad su se i u javnosti ule rijei, koje su prije izgovarali samo u tajnim sastancima. Moskovski je profesor knez Sergej Trubeckoj odaslao caru ovakvu adresu: U asu najvee narodne nevolje i opasnosti za Rusiju, pa i za Vae prijestolje, zakljuili smo, da se obratimo Vama zaboravljajui sve razlike i protivnosti, koje nas razdvajaju, gonjeni istom domovinskom ljubavi. Zloinaka nemarnost i zle upotrebe Vaih savjetnika uplele su Rusiju u rat. I dalje se ne prekriva nita, govor je jasan, 214. od 267 stranicagotovo i prejasan, jer kae, da je zarobljavanje pojedinaca, itava drutva i slobodne rijei, da je samovolja svakoga dana sve vea i surovija. Engleski je ustav ubrzo postao ugledom, kako da se pregradi autokracija. Vlada se tek polagano odluivala, troma je koraka puzala za narodnim pokretom, koji je jurio i stavljao sve vee i vee zahtjeve. 30. aprila izdala je vlada proglas o vjerskoj toleranciji: zajamena je vjerska sloboda i ukinuti kazneni progoni onih, koji su istupili iz pravoslavne crkve. Ukaz od 14. maja dopustio je, da se u litvanske i poljske kole uvede litavski i poljski jezik, a Poljacima je odobrio, da smiju kupovati zemljita na podruju bive poljske drave. Oba ukaza nisu imala veega odjeka, zemlja je traila neto drugo, vee i znaajnije. Redom su nicala staleka udruenja, koja su se 21. januara sjedinila u Savez saveza u Petrogradu. Revolucionarni je val zahvatio i pokrajinu, sabotaa i teror oslabili su prema uputama vrhovnoga odbora redovno odvijanje dravnoga i gospodarskoga ivota. trajk je bio najomiljenije borbeno sredstvo. Revolucionarna je djelatnost zahvatila vojsku, mornaricu i itav dravni upravni aparat. Vlada je bila nemona, nije imala neke ive, stvaralake ideje, kojom bi pobijala revolucionarne zahtjeve. Dok se Buligin prvenstveno bavio zakonskim prijedlozima i nacrtima, njegov se pomonik Trepov utekao policijskoj sili, da obrani reakciju. U tom se opem meteu i buci javili i glasovi, koji su bili protiv demokratizacije ruskoga drutva, to je podravalo neodlunoga cara i podupiralo Trepova i njegovu zulumarsku vladu.Nemiri ipak nisu prestajali, to vie, pobunili se i seljaci oko Volge i u baltikim provincijama. Traili su, da se ukine seoska zajednica, koja je izjednaila sve seljake i spreavala prirodnu tenju, da se povea privatan posjed i zarada. Stega je seoske zajednice primorala seljake, da se sele ili da zakupljuju posjednikovu zemlju. Posjednici su tako postali rentijeri, koji su potpuno zarobili svoje zakupnike i utjerivali svoje trabine bez obzira, da li je bila nerodica, da li je uginula stoka ili oboljela obitelj siromanih seljaka. Posjednik je bio iscrpljiva, koga su mrzili, a ta je mrnja vezala seljatvo u jedinstven otpor i poticala ga na bunu, pale, ubojstva i nasilja. Sad su ih jo uzbudile i revolucionarne ideje, koje su pokrenule seoske zajednice, okruge, gubernije, itavu rusku zemlju. Dodue, seljaki ivot nije bio posvuda jednako teak, najtei je bio oko srednje Volge i u podruju zemlje crnice, gdje nije ni bilo pojedinanoga seljakoga posjeda, nego je itava zemlja bila u rukama seoskih zajednica. Tu se mrnja i iivljavala u pljakanju posjednikih dvoraca, u paleu punih hambara i gospodarskih zgrada i u trajku malih zakupnika i poljskih radnika.Kakav li je znak morao biti za vladu, kad joj je vrhovni zapovjednik na Dalekom Istoku javio, da se vie ne moe pouzdati u svoju vojsku, kako li se uzbudila, kad je doznala, da se pobunila crnomorska mornarica, da je momad oklopljene krstarice Potemkin zbog loe hrane podigla u Sevastopolju crvenu zastavu i svojim brodom titila marksistike skupove u Odesi i pljaku proste svjetine? Bijeg krstarice Potemkin u inozemstvo, njena odiseja i ulazak u rumunjsku luku Konstanca prikazali su itavom svijetu besmislenost i neodrivost careva samovlaa. I nisu se pobunili samo mornari crnomorske flote, nemiri su izbili i u Libavi i Kronstadtu (pred kraj mjeseca juna). U pograninim su se podrujima: u Poljskoj i vjeno nemirnom Kavkazu, podigle i narodne manjine, ustanci su izbijali na razlinim stranama, itava zemlja kao da se pomamila.I zaista bio je samo malen krug vladinih ljudi, koji su vjerovali, da e nemire stiati stalekim predstavnitvom od tri doma: seljakim, graanskim i vlasteoskim. Savjetodavno bi 215. od 267 stranicapredstavnitvo, dumu, birali posrednim biranjem, koje bi zapostavilo narodne manjine, kako bi im oduzeli znaenje u vanjskoj i unutranjoj politici. Duma ne bi ograniavala samovlae, kao to ga nije ni Dravni savjet - vidi se, car nije poputao, premda je i sam Trepov bio za osnovne promjene, kad je spoznao, da su propali svi pokuaji, da se otrim mjerama umiri zemlja i popravi narodno raspoloenje. 19. je avgusta 1905. car objavio svoju volju, da se sazove narodna skuptina, koja e se sastati u polovini mjeseca januara 1906.To je poputanje zakasnilo, samovlae je postalo anakronizam, to se pokazalo na treem kongresu gradskih i zemstvenih izaslanika 28. septembra 1905. u Moskvi. Ti su sastanci bili posve privatni, nisu imali dravnopravnoga karaktera, a sazivali bi ih sami zastupnici. U Moskvi se govorilo ve posve otvoreno, zastupnici se oborili na vladinu osnovu i zahtijevali slobodno izborno, legislativno i budetsko pravo. Uestali su i drugi sastanci, na kojima se raspravljalo o demokratskim slobodama i organizirali posve politiki trajkovi, da se rijei potkrijepe i djelom.Vlada je konano spoznala, da se njezino stajalite nee moi odrati. Nikola je sad pozvao Wittea, koji se vratio s mirovnih pregovora s Japanom i za svoje zasluge dobio grofovski naslov. Na dvoru ga nisu voljeli, pae su u njega i sumnjali, jer je ifrirano dopisivao s carevim bratom velikim knezom Mihajlom. U Petrogradu je izradio svoje planove, kako da se spasi unutranji politiki poloaj, koji je postao upravo opasan zbog oktobarskoga trajka eljeznikih namjetenika. Zapeo je itav promet, pae i izmeu Petrograda i Carskoga sela, gdje je boravio car, a Savez saveza pobrinuo se, da se prekinu i sve potanske i telegrafske veze. U toj se nevolji Witte pourio caru, koji se ve gotovo odrekao prijestolja i htio ga predati svom bratu Mihajlu. 17. (30) je oktobra car izdao Witteov manifest, koji je narodu obeao line politike slobode i prava. Opi je trajk na to odmah prestao.I bio je ve posljednji as, trajk je ve skretao sve vie u lijevo, boljevici su kao najaktivniji osvojili vodstvo. Na treem su socijalistikom kongresu u Londonu (1905), koji se smatra kao prvi boljeviki kongres, jasno odredili i taktiku i program budue revolucije, koja je doista planula za dva mjeseca i nekako se stiala spomenutim carevim manifestom. Revolucionari su ve sastavili neke privremene vlade, pae su i najvii dvorski krugovi drali, da e se proglasiti republika, kojoj bi bio Witte predsjednikom. I nije stoga nikako neobino, to dvor tome dravniku nije vjerovao, Nikola bi ga i otpustio, ali ga je trebao.Oktobarski je manifest naloio vladi, da se brine: 1) da narod dobije stalne graanske slobode na osnovi istinite nepovrjedivosti, slobode savjesti i rijei, skupljanja i udruivanja; 2) kako e, ne zadravajui raspisane izbore za dumu, to vie privui na suradnju kod zakonodavnoga rada i one klase, koje su dotle bile bez izbornoga prava, dok e o daljem razvitku opega izbornoga prava odluiti novo zakonodavno tijelo; i 3) kako nijedan zakon ne bi stupio na snagu bez odobrenja dravne dume i kako bi narodni zastupnici uistinu mogli nadzirati, da li je rad dravnih carskih ustanova zaista zakonit. Tim slubenim jezikom sastavljen manifest dao je konano ruskom narodu konstituciju. Ministar predsjednik je sastavio kabinet (1. novembra), pa je nestalo trvenja izmeu pojedinih ministarstava i uprava postala jedinstvenija. Pobjedonoscev, Trepov i ostali carevi savjetnici morali su u pozadinu, a Witte je preuzeo vladu. Ipak je i njegovo ministarstvo imalo reakcionarni teret, jer je ostao Durnovo kao ministar unutranjih poslova. Posve je razumljivo, to Witte nije mogao odmah 216. od 267 stranicaostvariti sva konstitucionalna jamstva, a to je uzbudilo Sovjet radnikih poslanika, koji su u revolucionarnim danima osnovali petrogradski radnici. Nova je sloboda zanijela i seljake, koji su se stali osveivati posjednicima. Uz agrarne se nemire javili i pogromi u gradovima. Witte je kao financijski strunjak dobro znao, da to unitava vrednote i slabi gospodarsku snagu itave zemlje. Kako je agrarni problem bio najtei, to ga je Witte nastojao ublaiti. Manifestom od 16. novembra oprotena je seljacima polovina neplaenih poreza i otkupnine, koja e prestati u godini 1907. Seljaci su meutim oekivali, da novo pravo mora ukinuti pravo privatnoga vlasnitva i prema tome svaku naknadu za zemlju, koju su primili od posjednika.Agrarno je pitanje time poprimilo politiko obiljeje i nije se moglo rijeiti nikakvim financijsko-tehnikim mjerama.Revolucionarni je pokret, koji su podigli vojnici i mornari, uguio veliki knez Nikolaj Nikolajevi, to je oslabilo i petrogradski Sovjet radnikih poslanika, koji je ve u nekim krajevima osnovao svoje lokalne upravne ustanove.U pograninim krajevima nije revolucionarni pokret bio samo socijalan nego i nacionalan. Poljska se brzo smirila, jer su tu Ukrajinci i Litavci ometali Poljake, da se okoriste opim nemirima i otkinu od carstva. U baltikim je pokrajinama Witteovo podizanje industrije pregradilo drutvene slojeve i ojaalo radnitvo, koje se u velikim sreditima priklonilo marksizmu. U Letonskoj se razmahao pokret protiv njemakih velikih posjednika. Drukije je bilo u Finskoj, gdje je jo bila iva uspomena na nekadanju samostalnost, pa se i razvio jak i jedinstven nacionalni pokret. Car je morao popustiti, dodue, tek napola, to je bilo ve prokuano sredstvo i zgodan izlaz u neprilici. Kad bi nestalo napetosti, zatraio bi car i opet svoja stara prava.U godini je 1906. revolucionarni pokret ve podosta oslabio, to je potaknulo reakcionarne krugove, da smanje sve slobode, koje je uveo oktobarski manifest. Carsko se samovlae tako povratilo staroj politici - a Durnovo odluivao u ministarskom vijeu. Vlada je zapoela progoniti revolucionare i malim zahvatima otkidati komad po komad nove konstitucije. Nikola je sad poalio, to je popustio i prihvatio Witteovu politiku. Ukinuli su i uporednu vladu petrogradskoga Sovjeta radnikih poslanika (16. decembra), na to je Trockiji, njegov potpredsjednik, poticao na trajkove i ustanke, ali nije uspio, jer ih je uguio veliki knez Nikolaj Nikolajevi, a i radnitvo se ve umorilo. U Moskvi su istina buknuli veliki nemiri, ali je vojska osvojila barikade (31. decembra). Sad, kad su slomili revoluciju, proradili su ratni sudovi, a kao odjek su smrtnih osuda zapraskale i opet bombe nepomirljivih terorista. Ipak je car proirio izborni zakon za dumu i dodao joj etvrti, radniki dom, koji je obuhvatio i industriju.Izbori su od februara do aprila 1906. iznijeli liberalnu i socijalistiku veinu, koja je dodue bila nejedinstvena, ali je ipak slono napadala vladu. Dravni je savjet manifestom od 4. marta 1906. postao prvom komorom. U njemu nisu kao dosada bili samo dostojanstvenici, nego i drugi zastupnici, od kojih je polovicu imenovao car, a drugu polovicu birale narodne organizacije. Time su oslabili opoziciju Druge komore, t. j. dume, koja je bila protiv svake suradnje s vladom. Witte kao da je doigrao svoju ulogu, jer se u daljnjoj vladinoj politici osobito istaknuo barun xkll, tajnik dravnoga savjeta i dravni tajnik. Proraun su donijeli bez dume, bez nje su osnovali i ustanove za agrarnu reformu. Ojaana je reakcija oborila Wittea 5. maja 1906, ali je odstupio i Durnovo. Novu je vladu sastavio Goremikin, koji je bio 217. od 267 stranicablizak velikim posjednicima. Stolipin je preuzeo ministarstvo unutranjih poslova, a Kokockov financije. Nova je vlada nekoliko dana prije nego se sastala duma objavila osnovne dravne zakone, dakle neku vrstu ustava na temelju oktobarskoga careva manifesta. Taj je dravnopravni akt bio osobito znaajan za dumu, koja je zasjedala od 10. maja 1906. u Taurijskoj palai. Dravni je savjet imao svoje sjednice u sreditu grada, dok se Taurijska palaa nalazi po strani na Nevi.Kod otvaranja je parlamenta car izjavio, da se nada, da e taj dan znaiti preporod ruskoga carstva, iako je bilo gotovo sigurno, da vlada nee moi raditi s tom dumom. Opozicija je bila prejaka, a bilo je ve i devet razlinih stranaka. Grupe su u dumi jasno pokazivale, da je Rusija jo i sada preteno agrarna zemlja i da u njoj ima razlinih naroda, koji se protive rusifikaciji.Od tadanjih je stranaka najpoznatija konstitucionalno-demokratska stranka (kd = kadeti), koja je proizala iz Oslobodilakoga saveza 28. oktobra 1905. Ta se stranka zvala i Stranka narodne slobode. Legalnim se sredstvima borila za proirenje parlamentarnih prava i traila parlament po engleskom uzoru. Zbog svoga je opsenoga iako nejasnog i neodreenog programa, zbog svoje je tenje, da okupi sve narodne slojeve, imala mnogo pristalica, ali je bila sumnjiva ljeviarima, jer se priljubljivala prilikama i korisnom taktikom primoravala stari sistem, da popusti u sitnijim pitanjima. Voe su te stranke bili osnivai Oslobodilakoga saveza, meu ostalima: profesor Pavao Nikolajevi Miljukov, profesor knez Trubeckoj, knezovi Petar i Pavao Dolgorukov i knez Lvov. Ti su se intelektualci, nauenjaci i politici istaknuli ve i u zemstvima. U toj je stranci bilo mnogo posjednika, plemia i novinara, tako i braa Hessen, koja su izdavala Pravo.Vie je u desno bio Savez 17. oktobra, koji je usvojio naela careva manifesta od 17. (30) oktobra. Oktobristi su bili za monarhiju, ali su traili i narodna prava, koja je car obeao svojim manifestom. Ta je stranka imala jasan program, okupila je umjerene i s desna i s lijeva i imala astoljubiva vou Aleksandra Ivanovia Gukova, koji je i pored sve obrazovanosti i politikoga iskustva bio neodluan i kolebljiv. Kako je to bila umjerena stranka, nije imala mnogo pristaa - vremena su bila preburna, traili se preokreti, a ne krparenja i prekrivena igra, da se odri staro. Znaajno je, to su se oktobristima prikljuili Nijemci iz baltikih provincija.Desniarske se grupe, koje je zatekao i zbunio japansko-ruski rat i revolucija, sabrale tek u godini 1905, ali su izgubile mnogo pristaa, pa su stoga bile neznatna manjina. U novembru 1905. osnovao je Gringmuth, njemakoga porijekla, Savez ruskoga naroda, u kom su se istaknuli Aleksandar Dubrovin, Purikevi i drugi, koji su bili zadojeni slavenofilskim idejama, kako ih je propovijedao Katkov. Taj se savez nije oslanjao na narodne mase, nego na vladine krugove, policiju i dvor. Graanstvo se odbilo od revolucionarnih stranaka - socijalnih revolucionara i marksista - jer se prepalo Sovjeta radnikih zastupnika u Petrogradu, premda se prije toga, kad je jo apsolutni carizam bio zajedniki neprijatelj, pribliilo radnicima, pa je tad npr. Miljukov pohodio Lenjina u Londonu. Ljeviari su meutim ojaali i na selu, kako to pokazuju dogaaji u godini 1905. i dranje seljakih zastupnika u dumi.Ministri su na svakom koraku zaobilazili dumu. Vlada je trebala novaca, jer su ratni dubovi i pojaana gospodarska kriza poslije revolucije zategnuli gospodarsku krizu. 218. od 267 stranicaPomiljali su na zajam u Parizu, protiv ikoga su ustali kadeti (pred kraj mjeseca januara 1906). I pored tih se neprilika odrala vrijednost ruskoga novca, kako ju je utvrdio Witte. Razmirice se izmeu vlade i dume tako zapoele jo i prije nego se skuptina sastala na vijeanje. Izbori su se po sloenom i zapletenom Buliginovu sistemu zavukli i trajali neobino dugo. Veinu su dobili kadeti, dok su marksisti uljivo raspravljali o tekovinama prole revolucije i o dranju pojedinih ljeviarskih grupa na izborima. Ali budui da su radilici traili, da se sve grupe sjedine u radu protiv carizima, to su zapoeli pregovori o uniji obiju marksistikih stranaka (u maju 1906) i na stranakom kongresu u Stockholmu. Kako se revolucija izjalovila, a i zastupnici petrogradskih radnika bili uhapeni, to su menjevici dobili veinu, kojoj su se boljevici pokorili. Unutranje su se nesuglasice i razdor marksistikih grupa jasno ocrtavali u raspravi o godinama 1847. ili 1849. - od kojih je 1847. boljevicima znaila poetak revolucije, a 1849. menjevicima njen kraj i konstitucionalnu monarhiju.Menjevici su pozdravili izbornu pobjedu kadetske stranke, predstavnice graansko-liberalne demokracije, i podupirali njene zahtjeve, da se imenuje njezina vlada, koja bi bila odgovorna samo parlamentu. Zbog toga je burujskoga dranja izgubila mnogo pristaa meu radnicima, koji su preli dosljednim marksistima. Od 542 zastupnika bilo je 177 kadeta, 102 socijalna revolucionara, marksista i anarhista, 25 lanova Seljakoga saveza, dok su meu desniarskim stranicama bili najjai oktobristi s 13 zastupnika, premda su bili znatno slabiji od razlinih nacionalnih grupa. Kako je skuptina imala revolucionarnu veinu i veliku slobodu govora, to se na 72 sjednice, koje je odrala prva duma, uli estoki napadaji na vladinu politiku. Ve je sama adresa caru govorila tako otvorenim jezikom, da ju je Nikola odbio. Dumu su raspustili zbog agrarnoga pitanja. U burnim se debatama pretresalo seljako pitanje od kraja mjeseca maja i iznosili razlini prijedlozi, kako da se seljaci rijee gospodarske bijede. Vlada se i car vrlo zaudili, kad su uli, to zahtijevaju seljaci - prevarili se u svojim nadama, da e biti umjereni, da e se zadovoljiti nekim sitnim olakicama. Dvor je sad nastojao, da odvrati kadete od njihova agrarnoga programa, pa je pristao da uu u vladu. Trepov, zapovjednik carske palae, Izvolskij, ministar vanjskih poslova, i Stolipin poduprli su kadetski zahtjev, da sudjeluju u vlasti. Stolipin je zapoeo pregovarati s Miljukovom, koji nije bio zastupnik, jer je vlada nezakonitim postupkom sprijeila njegov izbor - ali bezuspjeno, i suvie se razilazili u osnovnim pitanjima. Vlada je sad odluila, da e raspustiti dumu, a kako se bojala nove revolucije, upotrijebila je vojsku, da osigura unutranji mir. Goremikin je bio protiv tih mjera, bojao se odgovornosti, koju je preuzeo Stolipin. Jo 3. je jula vlada iznijela svoj prijedlog o rjeenju agrarnoga problema: odbila je, da preda posjedniku zemlju bez naknade, ali je obeala, da e osnovati seljake banke, porazdijeliti dravne domene, olakati kolonizaciju u Sibir, a opinsku zemlju dati u privatan posjed. Taj prijedlog nije ni u emu odgovarao zahtjevima seljakih i radnikih zastupnika, koji su spremili otar odgovor za itavu rusku javnost. Zbog toga je sukoba izmeu vlade i dume car potpisao dekret, kojim je raspustio prvi parlament (21. jula). Kad su drugoga dana, jedne nedjelje, zastupnici poli u Taurijsku palau, bila su vrata zatvorena, a vojska je zaposjela ulice. Tako su dumu jednostavno rastjerali, nisu se drali ni uobiajenih formalnosti kod rasputanja. Car je u svom dekretu najavio, da e 5. marta 1907. sazvati novu dumu.Kadeti su istoga dana (22. jula) otputovali u Viborg, gdje je bilo sigurnije nego u Petrogradu, i odrali stranaki kongres. Ali im je i viborki guverner dopustio, da vijeaju 219. od 267 stranicasamo jedan dan. Kadeti su na tom svom sastanku zakljuili, da e potaknuti narod, da ne plaa poreza i ne alje novaka u vojsku. Narod je meutim ostao miran, to je ohrabrilo desniare, koji su predlagali, da se obnovi carski apsolutizam. Stolipin je i nadalje traio one slobode, koje je car zajamio svojim oktobarskim manifestom. Marksistike su stranke pozivale na ustanak i trajkove, to je mjestice dovelo do pobuna i nemira. Boljevici su dodue pozivali na otpor, ali su se radovali neuspjehu graanskih kadeta, kojima su se znatno pribliili i menjevici. Marksistiki se pokret tako istio, ostala je jasna linija radnike politike, koja je traila diktaturu proletarijata.Petar Arkadjevi Stolipin, ministar predsjednik od 1906-1911, traio je dodira s politicima umjerenih liberalnih stranaka, naroito s Gukovom, ipovom, G. L. Lvovom, grofom Heysdenom i voama obiju manjih grupa, koje su se odcijepile od oktobrista. Te su grupe predlagale mirnu obnovu i demokratske reforme. Ali se upleo Miljukov, koji je sprijeio, da te grupe uu u vladu, jer se pobojao, da bi to oslabilo njegovu stranku. Propali su i drugi Stolipinovi pokuaji, da proiri osnovu svoje vlade. Kad je ostao sam, zapoeo je vladati po starom receptu: osnovao je brze ratne sudove (1. septembra), koji su osudili na smrt mnoge revolucionare, i stao otro progoniti i kadete. Sve su te predizborne mjere oslabile napredne liberalne i revolucionarne stranke, pa su izbori za zemstva u jesen 1906. donijeli konzervativnu veinu.Iako se Stolipinu izbori za zemstva uinili dobrim znakom za dravne izbore, nije htio prepustiti dumi ili nekoj stranci, da rijei teko agrarno pitanje. Progoni su opozicionalnih zastupnika prve dume, Viborana, i seljakih zastupnika imali svrhu, da zastrae, ali kako su zastupnike kanjavali sudovi, to su izgubili aktivno i pasivno izborno pravo, pa je bilo malo izgleda, da e u novu dumu ui ljudi kakva takva parlamentarna iskustva. Stolipin se borio s ljevicom, ali i s desnicom, jer su reakcionari zamjerali, to se i izvanjski drao zakona i oktobarskoga manifesta. Desniari su se meutim bunili posve neopravdano, jer se Stolipin bezobzirno sluio 87. osnovnih dravnih zakona, t. j. uredbom, koja je doputala caru, da u nekim prilikama vlada po svojoj volji, kao da ustava i nema. Taj je lan osnovnih dravnih zakona odgovarao 14. austrijskoga ustava. Stolipin je za izborne borbe nemilo progonio nepoudne stranke i politike i opet sprijeio, da Miljukov ude u dumu kao zastupnik. Ipak su na izborima za drugu dumu ljeviari dobili jo veu veinu. Od 524 su zastupnika mjesta osvojili 306, pri emu su kadeti izgubili i u drugoj narodnoj skuptini imali samo 92 zastupnika. Vladinim protivnicima treba pribrojiti jo i zastupnike narodnih manjina. S takvim parlamentom nije Stolipin mogao raditi, makar mu i 19. marta predloio opsean radni program. Strastvena je i borbena rasprava o vladinom prijedlogu pokazala pravo raspoloenje narodne skuptine. Pobjedonoscev, koji je umro u dubokoj starosti (23. marta), doivio je jo potpun slom svoje politike: na samrtnoj je postelji razabrao, da je svojim utjecajem ojaao i pokrenuo sile, koje je htio unititi, da je poao pravcem, koji je skratio put u propast. Druga je duma zasjedala samo od 5. marta do 16. juna, a kroz itavo se to vrijeme drali propagandni govori, jer je imunitet titio zastupnike. Kako se vlada nije mogla sporazumjeti s dumom, to ju je raspustila, premda su kadeti poduzeli sve, da pronau neku osnovu zajednikoga rada s vladom. Bili su to jadni i jalovi pokuaji. Stolipin je ve izmijenio izborni zakon, a nova e se, trea, duma sastati 13. novembra 1907.Ukaz je od 16. juna nametnuo novo izborno pravo, koje je izradio pomonik u 220. od 267 stranicaministarstvu unutranjih poslova Krianovskij, i opravdao rasputanje druge dume. Vlada je tu istaknula: Samo ona vlast, koja je darovala prvi izborni zakon - historijska vlast ruskoga cara - ima pravo, da ga i ukine i zamijeni novim. Takvim se jezikom u ta burna vremena mogla posluiti samo ona vlada, koja je drala vlast vrstim rukama. Tim je postupkom Stolipin prekoraio vladine ovlasti, jer mu ni lan 87. osnovnih dravnih zakona nije davao zakonske osnove. Stolipin je formalno povrijedio zakon, da sauva carevu vlast i da ne popusti ni zahtjevima ekstremnih desniara, ni kadeta, ni ljeviara. Oktroirani je izborni zakon smanjio broj zastupnika na 442, a neruske su narodnosti sad imale manje predstavnika, no to im je po broju pripadalo. Dravna duma je stvorena, da ojaa rusko carstvo, pa prema tome mora po svom duhu biti ruska, stajalo je u carevu ukazu. Potiskivanje je narodnih manjina oduzelo gotovo dvije treine od dotadanjega broja njihovih predstavnika. I kao to su zapostavili strane narodnosti, tako su prikratili i neimune i siromanije drutvene slojeve, jer se plutokracija upela, da oslabi znaenje ljeviarskih stranaka. I u treoj su dumi ostali domovi, posredni izbori i izborni cenzus, ali su veliki posjednici dobili na tetu drugih domova znatno vie izbornika i prema tome i vie zastupnika. Vlada je raunala, da e time dobiti konzervativni parlament, to vie, to je nekim odredbama kod samoga glasanja mogla utjecati na izbore. Novi je izborni zakon dao prevagu plemiima, koji su imali zemlje. Javnost je sve te promjene doekala prilino ravnoduno, uzbudili se tek oni krugovi, koji su bili jae pogoeni, naroito inteligencija, koja nije imala nikakva posjeda. Seljaka su odmamili od politike borbe agrarnom reformom, a tvorniki su radnici dobili neko miloe. Tako je Stolipin sazvao ruski gornji dom, u kome nije bilo mnogo nemirnjaka i nezadovoljnika ni stranih narodnosti, naroito Ukrajinaca, koji su ivotarili kao mali posjednici, teaci ili sitni graani, pa nisu prema tome kao ni strani narodi imali pravi broj svojih predstavnika u tome plutokratskom parlamentu.Iako narodna skuptina nije bila istinit izriaj narodne volje i miljenja, stvorio je Stolipin vjetakim izbornim zakonom predstavnitvo, koje je bilo podatljivo i spremno, da surauje s carevom vladom. Stoga je ta trea duma i zasjedala od 14. novembra 1907. do 11. septembra 1912, dakle dulje nego je odredio ustav. Po svom je sastavu bila posve drugaija, nego prijanje dvije dume. Najvie su se Stolipinu pribliim oktobristi, koji su sa svojih 154 zastupnika odluivali itavim radom. Kadeti su imali samo 54 mjesta, a itava ljevica tek 33 zastupnika. Nacionalne su manjine imale u svemu 26 predstavnika, meu kojima nije bilo Ukrajinaca. Premda vlada nije imala sigurne veine, a krajnja desnica jednako kao i ljevica bile protiv ustava, pretegnuli su ipak konzervativci i naroito monarhisti. Reakcionarni su krugovi vjerovali, da e ojaana dravna vlast prevratiti vrijeme, trgnuti unatrag i obnoviti staro carsko samovlae. Ipak su otri i naelni govori oslabljene ljevice bili svim bistrijim i razumnijim dravnicima, osobito oktobristima, jasan znak, da je Stolipin svojim bezobzirnim i nasilnim postupcima tek izvanjski smirio zemlju I za krae vrijeme nekako slijepio napukli drutveni poredak.Oktobristi se nisu slagali s nepopustljivom politikom, koju su odobravali krajnji desniari, naroito Purikevi i Markov, njihova je zamisao bila, da reformama pridobiju sve one krugove, koji su se odbili od drave. Ali je Stolipin stezao sve vie i zapoeo iznova rusificirati pogranine krajeve. Ponajprije je udario na Finsku, gdje je okrnjio stara prava i povrijedio zajamen poseban poloaj u ruskom carstvu. U poetku je mjeseca aprila 1908. 221. od 267 stranicaraspustio finsku narodnu skuptinu, a 18. je maja drao svoj programatski govor u dumi o finskom pitanju. Ruska se vlada ve odavna zabrinula, to je tako osilio finski nacionalni pokret. Finska je prema osnovnim dravnim zakonima pravno bila dio ruskoga carstva, ali odnosi nisu bili tono odreeni, ime se Stolipin okoristio, da provede svoje namjere. itavo je pitanje dolo pred ministarski savjet, koji je finsku narodnu skuptinu pretvorio u provincijsko vijee. O finskom zakonu, koji je objavljen 30. juna 1910, naelno su raspravljale sve stranke u dumi. Oktobristi su se rascijepili, jer je njihov stranaki program doputao oba rjeenja - i vladino i opozicijsko. Finska je postala ruskom provincijom, iako joj je ostala neka samostalnost. Dravna duma, Dravni savjet i car rjeavali su sva krupnija pitanja, o kojima je dotada odluivala finska narodna skuptina. Ispunila se Purikevieva izjava: Finis Finlandiae.Drugim su manjinama razlinim postupcima i zapostavljanjima oduzeli svaki utjecaj, pa su stoga prili opoziciji, to vie, voe su znaajnijih pokreta protiv reima ponajee pripadali narednim manjinama. Bilo je dodue i iznimaka, realnih politika i posjednika, kao to je bio poljski zastupnik Roman Dmovski. Ti su prili vladi i podupirali njena nastojanja. Tako je i klub poljskih zastupnika glasao za Stolipinovu agrarnu reformu, iako su protiv nje bili utjecajni poljski krugovi, koji su imali i veliku rije u samom Kolu poljskih zastupnika u dumi. Novi je izborni zakon (1907) i u Poljskoj ojaao posjednike na raun siromanijih slojeva, ali je smanjio broj izbornika i prema tome zastupnika za gotovo dvije treine. Vlada je pored toga teila, da ukine sve one olakice, koje su Poljaci dobili u julu 1905, naroito u kolstvu. Ruska je vlada podupirala Mariavite, sektu, koju je osnovala Marija Kozlovska 1903, a po svom vjerovanju i ustrojstvu bila bliska starim katolicima. Meutim je pored sve vladine pomoi taj pokret protiv Rima imao samo malo sljedbenika. Poljski su sveenici sauvali svoj utjecaj. Opasnije je po Rim bilo, to su se nacionalni demokrati otimali svakom duhovnom skrbnitvu slino kao i u Prusko}. Poljske je interese otetilo i to, to je vlada provela jedinstvenu upravu i u zapadnim krajevima organizirala zemstva, kao to su bila na itavom podruju ruskoga carstva. Tom su novom upravnom podjelom otkinuli od Poljske Podolje, Volinj i druga okruja, gdje su izbrisali sve poljske osobitosti i podupirali rusko stanovnitvo. Vlada je uvela zemstva u zapadna podruja zakonom od 27. marta 1911. i osnovala nacionalne domove u pokrajinskim skuptinama, to je jaalo tamonju rusku dijasporu. I u gradovima je statut iz godine 1913. postavio tri komore: rusku, poljsku i idovsku, to je oslabilo idove i ojaalo poljski utjecaj. Poljacima je bilo neprilino, to se na vijeanjima gradskih kurija moralo govoriti ruski, jer je bio slubeni jezik. Kako su idovima odredili, da stanuju gotovo samo u gradovima zapadnoga pograninog podruja, a i zabranili im kupovati i zakupljivati zemlju, to su se nakupili u poljskim gradovima, gdje su esto imali i veinu. Rusko se zakonodavstvo dralo rasnih principa, t. j. idovski su propisi vrijedili i za one idove, koji su se pokrstili. Tako ih je samo malo stanovalo izvan granica odreenoga podruja, a meu njima je bilo najvie lijenika. Zakon je spreavao idove, da u veem broju polaze na visoke kole - idova je smjelo biti samo 10 % od svih studenata nekoga sveuilita. Gomilanje je idova u zapadnim gradovima meu njima uzroilo veliku bijedu i ogorenu borbu za ivot, u kojoj se odrala tek manjina i samo ih nekoliko steklo vee znaenje u gospodarstvu. Veina je bijedno ivotarila i probijala se svim moguim nainima, ponajvie novanim poslovima sa seljacima i malovaroanima, koji su ih zamrzili i esto 222. od 267 stranicaizazivali pogrome. Ustanova u gradskom statutu, da pravo glasa imaju samo oni, koji posjeduju stan i nekretnine, teko je pogodila gradske idove i prepustila ih na milost i nemilost upravnih vlasti.Poljake je pozlijedilo i ogorilo, to je zakon od 6. jula 1912. osnovao holmsku guberniju iz dijelova lublinske i siedleke gubernije i tako stvorio upravnu jedinicu, gdje je bilo vie pravoslavnih. Idue je godine vlada podravila eljeznicu Be-Varava, koja se dotada nalazila u rukama poljskoga drutva. Kod odnaroivanja se nije radilo toliko o tome, da se narodne manjine pretope u Ruse - to su pae i odbijali - koliko o tome, da potiskivanjem narodnih kola osiguraju prevlae Velikorusima kao nosiocima dravne vlasti. Stoga su primijenili iste mjere i na bratski ukrajinski narod. uveni je ukaz od 30. maja 1876. gotovo posve zabranio uvoz ukrajinskih knjiga iz inozemstva i tampanje u carstvu, a na kazalitima su bila zabranjena ukrajinska djela. Knjievnost se kod toga pritjenjenog naroda i onako teko razvijala, a sad je taj ukaz bio izriaj vrste volje, da se ukrajinska pismenost ugui u samom zametku. I zaista je bila teka rtva ukrajinskih pisaca, da piu svojim jezikom, jer su ih zbog takva prestupa kanjavali. Kulturni se ivot ukrajinskog naroda prema tome razvijao samo u istonoj Galiciji, gdje je Lavov postao kulturnim sreditem Ukrajinaca, koje su u Austriji nazivali Ruteni.To je zapostavljanje izazivalo na otpor i borbu, koju su poticali mnogi voe. Godine su 1905. Ukrajinci dobili vee slobotine gotovo na svim podrujima gospodarskoga, politikoga i kulturnoga ivota. Voe se ukrajinskoga narodnog pokreta pozvali na tobonji ugovor iz godine 1654. i zatraili autonomiju i ravnopravnost ukrajinskoga jezika s ruskim. Uporedo su s tim politikim zahtjevom traili, da se rijei seljako pitanje, koje je u tim stranama bilo osobito teko i zamreno. Prirodno je, to je to iznoenje ukrajinskoga pitanja i pred strani svijet razljutilo carsku vladu, koja ga je sad rijeila na originalan nain: izbornim je zakonom iz godine 1907. onemoguila, da se izaberu ukrajinski zastupnici za treu dumu. Ne treba naroito spominjati, da se protiv ovih nasilnih postupaka bunila i duma - ali uzalud.Najznaajniji je rad tree dume, to se pozabavila seljakim pitanjem. Stolipin je morao pomoi seljacima; morao je pokrenuti staro pitanje s mrtve toke i provesti neto odlunije i trajnije, da umiri ruskoga muika. Zajedno je s ministrom poljoprivrede Krivoeinom izradio nacrt za agrarnu reformu. Ukazom su od 22. novembra 1906. ocrtane glavne smjernice, a zakonom su od 27. juna 1910. i 11. juna 1911. kao i provedbenom naredbom od 2. jula 1911. izraene i pojedinosti. Osloboenje je bez zemlje dovelo seljake u neodrljiv gospodarski poloaj, to je olakalo socijalnim revolucionarima, da svojom seljakom politikom pridobiju seoski proletarijat. Nedostaci se sitnih seljakih gospodarstava nisu mogli naknaditi nikakvim radom u tvornicama ili nekim kunim obrtom. Seljak nije imao novaca, nije mogao unapreivati svoje gospodarstvo, koje je sve vie propadalo, pa ga nije moglo ni prehranjivati. I nije to bila samo seljaka nevolja, i drava je osjetila svu tu bijedu i neimatinu, jer su opadali dravni prihodi i gradsko stanovnitvo teko dolazilo do seoskih proizvoda. Budui da vlada nije htjela ispuniti zahtjeva prve i druge dume, morao je Stolipin sam zahvatiti i nekako skrpiti tu najupadljiviju oderotinu na carskom platu. Po svojim je stalekim nazorima htio sauvati veliki posjed, koji je bio vjekovna potpora preivjeloga samovlaa. Seljaki su nemiri zastraili mnoge posjednike, koji su na brzu ruku prodali svoja imanja, to je smanjilo i produkciju, prema tome i izvoz i dravne prihode, poskupilo ive i 223. od 267 stranicapovealo izdatke. Seljaci su se nadali, da e dobiti zemlju bez ikakve naknade, pa stoga nisu htjeli kupovati ni ona imanja, koja su bila na prodaju. Gospodarski je napredak ometao i mir, pa ga je trebalo ukloniti. Godine je 1899. vlada oslobodila sve samovlasnike solidarnoga jamstva, a u martu 1903. i ostale lanove seoskoga mira. Preostalo je jo, da se opinski posjed provede u privatno vlasnitvo, kako bi seljak postao pravim i samostalnim gospodarskim subjektom. Izvanredni savjet za mjere, da se ojaa seljaki posjed, koji je osnovao Goremikin, ozbiljnije se zabavio tim pitanjem godine 1905. i pronaao, da su potrebne temeljite reforme. Zbog toga je vlada 3. novembra 1905. ukinula seljake naknade za dobivenu zemlju. Posjednici su posljednjih godina osjetili, da su preslabi, da odre drutveni poredak - traili su saveznika i konano se dosjetili, da e im seljaci samovlasnici biti najbolje trupe u borbi protiv revolucionarnih ljeviara. Seljaka treba osloboditi, dati mu zemlje, pa e se odbiti od svih prevratnika i prii onim slojevima, koji su odravali stari drutveni i politiki poredak. Kad je vlada raspustila dumu, izaao je u novembru 1906. ukaz, koji je doputao svim lanovima seoske zajednice, da zatrae svoj dio kao lini posjed. Stolipinova reforma nije meutim zatiivala novi seljaki samovlasniki posjed, pa su ga mnogi prodali ili zaloili. Naroito su brzo prodali svoju zemlju oni lanovi, koji su stalno ivjeli u gradu. Istina, sve to nije ilo glatko, jer je bilo zapletenih odnosa i tekih pitanja, pa je zakon od 14. (27) juna 1910. primijenio ukaz od 9. (22) novembra 1906. samo u onim seoskim opinama, u kojima se od osloboenja nije ponovno dijelila zemlja. Rasprave su u dumi pokazale, da ima oprenih shvaanja, ali je prodrlo miljenje, da je nemogue, da svi dobiju svoj dio, pa makar i imali na nj teoretski pravo. Stolipin je htio pomoi jakima, pa se zemlja nije smjela suvie rasparati, nije postala zajednikim dobrom seljake obitelji, koja se izdvojila iz sklopa seoske zajednice, nego je pripala kao individualno vlasnitvo pojedinim obiteljskim glavarima. Ti su glavari postali nosiocima svih prava. Prema tome je samo glavar imao pravo, da zatrai svoj dio i da se odijeli od mira. Gdje ve odavna nije bilo ponovnoga dijeljenja kolektivne imovine, to je bila prilino esta pojava, nisu se mnogo izmijenili pravni odnosi - tu su glavara seljake obitelji i onako smatrali kao vlasnika itave porodine imovine.Tim se zakonom temeljito prekrojilo rusko selo - imuniji su seljaci sad mogli poveavati svoj posjed i odijeliti se od seoskih paupera, koji su zapali u jo veu bijedu. Bogaenje su tankoga sloja platili oni, koji su ivjeli u gradovima, jer nisu dobili nita, premda su teoretski imali ista prava kao i oni, koji su ostali ma selu. Ti prikraeni i nepravdom zapostavljeni su jezgra pravoga gradskog proletarijata, koji je izgubio svaki dodir sa zemljom i bio vrsta borbena jedinica u marksistikim redovima.Zakon od 11. juna 1911. i nakaz od 2. jula dopunili su ukaz od 27. juna 1910. i odredili podrobnije, kako e se rjeavati preostala razlina pitanja. Posebne e se Komisije za organizaciju starati, da novi seljaki samovlasnici dobiju zaokruen posjed, po mogunosti u jednom komadu, da ne bude razbacan i rasitnjen u male parcelice, kako je to bilo za kolektivnoga vlasnitva u miru. Taj je rad brzo odmicao, pa ve 1912. nije bilo gubernije, koja nije imala takve komisije. Vlada je pomogla novim samovlasnicima i beskamatnim zajmom na petnaest godina. Dobro je napredovala i kolonizacija u Sibir, gdje se stao razvijati slobodan seljaki stale, iako zaostali nain kod obraivanja nije izbio iz zemlje sve, to je mogla dati. U to su doba procvale i seljake zadruge, koje su irile naprednije i bolje metode, ali i politike nazore, koji nisu bili po udi carskoj vladi.224. od 267 stranicaStolipin je i seljaku i radniku oduzeo gotovo sva politika prava. Menjevici su gotovo sve do 1917. imali veinu u radnikim udruenjima, zbog ega je Lenjin poveo ivu agitaciju, da ih pridobije za boljevike ideje. Vlada je sa svoje strane nastojala, da seljaka odvrati od svake politike, to je i razumljivo, jer se tako moglo lake vladati. Obje se marksistike grupe nisu razilazile samo u taktikim pitanjima, nego i u posve naelnim, to ih je rascijepilo u vie stranaka. U godinama se 1907-1909. Plehanov i opet vratio Lenjinovim nazorima i to u doba, kad je razdor meu ruskim marksistikim strankama bio najvei. Iskreno je podupirao Lenjinov revolucionarni smjer i rijeju i pismom. Osnovno je pitanje bilo: ukoliko se marksisti smiju posluiti legalnim sredstvima odnosno, da li da uope prihvate zakonske mogunosti u svojoj borbi za nov drutveni i gospodarski poredak. Menjevici se raspali u tri grupe, ali i boljevici nisu bili posve jedinstveni (1909). estoko se prepirali, da li da odazovu svoje zastupnike u dumi ili da ih ostave, da podignu glas radnoga naroda.Krajnju je desnicu vodio Purikevi sa svojom organizacijom Pravih ruskih ljudi, Crnim satnijama, koje su usvojile teroristike metode. Lenjin je poveo oportunistiku politiku, i to s taktikih razloga. Budui da se jedino u dumi smjelo otvoreno govoriti i tako braniti revolucionarne nazore, protivio se, da se odazovu zastupnici iz dume. Bila je jo jedna struja, koju su vodili Maksim Gorkij i Anatolij Vasiljevi Lunaarskij: bogostvaralatvo. Gorkij je s Lenjinom osnovao boljevike novine Novi ivot, ali se i pored svega materijalizma, marksistike doktrine i racionalizma u svom pjesnikom stvaranju pribliio nekom transcendentnom shvaanju i neodreenom pojmu o boanstvu, koje je upleo u materijalistiki nazor o svijetu i ivotu. Ve je neko vrijeme suraivao s Lunaarskim, nepomirljivim protivnikom svakoga kranstva, pa su obojici zamjerali, to su u nekim lancima spominjali boanski poredak u svijetu. Razmirice su izmeu tih struja pomogle vladi i oslabile udarnu mo marksistikoga pokreta. U toj je borbi konano u godini 1909. pobijedio Lenjin. U decembru se 1908. sastali u Parizu marksistiki prvaci, da razbistre odnose izmeu razlinih grupa, a taj je stranaki sastanak protekao u posve teoretskim raspravama. U poetku se godine 1910. na plenarnoj sjednici Centralnoga komiteta izmirili boljevici i menjevici, jer su Rikov, Trockij i Sokolnikov donekle popustili, pa su dosljedni lenjinisti ostali u manjini.Poslije nagloga je uspona ruske industrije za Wittea nastao zastoj kao posljedica nedavne revolucije i radnikih nemira - kriza je sapela proizvodnju, to se osjealo sve do godine 1909. Od te se godine privreda poela pomalo oporavljati, i to ne samo dobrim etvama, nego i pojaanom industrijskom djelatnou, jer je drava nabavljala robu za vojsku, koja se reorganizirala. To je privuklo i strani kapital, nove se tvornice brzo podizale, zemlja se industrijalizirala, a to je ojaalo radniku klasu. Osnovali se sindikati, koji su propisivali prou i povezali radnitvo, koje se borilo i otimalo i sve se vie zagrijavalo za marksizam. Trgovina je procvala i na domaem i na izvanjskom tritu, ali joj je smetao trgovaki ugovor s Njemakom (iz godine 1904) naroito stoga, to bi morao vrijediti sve do godine 1918. Drava je dodue od gospodarskoga razvitka imala velikih koristi, ali su revolucija, obnova i naoruanje progutali goleme svote, koje se nisu mogle namiriti u samoj zemlji, nego stranim kreditima, to je jo vie pribliilo Rusiju Francuskoj. U godinama do 1909. popeo se dravni dug na devet milijarda, pa se etvrtina dravnih dohodaka troila na kamate. Od te se godine na ovamo oporavljala i dravna blagajnica spretnim zahvatima mudroga Kokovceva, koji je u 225. od 267 stranicafebruaru 1914. ipak morao prepustiti Ministarstvo financija Barku, jer je bio protiv rata.Najmanje je koristi od gospodarskoga uspona imalo radnitvo, koje je robovalo kapitalu, jo nemilosrdnijem, jo bezobzirnijem, jo nasilnijem no to je bio u zapadnoj Evropi. Zakon je bio nemoan, a uzaludna su bila i nastojanja Ministarstva za trgovinu i industriju, koje je osnovao Witte (1905), da zatiuje radnike interese - kapital je bio svemoan. Witte je pae dopustio i trajk kao gospodarsko borbeno sredstvo, ali su policijske vlasti toj borbi podmetale politike ciljeve i tako pomagale kapitalu, da ih uguuje dravnim aparatom. Zakon je o osiguranju ruskih radnika ostvaren tek godine 1912. (6. jula). Vlada i duma su spoznale, da se radniki pokret moe oslabiti socijalnim ustanovama, pa su stoga sastavile obuhvatan program u smislu njemakih radnikih ustanova, ali ga nisu mogle u toj mjeri oivotvoriti. Znatnije su proireni tek propisi, koji su zatiivali enski i djeji rad, osobito noni. Iako je rusko radnitvo tada bilo malobrojno (200.000) i bilo tek tanak sloj, trailo je vie panje, jer je svojom aktivnou i dosljednou u borbi bilo jezgra, oko koje e se okupiti svi nezadovoljnici i snanim naletom oboriti i razgraditi dotadanji drutveni i politiki poredak.Radnitvo se odbilo od drave i njenoga reda ne samo zbog socijalnih, nego i politikih prilika - zakonska je zatita radnike klase u bolesti i nezgodi zaista bila tek mrvica onima, koji su traili svoja prava, svoju slobodu, svoj svijet. Nedostatnost su vladinih mjera najbolje osvijetlili trajkovi, kojima su radnici traili bolje plae i nadnice, a kako se tu javljali i politiki zahtjevi, to je unutranja napetost sve vie rasla i raskrhavala rusko graansko drutvo.Stolipin je pokuavao da uskladi razline drutvene slojeve, ali je nailazio na velike zapreke, i to ne samo kod radnitva, nego i kod dvorskih krugova i ukoene, odrvenjele birokracije. Tekoe su bile gotovo nesavladljive, jer je carstvo bilo golemo, a dravna je uprava zahvatila samo izvanjski poredak i nije se probila do pravih ivotnih odnosa, do njihove sri. Tako se i pored svih otrih policijskih mjera i nadzora razmahala i samovolja upravnih vlasti i prevratniki pokreti pritijenjenih i odbaenih. Ministar predsjednik je ponajprije ojaao svoj utjecaj u vladi, to je jo vie centraliziralo dravnu upravu, i odbacio sve mjere, kojima se vlasti obino posluile, kad su pobijale revoluciju. Ipak je pojaao policiju, kako bi bio spreman, da suzbije nove mogue nemire. elio je, da podredi guvernere neposredno ministru predsjedniku, ali je naiao na prevelik otpor. Mnoge su se mjesne ustanove morale izmijeniti, jer su to traili novi odnosi na selu. Zato je osnovao upravni sud i sjedinio mnoge ustanove, druge je opet ukinuo, meu njima i zemaljske kapetanije s administrativnom i sudskom vlau. Lokalnu su upravu sad nadzirali okruni naelnici, a izabrani su mirovni sudci sudili u manjim sporovima, ime se duma nije odmah zadovoljila, jer je traila vei opseg njihove djelatnosti. Znaajan je i nov inovniki zakon, kojim su htjeli podii taj stale i suzbiti korupciju i ostale poroke. Protiv Stolipinovih su reforma ustali plemii i reakcionari, to je primoralo ministra predsjednika, da poputa njihovim eljama i da se tako jo vie zamjeri i liberalima i revolucionarnim ljeviarima. Trea se duma tako pomicala u desno ne osvrui se na zahtjeve, koje je stavljala opozicija. To se naroito osjealo kod budetskih debata, gdje je vlada po carevoj elji odbila sve opozicijske prijedloge (1909). Naroito se drsko vladao inae sposoban i spreman Kokovcev, ministar financija, koji je svakom zgodom pokazivao, da upravo prezire i narodnu skuptinu i zastupnike. Odredbe su 226. od 267 stranicalana 87. osnovnih dravnih zakona doputale caru i vladi, da upravlja zemljom autokratski, ako bi se duma ili Dravni savjet opirali, a tim se lanom Stolipin posluio, kad god se naao u neprilici. Neuspjesi su u vanjskoj politici ojaali utjecaj reakcionarnoga savjeta i plemikoga kongresa, koji je za Stolipina postao tako rei odlunim vladinim organom. Reakcija je zahvatila sve grane dravne uprave, pa i kolstvo, osobito sveuilita. I to se vlada vie oslanjala na reakcionarne desniare, to su pored pojaanih napadaja revolucionarnih ljeviara, koji su ekali svoje vrijeme, sve vie slabile pomirljive struje, koje bi moda u odreeno vrijeme mogle sprijeiti prevrat i povesti zemlju putem mirnijega razvitka.Teroristi su ve godine 1906. bacili bombu na Stolipina, pri emu je stradalo mnogo ljudskih ivota. Tom je prilikom poginula i njegova kerka, ali se ministar predsjednik nije dao smesti, provodio je svoju politiku i dalje. Konano e ga oboriti metak bivega agenta tajne politike policije (Ohrana). Car je poao u Kijev, a pratio ga Stolipin. Bivi je agent Bogrov i pored svih sigurnosnih mjera dobio ulaznicu za kazalite i po nalogu revolucionarnoga odbora za sveane predstave smrtno ranio Stolipina (14. septembra 1911), koji je za etiri dana umro u bolnici. Vladu je preuzeo Vladimir Nikolajevi Kokovcev, koji je nastavio rad svoga prethodnika i oslanjao se na reakcionarne dvorske i posjednike krugove. Nova je vlada odluila, da e provesti reforme u kolstvu, i to u duhu Stolipinove politike.Sveuilita su ve desetljeima sudjelovala u unutranjoj politikoj borbi, to je poticalo vladu, da zbog stalnih studentskih nemira zatvara visoke kole, katkada mjesecima, a ponekad i itavim semestrima. Zbog takva je stanja stradala nastava, a mnogi uope nisu mogli svriti svojih studija pa su prili kao proleteri radnicima i postali revolucionari po zvanju.Reformu je visoke nastave osobito otealo, to nije bilo dovoljno nastavnika, stvarno se tako nije nita izmijenilo, vlada je tek ukazom od 22. septembra 1909. dopustila sveuilitima, da sama biraju svoje rektore i dekane, kojima je podredila disciplinske inspektore.Moskovski sveuilini profesor Kasso, koji je u jesen 1901. preuzeo Ministarstvo nastave, nije htio uvesti sveuiline slobode, nego se pobrinuo za nauni podmladak, kojim bi popunio prazne katedre. Izabrao je stoga mlade nauenjake i otposlao ih na studij u inozemstvo. Kad je pritegnuo moskovsko (1911) i petrogradsko sveuilite, odrekli se mnogi profesori svojih katedra. to nije bilo dovoljno nastavnika, bile su meu ostalim uzrokom i jadne plae, koje su povisili zakonom u mjesecu maju 1912.Carska je vlada tek nekako preko volje podizala narodnu prosvjetu, i to ne toliko, to bi joj golemo prostranstvo ruske drave bilo prevelikom zaprekom, nego to je novac troila na drugim stranama i to joj je bio miliji neprosvijeen i prema tome politiki neopasan narod. Ope kolske obveze nije bilo, ali su konano i najuporniji krugovi uvidjeli, da treba pobijati nepismenost, jer je bila na tetu i industriji i vojsci. Toj su zaostalosti krivi i crkveni krugovi, koji su se bojali, da e s knjigom doi i napredne ideje, koje e oslabiti i vjeru i sveeniki utjecaj. Nije li Pobjedonoscev osnovao upske kole, da njima suzbije utjecaj pogubnih kola, koje su osnivala zemstva? To je i uzrok, to se tako teko ostvarivao Stolipinov program obligatorne puke kole. Duma se svojski zauzela za kolstvo, i to ne samo financijski, nego je traila opu kolsku obvezu, protiv koje su bili jedino krajnji desniari i veliki posjednici, jer su trebali nepismena teaka.Ma koliko se trea duma i trudila, da obnovi zemlju i donese suvremene zakone, nije u 227. od 267 stranicasvemu imala sree, mnogi su vani zakoni kao: o kolstvu, mjesnoj upravi, mjesnom sudstvu, inovniki zakon, itd. zapeli u reakcionarnom Dravnom savjetu, gdje je odluivao bivi ministar unutranjih poslova Durnovo. Sto je taj savjet ometao rad zakonodavne skuptine, posve je prirodno, jer su u njoj odluivali bivi ministri i visoki asnici, predstavnici stalekih ili korporativnih ustanova, zastupnici velikih posjednika i delegati plemikih skupova. Prema tome nije opravdana tvrdnja, da bi se prilike poslije zavrenoga zakonodavnog rada tree dume razvijale prema potpunijem i slobodnijem konstitucionalnom ivotu - stare su sile bile prejake, odbacile bi sve pokuaje, koje ne bi progurao ni Kokovcev, sve da je i htio.Vlada se kod izbora za etvrtu dumu posluila svim sredstvima, da sprijei pobjedu opozicionalnih stranaka, pa se izborna borba pretvorila u vladinu propagandu. Ipak je na izborima u decembru 1912. izabrano 129 ljeviara (bez kadeta), protiv kojih je krajnja desnica postavila 185 svojih poslanika, meu njima 49 sveenika. Zbog toga su etvrtu dumu i prozvali popovskom. Oktobristi su imali 99 zastupnika i bili najjaa stranka. Vanjski je politiki razlozi potaknuli, da izgradi nacionalistiki i panslavenski program i tako desniarima osigura veinu.Kokovcev je namislio, da na osnovi oktobarskoga manifesta mirnim razvitkom izmijeni i uredi dravnu upravu i pravne odnose. Po svojim je nazorima bio protivnik Stolipinove politike, koja nije prezala ni pred dravnim udarima. Reakcionari su se oslanjali na Makarova, utjecajnoga ministra unutranjih poslova, koji se nije osvrtao na narodno nezadovoljstvo i ogorenje, ma da nije bilo sumnje, da se nakupilo zbog nepopustljivoga vladinog pritiska i nametanja. Na vladu se i njen birokratizam estoko oborili i oktobristi, iako su joj bili blizu. Nezadovoljni su bili i seljaci, kojima Stolipinova agrarna reforma nije donijela gotovo nikakvih olakica. Vladu je zavarala unutranja nesloga revolucionarnih grupa, pa je drala, da prevratnici nisu neka naroita politika opasnost. Meutim je jaalo ekstremno Lenjinovo krilo, koje se vrsto povezalo i bezobzirnom i portvovnom djelatnou poticalo na nepotednu borbu. Kokovcev se zabrinuo zbog izvanjske politike pa nije opazio strane unutranje opasnosti.U Pragu se na poetku godine 1912. sastao ljeviarski stranaki kongres, na kome je sudjelovalo 25 Lenjinovih drugova. Tu su raskinuli sve odnose s drugim revolucionarnim udruenjima i proglasili se samostalnom strankom. Time se jo vie raspirila borba izmeu nove boljevike stranke i menjevika, koji su bili daleko brojniji. Organom je nove stranke bila Pravda, u kojoj je bar u prvo vrijeme jo suraivao i Plehanov. Boljevici su odluili, da e se i pored svih tekoa boriti na novim izborima, da dobiju svoje predstavnike u etvrtoj narodnoj skuptini. vrsta im je organizacija omoguila, da se istaknu u est industrijskih gubernija. Menjevici su dobili sedam poslanika, najvie iz kavkaskoga kraja, a meu njima je bio najznaajniji heidze. Svoj su stranaki kongres odrali u Beu u mjesecu avgustu 1912, na kome je sudjelovao i Trockij. Sa svojim se pristaama pribliio menjevikom avgustovskom bloku, da sjedini radniki pokret, koji je oslabio zbog nesloge i razdora. Avgustovski blok je izradio svoj program, koji je traio slobodu zborovanja, govora, udruivanja i trajka, a u neku je ruku priznao i konstitucionalnu monarhiju.Boljevici su se zauzeli za osmosatni rad, oduzimanje plemike zemlje bez naknade i demokratsku republiku, ali valja spomenuti, da su se o njenoj izgradnji u diktaturu proletarijata miljenja vrlo razilazila. Nejasna su bila i sva odreenja, koja su se odnosila na 228. od 267 stranicaseljake i njihov gospodarski i politiki poloaj. Dok su tako boljevici traili revoluciju - potpun prevrat svih dotadanjih gospodarskih, drutvenih i politikih odnosa - zadovoljili se menjevici irokim reformama i nekom nagodbom s konstitucionalnom monarhijom. Trockij se sa svojom grupom pridruio avgustovskom bloku, da ojaa udarnu snagu radnikoga pokreta, ali se u svom programu potpuno podudarao s boljevicima.U godinama se 1912. i 1913. razmahali radniki trajkovi, to je bio i dovoljno jasan znak, da iroke narodne mase nisu zadovoljne, da su protiv poretka i careve vlasti. Ma koliko ti ustanci i izricali ekonomske zahtjeve, pridali bi im boljevici svagda i otro, nepomirljivo politiko obiljeje, pa su konano menjevici odustali od trajkova, to vie, jo ih pobijali. Vlada nije zbog radosti, to su radnici nesloni, gotovo niti primijetila, da su ti nemiri postajali sve nepopustljiviji, sve ogoreniji, da su pretegnule revolucionarne struje, koje su jurnule prema svjetskoj revoluciji. Krajnja se desnica pouzdavala, da e nacionalnom milju i panslavenstvom obuzdati prevratnike sile, koje su potkopavale istroene temelje staroga ruskog carstva i gurale tu preivjelu ustanovu u propast.Ruska vanjska politika od mira s Japanom do Svjetskoga rata. Slom je carske vojske na Dalekom Istoku potresao ruski ugled u inozemstvu, a teki su unutranji nemiri i opa nemo toga rastrojenog diva bili jasan dokaz, da nije ni jak ni pouzdan saveznik. Rusija sad nije mogla ni pomiljati na neku odluniju politiku na Istoku protiv Japana, a nije imala ni sredstava, da prodire u sredinju Aziju. Ta je slabost imala i svojih dobrih strana: premostile se rusko-engleske protivnosti, emu je mnogo pridonijela i Francuska, otkada se 1904. nagodila s Engleskom o Africi. Japanska je opasnost i nadalje ostala, to najbolje dokazuje izgradnja amurske eljeznice. Napetost je ipak popustila, kad se Kokovcev sastao s markizom Itom u Harbinu (1909), gdje je neki Korejac umorio japanskog dravnika. Pregovori su se kasnije nastavili, pa je 4. jula 1910. sklopljen rusko-japanski ugovor.Odnosi su prema Njemakoj bili napeti jo prije rata s Japanom, osobito zbog bagdadske eljeznice i razlinoga shvaanja, da li Tursku treba pridii ili jo vie oslabiti. Ti sporovi nisu po svojoj, prirodi bili preteki, mogli se lako izgladiti, ali kako nitko nije poputao, to su se sve vie produbljivali, pa se Rusija pribliila Engleskoj. Francuska je ve od godine 1904, kad je sklopila savez s Rusijom i posve izmijenila meudravne odnose, nastojala da sprijatelji Englesku i Rusiju, dok se njemaki car Vilim II nadao, da e poslije Delcassova pada potaknuti njemako-rusko-francuski sporazum. Iako je novi francuski ministar predsjednik Rouvier bio za mir, propala je zamisao njemakoga cara o tom kontinentalnom bloku, koji bi bio uperen protiv Engleske. Vilim II se u oktobaru 1904. i julu 1905. obratio osobno Nikoli II mimoiavi njemako poslanstvo u Petrogradu, ali je ruski car predao itavo pitanje svojim ministrima, iako je bio samoderec. Kako je Vilim II nepromiljeno izrekao svoj sud o ruskim ministrima, to je razumljivo, to ga nisu voljeli. Da pod svaku cijenu sprijei trojni savez, odluio se Vilim II da pohodi ruskoga cara, iako taj susret nije bio dovoljno diplomatski spremljen. Oba se cara sastala na finskim hridima kod otoka Bjrkea u julu 1905. Vilim je predloio, da se obnovi ugovor o meusobnom osiguranju, po kome bi obje drave pritekle jedna drugoj u pomo sa svim svojim sredstvima, ako bi na bilo koju napala neka trea evropska sila. Ruski je car traio, da takvom savezu pristupi i Francuska, a Vilim II je pristao, da se pozove, ali tek poslije potpisa rusko-njemakog ugovora. Njemaka bi time dobila ruska pomo, dok Rusija ne bi imala naroite koristi. 229. od 267 stranicaNikola je konano odustao od svoga zahtjeva, da savezu odmah pristupi i Francuska, pa su oba cara sklopila ugovor. Tako je jutro 24. jula 1905. kod Bjrkea prekretnica u evropskoj historiji, napisao je Vilim II Blowu. Ali se prevario. Osim nedovoljne diplomatske pripreme smetao je i pravni oblik itava dogovora, tako da je ugovor bio dravno-pravno bez ikakva znaenja. Blow je upozorio, da bi kod engleskoga napada na Njemaku ruska pomo u Evropi bila neznatna, ali Rusi se u Aziji, osobito u Indiji, nisu ni na to obvezali. U drugu se ruku Witte i Lamsdorff bojali, da e Francuska otpasti, iako ju je lan IV izrijekom pozvao, da se prikljui ugovoru. Ta je bojazan bila opravdana, jer je izmeu Njemake i Francuske bio spor zbog Elzasa i Lotaringije. Witte je i dobio francuski zajam, dvije i po milijarde, samo pod tim uvjetom, da e u marokanskom sporu biti protiv Njemake. Godine su 1906. zakljuile Rusija i Francuska i vojniku konvenciju, koja se podudarala s engleskom politikom.Ugovor je u Bjrkeu izgubio vrijednost, kad ga Francuska nije odobrila. tovie, kao da se i Rusija predomislila, jer je Engleska pomalo naputala svoju dotadanju neprijateljsku politiku. Tome je razvitku meunarodnih odnosa mnogo pridonijelo i njemako dranje prema Turskoj; a osobito i njen plan o bagdadskoj eljeznici. Rusija se i Engleska sve vie pribliavale, kako su to eljeli i mnogi vrlo utjecajni engleski publicisti. Uskoro su zapoeli i slubeni pregovori, koje je vodio Izvolskij, ministar vanjskih poslova, i engleski poslanik Nicolson, pouzdanik britanskog kralja Edvarda VII Englesko-ruski ugovor od 31. avgusta 1907. podijelio je Perziju u tri zone, od kojih je sjeverna s Teheranom podreena Rusiji, juna Engleskoj, dok je sredinja ostala neutralna. Mladi je perzijski parlament uzalud protestirao, a apsolutistiki ga je ah raspustio, pri emu mu je pomogla ruska posada u Teheranu. Druga se toka u tom ugovoru odnosila na Afganistan, gdje je Rusija priznala engleski utjecaj, i to toliko, da se i ruski slubeni saobraaj s emirom vodio preko Londona. Konano se u. tom ugovoru utvrdilo, da e Tibet dobiti svoju samostalnost. Put je britanskoga kralja Edvarda VII u Reval objavio svijetu, da postoji trojni savez. Engleska je konano uredila svoje sporove s Francuskom u Africi i s Rusijom u Aziji.U to su napeto doba zasjedale u Haagu 44 drave na drugoj konferenciji (od juna do oktobra 1907). Zastupnici su pojedinih drava nastojali, da zatite svoje interese i da otete svoje protivnike. Rusija je bila protiv razoruanja, jer je htjela podii svoju vojniku mo, koja je stradala 1905.Nasuprot je osamljenoj Njemakoj i njenim politikim zahtjevima sad bila Rusija, koja je uredila svoje odnose sa svim veim silama, pae i s Japanom. Rusko je carstvo toliko izmijenilo svoje dranje prema Engleskoj, da je Izvolskij predloio (1908), da se rusko-francuska vojna konvencija proiri, a ponudio je, da bi za englesko-njemakoga rata Rusija mobilizirala svoju vojsku. Ipak je i meu tim silama bilo jo nerijeenih pitanja. Dodue, popustila je englesko-ruska napetost u Aziji, ali je ostalo pitanje Zlatnoga Roga. Na svom su sastanku u Revalu (u junu 1908) raspravljali Edvard VII i Nikola II o Turskoj, koju je titila Njemaka. Engleska je imala Egipat i Cipar, pa je pristala, da Rusiji pripadne Carigrad, to vie, to bi i ona dobila juni dio azijske Turske, u kojoj su nastavali Arapi, a to e rei, kopnenu vezu Kairo-Kalkuta. Obje su sile stoga zatraile od Turske, da provede reforme u Makedoniji, gdje su izbili nemiri, i ujedno protestirale protiv namjera austro-ugarske vlade, da izgradi eljeznicu do Soluna. Taj je korak pozdravila i Italija, koja se bojala,, da e Dvojna monarhija pretegnuti na Balkanu. Svi su ti postupci bili i protiv njemakoga utjecaja u Turskoj 230. od 267 stranicai protiv njena nadiranja na Istok. Mladoturski je pokret pregnuo, da ojaa zemlju i ukloni korumpiranu vladu, pa je primorao sultana, da obnovi ustav, koji je ukinuo 1876. Sad bi i Bugarska, Bosna i Hercegovina morale birati poslanike u turski parlament i prihvatiti njegove zakljuke, jer su jo formalno pripadale Turskom carstvu. Austrijski je ministar vanjskih poslova Aehrenthal, bivi poslanik na ruskom dvoru, dobro poznavao neke utjecajne ljude u Petrogradu i drao, da je sad najpovoljniji as, da sjedini Bosnu i Hercegovinu s Austro-ugarskom monarhijom. Ferdinand bugarski proglasio je potpunu nezavisnost svoje drave.Rusija se ivo zanimala za sve te dogaaje na Balkanu, gdje je imala vanih pozicija, koje se nije smjelo povrijediti. Izvolskij (od 1906-1910) sastao se u Buchlauu u Moravskoj s barunom von Aehrenthalom i dopustio, da Austrougarska monarhija anektira obje pokrajine, ako pristane, da ruski ratni brodovi smiju prolaziti morskim tjesnacima (16. septembra 1908) Franjo Josip I objavio je 5. oktobra aneksiju Bosne i Hercegovine, a istoga je dana Ferdinand proglasio samostalnost Bugarske i sam uzeo carski naslov. Srbija se zbog te promjene politikih odnosa ogorila i stala se spremati na rat. Rusija se nije mogla umijeati, iako je i po shvaanju novoslavenskog pokreta, to su ga osnovali knez Evgenij Trubeckoj, Miljukov i drugi, bila zatitnica svih slavenskih naroda. Kako je bila vezana, nije mogla izraditi ni naknade Srbiji i Crnoj Gori. Berlin se sve vie povodio za bekom politikom pa je utjecao na petrogradsku vladu i potisnuo pomisao na rat, koja se javila u nekim krugovima. Ruski je ministarski savjet u martu 1909. povrh toga razabrao, da Rusija jo nije dovoljno vojniki spremna. U februaru je 1909. itavo pitanje rijeeno neposrednim pregovorima s Turskom, jer je Aehrenthal naelno odbio prijedlog ruskoga ministra vanjskih poslova, da se sazove konferencija. Ruskom su diplomatskom pomoi zavreni i bugarsko-turski pregovori (10. marta). Izvolskij je izgubio igru, njegovom se akcijom okoristili drugi, a sam nije dobio nita. Rusija je ve 1881. potajno pristala, da Austrija anektira obje turske pokrajine, ako za uzvrat pristane, da ruski ratni brodovi smiju ploviti morskim tjesnacima. Aehrenthal je sad zaprijetio Izvolskomu, da e objaviti tajni ugovor, to bi Rusiji bilo vrlo neugodno. Znaajno je, to i Francuska nije poduprla rusku balkansku politiku; bit e stoga, to se ponadala, da e svojim poputanjem privui i Austriju, kao to je privukla Italiju i odbila je od saveza s Njemakom. Izvolskij se razoarao, srdana antanta nije bila tako vrsta, kao to se mislilo. Naroito mu je bilo teko, to je morao napustiti Srbiju i savjetovati njenoj vladi, da prizna novo stanje na Balkanu. I opet se pokazalo, da u evropskoj politici vrijedi stvarna vojnika sila, da odluuje jai, pa makar njegovo pravo i bilo neosnovano, a to je moralo pouiti i Rusiju, koja je ula u evropsku politiku pokasno, kad su ve uglavnom bili ocrtani pravci gospodarskih i politikih utjecaja velikih sila. Taj je neuspjeh u vanjskoj politici ojaao desniarske stranke u dumi, koje su podupirale vladu. Svi su eljeli, da se vojska to prije spremi, da se organizira i naorua, kako carstvo ne bi i drugi put bilo prisiljeno, da sramotno uzmakne i napusti svoju misiju. Gukov je kao predsjednik komisije za narodnu obranu otro napao sve mane i propuste u vojsci, bio je toliko neustraiv, da je spomenuo imena svih nesposobnih zapovjednika, meu kojima je bilo i velikih knezova (u govorima 6. i 9. juna 1908). Gukov i Suhomlinov, ministar rata, radili su odsada zajedno, a zduno su ih podupirali desniarski i liberalni zastupnici tree i etvrte dume. Dotadanju su nesreenu djelatnost razlinih zapovjednitava i upravnih ustanova u vojsci uklonili time, to su vrhovnu upravu, vojno vodstvo i glavni stoer podredili ministru rata, to je sprijeilo, da se u vojna pitanja upleu mogunici. I kao 231. od 267 stranicato se promijenilo vodstvo i uprava, tako su promijenili i asniki zbor, vojne jedinice, kolovanje i mobilizaciju. Slubu su dobrovoljcima produljili na godinu i devet mjeseci, mirnodopsku silu povisili na 2,300.000 ljudi i svake godine uzimali 580.000 novaka. Vojna je obveza trajala do 43. godine. Osnovali su est novih armijskih korpusa, pa ih je sad u svemu bilo 37. Uzakonjena je trogodinja odnosno etverogodinja sluba, koju su uveli ve 1906, mjesto petogodinje, kako je odredio zakon iz godine 1874. Novi je vojni zakon izaao 6. jula 1912, a dopunili su ga zakonom o pukom ustanku, koji su odijelili od borakih armija. U ratu je Rusija mogla podii 8 milijuna vojnika. U mornarici je trebalo jo temeljitijih promjena, jer je bila zaputena, a trebalo je naknaditi i gubitke u japanskom ratu, i to ne samo brodove, nego i posadu. To su bili osobito veliki izdaci, a ivo se raspravljalo i o znaenju mornarice uz kopnenu vojsku.Iako je u golemom ruskom prostoru bilo mnotvo naroda, iako su neki bili potpuno neobrazovani, pa je bilo i razlino vrijednih vojnih jedinica i vrsta oruja, bila je carska vojska poslije tih reforma jak protivnik u poetku svjetskoga rata, i to ne samo zbog velikoga broja svojih vojnika.Tim je naporom i preustrojstvom svoje vojske Rusija i opet mogla osvojiti ono znaenje u svjetskoj politici, koje je izgubila poslije rata s Japanom. Diplomatska se igra u predveerje Svjetskog rata nastavila. Aehrenthalova je politika na Balkanu jo vie odbila Italiju, koja je i onako protiv svoje volje ula u trojni savez. Kad se 22. oktobra 1909. Nikola II sastao s Viktorom Emanuelom u Racconigiu, dogovorili se, da e Rusija prema nacionalnom naelu poduprijeti talijanske interese na Balkanu i braniti ih od napadaja svake tree sile. Ruski je car ujedno pristao, da ne e protestirati, to je Italija stekla Tripolis i Cirenaiku, ako rimska vlada pomogne Rusiji u njenu zahtjevu o morskim tjesnacima. Bethmann-Hollweg, novi njemaki kancelar poslije Blowa (u julu 1909), preuzeo je dravne poslove u najtee doba.Ni smrt engleskoga kralja (7. maja 1910) nije ni ukoliko izmijenila englesko-njemake odnose. Rusija je iva poradila na Balkanu i jo u decembru 1909. zakljuila vojniku konvenciju s Bugarskom, Rusija je utjecala i na Beograd, pa je Srbija u februaru 1912. sklopila tajni ugovor s Bugarskom, kome je pridola i tajna vojnika konvencija protiv Turske i Austrije.Car Vilim II, koji bi rado odvukao Rusiju od Engleske, pristao je, da podupre njen zahtjev o slobodnoj plovidbi morskim tjesnacima, ali pod uvjetom, da se odrekne Engleske. Nikola nije pristao, pa je prijedlog njemakoga cara propao (1909). Meutim je careva inicijativa prihvatila nit, koja se nije potpuno prekinula, naroito kad je Ministarstvo vanjskih poslova preuzeo Sazonov. Tako je ruski car doao 4. i 5. novembra u Potsdam, gdje su se oba cara sloila, da Rusija ne e prigovarati bagdadskoj eljeznici, ako Njemaka prepusti sjevernu Perziju ruskom gospodarskom utjecaju. I Rusija e izgraditi eljeznicu od Teherana do Bagdada, i to samo na perzijskom podruju. Pored toga se dogovorili, da e podravati status quo, naroito na Balkanu, to je i onako odgovaralo sporazumu s Italijom u Racconigiu. Taj su sporazum potpisali 19. avgusta 1911. u Petrogradu, ali su Rusi potvrdili samo dogovor o bagdadskoj eljeznici, dok su odbili obvezu, da e odravati status quo. Bagdadska je eljeznica, koju je preuzela Njemaka banka, bila naroito kamen smutnje - Englezi su smatrali sva njemaka nastojanja na Istoku kao dovoljan razlog za rat. Prema tome se inilo, da je njemako-ruski sporazum politiki vrlo vaan, iako kao pisani dokument nije potpuno 232. od 267 stranicaprihvatio usmenoga dogovora obaju vladara. Ipak treba priznati, da ba te razlike izmeu samoga akta i usmenoga sporazuma najbolje dokazuju, da novo zblienje obiju drava nije bilo ni trajno ni srdano. Nemir je zahvatio itav svijet, redali se uzbudljivi dogaaji i zamagljivali politiki horizont, emu je mnogo pridonijela marokanska kriza u godini 1911. i savezi balkanskih drava, koje se sad u svojoj politici oslonile na Rusiju. Kiderlen-Wchter je u svojoj afrikoj politici poao predaleko, to je izazvalo Englesku, da mobilizira svoju flotu. Njemaka je morala uzmaknuti, nije postigla nita, naprotiv, svojim je zahtjevima jasno pokazala, da e u zgodnoj prilici povesti krvavo kolo, da proiri svoju vlast. Taj je postupak odbio i Rusiju, postala je nepovjerljiva i nije se htjela niim vezati. Jo se suzdravala, nije se konano odluila, kad su joj glavni stoeri zapadnih velikih sila predloili ratne planove protiv Njemake. Izvolskij, ruski poslanik u Parizu, ivo se zauzeo za to tjenju suradnju s Francuskom, pri emu mu je iskreno pomagao Poincar, ministar vanjskih poslova (od 1912). U godini 1911. doveo je talijansko-turski rat Njemaku u grdnu nepriliku: kako je bila u dobrim odnosima i s Turskom i s Italijom, nije mogla podupirati ni jednu, a da se ne zamjeri drugoj. Zbog toga je oslabio njen utjecaj u Turskoj, to je donekle naknadila flotnim sporazumom s Italijom, ime se proirio obnovljen trojni savez (u decembru 1912).Tako je konano doao red i na Tursku. Balkanski su savezi poslije turskoga poraza u ratu za Tripolis postali politiki vrlo vani i aktualni. Srpsko-bugarski se ugovor nije odnosio samo na Makedoniju, gdje su obje drave prepustile Rusiji, da presudi granice, o kojima se nisu mogle sloiti, nego je spreavao i neku veliku silu, da se umijea u balkanske odnose - to je bilo upereno protiv Austrije. Bugarsko-grki i srpsko-crnogorski su ugovori upotpunili balkanski savezni sistem protiv Turske. Poincar se isprva takoer htio umijeati u balkansko pitanje. Ali je konano ipak izjavio Izvolskomu, i to poslije njegova izvjetaja 7. novembra 1912, da je Francuska spremna, da zahvati i aktivno, ako bi teritorijalna austrijska osvajanja poremetila obu evropsku ravnoteu, a time povrijedila i specialne francuske interese. Izvolskij je potaknuo Poincara, da se o balkanskom pitanju sloe Rusija, Francuska i Engleska. Austrija je u polovini mjeseca avgusta 1912. upravila notu velikim silama i predloila, da zbog sve vee napetosti na Balkanu zajedno osiguraju tadanje granice i mir. Ve je buknuo i Prvi balkanski rat, ali odluke o tom prijedlogu nije bilo. Kranske su balkanske drave mobilizirale 30. septembra, a 1. oktobra i Turska. Zajedniki je napadaj Srba, Bugara, Crnogoraca i Grka (1912/1913) ubrzo slomio turski otpor. Ni sada nije Njemaka mogla priskoiti u pomo Turskoj, s kojom je bila vezana i politiki i gospodarski. Uspjesi su protiv Turaka ojaali srpske nacionalne tenje, to je bilo opasno po Austriju. Stoga su se obje srednjoevropske sile zauzele, da se odri status quo na Balkanu. Engleska se zadovoljila, to je oslabio njemaki ugled i utjecaj, Rusija se zabrinula zbog bugarskoga napredovanja prema Carigradu, a Francuska nije imala nikakva razloga, da se umijea u balkanska razraunavanja. Njemaka je sa svoje strane utjecala na Austriju, da se suzdri i ne napadne kranske drave, koje su oslobaale svoje sunarodnjake iz vjekovnoga turskoga ropstva. Time se sprijeilo, da ne plane opi svjetski rat ve te godine. Kad je Sazonov u jesen 1912. boravio u Engleskoj, izjavio je Grey, da e britanska flota unititi njemaku mornaricu, a Poincar je upozorio ve i prije na vojnike pripreme zapadnih velikih sila.Vojniki je slom u balkanskom ratu smanjio na londonskim preliminarnim pregovorima (maj 1913) evropsko podruje Osmanlijskoga carstva na 20-40 km irok pojas 233. od 267 stranicaoko Mramornoga mora. Meutim mira nije bilo, nesloni se pobjednici zaratili, kako se to moglo i slutiti jo prije napadaja na Tursku, jer su ve u saveznom ugovoru izabrali ruskoga cara, da im bude mirovni sudac, ako bi nastao spor oko novih granica u Makedoniji. Srbija nije Bugarskoj odobrila ona podruja, koja bi joj pripala po tajnom ugovoru, i to stoga, to joj je svojom vojskom pomogla, da izvri ratni zadatak, iako nije bila obvezana. Ruski se car obratio srpskom i bugarskom kralju (8. juna), da sprijei rat, koji bi oslabio slavensku solidarnost i ugrozio evropski mir. Pri tome se izriito pozvao na svoje ugovorom zajameno pravo: da odlui u svim sporovima.Jo prije nego su balkanske drave sklopile mir s Turskom, izbili su sukobi na grko-bugarskoj demarkacionoj liniji, a onda u Solunu i na srpskoj granici. Drugi se balkanski rat zapoeo 30. juna, a trajao je do 10. avgusta 1913, kad su Srbija, Crna Gora, Grka i Rumunjska svladale Bugarsku. Sukobom se bivih saveznika okoristila i Turska, koja je osvojila Drinopolje i malo podruje na desnoj obali Marice, to joj je i ostalo londonskim mirom. Mirom se u Bukuretu (10. avgusta 1913) Bugarska morala odrei Makedonije, Srbija je dobila sve krajeve do Bitolja, a Rumunjska junu Dobrudu. Austrija se nadala, da e u Drugom balkanskom ratu pobijediti Bugarska, pa je jo u posljednjem asu htjela zaustaviti srpski nalet. Znala je dobro, da e Srbija poslije pobjede nad Bugarskom jo snanije zatraiti Bosnu i Hercegovinu. Da odbije Srbiju od mora, zakljuila je konferencija evropskih velikih sila ve kod mirovnih vijeanja u Londonu poslije Prvoga balkanskoga rata, da e Albaniju uiniti samostalnom kneevinom, iako je Srbija raunala, da e dobiti to itavo podruje. Albanskim je knezom postao princ Vilim Wied. Kako je to ipak bio neki izlaz - jer su Albaniju traile i Austrija i Italija - to je Rusija prihvatila takvo rjeenje. Zakljuak je londonske poslanike konferencije o osnivanju Albanije i zahtjev, da Srbija iz toga podruja odazove svoje ete, saopila Austrija beogradskoj vladi ultimatumom 18. oktobra 1913. Srbija se morala pokoriti. Kako li ju je taj postupak morao ogoriti, kako li je morala zamrziti zemlju, koja je ve godinama i godinama stezala njen nacionalni razvitak i ometala je, da se sjedini s Crnom Gorom? Rusija i Engleska nisu odobrile austrijski samovoljni i bezobzirni ultimatum, ali je Njemaka i nadalje podupirala balkansku politiku svoga saveznika, nije se osvrtala na rumunjski savjet, jer joj je Dvojna monarhija bila jedina potpora, koja joj je preostala, jedini drug, s kojim, je mogla raunati.Na Balkanu je poslije drugoga rata oslabio ruski utjecaj, jer je Bugarska i nadalje ostala neprijateljem Srbiji, pa se pribliila Austriji, dok se Srbija i nadalje oslanjala na Rusiju. Turska se sad sve vie stala pribliavati Njemakoj, pa je pozvala njemake asnike, da reorganiziraju njenu vojsku. Njemake je asnike vodio general Liman von Sanders, koji je ujedno preuzeo zapovjednitvo armijskog korpusa u Carigradu. Rusija je otro prigovorila, to su njemaki asnici preuzeli vodstvo u turskoj vojsci, ali Njemaka je odgovorila umirljivo, zanijekala je bilo kakvo politiko znaenje vojnike misije, to je potvrdila i Turska. Liman je napustio zapovjednitvo I armijskoga korpusa u Carigradu, a time i zapovjednitvo morskih tjesnaca, i ostao samo nadzornikom turske vojske (u januaru 1914). Rusija je svojim zahtjevima pritisnula Tursku, jer joj je reorganizacija turske vojske smetala, da provede svoje namjere na morskim tjesnacima. Vrlo je znaajno, to se Rusiji pridruila i Engleska, i to je imenovan engleski admiral, da preuredi tursku flotu. Nezadovoljstvo se Rusije i zapadnih sila povealo, kad je Turska kupila dvije njemake krstarice Moltke i Gben. Odnosi su izmeu Rusije i 234. od 267 stranicaNjemake posve ohladnjeli, a ni pregovori obiju vladara u Baltischportu (4-6. jula 1912) nisu bili naroito uspjeni. Rusija se sve vie oslanjala na zapadne sile, u stvari je ve postojala prava ententa u troje. Iako jo do septembra 1914. nije bilo obvezatnog ugovora, vrile se sve vojne pripreme kao po dogovoru. Poincar je traio rusko naoruanje, a i sama je Francuska uvela trogodinju slubu u vojsci, ime je pojaala svoju ratnu pripravnost. Rusiji je pozajmila dvije milijarde franaka, da izgradi strategijske eljeznice, osobito u zapadnim podrujima. Suhomlinov je tu pojaao i stalne posade. Svojom je djelatnou spremio vojsku i flotu i bio tvrdo uvjeren, da je dovoljno jaka ne samo za obranu, nego i za navalu. Francuski je general Joffre doao u Rusiju, gdje je prouio sve vojne potrebe i naroito eljeznice. I Srbija je dobila francuski zajam, jer se prikljuila velikim silama, koje su raunale, da e Njemaka i Austrija potaknuti odluno pitanje, to e izazvati rat. Suhomlinov i Sazonov su vodili vojniku stranku, dok je ministar predsjednik. Kokovcev traio mirno rjeenje svih sporova. U Petrogradu su se bojali njemake mornarice i iskrcavanja njemakih eta na baltikim obalama.Politiki bi se poloaj na Balkanu iz temelja izmijenio, da je Sazonov u avgustu 1914. prihvatio turski prijedlog o savezu. Drao je, da bi taj savez donio premalo koristi, odteretio bi dodue frontu, ali bi odgodio ostvarenje ruskih-tenja na morskim tjesnacima, to se nije podudaralo ni s ruskom politikom na Balkanu ni s njenim ivotnim potrebama. Sazonov je odbio turski prijedlog, koji mu je dostavio Giers, ruski poslanik u Carigradu. Turska se sad posve pridruila Njemakoj i Austriji. Meutim nije obnovljen, ni stari balkanski savez, iako su pokuali, da izglade makedonski spor. Bugarska je u samom Svjetskom ratu (6. septembra 1915) pristupila objema njemakim silama.Rusija i Francuska trudile se, da svoj sporazum s Engleskom pretvore u pravi savez, ali je kralj uro za svoga boravka u Parizu u proljee 1914. odbio ponudu. Nije se htio vezati pisanim dokumentom i tako unaprijed odrediti englesko dranje u buduem evropskom i svjetskom sukobu. Moda ga je na to potaknulo, to bi taj ugovor morao odobriti i parlament, pa bi ga opozicija napala. Ipak su za boravka engleskoga kralja u Parizu raspravljali o svim pojedinostima, ako se mir ne bi mogao odrati. Pohod je engleske flote Kronstadtu u junu 1914. pokazao, da su politike veze izmeu zapadnih sila i Rusije vrlo vrste i trajne.Englesko-njemaki pregovori nisu donijeli nikakva konana rjeenja, jer su uporedni francusko-engleski dogovori privukli i Rusiju i tako ojaali blok, koji e u ratu uklijetiti Njemaku i Austriju. I zaista nije preostalo drugo, nego da njemaka vlada, iako pod silu i kao nekom sudbinskom predanou, podupire preveliku aktivnost habsburke monarhije, koje ispadi nisu nikako bili u skladu s njenom unutranjom slabou.Miroljubivi je i trijezni Kokovcev pao u januaru 1914, kad je svu vlast prigrabila vojnika stranka, to je bilo po volji Francuskoj, njenom predsjedniku Poincaru (od januara 1913) i Delcassu, koji se i opet prihvatio politike. Obje su sile naoruavale Srbiju i pomagale je novcem, kako bi je spremile za rat. Kad je 28. juna 1914. ubijen nadvojvoda-nasljednik, bio je opi politiki poloaj takav, da se nije mogao sprijeiti rat, koji je zahvatio gotovo itav svijet. Uoe li se tenje svih drava za to veim gospodarskim utjecajem, politika napetost, stari nerijeeni rauni, borba za prevlast i opstanak, napori tako rei itava kontinenta, da se dohvati topla mora - bit e jasno, da je bio uzaludan trud, da se sukob ogranii.I posve je neupuenima bilo jasno, da Rusija ne e napustiti Srbije, ako bi Austrija 235. od 267 stranicapretjerala svoje zahtjeve. Beka se vlada stoga morala sporazumjeti s Njemakom, da dobije njenu potporu. Grof Hoyos se vratio iz Berlina i javio svojoj vladi, da je Njemaka u svakoj prilici uz Austriju. Meutim njemaka vlada nije pravo vjerovala, da e Rusija ui u rat, da podupre Srbiju. Veliki je knez Nikolaj Nikolajevi, carev stric, bio na elu ratnike stranke, a pomagao mu je i francuski poslanik Paleologue. Ve je u polovini mjeseca jula ruska vlada bila nacistu, da e se zauzeti za Srbiju, ako bi austrijski zahtjevi bili uvredljivi i traili, da se beogradska vlada ponizi. To je stajalite i razumljivo, jer bi Rusija inae izgubila svaki utjecaj na Balkanu. Ruska je tampa donosila posve otvoreno bojovne lanke, a vlada je slala ratni materijal u Srbiju. Ozbiljnost je politikoga poloaja podcrtala i Sazonovljeva predstavka bekoj vladi (22. jula), koju je upozorio, da se rusko stajalite posve podudara s francuskim i engleskim.Habsburka je monarhija predugo ekala, vrijeme je odmicalo, a odlunoga ina nije bilo. Utisak je sarajevskog atentata stao ve blijediti, austrijska se politika nije okoristila neposrednom reakcijom javnoga miljenja, otru je moralnu osudu ve zamijenio hladan politiki raun. Moda bi se u vrijeme, kad je ubojstvo jo bilo svima u pameti, suspregla i Rusija. Ma koliko grubo Austrija i postupala, moralo bi slavensko carstvo popustiti, jer bi ga primoralo javno miljenje u itavom svijetu. Ali je Austrija ekala, dok Poincar otputuje u Petrograd, kamo je krenuo s Vivianijem 15. jula. Tad se jo ni u Berlinu nije pravo znalo, to Austrija namjerava. Njemaka je vlada upozorila Be, da dri mjeru, ali to kao da nije koristilo: naveer je 23. jula Austrija upravila svoj ultimatum Srbiji.Premda rezak ultimativan ton i teki, upravo uvredljivi zahtjevi austrijske note nisu jedinstven i osamljen dokument u meunarodnom diplomatskom saobraaju, morao je izbiti rat, jer se vor evropske politike nije mogao rasplesti, nego samo rasjei. Koliko je Austrija krivo oderala politiki poloaj, koliko su u njoj pretegnuli utjecaji vojnikih krugova i glavnoga stoera, najbolje osvjetljuje injenica, to su Bethmann-Hollweg i dravni tajnik von Jagow izjavili austrijskom poslaniku grofu Szgyenyju, kad im je 22. jula u est sati poslije podne predao prijepis ultimatuma, da je preotar i da nadilazi svoju svrhu. Kad je austrijska vlada 23. jula u est sati poslije podne, dakle odmah poslije Poincarova i Vivianijeva odlaska iz Petrograda, predala svoju notu u Beogradu, bila je odluka ve gotova. Rok je od 48 sati ipak bio suvie prekratak, iako se Srbija dotada nije mnogo trudila, da progoni svoje graane, koji su na bilo koji nain sudjelovali u sarajevskom atentatu. Ve drugoga se dana obratio nasljednik-regent Aleksandar Rusiji i zatraio pomo. Rusko je ministarsko vijee zakljuilo, da e Srbiju poduprijeti i vojniki. Beogradska je vlada ve 1. jula u slubenom saopenju srpskoga obavjetajnog ureda izjavila, da su atentat poinili bosanski Srbi i zapitala: Kako je mogue, da njemaka, austrijska i maarska tampa uzima ovo nekvalifikovano djelo neuravnoteenih i duevno bolesnih ljudi kao povod, da optui i napadne Srbiju? I doista sva je tekoa bila u tome, to su atentat izvrili austrijski Srbi na austrijskom tlu, a to Be nije htio uvidjeti, nego je optuio srpsku vladu. Austro-Ugarska nije imala ni pravno vrsta uporita za svoj postupak, jer nije imala dokaza, da su srpski dravljani potaknuli sarajevski atentat. Sazonov je isprva pokuao da sklone Austriju, da produlji rok svome ultimatumu, a beogradskoj je vladi savjetovao, da izae ususret austrijskim zahtjevima, ukoliko ne bi povrijedili srpski suverenitet. Ujedno je obeao i rusku vojniku pomo. Srbija je predala svoj odgovor 25. jula u est sati poslije podne, a sastavila ga 236. od 267 stranicatako vjeto, da se inilo, da u svim bitnijim tokama prihvaa austrijske ultimativne zahtjeve. Prije nego je predala odgovor, provela je mobilizaciju svoje vojske, a i Rusija je izvrila vojnike pripreme. Zna se meutim, da je i Austrija potiho uinila isto.Grof Berchtold je o svemu obavjetavao Njemaku, koja je kao i Engleska zatraila, da se produlji rok, naravno bez uspjeha, jer Conrad von Htzendorf nije nikako poputao, drao je, da je to najzgodnija prilika, da se obrauna, sa Srbijom. Austrijska je vlada propustila, da svoje postupke saopi i Italiji, kako bi to morala prema lanu 7. ugovora o trojnom savezu. Da je obavijestila svoga drugog saveznika, drala bi itava Evropa, da namjerava uzeti neka podruja na Balkanu, a Ovako, kad se nije drala ugovora s Italijom o teritorijalnim promjenama, inilo se, da trai samo pravdu i odmazdu.Beka je vlada 25. jula prekinula diplomatske odnose s Beogradom. Razlina su nastojanja, da se rat lokalizira, propala, ratna su raspoloenja i blokovi evropskih sila uguili glas politikoga razbora i raspalili strasti, da se zasite klanjem i ruenjem. Rusija je ve od prvoga asa smatrala, da je sukob izmeu Austrije i Srbije evropsko pitanje, a tom se miljenju pridruila i Francuska. Engleska je bila jo neodluna. Sazonov je odbio, da ogranii ratno razraunavanje, izjavio je, da je to besmislica, to je i razumljivo, jer se tad ne bi mogla umijeati i Rusija, a to bi oslabilo njen utjecaj na Balkanu. Srpski je nasljednik-regent 26. jula zamolio brzojavno rusku pomo, a 28. je Austrija navijestila Srbiji rat. Rusija je morala zahvatiti, sva su posredovanja izmeu 24. i 27. jula bila uzalud.Zakljuak je ruskoga ministarskoga vijea od 24. jula poneto neobian, jer ne samo, to su tad odluili, da e u austrijsko-srpskom ratu Rusija mobilizirati etiri jugozapadna vojna podruja, nego i obje mornarice, pri emu se namee pitanje: kako bi baltika flota udarila na Austriju? Ministarsko se vijee sastalo i 25. jula, kad je odreeno, da se provedu sve mjere, kako bi mobilizacija bila to bra. Tom je vijeanju predsjedavao sam car. Jo iste su veeri dobile sve trupe zapovijed, da pou u svoja mobilizacijska mjesta, a ujedno je u itavom carstvu proglaeno ratno pripremno stanje. Francuska se na slian nain spremala na rat. Ujutro 29. jula mobilizirano je trinaest jugozapadnih armijskih korpusa. Iz toga se razabira, da su se saveznici spremili, kako ih rat ne bi iznenadio. Nisu li pouzdano znali, da e se Njemaka pridruiti svome savezniku?Kad je Austrija 28. jula navijestila Srbiji rat, politiki se poloaj jo vie zaotrio i u neku ruku izmijenio. Kod evropskih se sila osjealo, da su sad protiv Austrije, koja se i opet prenaglila - odbila je englesko posredovanje i neposredne pregovore s Rusijom. Toga je dana car Nikola II predloio njemakom caru, da se itav sukob iznese pred sud u Haagu, a u isto je vrijeme stigla u Petrograd poruka njemakoga cara, koji se ponudio, da e posredovati izmeu Rusije i Austrije. Dravni je podtajnik von Jagow jo 29. jula izjavio francuskom poslaniku, da se moe pregovarati na osnovi srpskoga odgovora, ali je istoga dana Austrija ve bombardirala Beograd.Svi su ti pokuaji propali, a odbijen je i prijedlog engleskoga ministra Greyja (24. i 29. jula), da se sazove konferencija etiriju velikih sila: Njemake, Engleske, Italije i Francuske, koje su u itavom sukobu bile poneto po strani. Njemaka je pristala, da Austrija zaposjedne Beograd, kako bi pritisnula Srbiju, da zaista ispuni ono, to je ponudila dunavskoj dvojnoj monarhiji. Tom se shvaanju pribliio i Grey (29. jula). Bethmann-Hollweg je neposredno obavijestio Be o londonskom stajalitu i traio, da ga Austrija prihvati, dakle da Beograd 237. od 267 stranicasmatra kao neki zalog i da zapone pregovore s Petrogradom, kako je to elio Sazonov (30. jula). Be je i to odbio.Von Moltke, ef glavnoga stoera, upozorio je ve davno prije toga, da bi Njemaka lako zapala u neprilike, pa treba, da se potiho vojniki spremi. Savjetovao je i Conradu, da izvri opu mobilizaciju. Posljednjega je dana u mjesecu julu slubeno proglaena opa mobilizacija austrougarske i ruske vojske. Istoga je dana odgovorio austrijski, car Vilimu II, da je doznao za Greyjev posredovni prijedlog, kad je ve stigla slubena vijest, da je Rusija mobilizirala na austrijskoj granici. U svojoj je poruci pristao, da se njemaki car zauzme, kako bi Nikola II obustavio mobilizaciju, a ujedno je spomenuo, da je Rusija odgovorna za sve. Sad, da je ve odredio opu mobilizaciju pa ne moe natrag, a rusko dranje da ne e sprijeiti operacija protiv Srbije. Ako bi Rusija i ovoga puta svojim zauzimanjem spasila Srbiju, imalo bi to tekih posljedica u mojim zemljama. Oko podneva su u Berlinu doznali, da je Rusija mobilizirala, nato je vlada objavila, da prijeti ratna opasnost. Njemaka je Rusiji upravila ultimatum s rokom od dvanaest sati, a Francuskoj s rokom od osam sati. Njemaki je poslanik u Petrogradu grof Pourtals izjavio o ponoi, da e Njemaka mobilizirati, ako Rusija ne obustavi svoju mobilizaciju. Budui da je Be odbio Greyjev posredniki prijedlog, to je Sazonov s pravom raunao na englesku pomo. Tako su se fronte jasno ocrtale, jo prije nego su vlade navijestile rat. Vojnike su stranke u svim zemljama tono znale, to hoe, a diplomacija je svojim pregovorima, ponudama i porukama prekrivala prave namjere i nastojala da svali odgovornost na druge.Francuski je odgovor stigao 1. avgusta u 1 sat o podne, a znaio je rat, koji je 3. avgusta u sedam sati poslije podne navijestio njemaki poslanik u Parizu von Schoen. 1. avgusta u 1 sat o podne otposlala je njemaka vlada svoj navjetaj rata Rusiji, a u 5 sati je car izdao slubenu zapovijed, da se mobilizira njemaka vojska. Sat je prije toga mobilizirala i Francuska, koja je bila sigurna za svoju obalu, jer je Engleska obeala, da e zatvoriti Kanal za njemake brodove. Kad je Njemaka 2. avgusta zatraila od Belgije, da 4. avgusta dopusti njemakim trupama prolaz kroz njeno podruje, navijestila je Engleska toga dana Njemakoj rat. Austrija je tek 5. avgusta na njemaki pritisak (4. avgusta) objavila Rusiji rat.Ruska se diplomacija nala pred zadatkom, da ispita dranje balkanskih sila. Turska i Bugarska kao i Srbija i Crna Gora nisu se kolebale, znale su, na koju e stranu. Turska je prila centralnim silama, jer su u Petrogradu, kako se sad slavenski zvala ruska prijestonica, odbili Enver-paine ponude. Turci su ve pred kraj oktobra bombardirali rusku obalu. Rusija nije mogla privui Bugarsku, jer je ova bila u sporu sa Srbijom, a Pai nije nikako htio popustiti, iako je njegova zemlja bila u opasnosti. Car Ferdinand vezao se 6. septembra 1915. potajno s Njemakom i Austrijom i pred kraj toga mjeseca mobilizirao bugarsku vojsku, da zaposjedne Makedoniju. U oktobaru je prekinuo diplomatske odnose s Rusijom. U Petrogradu su u diplomatskim i vojnikim krugovima bila razlina miljenja, da li e Rumunjska otvoreno pristupiti ententi ili ostati neutralna. Bukuret je dodue ostao neutralan, ali je bio sklon Rusiji i proputao ruske preselice u Srbiju, meutim nije dopustio, da centralne sile alju pomo Turskoj preko rumunjskoga podruja. Rumunjska je 17. avgusta 1916. pristupila otvoreno ententi i 28. avgusta mobilizirala protiv Njemake i Austrije. Za taj je svoji postupak odabrala as, kad su centralne sile bile u najveoj stisci.Rusija tada nije eljela, da se ententi prikljui i Grka - kojoj su zapadne sile, premda 238. od 267 stranicaneobvezatno, obeale Carigrad - jer je i sama teila, da dobije taj klju Crnoga mora. Kako to nije ilo u raun Francuskoj i Engleskoj, to se otimale upornom ruskom pritisku, dokle su samo mogle. Kad je konano Sazonov svojom spomenicom od 4. marta 1915. zatraio, da se zapadne sile odlue, tko e dobiti Carigrad, pourile se obje sile (8. i 12. marta) i priznale grad na Bosporu Rusiji, pri emu je Engleska zatraila neku naknadu u Perziji.Taj je ugovor bio od osobita znaenja za Italiju, koja se sporazumjela s Rusijom i pobijala austrijsku balkansku politiku, a i inae bila u dobrim odnosima sa zapadnim velikim silama, premda je bila lan trojnoga saveza. Obrambeni je karakter toga saveza formalno opravdavao ne samo Rumunjsku, nego i Italiju, to nisu ule u rat kao saveznici centralnih sila, koje nisu bile napadnute, nego je naprotiv Njemaka prva navijestila rat. S Austrijom se Italija i onako nije slagala, i to jednako zbog balkanskoga pitanja kao i zbog iredente svoje manjine u dunavskoj monarhiji. Austrija je pored toga svojim samovoljnim postupkom na Balkanu povrijedila ugovor s Italijom i time je rijeila svake obveze. Pa sve da je Italija i htjela, nije mogla poi protiv zapadnih sila, nije se zbog svoje dugake obale mogla upustiti u rat protiv koalicije, u kojoj je bila i Engleska sa svojom monom flotom. U Njemakoj su ispravno ocijenili tadanje talijansko dranje. U drugu su ruku talijanske aspiracije na istonu obalu Jadranskoga mora oteavale njen pristup ententi. Rusija se morala zauzeti za Srbiju, koja je takoer traila izlaz na more, i tim se svojim zahtjevom isprijeila talijanskom presizanju na Balkanu. Francuska je posredovala, pa je konano 26. aprila 1915. sklopljen londonski pakt, po kome je Italija dobila Dodekanez, Dalmaciju, Valonu i protektorat nad Albanijom. U polovini su mjeseca maja zakljuile Rusija, Italija i Srbija vojniku konvenciju protiv Austro-Ugarske, kojoj je Italija 23. maja objavila rat.Rusija u Svjetskom ratu. Car je otpustio Kokovceva 31. januara (13. februara) 1914. i imenovao Goremikina ministrom predsjednikom, to je znailo, da se ojaao reakcionarni kurs u unutranjoj politici. Ve tada se oekivalo, da e vlada okrnjiti parlamentarna prava. Ratna je stranka precijenila Suhomlinovo reformno nastojanje u ruskoj vojsci. Dodue je ministar rata uinio mnogo, ali je u svojoj posve vojnikoj obnovi zanemario duevni moment, nije se pobrinuo za borbeni moral irokih narodnih slojeva, koje je ve zahvatio revolucionarni duh. Novi se vojniki poredak, istina, gradio na iskustvima iz japanskoga rata, ali je bilo jo prerano, da se povede novi rat, prije nego se promjene dovoljno okuaju i utvrde i u vojsci i u mornarici. Ruska je vojna sila materijalno tako rei bila spremna, ali joj je nedostajalo borbena duha. Protiv Suhomlinova su zapoele razline intrige njegovih neprijatelja i zavidnika, ali tada jo nije nitko ni slutio, da e taj, reformator ruske vojske iskusiti u petropavlovskoj tvravi, to znai vladarska zahvalnost.Kako je vlada prikazala rat kao obranu narodnih interesa, to su ga odobrile sve stranke u duni osim krajnjih ljeviara. Carev je manifest na poetku rata istaknuo misao narodnoga jedinstva i unutranjega mira, a ratni je zanos potisnuo radniki pokret i njegovu socijalnu borbu. Radnitvom je ve tada posve zavladala nelegalna boljevika stranka, koje je vodstvo uglavnom bilo u inozemstvu. Boljevici se vie nisu borili za demokraciju u Rusiji, nego za diktaturu proletarijata. Duhovnim je sreditem te radikalno-revolucionarne stranke postao Krakov, gdje se naselio Lenjin. Rat je razdrobio njenu organizaciju: vlada je na poetku rata uhapsila svih pet boljevikih poslanika, kod kojih su nali Lenjinov ratni manifest, upravo poziv radnom narodu, da taj imperijalistiki rat pretvori u graanski. Manifest je posve u 239. od 267 stranicaskladu sa stranakim naelima i odudara od jadnoga dranja II internacionale, koja se zauzela za mir samo zvunim frazama.Rusija se kao kontinentalna sila u tom ratu borila s velikim zaprekama. Izvoz je posve propao, a uvoz je i najnunijega ratnog materijala bio vanredno teak i skup. Domaa proizvodnja nije mogla namiriti sve ratne potrebe, iako je Witte znatno unapredio industriju. Zbog ope su nestaice stradale i dravne financije. Osim toga se uskoro pokazalo, da je u zapadnim krajevima dodue razgranata eljeznika mrea, ali da nedostaje vagona i lokomotiva, a da u istonim pokrajinama prometna sredstva nikako ne zadovoljavaju.Rat je traio razline nove ustanove, koje su imale zadatak, da zbrinu postradale obitelji, ranjenike, izbjeglice, starce i djecu bez hranitelja. Zemstva su i gradske korporacije osnivale odbore, da organiziraju pomonu slubu, koju je vodio knez Lvov. Gukov je sazivao ratne odbore, kojima je bila dunost, da podignu i jedinstveno usmjere industrijsku proizvodnju. Meu radnicima su bile dvije struje: boljevici su bili protiv suradnje u tim odborima, a menjevici su je prihvatili i odaslali svoje delegate, jer je na njih utjecao Plehanov, ugledan lan II internacionale i branitelj ruskih narodnih interesa u ratu protiv Njemake. Ruske su ratne napore poduprle i narodne manjine i tako pokazale svoju privrenost ruskoj domovini.Mobilizacija je uglavnom prola glatko i pored golemoga prostora i nedostatnih prometnih sredstava. Budui da se Njemaka svom svojom silom bacila na Francusku, udarila je ruska vojska (I i II armija) poslije dogovora s francuskim glavnim stoerom snano na Istonu Prusku. Protiv Galicije su formirali tri armije, a etvrtu i petu kod Lublina i Kovela. U kijevskom su podruju imale trea armija kod Rovna i osma kod Proskurova zadatak, da priekaju, dok se austrougarske trupe razviju preko Karpata, i da ih tada unite, to bi omoguilo, da se provedu velike ruske osnove na Balkanu. Tako se prema Suhomlinovoj reformi dotadanja ruska obrambena taktika pretvorila u napadaku. Vrhovno je vodstvo preuzeo veliki knez Nikolaj Nikolajevi, jer je Suhomlinov, kako je izjavio, odbio zapovjednitvo, kad mu ga je car ponudio. Nikolaj Nikolajevi je bio vie praktiki asnik nego taktiar, dobro je poznavao sve slabosti ruske vojske, a vojnici su ga voljeli, premda je bio vrlo brutalan. Carica ga nije nikako podnosila.Prema Suhomlinovljevu su planu Rusi poli s velikom silom protiv Istone Pruske, ali se nisu umjeli dovoljno okoristiti svojom snagom. Navalili su na tom mjestu, jer je to traila Francuska, iako bi po svojim politikim i strategijskim interesima morali ponajprije unititi austrougarsku vojsku. Car je bio dunik, krvlju je ruskoga naroda plaao dug Francuskoj. Ruski je navalni plan prema tome bio raskidan, nejedinstven, po njemu je bilo teko prikupiti i privui jae snage na odlunom mjestu, naroito i stoga, to je fronta bila iroka (700 km) i to je neprijatelj bio u boljem taktikom poloaju: operirao je na unutranjoj liniji. Ipak sam plan nije bio lo, jer bi se Rusi mogli prikuiti Visli kao polaznoj osnovici protiv Berlina, to su osobito eljeli Francuzi i oni Rusi, kojima je put u Carigrad vodio preko prijestonice Njemakog carstva.Po njemakom su ratnom planu samo slabe sile branile Istok, i to stoga, to su njemaki vojniki krugovi slabo cijenili ruske ratne pripreme. Austrija je imala napadaki zadatak. Nijemci nisu raunali, da e ruske ete ui u Istonu Prusku ve 20. avgusta. Rennenkampf je napredovao s I ruskom armijom od srednjega Njemena (Memel) sjeverozapadno od 240. od 267 stranicaMazurskih jezera, a Samsonov je svoju jo nedovoljno spremnu II armiju poveo od Nareva, jer je bila prijeka nuda, da se odterete Francuzi, koji su uzmicali pod tekim njemakim udarcima. Tako se ve 17. avgusta razvila prva bitka kod Stalluponena, gdje su Rusi potisnuli Nijemce, i prva se armija krenula protiv Gumbinnena. I tu su Nijemci izgubili bitku. General von Prittwitz und Gaffron, koji je zapovijedao istonom njemakom vojskom, odluio je, da e zemlju prepustiti neprijatelju i uzmaci preko Visle. Tako su Rusi 20. avgusta bili u sredini Istone Pruske. Oprezni je Rennenkampf polagano progonio njemake trupe, koje su zbog toga uzmicale u redu i izmakle opasnosti, da ih opkoli Samsonov, koji je u to ve preao preko granice. Njemako je vrhovno vodstvo uvidjelo, da bi bilo vrlo opasno, ako preda neprijatelju itavu provinciju, pa je povjerilo vodstvo von Hindenburgu i efu njegova taba Ludendorffu. Prije nego su stigla dva armijska korpusa sa zapadnoga bojita, bacio se Hindenburg svim snagama na Samsonova i hametom ga porazio kod Tannenberga (26-29. avgusta). Samsonov se zbog toga ubio. Sad je krenuo protiv Rennenkampfa, koji se pobojao, da ne bude poraen kao i Samsonov, pa je uzmaknuo iz Istone Pruske. U polovini mjeseca septembra nije bilo vie ruskoga vojnika u toj provinciji. Rennenkampf se s tekim gubicima vratio na Njemen. Zbog tih se uspjeha na Istoku s napetou iekivalo, kako e svriti vana bitka na Marni, koja je odluila itavim ratom.Austrija je meutim na junom dijelu te fronte proigrala svojom slabou sve, to su Nijemci stekli pobjedom kod Tannenberga. Desetljeima se u austrijskoj vojsci nije nita mijenjalo, ustanove, oruje i taktika, sve je to ve odavna zastarjelo pa se nije moglo oduprijeti bolje opremljenom i jaem neprijatelju. Napredovanje je preko granice produbljivalo prema geografskim prilikama frontu i jo je vie slabilo. Kako su jo znatne snage operirale i protiv Srbije, to su trupe dunavske monarhije bile rascjepkane, bez jedinstvena vodstva i bez jasna i odreena operativnoga plana. U poetku nisu ruske armije protiv Austrije (IV i V) bile spremne za napadaj. Taj su nedostatak Rusi naknadili time, to su postavili novu IX armiju desno od IV, i to od Lublina do Visle. Lijevo je austrijsko krilo snano podupirao leski pukoustaki korpus, kojim je zapovijedao general von Woyrsch.Rusi su napali lijevim krilom i uskoro osvojili Hali i Lavov. Austrijske se trupe, koje su provalile u Rusiju, naroito u rusku Poljsku, nale u stisci to vie, to su sad odluno navalile i tamonje tri ruske armije. Poslije vrlo tekih su bojeva austrougarske ete uzmaknule iza Sana.I opet je Hindenburg spasio poloaj na istonom bojitu. Pourio se u junu Poljsku, da iznenadnim bonim udarom zaustavi rusko napredovanje. Cesarsko je i kraljevsko vojno vodstvo trailo pomo i prigovaralo, to su Nijemci branili Prusku, mjesto da podupru svoje saveznike. Rusi su se meutim ve pribliili gornjoleskom industrijskom podruju. Prema Ludendorffovu su prijedlogu u Istonoj Pruskoj ostale samo slabe sile, dok su gotovo itavu istonu vojsku prebacili prema Poznatiju i leziji. U Sonu su odluili, da e zajedno s austrijskim trupama udariti protiv june Poljske, iako e to Austriju stajati novih tekih rtava u Galiciji. Pred kraj su mjeseca septembra zavreni pokreti, koji su iznova oslabili poloaj u Istonoj Pruskoj. Njemake su ete udarile na Lodz, a austrijske su istovremeno nasrtale na desnu obalu gornje Visle. Rusi su morali braniti Varavu i Ivangorod, preustrojiti svoje trupe i privui pojaanja, to je bilo vrlo teko, jer eljeznice nisu mogle podnijeti takva optereenja. Ruska II i V armija zapoele su napredovati 20. oktobra iz varavskoga podruja. Nijemci su 241. od 267 stranicapod silnim pritiskom ruskoga parnog valjka morali naglo uzmicati prema Karpatima k Austrijancima, jer je lijevo krilo popustilo. itavo je podruje sjeverno od Pilice palo u ruske ruke, put je u leziju i Poznanj bio otvoren.Austrijske su armije na svom napredovanju i opet zaposjele Pemisl (11. oktobra), a Rusi su ih ekali u utvrenim poloajima na desnoj obali Sana. Bilo je to u doba, kad je general von Mackensen bio u tekim okrajima s Rusima neposredno kraj Varave (12. oktobra). Njemaka se vojska svojim uzmakom rijeila pritiska trideset ruskih korpusa, kojima je zapovijedao sam veliki knez, ali je bilo loe, to su Austrijanci pred ruskim nadiranjem uzmakli prema zapadu i poslije svojih neuspjelih i loih manevara kod Ivangoroda izgubili vezu s etama u Galiciji. Tako se stvorila iroka rupa, kroz koju su provalili Rusi i s juga, da opkole IX njemaku armiju. Austrijske su trupe neprestano uzmicale iza Visloke, iako ih neprijatelj nije estoko progonio, ime je propustio najzgodniji as, da uniti vojske centralnih sila.Najvea je opasnost za Njemaku i Austriju na istonom bojitu bila u mjesecu novembru. Nikolaj Nikolajevi je sad udario s pet armijskih korpusa na Thorn, Poznanj, Breslavu, gornjolesko industrijsko podruje i Krakov. Zapovijedao je golemom vojskom od 45 armijskih korpusa. Njemako je vrhovno vojno vodstvo imenovalo Hindenburga zapovjednikom istonoga bojita, a Mackensena komanderom IX armije. Trebalo je prihvatiti odlunu bitku. Iz poznanjske e provincije iznenada napasti rusko desno krilo, a tu e navalu podupirati armije iz Istone Pruske obalom Visle. Glavni se napadaj zapoeo 9. novembra preko Kutna, Vloclaveka prema Lodzu - desno se rusko krilo moralo presaviti i okrenuti elom prema neprijatelju, koji ga je htio zaobii. Zbog toga je zapelo napredovanje ruskih armija prema Ikornu i Krakovu. Meutim su velikom knezu stigla pojaanja iz Sibira, pa je odlunim napadom probio njemake linije i razbio Mackensenov obru, koje je Nijemce stajao mnogo krvi i materijala. Tako nije polo za rukom ni Rusima ni Nijemcima, da unite svoga protivnika. Kako su Rusi meutim u dotadanjim bojevima izgubili mnogo ratnoga materijala, to je i pored svih golemih ljudskih rezerva oslabila njihova udarna snaga; nestao je bojnih pokreta, fronta se ukoila, zapoeo se dugotrajni poloajni rat kao i na Zapadu.Kad je Turska ula u rat, pokvario se znatno ruski poloaj, naroito zbog toga, to su obje njemake krstarice Gben i Breslau ojaale tursku flotu, koja je odbila sve pokuaje ruskih jedinica, da se probiju kroz morske tjesnace. Turska je flota ve pred kraj mjeseca oktobra bombardirala razlina mjesta na ruskoj crnomorskoj obali. Rusi su meutim 15. januara 1915. potukli do nogu Enver-pau i njegova efa glavnoga stoera Bronsarta von Schellendorffa, koji su zapovijedali turskom vojskom na Kavkazu. Od razbijene se turske vojske vratili samo bijedni ostaci, koje su desetkovale i zimske nevolje.Iako je Turska bila slab protivnik i propala na Kavkazu, smetala je, da se ruska vojska snabdijeva potrebnim materijalom, koji nije mogla namaknuti domaa industrija. Ni luka u Arhangelsku ni sibirska eljeznica nisu mogle primiti i prevesti sav tovar, koji je dolazio iz inozemstva. Povrh toga su turske ete trajno vezale ruske i engleske snage, to je odtereivalo Njemaku i Austriju, ali kako je Turska u drugu ruku sama bila vojniki preslaba, to su je morale podupirati i ljudstvom i orujem. Kad je o Duhovima druge ratne godine ula u rat i Italija, postao je teret preteak, sile su se njemakih drava stale pomalo iscrpljivati. Austrija je prekasno prila Italiji, njene su ponude i tada bile mnogo manje od ustupaka, koje su joj 242. od 267 stranicanudile zapadne sile, i to u dogovoru s Rusijom i Srbijom. Njemaka prema tome ne bi ve u drugoj ratnoj godini imala vojnikih uspjeha, da nije sa zapadnoga bojita odvukla sve, to je mogla.Francusko-engleska je flota u aprilu 1915. bez uspjeha pokuala da osvoji Dardanele, ime bi odteretila Ruse, privukla tada jo neutralne balkanska drave i osigurala Egipat. Da su saveznici osvojili Dardanele, spojile bi se njihove armije s ruskima na Balkanu. Ruski je poloaj postao jo tei, kad je propala Srbija (u jesen 1915), jer se time Njemakoj otvorio put u Carigrad.Ve se u poetku 1915. Rusi opet obratili Istonoj Pruskoj, odakle je prijetila stalna opasnost njihovu desnom krilu. U estokim je zimskim bojevima 1914/1915. Nikolaj Nikolajevi pritisnuo austrougarske trupe, koje su pretrpjele velike gubitke i morale uzmaknuti iz Galicije u brdovito podruje. Da su Rusi tu izvojevali odlunu pobjedu, pola bi Rumunjska odmah protiv Austro-Ugarske. Rusi su potiskivali izmorene i oslabljene ete Dvojne monarhije, preli istone Beskide, provalili u nizinu i doprli do Munkaa. Maarska je bila u opasnosti. Njemaka je morala zapoeti snane vojne operacije, da sprijei propast svoga saveznika. I ovoga su puta njemake ete napale ruska krila i zajedno s Austrijancima potisnuli Ruse iz Bukovine, pae probili i njihovo li evo krilo, ali ih nisu mogli unititi, jer je propao zamaan zahvat po Conradovu planu.Veliki je knez htio osigurati svoje bokove ponovnim napadom na Istonu Prusku. Na poetku je 1915. novo osnovana X ruska armija upala u Prusku s lijeve obale Visle, dok je XII udarila iz kraja izmeu Pultuska i Ostrolenke pravcem prema Soldau-Ortelsburgu. Ali kako ta armija nije imala dovoljno municije i ostala bez pojaanja, to je napredovala vrlo polagano, ime se okoristilo njemako vrhovno vodstvo i skupilo snage da uzvrati ruski udarac. Tako je ve na poetku februara zapoela njemaka ofenziva protiv X armije. Hindenburg je privukao velika pojaanja, to je i bilo od prijeke potrebe, jer je VIII njemaka armija, kojom je zapovijedao general von Below, bila preslaba pa je uzmakla do utvrenih poloaja na Angerappi i Mazurskim jezerima. Kako se XII ruska armija kretala vrlo nesigurno, to je i X armija napredovala tek vrlo polagano i oprezno i konano se utvrdila. Jo je u januaru stigla u pomo nova X njemaka armija, kojom je zapovijedao general von Eichhorn, i zauzela liniju Ragnit-Darkehmen, ime se prikljuila junoj VIII armiji. Hindenburg je usprkos velikim snjenim meavama izdao 7. februara zapovijed za navalu, koja je imala cilj, da zahvati Ruse s dvije strane i da ih opkoli u umama oko Augustova. Kad je iznenada odjuilo i snijeg stao kopniti, javile se nove tekoe, koje su smetale Rusima i Nijemcima, ali su njemake ete dugim obuhvatnim pohodom konano opkolile Ruse u umama oko Augustova i zarobile X rusku armiju, koja se hrabro borila. Bitka je trajala od 7. do 14. februara.Sad je veliki knez zapoeo navalu na karpatskoj fronti, gdje su planuli estoki bojevi od 20. marta do 10. aprila 1915. General se Ivanov tu htio probiti u Maarsku i primorati je na posebni mir. Kako su Rusi na bojitu skupili velike sile, to je Conrad morao pojaati svoju frontu svjeim silama, koje je povukao iz Srbije. Pemisl je pao ponovno u ruske ruke (22. marta), to je oslobodilo XI rusku armiju, koja je opsjedala tu tvravu.U godini se 1915. pomaklo teite diplomatskih i strategijskih ratnih operacija na Istok, jer je na Zapadu nastao zastoj. Veliki knez stoga nije smio zanemariti toga bojita, ako je htio sauvati ruski politiki utjecaj u ententinim krugovima. Nijemci su na zapadnoj, fronti 243. od 267 stranicazadrali samo najpotrebnije ete i ratni materijal, sve ostalo prebacili na Istok, a glavni se stan preselio u Pless u Gornjoj leziji. Na vanijim su poloajima morali izmijeati njemake i austrougarske ete, koje su ve popustile i pomalo se rastrojavale.Iznenadnim su napadom na sjeveru protiv Kuronske (27. aprila) Nijemci prodrli do Liepaje (Libau) i Jeglave (Mitau), ali to nije bio glavni udarac na Istoku, nego tek manevar, kojim je Hindenburg htio prekriti svoje prave planove. Neposredno su zatim zapoele operacije na Karpatima, gdje su Mackensenove trupe ve 2. maja probile prvu rusku liniju na Dunajecu, a malo zatim i drugu i treu. Ruske se armije nisu mogle itave jedne sedmice srediti i pruiti odluniji otpor, to je djelovalo i na susjedne poloaje. Rusi su morali uzmaci s gornje Visle do ua Sana, jer su ih stigle Danklove i Woyrschove trupe. Ruski je zapovjednik general Dimitrijev imao tekih gubitaka, ali su jo vie stradale Brusilovljeve trupe, koje su uzmicale Duklanskim klancem. Proboj je kod Gorlica znaio teak poraz ruskih armija, koje su i opet morale napustiti Pemisl, a 22. juna i Lavov.Sredinje su vlasti izvojevale taj uspjeh, iako je Italija navijestila rat, to je primoralo austro-ugarsko vojno vodstvo, da prebaci trupe s istone fronte na talijansku granicu. Poslije tih se uspjeha nije Rumunjska usudila, da napadne Austro-Ugarsku, a Turska je odahnula i poela pribirati nove snage. Vojniki je neuspjeh imao tekih posljedica i u ruskoj unutranjoj, i vanjskoj politici, a gubici su bili tako veliki, da ih je i taj golem narod jedva nekako naknadio. Odsada je ruskoj vojsci nedostajalo asnika, kojih i onako nije nikada bilo dovoljno. Veliki je broj ranjenih vojnika napunio lazarete i bolnice, a kako je i lijenika bilo malo, to su lake ranjene otpravili na kunu njegu. Nered u vojsci, oskudica i razoaranje oslabili su borbenost irokih narodnih slojeva, koji se i onako nisu pravo oduevili za taj rat. Tim su se raspoloenjem u vojsci i u narodu okoristili ljeviari, koji su pozivali na neposluh i sabotau. Bilo je dodue krugova, koji su traili, da se ustraje pod svaku cijenu, da se uloe sve sile, kako bi se postigao ratni cilj: Carigrad i morski tjesnaci, ali je svakoga dana bilo sve vie onih, koji su smatrali, da e dalje ratovanje stajati jo teih rtava, da e poveati narodno nezadovoljstvo i potpuno onemoati rusku dravu. Rat se nije isplatio, ulog je u krvi i materijalu bio prevelik, uspjesi tako rei nikakvi, a unutranja opasnost sve vea. Vlada se nala izmeu dva kamena: s jedne su strane pritiskivali desniari, koji su traili jo vei ratni napon, s druge ljeviari, koji su ve potkopali temelje autokratske vladavine. Ve su u martu 1915. posredovali neki ruski krugovi izmeu carskoga dvora i sredinjih sila, kako bi se sklopio poseban mir. U maju je dvorska dama Vasilikova pisala caru Nikoli, da je razgovarala s Jagowom, njemakim dravnim tajnikom u Ministarstvu vanjskih poslova, i koji joj je rekao, da u Berlinu ne vjeruju, da e Engleska prepustiti Carigrad Rusiji, i da dre, da je rat najvea opasnost ruskoj dinastiji. U svom je pismu spomenula, da njemaka vlada i car ele jaku Rusiju i da su skloni pregovarati o miru. Zbog toga je svojevoljnoga mijeanja u politiku princeza dodue pala u nemilost, ali je njen postupak jasan znak, da su ve tada mnogi i u Rusiji pomiljali na mir.Rusija je ba u to doba vodila i diplomatski rat sa svojim saveznicima zbog ratnoga plijena: nastojanja su zapadnih sila, da sklonu Italiju na rat, povrijedila ruske i srpske interese. U drugu su ruku saveznici prigovarali Rusiji, da ih premalo podupire na Dardanelima, to je potaknulo efa glavnoga stoera ruskoga vrhovnog zapovjednika, da u opirnom pismu Sazonovu [21. marta (3. aprila) 1915.] odbije tu zamjerku. Sazonov je u svom memorandumu 244. od 267 stranica1 (14) aprila 1915. zatraio od saveznika jamstvo, da e ispuniti ruske zahtjeve, na to su pristale i Francuska i Engleska, premda nevoljko i uz neke uvjete. Memorandum je istaknuo: Svako bi rjeenje bilo nedovoljno i nesigurno, ako Rusiji ne bi pripali: Carigrad, zapadna obala Bospora, Mramornoga mora i Dardanela, juna Tracija do linije Enos-Midia. Jednako moraju ui u sklop Ruskoga carstva otoci u Mramornomjmoru, otoci Imbros i Tenedos i dio azijske obale izmeu Bospora, rijeke Sakarije i jedne toke u Ismidskom zaljevu, koja e se kasnije odrediti. Engleska je pristala 12. marta, ako Rusija povede rat do konane pobjede, ako se ostvare francuske i engleske elje u Otomanskom carstvu i drugdje. Engleski je odgovor spomenuo i to, da memorandum trai vie, nego je to gospodin Sazonov zamislio jo prije nekoliko sedmica. I Francuska je u svojoj verbalnoj noti od 10. aprila prihvatila ruske zahtjeve, ali je i ona traila, da se rat povede do konane pobjede, i da se ispune francuski i engleski zahtjevi. Rusi su u ljetu 1915. imali tekih gubitaka i na sjevernoj fronti. Borbe se vodile za Varavu i rusku Poljsku, koja je konano velikim naporom i tekim rtvama pala u njemake ruke. Tako se i opet razmahao pokretni rat na istonom bojitu. Njemako vrhovno vodstvo, koje se sad smjestilo u Poznanju, nije odobrilo Hindenburgova prijedloga, da se iz Istone Pruske postrance napadnu ruske armije i presijeku njihove spojnice, to bi onemoguilo ruskoj glavnini da uzmakne. Odlueno je, da na sjevernom odsjeku general von Gallwitz izvojti prijelaz preko Nareva, a onda da naglo skrene prema jugu, istono od Varave. Eichhorn e poi protiv Kovna, u Kuronskoj e operirati von Below. U junom je odsjeku dobio Woyrsch zadatak, da prodre lijevo od Visle do Ivangoroda, a princ Leopold Bavarski, da udari na samu Varavu. Rusima je kao i obino nedostajalo eljeznica i putova, da preustroje svoje trupe. Boj se zapoeo u polovini jula. Gallwitz je poslije sjajnoga prodora 17. jula udario do Nareva i 24. preao rijeku kod Roana i Pultuska, ali nije mogao dalje, jer su ga zaustavile ruske rezerve, koje je ubacio Nikola] Nikolajevi. Woyrsch se jo u julu probio do Ivangoroda i prebacio preko Visle, iako je rijeka bila nabujala. Njemake su jedinice, koje su nadirale preko Lome i Ostrolenke, zapele kod tvrave Osovjec, ali su june armije napredovale do Lublina i Holma i time nalegle na vanu prugu, koja je vezala Varavu s Kijevom. Njemaki pohod na Varavu nisu Rusi mogli zaustaviti: u poetku su avgusta (4) napustili bivu poljsku prijestonicu i Ivangorod. Kad je veliki knez razabrao, da se poloaj ne moe odrati, spretno je izvukao svoje armije iz boja, ali je ipak izgubio mnogo zarobljenika i ratnoga materijala. itava je zemlja sad bila u rukama sredinjih sila. Boj se zavrio, kad je pred kraj avgusta pala tvrava Brest-Litovsk. Rusija se zbog svojih saveznika toliko iskrvarila i toliko rtvovala, da su konano i Engleska i Francuska morale uloiti i svoju krv i svoj materijal, da spase svoga saveznika od propasti. Joffre je spremio akciju na zapadnoj fronti, to je primoralo njemako vrhovno vodstvo, da prebaci svoje ete iz Rusije na Francusku.Ipak ni sad nije na Istoku bilo mirno, jer su Hindenburg i Ludendorff odluili, da e Rusima zadati odluan udarac na sjeveru. Njemenska e armija u Kuronskoj braniti lijevi bok onih njemakih trupa, koje e navaliti na Kovno i Vilno. Kovno je palo 18. avgusta, a 14. septembra i Grodno. Njemenska se vojska zaplela u estoke i krvave bojeve kod iauliaija, ali je i pored svih gubitaka potpomogla muno napredovanje X armije, koja je polagano potiskivala Ruse do Dvinska. Palo je i Vilno, ali su Rusi izmakli njemakom obuhvatnom pokretu, suzbili sve manje prodore i tako razbili sve planove obih njemakih generala. Kako se Falkenhayn najvie brinuo za zapadno bojite i Tursku, to je odbacio Hindenburgove 245. od 267 stranicaplanove na Istoku i proveo svoju zamisao: na istonom je bojitu ostavio samo slabe sile, koje e drati utvrenu liniju i odbijati ruske navale, a sve je slobodne trupe prebacio na druga bojita.U jesen se i pored svih tih promjena krenulo njemako desno krilo i navalilo na trokut volinjskih tvrava, ali je general Ivanov odbio napad i snanim udarcima uklonio ozbiljnu opasnost. Time su na neko vrijeme zastale pokretne operacije na istonom bojitu. Njemako-austro-ugarske su ete pred zimu drale otprilike ovu liniju: Styr, Pinsk, Baranovii, Naroko jezero, Dvinsk i Riga.Zbog neuspjeha su i poraza za ljetnih operacija morali mnogi ruski generali napustiti svoja zapovjednitva i poloaje. Suhomlinov je pao ve u junu, oborili ga njegovi neprijatelji i zavidnici, a na njegovo je mjesto doao Polivanov. Car je otpustio i vrhovnoga zapovjednika velikoga kneza Nikolu Nikolajevia i sam preuzeo vodstvo (5. septembra 1915). S tom se odlukom nisu slagali ni ministri ni mnogi politiki krugovi, jer nisu vjerovali u careve sposobnosti, nisu se pouzdali, da e svojom bezvoljnom i neodlunom linou ojaati moral u vojsci i okoristiti se svim ratnim i strategijskim iskustvima, koja su stajala toliko krvi i novaca.Dvorski su se krugovi bojali, da e car izgubiti svoj ugled, da ne e stei slave na bojitu, to e uzdrmati i prijestolje i unutranji poredak. Poloaj je u zemlji sad bio takav, da bi car morao boraviti u svojoj prijestonici i upravljati unutranjom politikom.I zaista je ve za nekoliko dana Nikola II morao preuzeti teku odgovornost za pad Vilna (9-12. septembra), vanoga eljeznikoga vorita. Veliki se knez nije nadao, da e izgubiti vrhovno zapovjednitvo, zateklo ga carevo rjeenje, kako to prikazuje ef njegova stoera general Danilov u svojoj knjizi: Rusija u Svjetskom ratu 1914-1915., str. 559 i d. Car je imenovao generala Aleksejeva efom glavnoga stoera, iz koga su ispali svi suradnici velikoga kneza, meu njima i general Danilov. Iako je veliki knez na svom novom poloaju u kavkaskom podruju dobio izvanredne i upravo neobine punomoi, nije ga zadovoljilo to imenovanje, uvrijedilo ga, to mu je car oduzeo vrhovno zapovjednitvo na najvanijoj ruskoj fronti.Dragomirova, Aleksejevljeva nasljednika na junoj fronti, zadesili su teki udarci. Aleksejev je u to teko doba zapovijedao itavom frontom od Baltikoga mora do Buga, ali ni on nije pomiljao na ofenzivu, nego je oprezno uzmicao, jer su trupe bile prezamorene i iscrpljene. Novi je ef glavnoga stoera ve ranije predlagao, da najprije treba skriti dunavsku monarhiju, koja e povui i Njemaku u propast, ali je pobijedio Danilov, koji je izabrao njemako podruje, da na njemu zada odluan udarac, koji bi oborio obje sredinje sile. Veliki knez i Danilov prekasno su spoznali, da Aleksejev ima pravo, prihvatili su njegovo miljenje, kad su ve propali mnogi pokuaji da slome Njemaku. Kad su car i Aleksejev preuzeli vodstvo, bio je poloaj na ratitu gotovo bezizlazan. Ruski su zapovjednici bili sretni, to su se izvukli iz poljske vree. U oktobaru se 1915. fronta konano smirila na liniji, koju smo gore oznaili. Aleksejev se tu na poetku poloajnoga rata nadao, da e osvjeiti i ohrabriti svoju potuenu vojsku, kako bi proveo svoje planove protiv austrijske fronte.Austrijanci nisu u svom jesenskom prodoru mogli zauzeti volinjski tvravni trokut, jer ih je odluno odbio general Ivanov svojim napadima. Poloaji su tako uglavnom ostali isti, Rusi su zadrali Rovno i dio istone Galicije. Kad su sredinje sile pomakle svoje linije daleko 246. od 267 stranicana istok, traila su velika osvojena podruja, da se u etapi i u upravi zaposli mnogo ljudstva, koje je tako nedostajalo na drugim bojitima. Spojnice su izmeu Istoka i Zapada bile sad mnogo dulje i tee, ali su Njemaka i Austrija ipak bile zadovoljne uspjesima, koje su postigle u godini 1915.Carev se poloaj meutim znatno pokvario. Propale su sve saveznike nade, da e na Istoku ruski parni valjak smlaviti sve protivnike. Careva se rije zbog neuspjeha njegovih trupa sve manje sluala, ruski je utjecaj u svjetskoj politici opadao. Rusija nije mogla pomoi ni Srbiji ni Crnoj Gori, kad ih je napao Conrad i s Mackensenovim trupama svladao u januaru 1916. Ententa je time izgubila svoju igru na Balkanu.Rusi su dodue pokuali, da smanje pritisak na Balkanu, ali se decembarska ofenziva VIII armije kraj Trembovle, juno od Tarnopola, slomila na otporu austrijskoga desnog krila. Svi su ti neuspjesi potakli ententine sile, da se pred kraj godine sastanu u Chantillyju, gdje su zakljuile, da e u godini 1916. morati skupiti jae sile, da se odupru nasrtajima svojih neprijatelja. Najprije e udariti Rusi, a onda e englesko-francuske trupe povesti akciju na napadnom bojitu, osobito na Sommi.Falkenhaynov je plan o opoj ofenzivi na Zapadu pomeo sve saveznike planove. Rusi su sad morali velikim napadom pomoi svojim zapadnim prijateljima: nova se ofenziva zapoela 18. marta na Narokom jezeru. Ruske se armije nisu jo potpuno oporavile od udaraca iz prole godine, ali se car spremno odazvao, kad su zapadne sile zamolile brzu pomo. Snaan je prodor morao otvoriti put u Kovno. Godina je 1916. puna vanih dogaaja. Nova je ruska ofenziva kod Narokoga jezera odteretila saveznike i u bojevima (do 18. marta) pritisnula njemake ete, koje su imale vrlo osjetljive gubitke. Na sreu je po Nijemce snijeg stao iznenada kopniti, ceste se pretvorile u kaljue i movare, tako da su Rusi napredovali tek polagano i muno: propala je namjera, da se velikim i snanim napadom neprijatelji protjeraju s podruja, koje su zaposjeli. Ni Talijanima nije polo za rukom, da u petoj bitki na Soi (15-20. marta) probiju austrijske poloaje. Martovska je ruska ofenziva bila tek poetak, spremala se nova, snanija i odlunija.Novi je ruski napor organizirao general Brusilov, koji je skupio vie od 2 milijuna vojnika, da udari na mnogo slabije njemake i austrougarske ete. Borbena je linija bila jaka i prilino utvrena samo na sjeveru, gdje su bile njemake ete. I ba na tom je odsjeku Brusilov udario s najjaim snagama. Juni dio fronte, gdje su bili Austrijanci, nije bio dovoljno utvren, a trupe, koje su ga branile, nisu ve odavna smatrale vojniku zakletvu nekom obvezom prema habsburkoj monarhiji. Conrad je odaslao najbolje divizije u Tirol, gdje je spremao ofenzivu protiv Talijana, jer je drao, da e pobjeda na toj fronti odluiti ratom. Ali je njegov majjski udar konano propao, pa su oslabljene divizije i opet morale brzo na istonu frontu, gdje je Brusilov ve probio liniju i pobjedniki nasrtao prema zapadu. Rusi su u najkraem vremenu potisnuli Austrijance iz Bukovine, Galicije i Volinja i primakli se Lavovu. I opet su se odazvali pozivu za pomo, odteretili su Cadornu, talijanskoga vrhovnog zapovjednika, koga su ve izdale snage. Brusilovljeva je ofenziva trajala od 1. juna do poetka septembra, a zastala je, kad su sredinje sile sa svih strana hitno privukle pojaanja i udarile protiv Kovela. Ruski je napad tako odjeknuo na svim bojitima. Nijemci su morali oslabiti svoje poloaje na Zapadu, pa i kod Verduna, da nekako zaustave struju, koja je navrla s Istoka i gotovo razbila sve brane i razlila se obim njemakim monarhijama. Osobito se 247. od 267 stranicaestoko borilo za Baranovie, vanu eljezniku raskrsnicu, gdje se slomio ruski juri, koji su spremili dvodnevnom bubnjarskom vatrom. Zapelo je i rusko napredovanje iz podruja oko Rige, a konano je tekim naporom i velikim gubicima uklonjena opasnost, da Lavov i opet padne u ruske ruke.Ti su dogaaji pokazali, da je potrebno, da njemakim i austrougarskim trupama na istonom bojitu odluuje jedan vrhovni zapovjednik. Austrija se podue opirala, ali je konano pred kraj jula pristala, da Hindenburg preuzme zapovjednitvo od Rige do Lavova, i to s punomoima, koje su bile gotovo jednake onima vrhovnoga njemakog vodstva. Juno se od te fronte nadovezala armijska grupa, kojom je zapovijedao austrijski nadvojvoda-nasljednik Karlo i njegov ef glavnoga stoera general von Seeckt. Hindenburg i Ludendorff preuzeli su vrhovno zapovjednitvo ubrzo poslije dogovora, jer je Rumunjska navijestila rat (27. avgusta 1916).Rumunjsku su brzo svladali, jer su Bugari udarili s juga i tako se osvetili za godinu 1913. Sredinje su vlasti bile u tekoj brizi, jer se ulaskom Rumunjske u rat otvorila iroka rupa u fronti, koja se sad protezala od Rige do Carigrada. Tu je opasnost uklonio Mackensen u istonoj, a Falkenhayn u zapadnoj Rumunjskoj. Bojevima je u Dobrudi Mackensen osvojio Konstancu, najvaniju rumunjsku luku (25. oktobra). Sad su zapoele jake operacije protiv Rumunjske, koja je izgubila bitku kod Argea (30. novembra do 3. decembra). Bukuret se predao bez borbe (6. decembra), a poetkom su januara njemako-austrijske ete zaposjele Seret, moldavsku granicu. Rumunjski zahvat nije pomogao Rusiji, naprotiv, morala je jo odaslati svoje trupe, da se bore u Dobrudi.Ruski su porazi i neuspjesi na zapadnoj fronti bili vei i znaajniji nego uspjesi na Kavkazu. Na tom su bojitu 16. februara 1916. osvojili Erzerum i skoro zatim u polovini aprila Trapezunt. Ali je konana bilanca ratovanja u toj godini pokazala veliki gubitak: poginula su dva milijuna ljudi, a trinaest je milijuna sluilo u vojsci, koja je prodirala radnu snagu i oduzimala je proizvodnji i mirnodopskim zanimanjima. Takav se golem nedostatak osjeao i u Rusiji, privreda je slabila, promet je zapinjao, to je jo pojaalo nevolje i nezadovoljstvo na frontama i u pozadini.U svim su se zemljama stali javljati glasovi, koji su traili, da se sklopi mir. Protopopov, potpredsjednik dravne dume, zanimao se ve u julu kod Nijemaca u Stockholmu za uvjete, koje bi stavila Njemaka, ako bi pristala na poseban mir s Rusijom. Taj su privatni dodir s neprijateljem osudili mnogi politiki krugovi, jer su drali, da je Protopopov time pokazao Nijemcima, da je Rusija slaba i umorna. Saveznici su se uznemirili, pa je Strmer, tadanji ruski ministar vanjskih poslova, u polovini novembra morao umiriti Francusku i Englesku i izjaviti, da Rusija i ne pomilja na poseban mir. Kako se oskudica osjeala i u Njemakoj i Austro-Ugarskoj, kako su svakoga dana sve vie blijedile nade, da e orujem svladati svoje protivnike, to se i kod sredinjih vlasti pojavila tenja za mirom i utvrivalo miljenje, da samo skori svretak moe ukloniti katastrofu, koja se pribliavala i pored svih vojnikih uspjeha i pobjeda. Sigurno je, da bi Njemaka tada prihvatila rusku ozbiljniju ponudu i tako bar donekle uvjerila svoje graane, da e izdrljivou i ustrajnou izvojtiti neko povoljnije rjeenje.Sporazumu je izmeu Njemake i Rusije najvie smetalo poljsko pitanje, koje je smuivalo i zapadne sile. Ruska je vlada u manifestu na poetku rata obeala Poljacima, da e 248. od 267 stranicaposlije rata sjediniti itavo njihovo nacionalno podruje pod carevim ezlom i zajamila im lokalnu samoupravu i vjersku i jezinu slobodu. Meutim vlada nije sve do godine 1916. niim pokazala, da e ispuniti svoje obeanje, to je uznemirilo Poljake, koji i onako nisu mnogo vjerovali: imali su tekih iskustava jo iz XIX vijeka. Poljaci su se ve odavna pouzdavali u zapadne sile, naroito u Francusku, koja je povela jaku propagandu, da pomogne tom zarobljenom slavenskom narodu. Sazonov je morao popustiti pa je preporuio caru, da osnuje poljsko kraljevstvo (u aprilu 1916). Poljaci se nisu ni s time zadovoljili, jer su se bojali ruskoga protektorata. Sazonov je zbog svoga prijedloga izgubio vlast (u julu 1916), a naslijedio ga je Strmer. Poljsko se pitanje time odgodilo, to vie, to je itavo poljsko podruje bilo u rukama sredinjih sila.Kad su osvojile rusku Poljsku, morale su i Njemaka i Austrija pomiljati, kako e rijeiti to teko pitanje. Poljaci su se najbolje snalazili u habsburkoj monarhiji, a prema Njemakoj se uglavnom odnosili jednako neprijateljski kao i prema Rusiji, jer je pruska politika nastojala, da ih germanizira. Osnovni je poljski zahtjev bio, da se sjedine sva njihova nacionalna podruja u jednu nezavisnu i suverenu dravu. Njemaka bi morala napustiti sva ona podruja, koja je dobila diobom bive poljske kraljevine, na to nije nitko ozbiljno pomiljao ni u mirno, a kamoli u ratno doba, kad su o svemu odluivali strategijski razlozi. I zaista, samo su posebni rauni ponukali sredinje vlasti, da 5. novembra 1916. proglase Poljsku suverenom kraljevinom. Kako Rusija nije stavljala ozbiljnih mirovnih prijedloga, to se na nju nisu niti osvrtali, tovie, tim su postupkom jo i otetili njen ugled, jer se nije nikako pobrinula, da rijei poljsko pitanje. Sredinje su vlasti oekivale, da e Poljaci ojaati njihovu vojsku, da e dati novaka, kojih je bivalo sve manje, i da e ih izdano poduprijeti itom i drugim proizvodima svoje privrede. Poznato je, da su se Njemaka i Austrija prevarile, a pored toga su zbog poljskoga pitanja i meu njima izbile razline nesuglasice. Poljaci su i u novom poloaju ekali, nisu se odluili ni na jednu stranu, jer nisu nikome pravo vjerovali.Budui da Njemaka jo ni sada nije imala jasnih ratnih ciljeva, zapala je u veliku nepriliku, kad je Wilson 18. decembra 1916. zatraio njene uvjete, kako bi mogao posredovati, da se sklopi mir. U svojoj je noti od 29. januara 1917. njemaka vlada zahtijevala samostalnost ruske Poljske i korekturu svojih istonih granica prema Ruskom carstvu.Sredinjim vlastima zaista nije bilo lako, ali se Rusija nalazila u jo teem i nezgodnijem poloaju. Oko 5 je milijuna ranjenih vojnika jasno obiljeilo svu ratnu bijedu, od koje je patilo Rusko carstvo - ti su bogalji bili neoboriv dokaz za uzaludne napore, koje je izvrilo za svoje saveznike. I tome je tako rei neiscrpljivom ljudskom rezervoaru nedostajalo boraca, kao to mu je ve poodavno ponestalo ratnoga materijala. Domaa je industrija bila preslaba, a materijalna je pomo ruskih saveznika pristizale samo rijetko i zaobilaznim putovima. Nije bilo ni prometnih putova ni sredstava, a ope je rastrojstvo sprjeavalo ili zavlailo, da se opskrbi zemlja i dopreme najnunije potreptine na bojite. S oskudicom je raslo i nezadovoljstvo, a vlada se nije osvrtala na raspoloenje irokih narodnih slojeva, jedva, da je za nj i znala i marila. Pa ipak je u etvrtoj dumi odjekivao glas razoarana i bijesna naroda.Podsjetit emo, da su izbori za etvrtu dumu ojaali i desno i lijevo krilo, dok su oslabile umjerene i svojim programom prilino neodreene stranke. Oktobristi su se svojom obrazovanou i parlamentarnom vjetinom dostali velikoga utjecaja na unutranju 249. od 267 stranicapolitiku. Kruti su reakcionari udarili ve na samom poetku Svjetskoga rata na narodne manjine, naroito na Nijemce, kojima su zaplijenili imanja (15. februara 1915) i mnoge prognali u Sibir. Zbog neoekivanih su poraza na bojitu optuivali Suhomlinova, koga su ve od februara 1915. otvoreno napadali i u dumi. U krugovima su oko velikih knezova najotrije osuivali ministra rata, prekoravali ga, da se bavio neasnim poslovima, kojima je otetio vojsku. Sa svih se strana protiv njega povela prava podzemna borba, pa su mu konano izmakli posljednju potporu: carevu sklonost i povjerenje. Malo su ga zatim strpali u petropavlovsku tvravu kao zloinca. Javnoj su osudi predali Suhomlinova i Maklakova, ministra unutranjih poslova, koji je pao gotovo u isto vrijeme kao i ministar rata. Tu su dvojicu prikazali kao krivce za sve poraze i nedae. Oktobristi, kadeti i progresisti sastali se u poetku juna 1915. na tajnoj sjednici, gdje su stvorili smiljen plan, kako e pobijati carevu vladavinu i ostvariti poredak prema engleskom uzoru. Hajka im je na Suhomlinova, predstavnika omraena reima, dobro dola, jer se tim sumnjienjem, da je poinio sramotna i izdajnika djela, ruio i carev ugled. Poznati voe kao Gukov, Miljukov i knez Lvov, sve se vie isticali svojim organizatornim radom, iako im je policija stalno ometala rad. Vlada je nastojala, da parlament to vie skui i svede na svoj savjetodavni organ, a jedinstvo se svih stranaka i narodnosti, kako se pokazalo na poetku ratnih operacija, sve vie drobilo i raspadalo. Malobrojne su i kratke sjednice dravne dume omoguile vladi, da provodi svoju volju i da se koristi svojim velikim punomoima, i to ne samo u unutranjoj politici, nego i u onim podrujima, koja je privremeno osvojila ruska vojska. Tako su u istonoj Galiciji odmah pritisnuli Ukrajince, koji isprva nisu bili protiv Rusa, a naroito su napali unijate; uhvatili su metropolita grofa eptickoga i mnogo njegovih sveenika, koje su odvukli u Rusiju i bacili u tamnicu. Silom su uvodili pravoslavlje. Ope su prilike i sve vea zabrinutost u narodu konano primorali cara, na koga su utjecali i mnogi uglednici, da u polovini februara 1915. sazove dumu, dodue samo na tri dana. Zastupnici su u tajnim sjednicama pojedinih komisija kritizirali sve nepromiljene mjere. Izbjeglice, koji su navrli u zemlju pred vojskom sredinjih vlasti, jo su poveali tjeskobna raspoloenja i bijes, koji se iivljavao u pljaki razlinih trgovina - to je vlada mirno gledala, jer je to odvodilo mase od pravoga uzronika svih nevolja. Jalovi su bili svi pokuaji utjecajnih trgovakih i industrijskih krugova kao i samoupravnih organa, da ublae nevolju i svojom inicijativom namire ivotne potrebe civilnoga puanstva i vojske. Ratno je raspoloenje opadalo, propaganda je uzalud poticala na borbu protiv neprijatelja, a to je ozlojedilo reakcionarnu vladu, koja je sumnjiavo nadzirala rad privatnih udruenja, osobito njihovo nastojanje, da pomognu dravi, kako e opskrbiti sve stradalnike, izbjeglice, nemone i gladne, sve potrebne i bespomone. Kako je vlada dopustila pojedinim krajevima, da sami nabave, to im je trebalo, procvalo je krijumarenje najgore vrste, to je jo i poskupilo zemaljske i industrijske proizvode.Opozicija je u dumi u godini 1915. tako ojaala, da je prisilila vladu, da prihvati njene prijedloge. Tako je morala i pored svega opiranja priznati tri organizacije, koje joj je nametnula op6zicija: vrhovni odbor ratne industrije, savez zemstava i gradova, kome je bila dunost, da se pobrine za ranjenike i bolesnike, i Osobiti odbor kod ratnoga ministarstva, koji je bio spojnica s vojnikim krugovima. Dvor se pod pritiskom javnoga miljenja toliko uplaio, da je imenovao umjerenoga kneza erbatova ministrom unutranjih poslova. Miljukov je toliko ojaao, da su ga mnogi smatrali buduim ministrom predsjednikom.250. od 267 stranicaKad je car preuzeo vrhovno vojno vodstvo, predao je vlast u unutranjoj politici starcu Goremikinu. Vlada je u unutranjoj politici posve promaila, ali je u vanjskoj imala nekih uspjeha; na godinjicu je ulaska u rat (1. avgusta 1915) objavila dumi, da je Kina priznala rusku vlast u Sjevernoj Mongoliji (7. juna), i navijestila, da je s Japanom sklopila tajni ugovor o zajednikom protektoratu u Kini (16. jula). Umjerene se stranke i neke ljeviarske frakcije, koje su oekivale, da e parlamentarni sistem spasiti zemlju od kaosa, sjedinile u Progresivni blok, protiv koga su ustali i krajnji ljeviari internacionalisti i reakcionarni desniari. Goremikin je kolebao: da li da stekne javno povjerenje promjenom svoga ministarstva, ili da popusti jo i vie, ili da opet ustraje u staroj koloteini. Progresivni je blok prema poznatim zahtjevima zapadnoevropskoga liberalizma obeao u svom programu (septembar 1915) slobotine narodnim manjinama, (koje su ga poduprle. Ali se reakcionarni Savjet ujedinjenoga plemstva odluno odupro tim zahtjevima, nato je Goremikin odgodio dumu od polovine septembra do poetka decembra. Sad je morao odstupiti i umjereni erbatov, koga je zamijenio reakcionarni Hvostov (u oktobaru). Novi je ministar unutranjih poslova protegnuo petrogradsko opsadno stanje i na Moskvu (u polovini oktobra) i time sprijeio svaku legalnu djelatnost protiv vlade. Moda bi pobjednika vlada mogla nametnuti svoju volju i obuzdati nezadovoljnike, ali su zbog vojnikih neuspjeha te otre mjere jo i poveale opasnost i izazivale na otpor i pobunu. Vlada nije odrala ni svoje rijei, nije sazvala dume u odreenom roku, nego je i opet odgodila do poetka nove godine. Ministarsko vijee nije bilo slono, kako treba postupati s parlamentom. Naroito su Sazonov i Krivoein, ministar poljoprivrede, predlagali, da se uzmu na um zahtjevi narodnih zastupnika. Goremikin meutim nije poputao, tvrdoglavo je ustrajao kod svoga pa je dosljedno podnio i svoju ostavku (2. februara 1916), kad je duma smionim postupkom svoga predsjednika primorala cara, da je sazove na vijeanje. Starca je Goremikina naslijedio njegov jednomiljenik Strmer.Duma se sastala 22. februara 1916. Strmer je uvjerio cara, da bi se zastupnici smirili, kad bi jednom pohodio dumu. I doista, carev se neoekivan pohod narodnoj skuptini duboko dojmio i donekle stiao i rogobatnu opoziciju. Strmer je time osigurao mirno raspravljanje i rad sve do 3. jula, kad su dumu i opet odgodili.Ipak nije Strmer sam odluivao o svim potezima u unutranjoj i vanjskoj politici. Na dravne je poslove mnogo vie utjecala vlada neodgovornog i nezvanog Rasputina, koji je preko carice Aleksandre Feodorovne vrsto drao i samoga cara. Cariin se utjecaj na cara pojaao naroito za rata, i zaista je teko vjerovati, da se neznalica i nepismenjak mogao nametnuti itavu dvoru, da je priprost seljak odluivao o najviim poloajima, o sudbini tolikih mogunika i o pravcu u unutranjoj i vanjskoj politici. Nije li dvor u Rasputinu vidio mistiko utjelovljenje ruskoga naroda, njegove volje, koja se objavljivala neposredno, mimo sva politika predstavnitva?Grigorij Rasputin (koji je siao s puta, kako su ga zvali seljaci u njegovoj sibirskoj domovini) rodio se 1871. m selu Pokrovskoju u tobolskoj guberniji. Malo se zna o njegovu porijeklu i ivotu, koji sigurno nije bez ljage i zamjerke. Sudovi o njegovoj linosti nisu ni jedinstveni ni jasni. Upoznao se s nekim sveenikom, to ga je navelo na duhovniki ivot. Poao je u samostan, gdje se priklonio mistici, a pustolovni ga je duh natjerao, da krstari ruskom zemljom kao redovnik-putnik. Kako je bio neobino lukav i bistar, dobro poznavao ljude i brinuo se za svoje dobro, to se dobrano okoristio svojom sugestivnom moi i tako 251. od 267 stranicastekao glas Bogom odabrana ovjeka. Novi je prorok vrlo vjeto spojio izvanjsku askezu s bujnim ulnim ivotom, to je primamilo mnogo uenika, koji su traili rjeenja ivotnih tajni, a da se pritom ne odreknu onih uitaka, koje je pruao ovaj inae naopak svijet. Prouo se i u Petrogradu, kamo ga je u maju 1904. pozvao rektor tamonje duhovne akademije Feofan. Tu se upoznao sa svojim kasnijim prijateljem monahom Iliodorom i donekle se civilizirao. Izvanjska mu je promjena vrlo dobro posluila, jer su ga uveli u otmjeno petrogradsko drutvo, koje je tada naginjalo mistici. Ipak je bio mudar, to nije odbacio svojih seljakih navika, jer je ovako kao muik bio mnogo originalniji i interesantniji.Sugestijom je izlijeio neke bolesnike, meu njima i nasljednika Alekseja, koji je bolovao od hemofilije. To mu je podiglo ugled i u carskoj obitelji, kojoj je jo u revolucionarnoj godini (1905) posluio kao politiki savjetnik. U vanjskoj se politici Rasputin zauzimao za mir, ali je njegov utjecaj u unutranjoj politici urodio zlim plodovima, jer je i sam bio vrlo pokvaren. Budui da mu je carica slijepo vjerovala, to je domala upravljao i carevom voljom. Pridruio se onim krugovima, koji su traili vladu jake ruke, ometali sva nastojanja dravne dume i uguivali narodnu volju. Time je jo i pojaao unutranju krizu Ruskoga carstva. Predlagao je i protiv volje mnogih ministara, da car preuzme vrhovno zapovjednitvo, tovie, uloio je sav svoj utjecaj, da obori liberalne ministre i ojaa reakcionarni Strmerov kabinet. Meutim se zauzimao za propalu stvar, sistem se nije mogao odrati, kako je to najbolje pokazalo i neprestano mijenjanje ministara i vlada.Gospodarsko je i financijsko propadanje primoralo ministra financija Barka, da ljeti 1916. zatrai pomo od svojih saveznika. Zapadne su sile tek nerado i vrlo oprezno privoljele, da podupru svoga saveznika - nisu se pouzdavale u carstvo, koje je prolilo toliko krvi i spasilo poloaj, kad je bio najtei. Rusija je u septembru sklopila ugovor i s Japanom i dobila sredstva, da nastavi rat. Carska je vlada morala zaloiti rusko zlato i u Francuskoj i u Japanu.Kad je Sazonov, koga su osumnjiili zbog liberalizma, predao Ministarstvo vanjskih poslova Strmeru, postao je ministrom unutranjih poslova potpredsjednik dravne dume Protopopov, oktobrist, koji se u Stockholmu zanimao za mirovne pregovore s Njemakom. Moda mu je ba zbog toga Rasputin i bio sklon pa se i zauzeo da postane ministrom. Opu korupciju i u najviim krugovima najbolje ocrtava dranje novoga ministra, koji se bez ikakva stida priklonio reakciji, prekinuo sve odnose sa svojim dotadanjim prijateljima iz Progresivnoga bloka i nastojao, da se na novom poloaju to vie obogati. Kako se takvo unutranje politiko stanje nije moglo dugo odrati, a sve se jasnije pokazivali i znaci velike revolucije, to su ruski lanovi careve obitelji odluili, da e zatraiti, da vlada prihvati neke najvanije prijedloge dravne dume.Kad se duma 14. novembra sastala na vijeanje, izbilo je nezadovoljstvo svom silom, jer se opi poloaj nije ni u emu popravio. Miljukov je posve otvoreno upozorio na svu tetu, koju dravi i narodu nanose neodgovorni i vrlo utjecajni cariini savjetnici. Svi su mu odobravali, a osobito Vasilij Vitaljevi ulgin, koji je bio lan Progresivnoga bloka, iako je u drugoj i treoj dumi bio desniar i podupirao carev apsolutizam. U etvrtoj se dumi pridruio umjerenoj frakciji nacionalnih progresista, koji su se organizirali 1915. Duma je traila, da vlada odstupi, jer da joj je rad izdajniki i na tetu opih narodnih interesa. Vladi nije pomoglo, to je zabranila, da se tampaju govori narodnih zastupnika u dumi, pae, time je jo vie izazvala ope nezadovoljstvo i otpor. Strmer je podnio ostavku itave vlade 23. 252. od 267 stranicanovembra, a dotadanji je ministar saobraaja Trepov kao novi ministar predsjednik izaao pred dumu 2. decembra. Duma ga je odbila. Najee i najpogrdnije su napadali Protopopova i pri tome mu onemoguili, da se brani. Kad je car 29. decembra raspustio zasjedanje, zaotrili se odnosi tako, da nije bilo vie moi, koja bi mogla izmiriti vladu i narodnu skuptinu. Vladu su napustili i oni najvjerniji desniari, pa i sam Dravni savjet, jer su uvidjeli, da je nepopravljivo tvrdokorna, sebina i pokvarena. Kerenskij se u to doba ve i